Savjeti za početnike u čitanju Biblije

-GoRsKi-

Aktivan član
Poruka
1.535
Savjeti za početnike

Na prvo čitanje, Biblija se može učini komplikovanom, teško razumljivom i dosadnom knjigom. Ne dajte da vas zavaraju ti utisci.

Prijemčiv, otvoren i ponizan pristup su jako važni. Neka vam Biblija ne služi za dokazivanje vlastitih predrasuda ili stavova vaših omiljenih autoriteta. Zašto? Jer nam govori Onaj koji je zaista Autoritet. Ali kako možemo znati da nije lažni? To dolazi vremenom, jer Bog sebe stavlja na probu, na preispitivanje, za razliku od lažnih autoriteta (posebno vjerskih). Mi možemo jednostavno kazati: „Bože, ako te ima, dokaži mi da je ovo tvoja poruka za mene.“ Ako pošteno, od srca, tražimo istinu, izvjesno ćemo je dobiti. Ona će apelovati na naš razum, savjest, iskustvo, javiće nam se kroz nauku, istoriju, sociologiju… zapravo povezaće kompletno znanje u jedan veliki smisleni mozaik. Otvoriće nam duhovne vidike i za ono što ne opažamo svojim čulima.

Konačno, na subjektivnom planu, postaćemo neuporedivo bolji i kvalitetniji ljudi, koji tačno znaju šta su prioriteti u životu, i koje je veoma teško obmanuti i zavesti na bilo koji način. Takvi mjerljivi rezultati ne postoje ni u jednoj drugoj ideologiji ili religiji. Ali imajte na umu da to nije poželjno za sistem koji vas najviše voli imati duhovno i mentalno drogirane (doze se prilagođavaju profilu i potencijalima ličnosti).

Ideološki izgrađena osoba ima razumnu religiju, čiji klasični „vjerski“ aspekt se sastoji u jednostavnom povjerenju da će Bog ispuniti sva svoja obećanja, od kojih najvažnije – konačna realizacija Plana spasenja – pripada budućnosti. Druženjem sa Biblijom, neminovno ćete doći do te tačke, s tim što se subjektivna iskustva razlikuju od pojedinca do pojedinca.

Evo nekih osnovnih principa za čitanje i proučavanje Biblije:

Ko govori? U kojem kontekstu? Kome je poruka upućena? Da li se radi o direktnoj Božjoj objavi, poruci putem ilustracija, vizija, proročanstvu? Moramo naučiti da razmišljamo, razlikujemo tematiku i termine, te predmete i prioritete.

Biblija sadrži brojne opise istorijskih događaja, od kojih neki mogu djelovati čudno zbog miješanja natprirodnih sila, kao i individualna iskustva. Kako je i zašto došlo do toga? Da li su te osobe postupale po Božjoj volji? Odobrava li Bog opisane oblike djelovanja? Kakvu pouku i poruku ti događaji imaju za nas?

Ukratko, analitičko razmišljanje za koje nam je potreban skup alata. Ti alati se sastoje u razumnom razlikovanju stvari, i određenom predznanju. Da bismo razumjeli Bibliju, moramo steći i druga znanja, posebno iz istorije, kulture antičkih naroda i jezika. Ali najvažnije je duhovno prosvjetljenje koje daje sam Autor (vidi Jovan 14:26; 1. Korinćanima 2:11, 14; Psalam 119:18; Priče Solomonove 2:3-5; Efescima 1:17; Luka 8:11; Jovan 6:63, 68…).

Kad steknete određeni pojam o Bibliji i njenom sadržaju, najbolji način proučavanja je po tematskim cjelinama, imajući pri tome u vidu njenu ključnu poruku, o čemu smo govorili u uvodnom dijelu. Šta je Plan spasenja, od čega nas Bog spasava, kako znamo da nam je potrebno spasenje, porijeklo i posljedice grijeha, ko je Isus Hrist, šta ga kvalifikuje kao Spasitelja čovječanstva, šta su proročanstva i zašto su ona data, koje vrste proročanstava nalazimo u Bibliji, kako je nastao čovjek i od kojih elemenata, kakva je razlika između života i smrti, zašto je smrt sastavni dio ljudskog iskustva, ima li zagrobnog života, šta je Božji Zakon i kakve vrste zakona pominje Biblija, kakva je Božja priroda i karakter, šta je Duh Božji, postoje li anđeli i demoni, ko je Lucifer ili Sotona, da li je on stvarno biće ili metafora, koju vjersku službu Bog odobrava, kako će Bog suditi čovječanstvu, postoje li raj i pakao, šta se podrazumijeva pod novorođenjem, itd. Poenta je u objedinjavanju biblijskih tekstova koji govore o istom predmetu, što je metod koji je koristio sam Isus (vidi Luka 24:25-27)!

Da li je pametno pitati druge za objašnjenja ukoliko nam nešto nije jasno iz Biblije, a izvjesno će biti takvih slučajeva? Da, ali pod uslovom da znate osobu kojoj je Biblija autoritet, a ne dogme i mišljenja različitih vjerskih ustanova i njihovih istaknutih predstavnika, u očiglednom ili prikrivenom sukobu sa Božjim otkrivenjem. U protivnom, to bi bilo kao da tražite novac na pozajmicu od falsifikatora. Logično, prije ili kasnije, s takvim „kapitalom“ ćete nagrabusiti.

Ne očekujte da vam sve odmah bude jasno, jer niko nije toliki kapacitet, naročito ne ako uzmemo u obzir našu mentalnu, duhovnu i fizičku oštećenost i retardaciju od posljedica grijeha. Kao što se proces istinskog fizičkog ozdravljenja vrši zaustavljanjem i vraćanjem mehanizama koji su doveli do bolesti, što iziskuje identifikaciju uzroka bolesti, slično tome iscjeljenje na duhovnom planu takođe je proces, koji Bog može drastično ubrzati ukoliko to potrebe pojedinca zahtijevaju. U oba slučaja, neophodan je naš voljni pristanak za cjelovit tretman.

Napokon, nemojte kalkulisati kao sitni trgovci šta dobijate a šta gubite na kratkoročnim osnovama. Bog ne nudi polovična rješenja: samo spasenje ne može biti polovično, kao ni naš udio u tome. Kasnije, kad sa vremenske distance pogledate na svoje prošlo iskustvo, lako ćete uvidjeti da ste odbacili samo ono što vam šteti i što vas vodi u smrt, a sve dobro umnožili. Na primjer, kad pušač ostavlja svoj porok pušenja tog narkotičkog korova, ako je ozbiljan, on ili ona neće čuvati karton svojih omiljenih cigareta u vitrini „za svaki slučaj“, već jednom za svagda raskrstiti s tim.
 
Ovaj način čitanja Biblije koji ti ovde savetuješ je namenjen za Fariseje, jer tako i oni shvataju Bibliju - kao istorijsku, a ne duhovnu knjigu - koju treba shvatiti doslovno, striktno poštujući Božje zakone bez bilo kakve želje da te zakone i razumeš.

Međutim, treba imati u vidu da svi sveti spisi imaju spoljno i unutrašnje značenje. U pozadini reči, iza doslovnog, krije se čitava oblast drugačijih značenja; još jedan oblik razumevanja. Recimo, Stari i Novi zavet su u Bibliji napisana kroz jezik parabola i metafora i ako ih shvatiš doslovno upadaš u logičke paradokse i protivrečnosti koje se teško mogu prihvatiti, a često bivaju i odbojne.

Postavlja se pitanje: a zašto su sve te svete knjige pisane kao parabole, metafore, alegorije i mitove? Zašto su toliko nerazumljive, zašto nisu pisane jasnim jezikom koje svako može doslovno shvatiti? Čemu potreba za zavijanje svih tih priča u velo tajni i misterija?

U osnovi svih svetih spisa leži ideja koja treba da prenese ono značenje reči koje je "više" od doslovnog i čiju istinitost čovek mora da vidi iz svoje unutrašnjosti. Ovaj viši, tajni, prikriveni ili ezoterijski smisao dat rečima i misaonim slikama koje se obično koriste, može se pojmiti jedino razumevanjem i upravo tu i leži prva teškoća u prenošenju "višeg" značenja. Nivo čovekovog bukvalnog razumevanja ne podudara se obavezno sa nivoom njegovog psihološkog razumevanja. Razumeti doslovce je jedno, razumeti psihološki, drugo.
Uzmimo neke primere.

Ako se zapovest: "Ne ubij" uzme doslovno, psihološko značenje je: "Ne ubij u srcu". Prvo značenje je doslovno, a drugo psihološko, i dato je u knjizi koja se zove Levitska (treća knjiga Mojsijeva).
Ako se pak zapovest: "Ne čini preljubu", shvati bukvalno, onda se njen psihološki smisao, koji je mnogo viši od ovog, odnosi na potpadanje pod uticaj raznih doktrina, raznih učenja. Zbog toga se često pominje da se narod qrva sa drugim bogovima, i slično.
Dalje, bukvalno značenje zapovesti: "Ne kradi" očigledno je, ali je psihološko značenje mnogo dublje. Krasti, psihološki znači misliti da sve činiš sam, sopstvenim snagama, ne shvatajući da ti ne znaš ko si ili kako misliš ili osećaš, ili čak kako se krećeš. To znači uzimanje svega zdravo za gotovo i pripisivanje sebi. Odnosi se na stav o nečemu. Međutim, ako bi se čoveku značenje saopštilo direktno, on ne bi razumeo. Zbog toga ono i jeste zamagljeno, jer da je izraženo u doslovnoj formi niko u njega ne bi poverovao, i bilo bi okarakterisano kao potpuna besmislica. Ideja ne bi bila razumljiva - štaviše, bila bi shvaćena kao smešna.

"Više" znanje, "više" značenje, ako dođe u dodir sa uobičajenim nivoom razumevanja, činiće se ili besmislenim, ili će biti pogrešno shvaćeno. Na taj način bi postalo beskorisno, a možda i gore od toga. "Više" značenje može biti dato samo onima koji su blizu pravilnog razumevanja.

Ovo je jedan od razloga što svi sveti spisi, to jest spisi koji su osmišljeni da prenesu više od doslovnog značenja reči, moraju biti prekriveni spoljnim omotačem. Ne radi se o obmanjivanju Ijudi, već o sprečavanju da "više" značenje padne na pogrešno mesto, na niži nivo, i time se uništi njegova finoća. Ljudi često uobražavaju da mogu razumeti sve što im se kaže. To je potpuno pogrešno. Razvoj razumevanja, uviđanje različitosti, dug je proces. Zna se da mala deca ne mogu da uče o životu direktno zato što je njihovo razumevanje malo. I u skladu sa tim shvaćeno je da u običnom životu postoje stvari, kao što su neke grane nauke, koje se ne mogu pravilno razumeti bez dugotrajne pripreme. Nije dovoljno biti samo obavešten o čemu se radi.

Cilj svetih spisa jeste da se prenese "više" značenje i "više" znanje putem reči običnog znanja kao polazne tačke.
Parabole imaju tu ulogu. Cilj parabola je da daju "više" značenje putem reči sa "nižim" značenjem, s tim što to nekoga pokreće na razmišljanje, a nekoga ne. Parabola je instrument izmišljen za ovu svrhu. Ona može da utiče na čoveka tako da reaguje na doslovno značenje, a može ga navesti i da razmišlja. Da ga pozove da sam razmišlja o tome. Šta god da uči, čovek najpre razumeva na svom uobičajenom, zemaljskom, prirodnom nivou.
U cilju podizanja nivoa razumevanja, učenje mora prvo da padne do izvesne mere na ovaj nivo, da se stvori polazna osnova. Prirodno je da se za početak čovek mora držati onog čemu je učen. Međutim, parabola ima značenje koje je skriveno iza njenog bukvalnog ili prirodnog značenja. Promišljeno je sačinjena da prvo padne na uobičajeni nivo uma, a ipak da radi u umu u pravcu podizanja tog nivoa shvatanja na drugu ravan.
Sa ove tačke gledišta, parabola je alatka preobražaja značenja.
 
Ovaj način čitanja Biblije koji ti ovde savetuješ je namenjen za Fariseje, jer tako i oni shvataju Bibliju - kao istorijsku, a ne duhovnu knjigu - koju treba shvatiti doslovno, striktno poštujući Božje zakone bez bilo kakve želje da te zakone i razumeš.

Međutim, treba imati u vidu da svi sveti spisi imaju spoljno i unutrašnje značenje. U pozadini reči, iza doslovnog, krije se čitava oblast drugačijih značenja; još jedan oblik razumevanja. Recimo, Stari i Novi zavet su u Bibliji napisana kroz jezik parabola i metafora i ako ih shvatiš doslovno upadaš u logičke paradokse i protivrečnosti koje se teško mogu prihvatiti, a često bivaju i odbojne.

Postavlja se pitanje: a zašto su sve te svete knjige pisane kao parabole, metafore, alegorije i mitove? Zašto su toliko nerazumljive, zašto nisu pisane jasnim jezikom koje svako može doslovno shvatiti? Čemu potreba za zavijanje svih tih priča u velo tajni i misterija?

U osnovi svih svetih spisa leži ideja koja treba da prenese ono značenje reči koje je "više" od doslovnog i čiju istinitost čovek mora da vidi iz svoje unutrašnjosti. Ovaj viši, tajni, prikriveni ili ezoterijski smisao dat rečima i misaonim slikama koje se obično koriste, može se pojmiti jedino razumevanjem i upravo tu i leži prva teškoća u prenošenju "višeg" značenja. Nivo čovekovog bukvalnog razumevanja ne podudara se obavezno sa nivoom njegovog psihološkog razumevanja. Razumeti doslovce je jedno, razumeti psihološki, drugo.
Uzmimo neke primere.

Ako se zapovest: "Ne ubij" uzme doslovno, psihološko značenje je: "Ne ubij u srcu". Prvo značenje je doslovno, a drugo psihološko, i dato je u knjizi koja se zove Levitska (treća knjiga Mojsijeva).
Ako se pak zapovest: "Ne čini preljubu", shvati bukvalno, onda se njen psihološki smisao, koji je mnogo viši od ovog, odnosi na potpadanje pod uticaj raznih doktrina, raznih učenja. Zbog toga se često pominje da se narod qrva sa drugim bogovima, i slično.
Dalje, bukvalno značenje zapovesti: "Ne kradi" očigledno je, ali je psihološko značenje mnogo dublje. Krasti, psihološki znači misliti da sve činiš sam, sopstvenim snagama, ne shvatajući da ti ne znaš ko si ili kako misliš ili osećaš, ili čak kako se krećeš. To znači uzimanje svega zdravo za gotovo i pripisivanje sebi. Odnosi se na stav o nečemu. Međutim, ako bi se čoveku značenje saopštilo direktno, on ne bi razumeo. Zbog toga ono i jeste zamagljeno, jer da je izraženo u doslovnoj formi niko u njega ne bi poverovao, i bilo bi okarakterisano kao potpuna besmislica. Ideja ne bi bila razumljiva - štaviše, bila bi shvaćena kao smešna.

"Više" znanje, "više" značenje, ako dođe u dodir sa uobičajenim nivoom razumevanja, činiće se ili besmislenim, ili će biti pogrešno shvaćeno. Na taj način bi postalo beskorisno, a možda i gore od toga. "Više" značenje može biti dato samo onima koji su blizu pravilnog razumevanja.

Ovo je jedan od razloga što svi sveti spisi, to jest spisi koji su osmišljeni da prenesu više od doslovnog značenja reči, moraju biti prekriveni spoljnim omotačem. Ne radi se o obmanjivanju Ijudi, već o sprečavanju da "više" značenje padne na pogrešno mesto, na niži nivo, i time se uništi njegova finoća. Ljudi često uobražavaju da mogu razumeti sve što im se kaže. To je potpuno pogrešno. Razvoj razumevanja, uviđanje različitosti, dug je proces. Zna se da mala deca ne mogu da uče o životu direktno zato što je njihovo razumevanje malo. I u skladu sa tim shvaćeno je da u običnom životu postoje stvari, kao što su neke grane nauke, koje se ne mogu pravilno razumeti bez dugotrajne pripreme. Nije dovoljno biti samo obavešten o čemu se radi.

Cilj svetih spisa jeste da se prenese "više" značenje i "više" znanje putem reči običnog znanja kao polazne tačke.
Parabole imaju tu ulogu. Cilj parabola je da daju "više" značenje putem reči sa "nižim" značenjem, s tim što to nekoga pokreće na razmišljanje, a nekoga ne. Parabola je instrument izmišljen za ovu svrhu. Ona može da utiče na čoveka tako da reaguje na doslovno značenje, a može ga navesti i da razmišlja. Da ga pozove da sam razmišlja o tome. Šta god da uči, čovek najpre razumeva na svom uobičajenom, zemaljskom, prirodnom nivou.
U cilju podizanja nivoa razumevanja, učenje mora prvo da padne do izvesne mere na ovaj nivo, da se stvori polazna osnova. Prirodno je da se za početak čovek mora držati onog čemu je učen. Međutim, parabola ima značenje koje je skriveno iza njenog bukvalnog ili prirodnog značenja. Promišljeno je sačinjena da prvo padne na uobičajeni nivo uma, a ipak da radi u umu u pravcu podizanja tog nivoa shvatanja na drugu ravan.
Sa ove tačke gledišta, parabola je alatka preobražaja značenja.

Ovo sto pises jeste agnosticko i jednostrano ucenje.
Biblija se shvata bukvalno, nekada simbolicki a nekada metaforicki, imamo i prorocanstva, price i primere itd
Sam tekst i kontekst ti to kaze sta je i kako.
Reci da je samo simbolicki i metaforicki je pogresno.
Reci da je samo bukvalno je pogresno.
Tacno je sve zajedno.
I upravo su tako jevreji shvatali Bibliju.
A ne samo bukvalno.
I sada dodje neki agnostik i hoce da uci jevreje kako se njima data biblija shvata?
Biblija kaze da ce doci lazni ucitelji.
I vidimo da su tu.
 
Poslednja izmena:
Ovaj način čitanja Biblije koji ti ovde savetuješ je namenjen za Fariseje, jer tako i oni shvataju Bibliju - kao istorijsku, a ne duhovnu knjigu - koju treba shvatiti doslovno, striktno poštujući Božje zakone bez bilo kakve želje da te zakone i razumeš.

Međutim, treba imati u vidu da svi sveti spisi imaju spoljno i unutrašnje značenje. U pozadini reči, iza doslovnog, krije se čitava oblast drugačijih značenja; još jedan oblik razumevanja. Recimo, Stari i Novi zavet su u Bibliji napisana kroz jezik parabola i metafora i ako ih shvatiš doslovno upadaš u logičke paradokse i protivrečnosti koje se teško mogu prihvatiti, a često bivaju i odbojne.

Postavlja se pitanje: a zašto su sve te svete knjige pisane kao parabole, metafore, alegorije i mitove? Zašto su toliko nerazumljive, zašto nisu pisane jasnim jezikom koje svako može doslovno shvatiti? Čemu potreba za zavijanje svih tih priča u velo tajni i misterija?

U osnovi svih svetih spisa leži ideja koja treba da prenese ono značenje reči koje je "više" od doslovnog i čiju istinitost čovek mora da vidi iz svoje unutrašnjosti. Ovaj viši, tajni, prikriveni ili ezoterijski smisao dat rečima i misaonim slikama koje se obično koriste, može se pojmiti jedino razumevanjem i upravo tu i leži prva teškoća u prenošenju "višeg" značenja. Nivo čovekovog bukvalnog razumevanja ne podudara se obavezno sa nivoom njegovog psihološkog razumevanja. Razumeti doslovce je jedno, razumeti psihološki, drugo.
Uzmimo neke primere.

Ako se zapovest: "Ne ubij" uzme doslovno, psihološko značenje je: "Ne ubij u srcu". Prvo značenje je doslovno, a drugo psihološko, i dato je u knjizi koja se zove Levitska (treća knjiga Mojsijeva).
Ako se pak zapovest: "Ne čini preljubu", shvati bukvalno, onda se njen psihološki smisao, koji je mnogo viši od ovog, odnosi na potpadanje pod uticaj raznih doktrina, raznih učenja. Zbog toga se često pominje da se narod qrva sa drugim bogovima, i slično.
Dalje, bukvalno značenje zapovesti: "Ne kradi" očigledno je, ali je psihološko značenje mnogo dublje. Krasti, psihološki znači misliti da sve činiš sam, sopstvenim snagama, ne shvatajući da ti ne znaš ko si ili kako misliš ili osećaš, ili čak kako se krećeš. To znači uzimanje svega zdravo za gotovo i pripisivanje sebi. Odnosi se na stav o nečemu. Međutim, ako bi se čoveku značenje saopštilo direktno, on ne bi razumeo. Zbog toga ono i jeste zamagljeno, jer da je izraženo u doslovnoj formi niko u njega ne bi poverovao, i bilo bi okarakterisano kao potpuna besmislica. Ideja ne bi bila razumljiva - štaviše, bila bi shvaćena kao smešna.

"Više" znanje, "više" značenje, ako dođe u dodir sa uobičajenim nivoom razumevanja, činiće se ili besmislenim, ili će biti pogrešno shvaćeno. Na taj način bi postalo beskorisno, a možda i gore od toga. "Više" značenje može biti dato samo onima koji su blizu pravilnog razumevanja.

Ovo je jedan od razloga što svi sveti spisi, to jest spisi koji su osmišljeni da prenesu više od doslovnog značenja reči, moraju biti prekriveni spoljnim omotačem. Ne radi se o obmanjivanju Ijudi, već o sprečavanju da "više" značenje padne na pogrešno mesto, na niži nivo, i time se uništi njegova finoća. Ljudi često uobražavaju da mogu razumeti sve što im se kaže. To je potpuno pogrešno. Razvoj razumevanja, uviđanje različitosti, dug je proces. Zna se da mala deca ne mogu da uče o životu direktno zato što je njihovo razumevanje malo. I u skladu sa tim shvaćeno je da u običnom životu postoje stvari, kao što su neke grane nauke, koje se ne mogu pravilno razumeti bez dugotrajne pripreme. Nije dovoljno biti samo obavešten o čemu se radi.

Cilj svetih spisa jeste da se prenese "više" značenje i "više" znanje putem reči običnog znanja kao polazne tačke.
Parabole imaju tu ulogu. Cilj parabola je da daju "više" značenje putem reči sa "nižim" značenjem, s tim što to nekoga pokreće na razmišljanje, a nekoga ne. Parabola je instrument izmišljen za ovu svrhu. Ona može da utiče na čoveka tako da reaguje na doslovno značenje, a može ga navesti i da razmišlja. Da ga pozove da sam razmišlja o tome. Šta god da uči, čovek najpre razumeva na svom uobičajenom, zemaljskom, prirodnom nivou.
U cilju podizanja nivoa razumevanja, učenje mora prvo da padne do izvesne mere na ovaj nivo, da se stvori polazna osnova. Prirodno je da se za početak čovek mora držati onog čemu je učen. Međutim, parabola ima značenje koje je skriveno iza njenog bukvalnog ili prirodnog značenja. Promišljeno je sačinjena da prvo padne na uobičajeni nivo uma, a ipak da radi u umu u pravcu podizanja tog nivoa shvatanja na drugu ravan.
Sa ove tačke gledišta, parabola je alatka preobražaja značenja.

Prijatelju moj ja ne znam koliko si ti mog teksta sa pocetka procitao prije nego sto si poceo pisati komentar. Ja Bibliju shvatam bukvalno i doslovce vjerujem sve sto u njoj pise.
 
Ako se zapovest: "Ne ubij" uzme doslovno, psihološko značenje je: "Ne ubij u srcu". Prvo značenje je doslovno, a drugo psihološko, i dato je u knjizi koja se zove Levitska (treća knjiga Mojsijeva).
Ako se pak zapovest: "Ne čini preljubu", shvati bukvalno, onda se njen psihološki smisao, koji je mnogo viši od ovog, odnosi na potpadanje pod uticaj raznih doktrina, raznih učenja. Zbog toga se često pominje da se narod qrva sa drugim bogovima, i slično. 
Dalje, bukvalno značenje zapovesti: "Ne kradi" očigledno je, ali je psihološko značenje mnogo dublje. Krasti, psihološki znači misliti da sve činiš sam, sopstvenim snagama, ne shvatajući da ti ne znaš ko si ili kako misliš ili osećaš, ili čak kako se krećeš. To znači uzimanje svega zdravo za gotovo i pripisivanje sebi. Odnosi se na stav o nečemu. Međutim, ako bi se čoveku značenje saopštilo direktno, on ne bi razumeo. Zbog toga ono i jeste zamagljeno, jer da je izraženo u doslovnoj formi niko u njega ne bi poverovao, i bilo bi okarakterisano kao potpuna besmislica. Ideja ne bi bila razumljiva - štaviše, bila bi shvaćena kao smešna. 

Sve sto je ubistvo i bilo kom smislu je ubistvo.
Bilo da je to fizicko ubistvo ili recimo recima.
Nema tu nikakve filozofije.
Pomisliti ili pozeleti da ubijes je ubistvo.
Jer prvo dolazi misao, plan, odluka, pa onda delo.
Kao sto sam rekao.
Ovde gore imamo opasnu prevaru jednostranost.
Ne cini preljubu je doslovno.
Ali se cesto uzima kao metafora ili simbolika kada covek napusti Boga.
Krasti je naravno bukvalna zapovest koja obuhvata sve ostalo sto je kradja.
Mozda kradja ideje.
Mozda kradja partnera. Kradja vremena. Itd itd.
 
Prijatelju moj ja ne znam koliko si ti mog teksta sa pocetka procitao prije nego sto si poceo pisati komentar. Ja Bibliju shvatam bukvalno i doslovce vjerujem sve sto u njoj pise.

Da, to sam primetio. Tako Bibliju shvataju i Fariseji, što sam i napisao u početku svog komentara.
Samo, da bi se razumelo učenje koje nam nudi Biblija mora se naučiti shvatati i psihološki. Jer kraljevstvo nebesko je u tebi, a ne van tebe.
Biblija je duhovna, a ne istorijska knjiga.
 
Ни један једини историјски доказ.
Већина ликова су или измишљена или додата у негативном контексту као Нино Белов или Нимрод.
Библија је писана само за јевреје и од јевреја по којој су они Божји изабрани народ и јавио се само њима, а не целом човеченству. Ово је посебно занимљливо.
Садржи инцест и оправдава насиље над женама и децом.
Приче су углавном покрадене од ргуих религија, а пророчанства лажна или су се већ десила, а неке се констатно понављају.
 
Da, to sam primetio. Tako Bibliju shvataju i Fariseji, što sam i napisao u početku svog komentara.
Samo, da bi se razumelo učenje koje nam nudi Biblija mora se naučiti shvatati i psihološki. Jer kraljevstvo nebesko je u tebi, a ne van tebe.
Biblija je duhovna, a ne istorijska knjiga.
Biblija je nastala na osnovi Izlaska koji je poslužio Mojzesu da se izbavi kao princ od faraonskog mača kao pretendent na presto! Deset zapovesti je sam isklesao
jer je u visokoj političkoj školi Misira (Egipta) naučio da vladar donošenjem zakona učvršćuje svoju vlast! Elohima je maznuo Egipćanima...
Kasnije dodavanje misterija I legend je normalno praznoverno kićenje od strane podrepaša Vuči...Mojzesovih,koje je iznova I iznova fasciniralo barbare I varvare I
uvećavalo monarhov autoritet...:whistling:
 
Biblija je nastala na osnovi Izlaska koji je poslužio Mojzesu da se izbavi kao princ od faraonskog mača kao pretendent na presto! Deset zapovesti je sam isklesao
jer je u visokoj političkoj školi Misira (Egipta) naučio da vladar donošenjem zakona učvršćuje svoju vlast! Elohima je maznuo Egipćanima...
Kasnije dodavanje misterija I legend je normalno praznoverno kićenje od strane podrepaša Vuči...Mojzesovih,koje je iznova I iznova fasciniralo barbare I varvare I
uvećavalo monarhov autoritet...:whistling:

Мојсије је измишљени лик, а десет заповести су копија Египатских.
 
Prvo citanje je informisanje bez ocekivanja otkrica nekih velikih tajni.
Zatim pokusati u skladu sa zvanicnim literarnim /koje nije i doslovno/ tumacenjima pribliziti delove koji nam 'zapinju'. Literarno tumacenje dozvoljava simboliku ali na zalost ne, meni tako dragu, alegoriju
Posle citati kao mapu, komad po komad zumirati i istrazivati dio po dio.
Ako i pored svega ne bude zadovoljavajucih rezultata, krenuti u prirodu i duboko disati da razbistris glavu :)
 
Ни један једини историјски доказ.
Већина ликова су или измишљена или додата у негативном контексту као Нино Белов или Нимрод.
Библија је писана само за јевреје и од јевреја по којој су они Божји изабрани народ и јавио се само њима, а не целом човеченству. Ово је посебно занимљливо.
Садржи инцест и оправдава насиље над женама и децом.
Приче су углавном покрадене од ргуих религија, а пророчанства лажна или су се већ десила, а неке се констатно понављају.

Ti si dobro zaostao peijatelju.

http://forum.krstarica.com/showthread.php/734403-AREHEOLOGIJA-potvrdjuje-Sveto-Pismo-Bibliju
 

Back
Top