L.Steinberger u "Wandalen, Wenden (1915,) piše da su Sarmati Vandali i Sloveni - Vendi tj. Sarmathae et Vandalus et Sclavus ein Wende.

U srednjevekovnim poljskim izvorima nalazimo ideju o tome da su Vandali dobili ime po ocu Vandalusu Sarmatarumu, praroditelju poljskog naroda, poljskog ili lehitskog naroda

Rani autoritet za pitanja Saksonije A.Kranc (1450-1517) siguran je da su Vandali Vendi koji su podeljeni na više naroda: Čehe, Poljake i Srbe. Istu ideju nalazimo kod istoričara D.Hitreusa i njegovom delu Vandalija 1591. gde piše o Vandalima kao bliskim komšijama germanskim plemenima.Prenoseći ideju o germansko- srpskom prijateljstvu (sic!) M.B. Latimi konstatuje da se zbog mešanja nemački govor iskvario a vendski se ukorenio, pomešao sa Nemačkim i ostao dalje tu da živi.Delo nosi naslov Wasmariensis megapolitani genealochronicon,1610.

U delu Origines Pomeranicae, 1673. S.C. Schurzfleisch piše:" Vandalis Venedi, Venedis Sarmatae, Germanis Scythae successerunt...Invadunt Vandalorum ditiones Venedi".