-GoRsKi-
Aktivan član
- Poruka
- 1.535
Savjeti za početnike
Na prvo čitanje, Biblija se može učini komplikovanom, teško razumljivom i dosadnom knjigom. Ne dajte da vas zavaraju ti utisci.
Prijemčiv, otvoren i ponizan pristup su jako važni. Neka vam Biblija ne služi za dokazivanje vlastitih predrasuda ili stavova vaših omiljenih autoriteta. Zašto? Jer nam govori Onaj koji je zaista Autoritet. Ali kako možemo znati da nije lažni? To dolazi vremenom, jer Bog sebe stavlja na probu, na preispitivanje, za razliku od lažnih autoriteta (posebno vjerskih). Mi možemo jednostavno kazati: „Bože, ako te ima, dokaži mi da je ovo tvoja poruka za mene.“ Ako pošteno, od srca, tražimo istinu, izvjesno ćemo je dobiti. Ona će apelovati na naš razum, savjest, iskustvo, javiće nam se kroz nauku, istoriju, sociologiju… zapravo povezaće kompletno znanje u jedan veliki smisleni mozaik. Otvoriće nam duhovne vidike i za ono što ne opažamo svojim čulima.
Konačno, na subjektivnom planu, postaćemo neuporedivo bolji i kvalitetniji ljudi, koji tačno znaju šta su prioriteti u životu, i koje je veoma teško obmanuti i zavesti na bilo koji način. Takvi mjerljivi rezultati ne postoje ni u jednoj drugoj ideologiji ili religiji. Ali imajte na umu da to nije poželjno za sistem koji vas najviše voli imati duhovno i mentalno drogirane (doze se prilagođavaju profilu i potencijalima ličnosti).
Ideološki izgrađena osoba ima razumnu religiju, čiji klasični „vjerski“ aspekt se sastoji u jednostavnom povjerenju da će Bog ispuniti sva svoja obećanja, od kojih najvažnije – konačna realizacija Plana spasenja – pripada budućnosti. Druženjem sa Biblijom, neminovno ćete doći do te tačke, s tim što se subjektivna iskustva razlikuju od pojedinca do pojedinca.
Evo nekih osnovnih principa za čitanje i proučavanje Biblije:
Ko govori? U kojem kontekstu? Kome je poruka upućena? Da li se radi o direktnoj Božjoj objavi, poruci putem ilustracija, vizija, proročanstvu? Moramo naučiti da razmišljamo, razlikujemo tematiku i termine, te predmete i prioritete.
Biblija sadrži brojne opise istorijskih događaja, od kojih neki mogu djelovati čudno zbog miješanja natprirodnih sila, kao i individualna iskustva. Kako je i zašto došlo do toga? Da li su te osobe postupale po Božjoj volji? Odobrava li Bog opisane oblike djelovanja? Kakvu pouku i poruku ti događaji imaju za nas?
Ukratko, analitičko razmišljanje za koje nam je potreban skup alata. Ti alati se sastoje u razumnom razlikovanju stvari, i određenom predznanju. Da bismo razumjeli Bibliju, moramo steći i druga znanja, posebno iz istorije, kulture antičkih naroda i jezika. Ali najvažnije je duhovno prosvjetljenje koje daje sam Autor (vidi Jovan 14:26; 1. Korinćanima 2:11, 14; Psalam 119:18; Priče Solomonove 2:3-5; Efescima 1:17; Luka 8:11; Jovan 6:63, 68…).
Kad steknete određeni pojam o Bibliji i njenom sadržaju, najbolji način proučavanja je po tematskim cjelinama, imajući pri tome u vidu njenu ključnu poruku, o čemu smo govorili u uvodnom dijelu. Šta je Plan spasenja, od čega nas Bog spasava, kako znamo da nam je potrebno spasenje, porijeklo i posljedice grijeha, ko je Isus Hrist, šta ga kvalifikuje kao Spasitelja čovječanstva, šta su proročanstva i zašto su ona data, koje vrste proročanstava nalazimo u Bibliji, kako je nastao čovjek i od kojih elemenata, kakva je razlika između života i smrti, zašto je smrt sastavni dio ljudskog iskustva, ima li zagrobnog života, šta je Božji Zakon i kakve vrste zakona pominje Biblija, kakva je Božja priroda i karakter, šta je Duh Božji, postoje li anđeli i demoni, ko je Lucifer ili Sotona, da li je on stvarno biće ili metafora, koju vjersku službu Bog odobrava, kako će Bog suditi čovječanstvu, postoje li raj i pakao, šta se podrazumijeva pod novorođenjem, itd. Poenta je u objedinjavanju biblijskih tekstova koji govore o istom predmetu, što je metod koji je koristio sam Isus (vidi Luka 24:25-27)!
Da li je pametno pitati druge za objašnjenja ukoliko nam nešto nije jasno iz Biblije, a izvjesno će biti takvih slučajeva? Da, ali pod uslovom da znate osobu kojoj je Biblija autoritet, a ne dogme i mišljenja različitih vjerskih ustanova i njihovih istaknutih predstavnika, u očiglednom ili prikrivenom sukobu sa Božjim otkrivenjem. U protivnom, to bi bilo kao da tražite novac na pozajmicu od falsifikatora. Logično, prije ili kasnije, s takvim „kapitalom“ ćete nagrabusiti.
Ne očekujte da vam sve odmah bude jasno, jer niko nije toliki kapacitet, naročito ne ako uzmemo u obzir našu mentalnu, duhovnu i fizičku oštećenost i retardaciju od posljedica grijeha. Kao što se proces istinskog fizičkog ozdravljenja vrši zaustavljanjem i vraćanjem mehanizama koji su doveli do bolesti, što iziskuje identifikaciju uzroka bolesti, slično tome iscjeljenje na duhovnom planu takođe je proces, koji Bog može drastično ubrzati ukoliko to potrebe pojedinca zahtijevaju. U oba slučaja, neophodan je naš voljni pristanak za cjelovit tretman.
Napokon, nemojte kalkulisati kao sitni trgovci šta dobijate a šta gubite na kratkoročnim osnovama. Bog ne nudi polovična rješenja: samo spasenje ne može biti polovično, kao ni naš udio u tome. Kasnije, kad sa vremenske distance pogledate na svoje prošlo iskustvo, lako ćete uvidjeti da ste odbacili samo ono što vam šteti i što vas vodi u smrt, a sve dobro umnožili. Na primjer, kad pušač ostavlja svoj porok pušenja tog narkotičkog korova, ako je ozbiljan, on ili ona neće čuvati karton svojih omiljenih cigareta u vitrini „za svaki slučaj“, već jednom za svagda raskrstiti s tim.
Na prvo čitanje, Biblija se može učini komplikovanom, teško razumljivom i dosadnom knjigom. Ne dajte da vas zavaraju ti utisci.
Prijemčiv, otvoren i ponizan pristup su jako važni. Neka vam Biblija ne služi za dokazivanje vlastitih predrasuda ili stavova vaših omiljenih autoriteta. Zašto? Jer nam govori Onaj koji je zaista Autoritet. Ali kako možemo znati da nije lažni? To dolazi vremenom, jer Bog sebe stavlja na probu, na preispitivanje, za razliku od lažnih autoriteta (posebno vjerskih). Mi možemo jednostavno kazati: „Bože, ako te ima, dokaži mi da je ovo tvoja poruka za mene.“ Ako pošteno, od srca, tražimo istinu, izvjesno ćemo je dobiti. Ona će apelovati na naš razum, savjest, iskustvo, javiće nam se kroz nauku, istoriju, sociologiju… zapravo povezaće kompletno znanje u jedan veliki smisleni mozaik. Otvoriće nam duhovne vidike i za ono što ne opažamo svojim čulima.
Konačno, na subjektivnom planu, postaćemo neuporedivo bolji i kvalitetniji ljudi, koji tačno znaju šta su prioriteti u životu, i koje je veoma teško obmanuti i zavesti na bilo koji način. Takvi mjerljivi rezultati ne postoje ni u jednoj drugoj ideologiji ili religiji. Ali imajte na umu da to nije poželjno za sistem koji vas najviše voli imati duhovno i mentalno drogirane (doze se prilagođavaju profilu i potencijalima ličnosti).
Ideološki izgrađena osoba ima razumnu religiju, čiji klasični „vjerski“ aspekt se sastoji u jednostavnom povjerenju da će Bog ispuniti sva svoja obećanja, od kojih najvažnije – konačna realizacija Plana spasenja – pripada budućnosti. Druženjem sa Biblijom, neminovno ćete doći do te tačke, s tim što se subjektivna iskustva razlikuju od pojedinca do pojedinca.
Evo nekih osnovnih principa za čitanje i proučavanje Biblije:
Ko govori? U kojem kontekstu? Kome je poruka upućena? Da li se radi o direktnoj Božjoj objavi, poruci putem ilustracija, vizija, proročanstvu? Moramo naučiti da razmišljamo, razlikujemo tematiku i termine, te predmete i prioritete.
Biblija sadrži brojne opise istorijskih događaja, od kojih neki mogu djelovati čudno zbog miješanja natprirodnih sila, kao i individualna iskustva. Kako je i zašto došlo do toga? Da li su te osobe postupale po Božjoj volji? Odobrava li Bog opisane oblike djelovanja? Kakvu pouku i poruku ti događaji imaju za nas?
Ukratko, analitičko razmišljanje za koje nam je potreban skup alata. Ti alati se sastoje u razumnom razlikovanju stvari, i određenom predznanju. Da bismo razumjeli Bibliju, moramo steći i druga znanja, posebno iz istorije, kulture antičkih naroda i jezika. Ali najvažnije je duhovno prosvjetljenje koje daje sam Autor (vidi Jovan 14:26; 1. Korinćanima 2:11, 14; Psalam 119:18; Priče Solomonove 2:3-5; Efescima 1:17; Luka 8:11; Jovan 6:63, 68…).
Kad steknete određeni pojam o Bibliji i njenom sadržaju, najbolji način proučavanja je po tematskim cjelinama, imajući pri tome u vidu njenu ključnu poruku, o čemu smo govorili u uvodnom dijelu. Šta je Plan spasenja, od čega nas Bog spasava, kako znamo da nam je potrebno spasenje, porijeklo i posljedice grijeha, ko je Isus Hrist, šta ga kvalifikuje kao Spasitelja čovječanstva, šta su proročanstva i zašto su ona data, koje vrste proročanstava nalazimo u Bibliji, kako je nastao čovjek i od kojih elemenata, kakva je razlika između života i smrti, zašto je smrt sastavni dio ljudskog iskustva, ima li zagrobnog života, šta je Božji Zakon i kakve vrste zakona pominje Biblija, kakva je Božja priroda i karakter, šta je Duh Božji, postoje li anđeli i demoni, ko je Lucifer ili Sotona, da li je on stvarno biće ili metafora, koju vjersku službu Bog odobrava, kako će Bog suditi čovječanstvu, postoje li raj i pakao, šta se podrazumijeva pod novorođenjem, itd. Poenta je u objedinjavanju biblijskih tekstova koji govore o istom predmetu, što je metod koji je koristio sam Isus (vidi Luka 24:25-27)!
Da li je pametno pitati druge za objašnjenja ukoliko nam nešto nije jasno iz Biblije, a izvjesno će biti takvih slučajeva? Da, ali pod uslovom da znate osobu kojoj je Biblija autoritet, a ne dogme i mišljenja različitih vjerskih ustanova i njihovih istaknutih predstavnika, u očiglednom ili prikrivenom sukobu sa Božjim otkrivenjem. U protivnom, to bi bilo kao da tražite novac na pozajmicu od falsifikatora. Logično, prije ili kasnije, s takvim „kapitalom“ ćete nagrabusiti.
Ne očekujte da vam sve odmah bude jasno, jer niko nije toliki kapacitet, naročito ne ako uzmemo u obzir našu mentalnu, duhovnu i fizičku oštećenost i retardaciju od posljedica grijeha. Kao što se proces istinskog fizičkog ozdravljenja vrši zaustavljanjem i vraćanjem mehanizama koji su doveli do bolesti, što iziskuje identifikaciju uzroka bolesti, slično tome iscjeljenje na duhovnom planu takođe je proces, koji Bog može drastično ubrzati ukoliko to potrebe pojedinca zahtijevaju. U oba slučaja, neophodan je naš voljni pristanak za cjelovit tretman.
Napokon, nemojte kalkulisati kao sitni trgovci šta dobijate a šta gubite na kratkoročnim osnovama. Bog ne nudi polovična rješenja: samo spasenje ne može biti polovično, kao ni naš udio u tome. Kasnije, kad sa vremenske distance pogledate na svoje prošlo iskustvo, lako ćete uvidjeti da ste odbacili samo ono što vam šteti i što vas vodi u smrt, a sve dobro umnožili. Na primjer, kad pušač ostavlja svoj porok pušenja tog narkotičkog korova, ako je ozbiljan, on ili ona neće čuvati karton svojih omiljenih cigareta u vitrini „za svaki slučaj“, već jednom za svagda raskrstiti s tim.
