E, ja sam upravo malo googlala i evo ti ponesto...
Etiologija ćelavosti
Ćelavost može biti posljedica ozljede živog korijena dlake ili ozljede keratinizirane vlasi. Ako je ozljeda ograničena na vlas, gubitak dlake ili kose bit će privremen. Ako je došlo do oštećenja korijena, rezultirajuća ćelavost može biti privremena ili stalna.
Kongenitalna (prirođena) ćelavost može zahvatiti cijelo vlasište ili se javlja u obliku "krpica"-područja tjemena bez kose, i može biti povezana s nekim drugim poremećajima adneksa kose (npr. žlijezda lojnica ili znojnica).
Stečena ćelavost može nastati iz nekoliko uzroka uključujući autoimune bolesti, opekotine, nedostatna prehrana, kemoterapija, kožne bolesti poput psorijaze, gljivične infekcije, izlaganja radijaciji, čupanje kose, tumori. Rastuće mase na kapiliciju svojim rastom mogu izazvati ispadanje kose, tako što svojim pritiskom i stezanjem tjemena uzrokuju odumiranje folikula dlake.
Traumatska alopecija nastaje kao posljedica akutne ozljede, pretrpljenog straha, svjesnog ili nesvjesnog trljanja, čupanja kose, ili zbog kroničnog stresa kojem je izložena osoba.
Nekoliko hormonskih poremećaja može uzrokovati ćelavost uključujući hiper-pituitarizam, hipo-pituitarizam, hipo-paratiroidizam, hiper-tiroidizam, androgen-lučeći tumori, trudnoća, menopauza, dijabetes.
Alopecija areata je poremećaj kojem se ne zna jasan uzrok. Ovaj poremećaj ima mnoge varijante u kojima se javlja. To uključuje iznenadni gubitak kose bez prisutnosti kore navedenih uzročnika gubljenja kose. Tijek alopecije areate je nepredvidiv; nekim pacijentima kosa naraste u tijeku slijedećih nekoliko mjeseci, dok drugi bolesnici pretrpe potpuni gubitak kose, koja više ne raste. Biopsija je pokazala pojačano nakupljanje limfocita oko folikula dlake.
Genetika
Najčešća vrsta gubljenja kose (98% svih alopecija) kod muškaraca i kod žena je androgena alopecija (AA). AA nije jednako rasno raspodijeljena. Kod bijelaca, 96% muškaraca ima neki stupanj muške ćelavosti do dobi od 60 godina. Prije se mislilo da se AA nasljeđuje kao autosomno dominantna osobina kod muškaraca, i kao autosomno recesivna osobina kod žena. Danas prevladava mišljenje da se AA nasljeđuje poli-genetski, što znači da u tom procesu sudjeluje više gena, tj. što više gena neko posjeduje to će vjerojatnije biti ćelav.
Klasifikacija
Juri sustav
Stupanj I - gubitak u čeonoj regiji
Stupanj II - uključuje fronto-parijetalno područje
Stupanj III - uključuje fronto-parijeto-okcipitalnu regiju.
Hamiltonova skala
1 - nema gubitka kose
2 - slabije sljepoočno povlačenje linije kose
2A - čeono povlačenje kose - slabije izraženo
3 - osrednje sljepoočno povlačenje
3A čeono povlačenje - osrednje izraženo
3V - osrednji gubitak na verteksu (vrh lubanje)
4-6 progresivno uključivanje verteksa i sljepoočnih područja
7 potpuni gubitak kose na čeonom predjelu i verteksu.
Medicinsko liječenje
Medicinsko liječenje ćelavosti je uvijek usmjereno na uzrok nastanka, što nije slučaj sa AA. Hormonska terapija, i povremeno kirurška korekcija, mogu poslužiti kao pomoć u prije spomenutim endokrinopatijama (tj. hormonalnim poremećajima). Rast kose može kasniti i nekoliko mjeseci nakon početka terapije. U nekom slučajevima, terapija ne uspostavlja ponovi rast kose, nego sprječava daljnje ispadanje vlasi.
Liječenje gljivičnih infekcija najbolje se postiže oralnom primjeno anti-mikotika (tj. lijekova protiv gljivica) sve dok nalazi kulture gljivica, nalaz pod Wood-ovim svijetlom, i mikroskopom ne postanu negativni.
Odgovor na steroidne lijekove pruža dijagnostičku informaciju kao i terapijsku vrijednost kod alopecije areate. Terapija izbora je lokalna primjena kortikosteroida u kožu. Rast kose na mjestu injekcije trebao bi biti prisutan u roku od 4-6 tjedana. Kod djece, od pomoći može biti topička primjena steroida ispod čvrsto pripijenog zavoja. Operacijski zahvat nije koristan kod alopecije areate.
Šestomjesečni period, nakon kojega nastupa medikamentozno ili operacijsko liječenje je više preporučljivo od kirurškog zahvata nadomještanja kose kod ne-AA. Razlog je taj što su folikuli "gurnuti" u telofazu gdje njihov rast prestaje. Da bi procijenili konačne rezultate terapije ponekad je potreban period od 6 mjeseci.
Postoje dvije bitno različite skupine lijekova za liječenje AA, anti-androgeni, i minoksidil. Večina anti-androgena uzrokuje feminiziraju kod muškaraca, i zbog toga su ograničeni za upotrebu kod žena. Spironolakton, antagonist aldosterona, koji se koristi u terapiji visokog tlaka, pokazao je visoko afinitet za AR, što može utjecati na smanjivanje utjecaja testosterona na tkiva. Ciproteron acetat također ima afinitet za AR, i pokazao je učinkovitost u usporavanju AA. Estrogen, cimetidin i progesteron imaju ograničeni afinitet za AR, i mali efekt u usporavanju napredovanja AA. Finasterid, koji se koristiti kod benigne hipertrofije prostate, inhibira 5-alfa-reduktazu, i slabo se veže na AR. Ovaj je lijek postigao uspjeh u smanjivanju i ublažavanju AA, a uz to sinergički djeluje s minoksidilom.
Minoksidil, agonist kalijevih kanala, originalno je razvijen kao lijek protiv visokog tlaka, zbog svojih osobitosti perifernog vazo-dilatatora. Danas, je ovaj lijek u SAD-u odobren za lokalnu primjenu kod AA. Minoksidil 2%, dvaput na dan, pokazao se kao učinkovit kod nekih pacijenata koji odnedavna ćelave, s područjima <10 cm u promjeru; s boljim rezultatima na područjima koja nisu u cijelosti izgubila svu kosu. Grubo rečeno, 32% pacijenata će imati dobre rezultate. Minoksidil također može usporiti gubljenje kose u sklopu AA. Postoji minimalna sistemska apsorpcija, pa su nuspojave ograničene na lokalni dermatitis. Glavni nedostaci terapije Minoksidilom uključuju pogoršanje gubljenja kose nakon prekidanja terapije, odgođeni učinak nakon početka terapije (4-12 mjeseci), i smanjivanje učinka lijeka nakon dugotrajne primjene.