Don Drago
Primećen član
- Poruka
- 723
Po mom misljenju dva prelijepa prestavnika Sarplaninske Rase
Ari Div
Atlas Murko
Ari Div
Atlas Murko
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
mozda nisam 100% ispravno ni mjerio.
Vrlo prosto, stvar dominacije. A postoji li način da psa puštaš svakodnevno? 2-3 puta sedmično je za njih malo aktivnosti.
,5-6 km od mene,moram da ga vozim na neki stari napusteni stadion,gdje nema ljudi,da se iskace,da nikog ne preplasi jer je stvarno ogroman,a inace je nevjerovatno pitom,zato me je iznenadila ta pojava od neki dan i agresivnost,3 god. je star.Hvala na odgovoru,pozKratko i jasno.To skakanje na drugog muzjaka je samo pokazivanje
dominacije . Znaci on je glavni![]()

sta kazete na psa od Zorana Iliča kojeg je dobio iz breznice Aruš3? koju taj visini ima?
. U svakom slucaju Saban mi se vise svidja. Nekako mi djeluje kao sto Utvar kaze ( i upravu je) kompaktnije.
1. Murdz tip pasa je gvozdeno sive boje, obicno sa tamnom maskom a nekada i bez tj. sa maskom svetle boje (kontra maska), suve gradje, lakse u odnosu na ostale tipove, srednje su visoki ali u proseku nizi u grebenu od vecine ostalih tipova (uglavnom varira od 65 do 75 cm) mada se kod ovog tipa, i danas a i ranije srecu i ekstremno niski a i visoki psi, nesto je lakse glave, vrlo agresivan i prema ljudima i prema psima, srednje duge do duge dlake, a rep u stanju mirovanja drzi opusteno u obliku sablje a u afektu povijen u luk s tim sto nikada ne obrazuje pun krug. Ovaj tip pasa posluzio je pocetkom 20-og veka za obnavljanje tada vec gotovo izumrlog psa Slovenackog krasa ili kako su ga neki nazivali Istarskog, a danas Kraskog ovcara. Kasnije je upravo ovaj tip usao u standard Sarplaninca kao jedini pravi, a kasnije priznavanjem ostalih boja ostao kao najpozeljniji i dugo vremena favorizovani tip od strane kinoloskih sudija iako je na samoj planini bio slabije zastupljen od skoro svih ostalih tipova. Upravo ove cinjenice stvorili su oko ovog tipa pasa mnogo kontraverznih tj. suprotnih misljenja kod zaljubljenika i odgajivaca ove rase.
2. Karabas tip je i danas i u proslosti bio najzastupljeniji tip na prosotru formiranja rase. Ovi psi su kao i Turski Kangali, psenicno zute boje, svetlije ili tamnije, sa izrazenom tamnom maskom. Sam naziv "karabas" je odomaceni izraz turskog porekla koji u bukvalnom prevodu znaci - crna glava. U okolini Strpca na Kosovu se sve do 70-ih godina proslog veka odrzao u vecem broju jedan divan lokalni varijetet Karabasa, vrlo svetle boje - prljavo bele ali ne samo sa tamnom maskom na njusci vec sa potpuno tamnim glavama. Ovakvi psi se i danas tamo mogu sresti ali su vrlo, vrlo retki. Karabas inace spada u vise tipove rase, izmedju 70 i 80 cm u grebenu, jake masivne glave, cvrste gradje, podjednako agresivan prema ljudima i prema psima, srednje duge i duge dlake. Drzanje repa u afektu mu je identicno kao kod Murdz tipa, a u stanju mirovanja moze da ga nosi i potpuno ravno tj. opusteno.
3. Merdzan tip su psi bele boje koja varira od zuckasto bele do snezno bele uvek bez ikakve maske. Merdzan je takodje odomacena turska rec koja u prevodu znaci "biser". Ovi psi takodje spadaju u vise pse kao i Karabasi i identicnog su karaktera, s tim sto su uglavnom nesto vitkiji i laksi od njih i uze glave u predelu cela, a i u vecini slucajeva su srednje duge dlake tako da u velikoj meri mogu podsecati na Turske Akbase ali oni opet za razliku od Akbasa imaju, ili bi bar trebalo da imaju, jace odnosno dublje i krace njuske i nesto snazniji kostur. Drzanje repa im je identicno kao kod prva dva tipa. Interesantan je podatak da je upravo jednog ovakvog psa posedovao i bivsi dozivotni predsednik SFRJ, Josip Broz Tito.
4. Tigrasti tip pasa se smatra za jednog od najstarijih i prvooformljenih. Ove pse pored boje od ostalih tipova razdvaja i karakter i fizicki izgled. Vrlo su pokretljivi, srednje su visine, lakseg kostura i generalno gledano najslabije glave koja na prvi pogled posmatracu moze da deluje kao lupoidna, ali zato su u vecini slucajeva neverovatno jakog ugriza i velicine zubala. Dlaka im je srednje duga mada se srecu i primerci duze dlake ali vrlo retko. Izuzetno je naglasena njegova agresivnost i netrpeljivost prema drugim psima ali to nije toliko izrazeno i prema ljudima. Odredba tog famoznog Standarda za Sarplanince u kojoj se tigravost smatra za diskvalifikacionu manu, uticala je cak i na stocare i njihov uzgoj tako da su sada i na samoj planini cisti primerci tog tipa vrlo retki.
5. Medov ili Medovan je jedan vrlo interesantan tip. Njihova boja ide u raznim nijansama braon boje, od svetlije (skoro ridje) ali zato i dosta redje, do vrlo tamne. Ovi psi spadaju u najnize pse, gotovo da nikada nije bilo primerka preko 70 cm u grebenu, ali su zato neverovatno snaznog kostura i velike glave koja bi mogla dobro da stoji i znatno visim psima. Ovi minijaturni tenkovi od pasa sa svojim relativno malim visinama dostizu tezine od preko 60 kg. Vrlo su ostri i nepoverljivi ali na prvi pogled deluju potpuno nezainteresovano za posao koji obavljaju i zato cesto umeju da iznenade silinom i brzinom svoje reakcije u odbrani. Dlaka im je duga, a rep je u mirovanju sabljasto nosen a u afektu je prstenast, uvek zatvara pun krug tj. vrh repa dodiruje sapi.
6. Zelenduh se danas smatra za tip koji vise ne postoji, doduse niko to sa sigurnoscu ne moze da tvrdi, ali vec dosta dugo vremena nije vidjen nijedan takav pas. Ovaj tip je takodje dosta visok i snazan, naglaseno velike glave poput Medova i verovatno najagresivniji od svih tipova. Njegova boja je siva, ali nije kao kod ostalih tipova gde se mogu videti prelazi u svetlije nijanse oko vrata, na ekstremitetima i slicno, vec je to boja bez ijednog prelaza u istom tonu po celom telu, kao kod Nemacke plave Doge ili Vajmarskog pticara, zato je i dobio takvo ime jer zbog boje podseca na duha. Ovaj tip je od ostalih odvajala i najduza i najbogatija dlaka. Rep su u stanju afekta zavrtali tako da obrazuje vise od jednog kruga i cak za 1/3 prelazi u drugi unutrasnji krug a i u stanju mirovanja ga iako opustenog drze gotovo prstenasto ili bolje receno obrazujuci udicu pri vrhu repa.
7. Zlatan se kao i Zelenduh smatra izumrlim ali se prica da ima jos takvih pasa na jugu Makedonije. Ovaj tip pasa je sigurno najveci i najmasivniji od svih. Njegove visine u grebenu, pogotovo kod muzjaka, idu cak izmedju 90 i 100 cm! Ubedljivo je najgori i najlosiji cuvar od svih i gotovo da uopste ne pokazuje znake agresivnosti, ni prema ljudima ni prema psima. Dlaka mu je duga, zlatno zute do bakarne boje bez tamne maske na glavi, a rep u afektu gotovo da i ne podize. Ovog psa Grci smatraju za dvorskog psa najveceg vojskovodje Aleksandra Velikog i nazivaju ga Zlatni Ilirski Mastif ili Molos, a da nisu daleko od istine potvrdjuje i drugi ustaljeni naziv za ovaj tip a to je Skender. Skender, Iskender ili Oskender je turski oblik imena Aleksandar, i bas pod tim nazivom su turci kroz njihova istorijska ucenja spominjali lik Aleksandra Velikog tj. Makedonskog. Jos jedna stvar je interesantna u vezi ovog tipa pasa a to je prica da je upravo ovaj tip pasa posluzio Nemcima za kreiranje Leonbergera i da su se mesanci ovog tipa Sarca i nekih linija Kakavkaskih ovcara prikazivali po izlozbama kao cistokrvni Kavkasci a da i danas ima potomaka tih pasa koji se setaju ringovima gde se ocenjuju Kavkaski ovcari.neznam dal ima Arus preko 90 to je jako jako ogromno,veliko izgleda mozda mozda. kaki je to onda šarplaninac? jer to moze bit da je cist?
D:![]()
Sest hiljada godina gorskim vrletima Sarplanine odjekuje zestoki lavez pastirskih pasa kao opomena uljezima i grabljivcima svih vrsta i kao prepoznatljiv iskonski znak opstanka ljudskog roda na ovim negostoljubivim vrletima. Branilac, cuvar i ratnik, brusen i kaljen nemilosrdnom rukom prirode, prenosen i slavljen sirom sveta, postavsi temelj nastanka vecem broju pastirskih pasa, danas dozivljava svoju totalnu rasnu i genetsku dezintegraciju.
Pocetkom poslednje dekade proslog veka prava euforija premestanja sarplaninca iz I u II FCI grupu zahvatila je srbijanske kinoloske krugove. Jasna, ali nerazumna zelja da se nas pas posto poto nadje uz svog “brata” kavkasca, izrodila je potrebu i za formoloskim zblizavanjem sto je izazvalo pravu lavinu melezenja sa manje ili vise srodnim pa i nesrodnim rasama. Misao "sto vec, to bolji" iznedrena u glavama iskompleksiranih odgajivaca (i na zalost sudija) postala je vodilja novoregrutovane vojske odgajivackih diletanata.
Nekadasnja zelja ruskih kinologa iz Krasnaje zvezde da dobiju mirnijeg i vodljivijeg psa za rad u teskim zimskim uslovima, rezultirana hibridom Kavkazac-Bernardinac, dovela je do stvaranja nove rase Moskovski stozevar. Dobijeni kolosi presudno su uticali na dalji razvoj Kavkaskog ovcara koji se danas gotovo ne moze naci sa visinom ispod 75 cm. Posto standard predvidja donju granicu od 65 cm, jasno je o cemu se tu radi! Kavkaz je nerazvijeno podrucje gde stocarsko stanovnistvo jedva sastavlja kraj sa krajem i potpuno je nezamislivo da cobanin koji i sam zivi na siru i kacamaku, moze da ishranjuje jednog, a kamoli copor gigantskih pasa od 85 cm visine i 90kg tezine kakvi inace redovno pobedjuju na evropskim i svetskim dog show manifestacijama.
Legendarni pas Osman iz pomenute Krasnaje zvezde, koji i danas predstavlja uzor vecini "normalnih" odgajivaca bio je visok samo 72 cm. A zapamcen je kao ogroman! Kakav se uopste rad moze ocekivati od orijaskih primeraka, osim dremanja u debelom hladu? Cobanska pragmaticna filozofija je da im psi malo jedu, a mnogo rade, sto iskljucuje njihove gigantske dimenzije. Orijaski psi proizvod su dobrostojecih snobova zeljnih novih visinskih i tezinskih rekorda. Pravi kinolozi u prvi plan stavljaju pokret, sklad i karakter sto je cesto u obrnutoj srazmeri sa velicinom ( cast retkim izuzecima ).
Na zalost, zelja da se ima najveci ( znaci i najbolji ) preovladala je i na nasim prostorima preteci da potpuno unisti rasu koja je hiljadama godina opstajala bez pomoci strucnjaka za "poboljsanje" i "unapredjenje". Najjaci adut hibrid-majstora je floskula "standard ne ogranicava visinu", kao i klauzula "pozeljni su visi psi" koja stoji posle oznake prosecne visine od 63 cm za muzjake. Naravno, ovo su potpuno netacne postavke i oni koji ih forsiraju su ili zlonamerni ili nauki a najcesce i jedno i drugo.
Cinjenica je da je pisanju standarda prethodilo vrlo obimno i temeljno biometrisko ispitivanje kako gradskih tako i terenskih ( izvornih ) primeraka od strane prof. dr S. Pavlovica, na osnovu kojeg je nastala strucna, vrhunska studija rasnog fenotipa koja s jedne strane izuzetno precizno i metodicno izdvaja tacno odredjene jedinke iz gradske i planinske populacije kao rasne i s druge strane daje uputstvo za dalju selekciju. I to je upravo ono sto kinoloski dunsteri ne razumjeu kada tvrde da standard nije dobar jer na planini ima svakojakih pasa koji se po njemu ne priznju. Nije svaki pas koji trci po Sari Sarplaninac, vec je to samo onaj soj, medjusobno veoma slican i do te mere ujednacen da se moze nazvati autenticnim tipom tj. rasom. Gradska populacija koja se ispocetka formirala od vojnog i planinskog "skarta" bila je sastavljena od sitnijih primeraka koje prof. Pavlovic nije zelio da unapred eliminise sa opravdanom zeljom da uveca maticnu grupu od koje bi se pravilnom selekcijom kasnije dobilo kvalitetno potomstvo. Zato je i postavio klauzulu da su pozeljni visi. Visi od prosecnih 63cm, a ne od 73 cm. Da je to tacno vidi se iz dela koji odredjuje tezinu, a gde stoji da u visokoj radnoj kondiciji ona iznosi 40 do 45 kg. Izlozbeni psi, kakve najcesce vidjamo mogu imati 5-6 kg vise, jer retko koji nesto ozbiljno radi. Do 10 kg vise mogu imati gojazni psi. Svako ko se bavio uzgojem zna da 50 kg moze imati pas visine 70 cm. ( +, - 2 cm u odnosu na konstitucijski tip ). Pas od 78 cm u priplodnoj kondiciji, u trazenim proporcijama, mora imati 65-70 kg sto ga automatski iskljucuje iz rasnog tipa!!! O primercima iznad 80 cm ne zelim ni da govorim. Dakle, standard nije precizirao gornju granicu, ali nije ostavio ni prostor za "ludiranje"! Ostavljeno je buducim odgajivacima da slede uputstva iz standarda i da gajeci pse u cistoj krvi dodju do optimalnih dimenzija. Na zalost, standard ne zarezuju ni odgajivaci, a ni sudije, vec iz cisto licnih interesa gaje i nagradjuju potpuno atipicne jedinke pravdajuci se da je standard prevazidjen i da je vec spreman novi koji samo sto se ne usvoji! Ljudskoj gluposti kraja nema! Pa, ne menja se standard zato sto su se pri promenili, jer ne mogu da se promene ako se gaje prema standardu, ako se ne gaje prema standardu ( sto je licna volja odgajivaca ) onda moraju biti ocenjivani prema stnardu to jest - diskvalifikovani.
Kako cemo mi objasniti FCI-u trazene promene u formatu, uglovima, konstituciji? Radili smo po standardu, a gle cuda, dobili smo jedinke koje ne odgovaraju, pa smo im jos dali i titule i sad nam nema druge nego da menjamo standard. Ili cemo mozda posteno priznati da smo mi tu malo muljali sa bernardincima, kavkascima, mastifima i jos kojecime, pa neka oni vide sta ce! Zaista krajnje neozbiljno.
Izmene standarda se mogu kretati samo ka suzavanju vise ponudjenih opcija u pravcu one opcije koja se uzgojnom politikom utvrdi kao najpovoljnija, a ne izborom potpuno novih elemenata, dijametralno suprotnim standardizovanim. Najveca mana standarda je sto je u momentu pisanja bio savrseniji od rase za koju je namenjen. Neki od ultimativnih elemenata ( potpune vilice, makazast zagrizaj ) nisu dovedene u nivo standarda ni posle 40 godina uzgoja, pa imamo smesnu situaciju da Strucna komisija proglasava ukrsten zagrizaj za ispravan sto dovodi do potpune konfuzije kod sudjenja gde svaki sudija procenjuje zagrizaj po svom nahodjenju. Uredbe Strucne komisije ne mogu biti starije od standarda, vec mogu pripremati odredjenu izmenu u standaru, ali koja ne bi smela da ide unazad u odnosu na ponudjeno resenje u standardu, vec samo napred, ka anatomskom unapredjenju rase. Na zalost, i ova komisija je u trendu sa hibridnom uzgojnom politikom, pa uopste ne iznenadjuje njihova izjava da veliki broj tipova pasa koji se pojavljuju na izlozbama predstavlja veliko genetsko bogatstvo nase rase! Pri tome se zanemaruje cinjenica da sto su psi genetski bogatiji ( razliciti ) to su manje rasni tj. uopste nisu rasni. Osnovna pretpostavka rase je tipska ujednacenost, smanjenje genetskih alela, tj. genetsko siromastvo. Ispada da nam komisija predstavlja rasu kao gomilu dzukela! Zahvaljujuci njihovom radu ona je to na zalost i postala, sto cu slikom i recju argumentovati. Osnovni topovi hibridnih mesanaca mogu se podeliti na sledece:]
SARKAZAC: Miks sa kavkascem. Najcesci hibrid. Pojavljuje se vec u prvoj generaciji i zbog istog tipa dlake i boje neprimetan je laicima. Odaje se kracim formatom, kratkim strmim sapima, visoko nasadjenim i nesto kracim, rolovanim repom, oblijom glavom, ponekad zasiljenom njuskom, vise nasadjenim usima, otvorenijim uglovima, jako izrazenom pigmentacijom po nogama, pa cak i prstima, vecom belinom na grudima i naravno velicinom (75+ cm).

Niko na ovom svijetu nezna sve , svaki dan ucimo nesto novo
Josipe izvini ali je ne vidim sliku tvoje kuje .