Сарадња комуниста са усташама и Немцима

imas oznake dokumenta koja govore o ovoj partizansko - ustaskoj saradnji, a koje Avakumovic citira, pa ako zelis nesto da opovrgnes to mozes vrlo lako da uradis...ako ne, ne trabunjaj...

ove izvestaje Badera niko ne negira, za razliku od tebe, samo pokusavaju da ih objasne, tj da uviju u sarenu lazu ovu saradnju...

drugi post je klasicno trabunjanje bez argumenata....nemas nista konkretno da dodas na izneto?
 
Poslednja izmena:
Da. "Pogledi " su poznati kao vrlo objektivan sajt...Da nisu slucajno povezani sa Samardzicem i Dincicem, koji slucajno zive od prodaje cetnicke pamfletologije ?

Какве везе имају Погледи са комунистичким историчарима које си назвао четицима, шт осам горе поменуо?

da, velika steta sto ne mozes da nadjes. Nije li tamo cuvena tvrdnja:
Није, јер сам ја на тој теми говорио о књизи Покољи херцеговачких Срба 1941. а ти сад говориш о књизи Крваво коло херцеговачко, тј. о 2 различите књиге.
 
Prenosim jedan izvestaj koji nam je promakao, a koji je na Pogledima postavio Nikolaj, uz njegove primedbe

Desetodnevni izveštaj komandanta 718. pešadijske divizije generala Fortnera od 26. oktobra 1942:

"Istočno od Rogatice ustaše su nedavnim ubistvima izazvale pravoslavno stanovništvo, na što je došlo do većih sukoba delom između ustanika i antikomunista s jedne strane i ustaša s druge strane. U toku ovih borbi bila je takođe i ozloglašena komunistička banda Muje Hodžića (komandant muslimanskog bataljona u partizanskom Romanijskom odredu - moja prim.) jako pritešnjena od strane ustanika i antikomunista, to je ova potražila zaštitu kod ustaša. Bilo je tako utvrđeno da su ustaše delimično sarađivali s komunističkom bandom Muje Hodžića, pri čemu su se ustaše zauzele i za snabdevanje komunističke bande oružjem i municijom.

Bivši veliki župan Tuzle Ragib Čapljić, koga je već jednom nemački Vermaht bio uhapsio (zbog zločina nad Srbima; poginuo je 1944 - moja prim.) međutim koji je morao biti pušten na slobodu po traženju najviših hrvatskih vladinih nadleštava, održao je u Rogatici, među Muslimanima, zapaljive govore zahtevajući javno da se priključe Muji Hodžiću, čime je pokrenut talas uznemiravanja."


Zbornik, tom 12, knjiga 2, strana 826.
 
Poslednja izmena:
BR. 825
DESETODNEVNI IZVEŠTAJ 718. PEŠADIJSKE DIVIZIJE OD 26. OKTOBRA 1942. O VOJNO-POLITIČKOJ SITUACIJI,
POKRETIMA I DEJSTVIMA PARTIZANSKIH SNAGA KAO I O CETNIŠTVU DRAŽE MIHAILOVICA U BOSNI

T 718. peš. divizija Poverljiivo
Odelj. Ic Div. St.Qu., 26.10.1942.
Br. B, br. 3274/42 pov.
IZVEŠTAJ O SITUACIJI
za vreme od 17.10. do 26.10.1942.




Istočno od Rogatice ustaše su nedavnim ubistvima izazvale pravoslavno stanovništvo, na što je došlo do većih sukoba delom između ustanika i antikomunista s jedne strane i ustaša s druge strane. U toku ovih borbi bila je takođe i ozloglašena 'komunistička banda Miuje Hodžića jako pritešnjena od strane ustanika i antikomunista, to je ova potražila zaštitu kod ustaša. Bilo je tako utvrđeno da su ustaše delimično sarađivali s komunističkom bandom Muje Hodžića (Reč je o komandantu Muslimanskog bataljona Romanijskog
NOP odreda)., pri čemu su se ustaše zauzele i za snabdevanje komunističke bande oružjem i municijom.
Bivši veliki župan Tuzle Ragiib Čaplić, koga je već jednom nemački Vermaht bio uhapsio, međutim, koji je morao
biti pušten na slobodu po traženju najviših hrvatskih vladinih nadleštava, održao je u Rogatici, među Muslimanima, zapaljive govore zahtevajući javno da se priključe Muji Hodžiću, čime je pokrenut talas uznemiravanja.

Napuštanjem III zone (teritorija oko Livna — Glamoča — Drvara) od strane Italijana, razvila se ova u rejon stalnog
prikupljanja većih komunističkih grupa, koje su se u ovoj mogle nesmetano prikupljati. One su predstavljale stalno ugrožavanje jugozapadne granice rejona osiguranja.
Svojim ponovnim prodiranjem glavninom prema Jajcu a pojedinim grupama duž nemačko-italijanske interesne granice
pa do rejona južno od Sarajeva, pokrenuli su novu akciju.Komunisti očigledno imaju nameru da zauzmu Jajce i
treba računati s tim da će se takvi prodori stalno dešavati, koje neometano mogu pripremati iz napred pomenutoga rejona prikupljanja.

1.nije bilo razloga da se bore protiv ustasa, ako su napadnuti od cetnika (anti-komunista i ustanika).sukob je bio izmedju ustasa i cetnika, ali su cetnici u skladu direktive, odlucili da likvidiraju i partizansku jedinicu. Likvidacija partizanskih rukovodioca od strane cetnika , i razbijanje partizanskih jedinica je bio cetnicki forte 1942 godine
2. vidljiv je animozitet izmedju vermahta i ustasa

u daljenjem tekstu istog izvestaja stoji sledece:
Rejon Sarajevo — Trnovo
Prema hrvatskim izveštajima, grupe komunista u jačini 1000—2000 ljudi prikupljaju se juž. od Pazarića i na planini
Batovnji. Hrvati su imali labaviji neprijateljski dodir sa ovim grupama.
Istočno od s. Trnova antikomunisti su izvršili pojedinačne manje prepade na hrvatske položaje
.

vidljivo je da davanje municije od strane ustasa (ako je bilo) u tvom parcijalnom citatu dokumenta bez zaglavlja, je bilo uslovljeno specificnom situacijom. kao sto vidis komunisti su napali hrvatske polozaje na drugom sektoru, pa ne mozes tvrditi da postoji kontinuirana i dogovorena saradnja, za razliku od cetnika koji su potpisivali ugovore sa NDH
 
Poslednja izmena:
Dr Ivan Avakumovic, Mihailovic prema nemackim dokumentima, London 1969.

str. 44-46

Tokom februara, marta i aprila 1942, komunisti i ustase izveli su niz napada na Dangiceve cetnike* koji su polako gubili teren pred bolje snabdevenim i jacim neprijateljima. Otpor vecih razmera tek je skrhan kad je jedan odred 714. divizije nemacke vojske uhvatio Dangica (12-IV) i kada su ustase i titovci zajedno nastupili protiv cetnika u Istocnoj Bosni. Ta njihova saradnja Nemcima je bila poznata i zabelezena u nekoliko nemackih vojnih izvestaja 17. Neke od njih je potpisao general Bader, koji je i dalje komandovao nemackim, ustaskim i domobranskim jedinicama u Bosni.

U desetodnevnom izvestaju, koji je Bader podneo komandi Jugoistoka (20-III), on je skrenuo paznju da ''izmedju hrvatskih komunista, ustasa i iz Crne Gore, nastupajucih delova proleterske brigade izgleda da je postignut sporazum po kome se ove grupe ne bore jedne protiv drugih''. Jedanaest dana docnije, on je javio da se ''ustase, domaci partizani i na kraju nastupajuce bande iz Crne Gore bore ovde (u Istocnoj Bosni - I.A.) rame uz rame protiv borbenih srpskih snaga pod Dangicevom komandom.''

Interesantno. Nije li to isti Bader, koji je 5.februara 1942 pregovarao sa gorespomenutim Dangicem o unistenju komunista ? Avakumovic nije video taj dokument, ili mu se ne uklapa u bajku?
BR. 23
IZVEŠTAJ OPUNOMOĆENOG KOMANDANTA U SRBIJI OD 5. FEBRUARA 1942. KOMANDANTU ORUŽANIH SNAGA NA JUGOISTOKU O TOKU PREGOVORA S ČETNIČKIM MAJOROM DANGICEM U BEOGRADU1
.'•Opunomoćeni komandant u Srbiji 5. februara 1942.


Odelj. Ia, br. 857/42. pov.
POVERLJIVO
Predmet: Pregovori sa srpskim
majorom Dangićem

Izvor: Zbornik, tom 12, knjiga 2, str.111
 
vidljivo je da davanje municije od strane ustasa (ako je bilo) u tvom parcijalnom citatu dokumenta bez zaglavlja, je bilo uslovljeno specificnom situacijom

Ово је ипак помак, очекивао сам да ћеш и ово прозвати четничким фалсификатом.:)
Таман сам мислио да те зезам да ћу да те оптужим Бранку Латасу да га називаш четником, да те избаци из СУБНОР-а:hahaha:
 
hehehhehe...o tome ti pricam, veliki pomak....sada cemo imati beskrajna objasnjenja i umotavanja ove saradnje u sarenu lazu....mada se ovde objasnjava ''specificnom situacijom'' :mrgreen: ...ali da se ospori naravno ne moze...zaboravili su da izbrisu mnoge ovakve kompromitujuce delove iz svojih zbornika :mrgreen:

sabljar odmah spominje Dangica, sto sam i ocekivao...naravno, treba skrenuti sa teme...no, situacija je bila takva da se komunisti i ustase zajedno bore proitv Srba (cetnika), tj. masovno ih ubijaju, a kao posledica toga Dangic je morao da intervenise kod Nemaca da se s masovnim ubijanjem prestane...zasto bi se Dangic u tom trenutku borio protiv Nemaca, ako je svakodnevno napadan od udruzenih komunista i ustasa koji cine zlocine nad srpskim stanovnistvom...medjutim, pre toga, u delu, Upustvo za borbu (Zapovest 342. pesadijske divizije od 6. januara 1942.) se kaze:

2) Ne treba smatrati da su neprijatelji:

vojnici hrvatskih oružanih snaga u uniformi, oznaka na kapi je velika okrugla kokarda;
vojnici hrvatskih ustaša u uniformi, oznake na kapi U;
civili (delimicno s vojnim šinjelom) sa dozvolom za nošenje oružja hrvatskih oružanih snaga.

3) Treba, smatrati da su neprijatelji:

svi stranci i stanovnici koji su se, prema izjavama, vratili tek pre kratkog vremena;
svi poznati Mihailovićevi ljiudi sa ili bez oružja i municije;
svi poznati Dangićevi četnici, kao neprijatelji Hrvata, sa ili bez oružja i municije;

svi komunisti, koji se ma gde primete, sa ili bez oružja i municije;
svi oni koji prime pod svoj krov ili snabdevaju Mihailovićeve ili Dangićeve ljude ili komuniste;
svi oni koji učestvuju u obaveš tajnoj službi neprijatelja.
Pri ovoi ne ne treba praviti razliku između pripadnika raznih nacija.
Da bi se utvrdilo ko je neprijatelj, koji se mnogo puta neće
pokazivati sa oružjem, treba iznenadno izvršiti pretresanje i ispitivanje.
Begunce treba odmah goniti, tim više ako su to vođe.
Divizija će dati naročitu nagradu ako se uhvati Draža Mihailović, za koga se veruje da je u građanskom odelu. Uporediti podeljenu fotografiju.

Zbornik, tom XII, knjiga 2

takodje, vidimo da Nemci ovde razlikuju Dangiceve i Mihailoviceve cetnike (i jedne i druge smatraju napreijateljima)...dakle ne znaju da je Dangic pod Drazinom komandom...to se skrivalo po svaku cenu kako bi opstala politika cuvanja srpskog naroda od brojnih neprijatelja...

Nema sumnje da ce sada sabljar spamovati temu sa cetnicima kako bi skrenuo temu...no, tema je, saradnja komunista sa ustasama, koja je ovde nebrojeno puta, nedvosmisleno dokazana, a ovde vidimo da pored zajednicke borbe i isporuke municije, partizani traze ZASTITU KOD USTASA, kada uduju u sukob sa cetnicima....vrlo zanimljivo :mrgreen:

komunisti nisu bili ti koji su masovno ubijani od strane NDH, vec Srbi, pa s toga nisu morali ni da potpisuju nikakve sporazume...kao sto vidimo upravo su komunisti zajedno sa ustasama ucestvovali u borbi protiv Srba...

@sabljar

sto se tice nemacke knjige, slobodno postavi cele strane ako zelis nesto da dokazes...ja sam postavio deo koji se tice ove teme, tj saradnje ustasa i komunista, tj. usporuke municije partizanima...videli smo da Nemci to vise puta potvrdjuju...dakle ako zelis nesto da dokazes postavi tu stranicu i konkretno reci sta zelis da kazes...bez glupavih forica i uvijanja...
 
Poslednja izmena:
Avakumovic i njegove interpolacije....Kao sto rekoh , stavi cist dokument, ne smaraj sa beskonacnim objasnjavanjem i poluistinima

evo ti ceo dokument....steta sto nisi imao pojma da se nalazi u ''vasim'' zbornicima...ajd, do sad si negirao, sad pocni da nam objasnjavas :mrgreen:

Evo npr onog od 10.aprila...koji vam je promakao da obrisete :mrgreen:

BR. 53
DESETODNEVNI IZVEŠTAJ KOMANDUJUĆEG GENERALA
I KOMANDANTA U SRBIJI OD 10. APRILA 1942. KOMANDANTU ORUŽANIH SNAGA NA JUGOISTOKU O VOJNO-
-POLITICKOJ SITUACIJI, AKTIVNOSTI PARTIZANA I OBOSTRANIM GUBICIMA U SRBIJI I BOSNI I O KOLABORACIONISTIMA
1
Prilog 22
1
K.T.B.
3
Komandujući general i komandant u Snbijli
Odelj. Ia, br. 3087/42. pov.
Predmet: Desetodnevni izveštaj
2 priloga (samo komandantu oružanih H.Qu., 10.4.42.
snaga na Jugoistoku) Poverljdvo
KOMANDANTU ORUŽANIH SNAGA NA JUGOISTOKU
I. SITUACIJA KOD NEPRIJATELJA
1.) Opšti podaci
Na području Srbije uglavnom je i dalje mirno.
Na čitavom području Hrvatske, takođe i južno od demarikacione linije, i dalje se prknećujiu opšti znaci nereda u
državi. Ima se Utisak da sve širi krugovi stanovništva prilaze ustanicima. Značajno je da se ustanici sada prikazuju kao
verni kralju, nacionalisti i prijateljski naklonjeni crkvi.
Izgleda da se glavnina 1. i 2. proleterske brigade, koje
su iz Crne Gore upale u Bosnu, povlači ka prostoru Fljevalja,
noseći sobom plen.
4
Mora se imati u vidu mogućnost da ove brigade iz prostora Pljevallja pokušaju da prodru preko Lima u Srbiju.
Izgleda da je četnička grupa Dangića teško potučena
u borbama s hrvatskim oružanim snagama i ustašama, u sadejstvu s komunistima,
5
tako da Dangić, po svoj prilici, nije
više u stanju da postigne više od lokalnog uspeha.

Slutnja da se Mibailović i dalje drži uzdržano potvrđena je mnogobrojnim izveštajiima.
<2J Područje Srbije
U Beogradu, izuzev jednog slučaja sabotaže na železnič-
stanici Topčider i brojnih hapšenja, nema nikakvih napitih događaja.
Podunavlje istočno i jugoistočno od Požarevca ponovo
•umireno. Ustanovljene su samo manje ustaničke grupe u
ledini Golupca (Dunav i kod Sipa), koje su se, u periodu za
ji se izveštava, držale pasivno.
Banda koja se s planine Rtnja povukla ka jugoistoku
lemirila je područje Knjaževac'— Svrljiig (severoistočno
Niša). Nove partizanske bande navodno se formiraju u
ii Kniševca.
U području južno od Ivanjice četnici — ustanici navod-
"mobiilišu mesno stanovništvo i pripremaju ga za opšti usta-
15.6. Na prostoru Kosovske MitroVice, prilikom upada
izviđanja i prikupljanja podataka, nije došlo do dodira
ijateljem.
(Područje Hrvatske
Neprijateljske snage istočno od r. Bosne, u prostoru
— Modriča — Doboj — Gračanica, uznemiravale su
mahova saobraćaj na putu Modriča — Doboj. Javljeno
se severoistočno od Gračalnice prikupljaju ustanici. Banplanini Ozrenu su živnule. Šteta se nanosi železničkim,
i telegrafsko-telefonskim postrojenjima na relaciji DoSuhopolje — Karanovac — Bosansko Petrovo [Selo],
~ i na pruzi i putu Doboj — Maglaj.
Severno od Sarajeva ustanici su ponovo počeli prepade
na put Sarajevo — Sokolac. Jugozapadno od Sarajeva uistanici napadaju naselja.
U Podrinju južno od Zvornika ustanici su potisnuti na
liniju Drinjača — Đevanje — Kamenica. Pritisak ustanika na
Rogaticu traje i dalje.
6
"Ustanici u Fruškoj gori, navodno, računaju na pojačapodručja južno od Save. Da bi se sprečilo ostvarenje
veze, nemačka rečna policija je, u akaiji čišćenja na Savi, uklonila 110 čamaca i dereglija između ušća Drine i
Brčkog.
4.) Područje Hrvatske izvan demarkacione linije
Osobito živa neprijateljska aktivnost između Prozora i
Kiupresa. Ustanici vrše sabotaže na železničkim linijama Trebinje — Dubrovnik i Rijeka — Ogulin.
5.) Sabotaže
Ukupan broj 55. Broj sabotaža se povećao u odnosu
na period o kome je prošli put izvešteno.
7
II. AKTIVNOST SOPSTVENIH TRUPA
704. pd je izviđala u području istočno i jugoistočno od Po-
žarevca. Nije bilo dodira s neprijateljem.
714. pd je izviđala u svome divizijskom području. Zaplenila
je oružje i municiju. S mostobrana Zvornik neprijatelj je proteran. 7. četa 741. puka i 1. baterija 661. artiljerijskog diviziona upućene su kao pojačanje na mostobran Zvornik.
8
717. pd prilikom svojih izviđačkih poduhvata nije uspostavila dodir s neprijateljem, ali ih je iskoristila u propagandne
svrhe.
718. pd je imala pojedine predislokacije zbog predstojećih
operacija. Tenkovi su s uspehom štitili hrvatske transportne
kolone za dotur od Mokrog do Solkolca.
Bugarski Okupacioni korpus, počev od 26.3, uspešno pročišćava planinu Jastrebac.
9
Hrvatske trupe su u operacijskom području, s promeruljivim
uspehom, stupile na mnogim mestima u dodir i borbu s neprijateljem.
10 III. VAŽNIJI DOGAĐAJI
Primećuje se primetno življa neprijateljska aktivnost u
vazduhu. Leci su bačeni u Bosni i okolini Novog Pazara. Prema hrvatskom izveštaju, 2 padobranca su skočila jugozapad-
" no od Zenice. Padobranci do sada nisu uhvaćeni. Oboreno je
ili pronađeno 6 balona za pogonski materijal. Još dva takva
jrimećena su istočno od Bele Palanke, nošena prema istoku,
j'lj se do sada još nije mogao ustanoviti. Mogućno je da se
loriste za bacanje letaka ili municije.
U više mahova opaženi su avioni nepoznate pripadnosti
letu na velikim visinama. (Po svoj prilici britanski avioni.)
IV. SRPSKA DRŽAVNA STRAŽA
Srpska državna straža je do 3.4.42. dostigla ukupnu jamu od 14.410 ljudi.
11
Gradska straža u Beogradu:
Državna straža, podeljena
po okružim a:
50 oficira, 1.247 vojnika
564 oficira, 12.549 vojnika
614 oficira, 13.796 vojnika
Jačina folksdojčerske policije u Banatu iznosi 20 oficira
30 ljudi.
Sada se uniformišu još neuniformisani pripadnici Srpdržavne straže.
Uređajli za vezu biće temeljito Obnovljeni, i to prvo
Srpsku graničnu stražu.
Prenaoružavanje je najpre počelo kod Srpske granične
aže.
U srpskom području koje su posele bugarske trupe povljen je u svakom okrugu okružni a u svakom srezu srekomandant Srpske državne straže. Okružni komandant
i odgovornost za čitavu Srpsku državnu stražu u svom
Svi naoružani srpski dobrovoljački i vladi vemi četnički
i su, počev od 10.4, podređeni divizijama (a u području
_ obezbeđuj-u Bugari — feldkomandanturama) u čijem se
"ručju nalaze.V. RUSKE JEDINICE ZA ZAŠTITU PRIVREDNIH OBJEKATA
3. bataljon: na raspolaganju je 841 čovek.
12
Predviđeno je da se II polubataljon, otprilike sredinom
aprila, asngažuje za čuvanje radnika u Trepči.
VI. SNABDEVANJE
Situacija u pogledu saobraćaja je normalna. Nastavljaju
se poslovi u trofejnim skladištima. U trofejnom skladištu u
Smederevu radovi su nekoliko dana morali biti obustavljeni
zlbog visoke vode.
VII. GUBICI I PLEN
Sopstveni -gubici od 26.3. do 4.4.42:
13
Nemci
mrtvi ranjeni nestali
4
Hrvati 36 45 158
Italijani 7 34 —
43 79 162
Gubici neprijatelja od 26.3. do 4.4.42:
mrtvi ranjeni zarobljeni
671 108 287
U Beogradu od 26.3. do 4.4.42: 232 hapšenja.
Plen: 5 mitraljeza
154 puške
4 pištolja
4 bombe
životne namirnice
oprema
40 goveda
VIII. PODRUČJE VOJNE UPRAVE
Nema promena.
Za komandujućeg generala i komandanta u Srbiji
načelnik štaba
Dostavljeno: Keviš
.. ,
14
generalštabni pukovnik

Zbornik, tom XII, knjiga 2, 276-280
 
Poslednja izmena:
tesko se moze reci da me ne sluzi secanje za nesto sto je postavljeno pre tri godine i sto je deo teksta koji govori o saradnji komunista i ustasa, a ne zaseban izvestaj...ali se sa sigurnoscu moze reci da veliki broj ovakvih izvestaja niste objavili u vasim zbornicima, no, kao sto vidimo, neki su vam promakli...

a, nije na odmet ponoviti...i tek ce se ponavljati i otkrivati...nazalost dosta toga (dokaza saradnje) ste i unistiili za sve godine vladavine...medjutim i ono sto vam je promaklo je dovoljan dokaz, nedvosmislene saradnje sa ustasama koja se sastojala u zajednickim borbama protiv Srba, isporuci oruzja, omogucavanju ustaskhi zlocina, a videli smo i trazenju zastite od ustasa...

Таквих извештаја има да избројиш на прсте - што имплицира да те нешто не служи памћење.


http://forum.krstarica.com/showthre...a-ustašama?p=10259533&viewfull=1#post10259533

i bice, da je to tvoj jedini komentar na ovaj izvestaj...
 
Poslednja izmena od moderatora:
pilot.jpg

Isa Mandarić, jedan od ubijenih pilota

Kako su komunisti streljali 72 pilota Kraljevine Jugoslavije

Krajem oktobra 1944. u selu Jabuka kod Pančeva partizani su streljali 72 pilota vazduhoplovstva Kraljevine Jugoslavije. Dušan Mandarić, sin Ise Mandarića, jednog od ubijenih pilota, nada se da će formiranje vladine Komisije za pronalaženje masovnih grobnica u kojima se nalaze žrtve komunista iz vremena Drugog svetskog rata doprineti da se konačno sazna istina o sudbini njegovog oca.

Nakon kapitulacije Kraljevine Jugoslavije, Isa Mandarić, stariji vodnik I klase pilota lovca kraljevskog vazduhoplovstva, uspeo je posle mnogih peripetija da se nastani u Zemunu, samo dan pre nego što ovaj grad postao deo Nezavisne države Hrvatske. Tu su Mandarići preživela četiri teške godine okupacije i dočekali oslobođenje Beograda. A samo tri dana kasnije, 23. oktobra 1944, partizanska komanda je pozvala sve stare pilote kraljevskog vazduhoplovstva da se jave u komandu u Pančevu i pomognu u oslobađanju zemlje od okupatora.

– Kao čovek koji je čitav život posvetio avijaciji, otac je bio presrećan. Posle četiri godine ponovo mu se pružala prilika da leti. Bio je 25. oktobar kada smo ga majka, brat i ja ispratili za Pančevo, ne znajući da odlazi u smrt. Nedelju dana kasnije saznali smo da su otac i još 71 pilot u noći između 29. i 30. novembra sa rukama vezanim žicom odvedeni na Stratište kod sela Jabuka, spušteni do Tamiša i tu streljani. Dakle 72 pilota, sve bolji od boljeg, streljani su bez ikakvog razloga, samo zato što su u jednom periodu služili kralju i otadžbini – seća se Dušan Mandarić, koji je tada imao osam, a njegov brat deset godina.

Dušanova majka Desanka tri puta je odlazila u Pančevo, ali za partizansku komandu piloti kao da nikada nisu postojali. A onda je u kuću Mandarića došao jedan čovek i rekao:
„Nemojte više tragati za mužem. Te noći kad je odveden na streljanje, bio sam s njim u sobi. Bio je uplašen i uplakan jer kod kuće ima ženu i dvoje male dece. Ja sam se preko veze spasao.“

Više od šest decenija kasnije, jula 2007, Dušan Mandarić je posetio Istorijski muzej u Pančevu i podneo zahtev da mu se omogući uvid u svu dokumentaciju iz oktobra 1944. Rečeno mu je da Muzej o slučaju streljanih pilota kraljevske avijacije ne poseduju nikakvu dokumentaciju. A nakon formiranja vladine komisije koja treba da pregleda arhive i utvrdi spiskove ubijenih bez suđenja od 1944. do 1946, državni sekretar u Ministarstvu pravde Slobodan Homen izjavio je da određeni spiskovi i podaci za oko 80 odsto lokacija na kojima su vršena streljanja u ovom periodu već postoje. Homen je istakao da sve bivše jugoslovenske republike već imaju slične komisije, a najdalje u istraživanjima je odmakla Slovenija gde je otkriveno više od 200 masovnih grobnica kojih u Srbiji, po rečima Homena, verovatno ima i znatno više.

Jedna od njih, zasigurno, nalazi se na Stratištu, na istom mestu gde je od 1941. do 1944, u vreme dok je selo Jabuka nosilo ime Apfeldorf, po naredbi šefa policije Pančeva ubijeno više od deset hiljada Srba, Roma i Jevreja. Žrtvama fašizma odavno je podignuto spomen-obeležje, dok streljani piloti još čekaju javno priznanje da više nisu među živima.

Za utvrđivanje pune istine o sudbini 72 pilota zalaže se i predsednik Vazduhoplovnog saveza Srbije Labud Bulatović. A inicijator čitave akcije, padobranac i novinar Danko Vasović, apeluje na Komisiju za pronalaženje masovnih grobnica da joj slučaj pilota streljanih u selu Jabuka bude jedan od prioriteta.

– Pozivam Vladu i Parlament da učine sve da se ovim čestitim ljudima barem obeleži grob i posmrtno vrate profesionalna i građanska prava. Da bi stvorili jednog pilota potrebno je 24 godine. A ovde je likvidirana čitava klasa. To nijedna zemlja nije u stanju da nadoknadi – kaže Vasović.

Likvidacije bez suđenja
U knjizi „Između srpa i čekića“, Srđan Cvetković, saradnik Instituta za savremenu istoriju, navodi da brojni podaci pokazuju da je od 1994. do 1946. bez suđenja likvidirano između 60.000 i 80.000 ljudi. Cvetković navodi i knjigu bivšeg oficira kraljevske vojske Miloša K. Aćina „Spomenica palih Srba vazduhoplovaca 1941-1945“ (objavljena u Vašingtonu 1975.) u kojoj piše da su krajem 1944. oficiri kraljevskog vazduhoplovstva pozvani da se jave na dužnost u Komandu vazduhoplovstva u Zemunu, odakle su prebačeni na pomoćni aerodrom Lisičji jarak gde su saslušavani i streljani u blizini Jabuke kod Pančeva.

Ko je odlučivao o njihovom životu ili smrti opisuje pilot Kosta Aćin u svom
delu “Spomenica palih Srba vazduhoplovaca 1941-1945″ strana 262. izdato
u Vašingtonu godine 1975. To je bilo Veće u sastavu:

Franjo Pirc, pukovnik Kraljevskog vazduhoplovstva, kasnije general
Pavelićeve NDH a potom general i prvi komandant vazduhoplovstva Titove
Jugoslavije.

Boža Lazarević, pilot, kasnije Titov general.

Milan Simović Zeka, vazduhoplovni narednik, kasnije general.

Izvesni Gavra Škrivanić.

20. oktobra prošle godine gospodin Božić drži dirljiv govor u slavu oslobodilaca
Beograda bez reči o hiljadama Beograđana koje su oslobodioci oslobidili od imovine i
života.

Prilikom proslave prodora Sremskog fronta visoki predstavnici gradske vlade nisu se
setili hiljada mladih Beograđana koji su bedno opremljeni i vojnički neobučeni izginuli
kao topovsko meso.

18. aprila ove godine, ista uvažena gospoda su održala komemoraciju povodom
savezničkih bombardovanja Beograda 1944. godine ne pomenuvši da su napadi na
gradove u Srbiji izvođeni na zahtev Vrhovne komande Narodnooslobodilačke vojske.
Dobija se utisak da pojedini predstavnici gradske vlade ili ne poznaju “svijetlu prošlost”
ili je nerado pominju.
DIPL. INŽ. LJUBINKO JOVIČIĆ,
DR PREDRAG RISTIĆ,
SLOBODAN MAVRENOVIĆ, ADVOKAT,
BEOGRAD”

P.S: Iz gornjeg teksta može se reći da su komunisti ubili više pilota Vojnog Vazduhoplovstva Kraljevine Jugoslavije od Njemaca.

извор: авијација.цом
 
Izveštaj komande 15. brdskog armijskog korpusa komandi 2. oklopne armije od 9. aprila 1944. o formiranju novih ustaških jedinica u Dalmaciji od bivših partizana:

"28. marta 1944. molio je k-t 771. inž. des. bataljona za odobrenje da iz Rijeke u Ražanac (20 km severno-severoist. od Zadra) prebaci 400 ustaških oficira i podoficira. Grupa armija »F« uputila je ustaše na njega. Korpus je dao svoju saglasnost. Prilog 14.

7. aprila javio se kod komandanta korpusa i komandanta 264. div. ustaški pukovnik Servaci sa svojim načelnikom štaba, ustaškim pukovnikom Čudinom, i predao zapovest koja je priložena u prevodu...

O vojnim pitanjima pukovnik Servaci je izložio:
On je u operativnom pogledu potčinjen k-tu 15 (brd.) AK i moli za podatak u kom rejonu treba da se smiri i da radi. Njegov rejon sada doseže od Novog do Trogira, pri čemu je izuzet rejon Gospića. On će, širenjem svog područja, da pređe na celo područje korpusa. Sa Desantnim inžinjerijskim bataljonom on je poveo 108 oficira i službenika, 282 ustaška podoficira i vojnika, poneo 130 tona opreme (uz to 4.000 garnitura odeće). Na raspolaganju mu stoje kao načelnik štaba ustaški pukovnik Čudina, a kao k-t novoformirane brigade ustaški pukovnik Cecet; ovaj zadnji na izričitu želju 264. div. (pukovnik C. bio je dosada komandant ustaške pukovnije na području divizije).

Sa dovedenim kadrom formiraju se navodno najpre jedna bojna Telesne garde i 7 ust. brig. (5 bojni). Vojnika ima u dovoljnom broju, većinom partizana kojima je dosadilo gerilsko ratovanje. Oficiri i podoficiri dolaze u dovoljnom broju, pošto je poglavnik za ustaše odustao od vrbovanja među domobranskim oficirima i podoficirima. Mesta formiranja su uglavnom veća mesta kao Obrovac, Benkovac, Zemunik, Drniš itd. Uzimaju se u obzir želje K-de korpusa. Mesta akcije i akciju određuje sam k-t korpusa. Između ostalog, moli se da se iziđe u susret željama za organizaciju i umirenje određenih rejona." Zbornik, tom 12, knjiga 4, 187.

http://www.znaci.net/00001/4_12_4_42.htm


Naravno rec je o hrvatskim partizanima...
 
Podrška komunista ustašama
List Proleter, organ CK KPJ, u broju od 28. prosinca 1932. objavljuje da Komunistička partija »pozdravlja ustaški pokret ličkih i dalmatinskih seljaka i stavlja se potpuno na njihovu stranu«. Povjesničari se ne slažu u tome da li je ovdje termin "ustaški" upotrebljen u općem smislu ("ustanik") ili se radi o eksplicitnoj podršku Pavelićevoj organizaciji. (Petranović I, str. 186.) Sami borbeni hrvatski nacionalisti u to doba nisu za sebe usvojili opći naziv "ustaše", nego su se nazivali "frankovci", "hrvatski nacionalisti", "hrvatski nacionalni borci", "hrvatski nacionalni revolucionari".

Stav Kominterne u to je doba bio da Jugoslaviju, kao umjetnu versajsku tvorevinu, treba razbiti. Komuniste i hrvatske i makedonske nacionaliste približavale su činjenice da su podjednako bili politički revolucionari, te podjednako izvrgnuti žestokom proganjanju šestosiječanjskog monarho-diktatorskog režima. To se pokazalo i u suradnji i solidarnosti na robiji, o čemu svjedoči Zajednica političkih osuđenika: hrvatskih nacionalnih revolucionara, makedonskih nacionalnih revolucionara i komunista osnovana u Lepoglavi 1934. Kasnije je ta suradnja prekinuta, pa su komunisti i ustaše postali nepomirljivi protivnici. Već 1937. Komunistička partija Hrvatske u svom proglasu osuđuje stavove „frankovačko-fašističke demagogije o nezavisnoj hrvatskoj državi“, koja želi „da hrvatskom narodu umjesto jednog jarma nametne drugi, još gori jaram Rima i Berlina.“

http://hr.wikipedia.org/wiki/Lički_ustanak
 
posto je tema Saradnja komunista sa Nemcima zatvorena, dok se ne otvori postavicu ovde...

KAKO SU KOMUNISTI IZRUCIVALI CETNIKE NEMCIMA

...историчари Историјског архива Чачак и Народног музеја Чачак открили су документа у којима се види да су ствари стајале обратно - да су крајем 1941. и почетком 1942. комунисти сарађивали са Немцима у прогону Михаиловићевих четника. Ови комунисти и бивши партизани убацивали су се у редове недићеваца, љотићеваца и Пећанчевих четника ради прогона Михаиловићевих четника, а такође су сарађивали са испоставом немачке обавештајне службе Абвер у Горњем Милановцу.
Један од најпознатијих предратних комуниста, тада сарадник Немаца, био је Рајко Васиљевић из Горњег Милановца. Он је грађанима јавно показивао Окружницу бр. 14, за коју је тврдио да је издата од стране ЦК КПЈ, у којој је писало дословце ''да оштрицу борбе против четника треба водити помоћу Немаца''.
Васиљевић је због тога 1943. ликвидиран од Михаиловићевих четника.
У служби Абвера били су и следећи бивши партизани: Василије Сретеновић и Љубиша Пурић из Врнчана, Јован Чарапић из Шилопаја, Љубиша Глишовић из Доњих Бранетића, Василије Сретеновић из Луњевице, итд. Захваљујући њиховим денунцијацијама само у Такову Немци су ухапсили 300 присталица Драже Михаиловића, које су стрељали на Јајинцима. У самом Горњем Милановцу ухапшена је и стрељана група Михаиловићевих присталица на челу са Стојаном Солујићем.
Ова сарадња комуниста са Немцима била је толико позната, да су њени главни протагнисти после рата морали бити изведени пред суд, ради каквог-таквог чувања угледа КПЈ. Суђено им је 1949. године у Окружном суду у Београду, али осуђени су на благе временске казне.
Сва ова документа објавили су историчари Историјског архива Чачак и Народног музеја Чачак у књизи ''Затамњена прошлост'', други том, Чачак - Горњи Милановац - Краљево, 2003. године, на странама 25 и 33-34. ]

M. Samardzic

pukovnik Piletic takodje pise o tome u svojim memoarima

31973121.jpg
 
Poslednja izmena:
nisam znao gde da postavim ovo...ovde ce biti ok...o Hrvatima i komunistima za vreme Aprilskog rata

Занимљив део који говори о познатом енглеском мајору и великом антикомунистичком поборнику Теренсу Атертону, који се за време априлског рата повлачио из Београда за Босну. На том путу имао је један занимљив разговор са припадником забрањене комунистичке партије. Погледајмо шта је друг рекао. Одсечак из књиге Leigh White „Дуга Балканска ноћ“, стр. 248-250 , превели Александар Динчић и Бранко Петровић из Њујорка.

(стр. 248)

Било је бескорисно задржавати се у Сарајеву. Те ноћи возили смо испред још једне мећаве преко планина у Приморску бановину, бившу Аустроугарску провинцију Херцеговину а сада дела аутономне Велике Хрватске која је створена Споразумом из 1939. На наше запрепашћење открили смо да је Хрватска већ склопила мир са непријатељем. Хрватски војници на граничном прелазу су носили плаве троуглове на њиховим југословенским униформама да би се разликовали од Срба. Прегледали су наше пропуснице са претераном ревношћу, претварајући се да не знају да читају ћирилицу на којој су били исписане. Атертон се оштро свађао са војницима и скоро је дошло до туче, мада Кеј и ја нисмо могли да разумемо ни једну реч. На крају војници су нам одмахнули и ја сам убацио мењач у брзину и оддгмизли смо низбрдо кроз прашину што се брзо дизала.
,,Кучкини синови!'' рече Атертон. ,,Кажу да они нису у рату. Кажу да је Анте Павелић формирао нову владу у Загребу и да Срби више нису добродошли у Хрватској. Усташе су све заузели. На срећу ови момци су само хрватски војници. Чекај док после сретнемо Усташе. Онда, бојим се да ћемо бити у неприлици.''
Снег је нагло стао док смо силазили низ планине и возили се долином реке Неретве. Била је ноћ са месечином и ваздух је мирисао на пролеће. Скинули смо капуте и отворили прозоре на колима. Одједном сам схватио да пролазимо кроз неку од најлепших земаља које сам икада видео. То је био воћарски и сточарски крај, и домаћинства уз пут су изгледала богатија од оних које сам видео у Србији.
Преноћили смо поред Јабланице у сеоској гостионици где се Атертон раније често заустављао.

(стр. 249)

Срдачно су нас примиле жена и лепа ситна ћерка газде који је сада у војсци. Спремиле су нам шунке и јаја у великој добро снабдевеној кући, сео сам за сто гледајући ћерку док је Атертон дискутовао о политичкој ситуацији са њеном мајком. Нико од нас није много спавао неколико дана и било је неописиво пријатно седети ту крај огњишта, истежући уморне руке и ноге и гледајући то привлачно младо створење док помаже мајци да нам спреми јело.


Атертон нам је касније рекао да нас је мајка упозорила да пазимо док улазимо у Мостар, престоницу бановине. Била је побуна међу хрватским војницима, како рече, и убили су или похапсили све своје српске официре. Усташе су преузеле контролу провинцијске владе и прогласили су да су део под Загребом и да су савезници са Немачким Рајхом. Жена је убеђивала Атертона да мада је Хрватица, она је лојална Југославији, и рече да су и њен муж и син који су сада у војсци, одлучили да иду да се боре са Србима. Позвала нас је да ако се у Мостару нађемо у неприлици, да побегнемо и да се сакријемо код ње у кућу. Следећег јутра у зору, после три сата спавања, продужили смо. У Мостар смо стигли у подне. Пошто смо успут имали два пута пробушену гуму, довезли смо се до испред хотела на средишњем градском тргу. Док је Атертон отишао да види може ли да нађе неког својих пријатеља, ја сам кренуо да крпим његове пробушене гуме. Док сам се мучио да ставим гуму у лежиште точка, два младића су пришла и понудила да за двадесет динара заврше посао. Рекох им да ураде.
Атертон се вратио и рекао да су његови пријатељи нестали. Узео је револвер испод седишта у колима, напунио га, и ставио у џеп.
,,Можда будемо у неприлици,'' рече. ,,Ако будемо, боље ми препусти да говорим.''
Неколико минута касније група усташа је ушла на трг, извикујући фашистичке пароле. Сви су имали пушке и многи су имали бомбе на опасачима. Сви су се постројили испред градске већнице на западном ободу трга. Пребројали су се као војска и пошто су примили заповест од свог вође, одмарширали су у патроле по двојца да заузму места на разним јавним зградама. Гледао сам их у чуду. Било ми је тешко да схватим њихову мотивацију. Они су фашисти, рекох себи, исти као Њилаши у Мађарској.

(стр. 250)

Али како Југословени могу бити фашисти? Толико сам навикао на дух антифашизма људи у Београду да нисам могао да замислим да људи на другим местима размишљају шта другачије.
Небо се наоблачило и гране палми које су окруживале трг су злослутно лепршале. Бели минарети безбројних џамија су стајали пред браон обојеним врховима планина у даљини. Овде села нису тако родна. Мостар се налазио у средини брежуљкасте суве висоравни чије једино богатство су били рудници олова и цинка, топионице које су се моглед видети у подножјима брда на северу.
Град је био чудно тих. Наједном сам схватио да смо ми сами осим усташа и двојце момака који су безбрижно пумпали гуме.
,, Es gibt auch neues von Serbien! (Ту су и ови нови из Србије!)'' рече један од младића на крају.

“Hier ist alles kaput!``(Овде је све готово), рече са подругљивим осмехом. ,,Срби такође!'' И направио је језиком клок док је прстом превлачио преко грла да покаже шта чека локалне Србе.

Атертон се обратио младићу на српскохрватском, али је он наставио да говори на немачком.

,,Зар ти ниси Југословен?'' питао је Атертон.

,,Наравно'', рече момак слегнувши раменима.

,,Онда зашто ми говориш језиком непријатеља – мени Енглезу?''

,,Немци нису моји непријатељи.''

,,Како то мислиш? Јеси ли ти усташа?''

Момак је увио усну.

,,Наравно да нисам,'' рече. ,,Мој друг и ја смо комунисти.''

,,Зар нисте лојални Југославији?''

,,Србији? Београду?'' Момак се подругивао поново. ,,Влада је гомила ниткова.''

Атертон је губио стрпљење.

,,Да ли мислиш да су Хитлер и Мусолини ишта бољи?''

Момак је пљунуо.

,,Верујем Стаљину'' рече.

,,Али имаш ли поноса? Зар не мариш ако су Немци и Италијани окупирали твоју земљу? Хоћеш ли да Немци владају са вама?''

Момак је слегнуо раменима.

(стр. 251)

,,То је само привремено,'' рече. ,,Пре или касније Совјетски Савез ће ући у рат и онда ће бити време да се боримо. Совјетски Савез је наше једино спасење. Све остало су буржоаске свињарије.''

,,Ти си будала,'' рече Атертон на енглеском, док се окретао мени.

,,Никада нисам чуо тако проклету бесмислицу у мом животу.''

Момак се само смешио.


,,Видећеш, наставио је на немачком. ,,Русија, не Енглеска, ће одлучити судбину Балкана''.


То је био изванредан разговор. Још увек нисам сигуран да ли је младић био будала, како је Атертон мислио, или да ли ће се десити да је био пророк.
 
Da su komunisti saradjivali sa ustasama i oni bi bili Rusima na nisanu prilikom Velike Ofanzive na Berlin...

Ali, posto su bili saveznici sa Rusima TA NEPRIJATELJSKA TEZA pada u vodu....


Ne bi se cudio Koci i Nenadu, "velikim istoricarima" da uskoro "pronadju podatke" da su i Rusi saradjivali sa ustasama ?
Nisu Rusi saradjivali sa ustašama ali je zato Staljin saradjivao sa crnim djavolom da bi Rusa što manje ostalo posle njega.......
 
Da su komunisti saradjivali sa ustasama i oni bi bili Rusima na nisanu prilikom Velike Ofanzive na Berlin...

Ali, posto su bili saveznici sa Rusima TA NEPRIJATELJSKA TEZA pada u vodu....


Ne bi se cudio Koci i Nenadu, "velikim istoricarima" da uskoro "pronadju podatke" da su i Rusi saradjivali sa ustasama ?

o saradnji domacih komunista, narocito hrvatskih sa ustasama imas na ovoj temi koliko oces, iz svih zivih izvora...ali tebi dzaba...

mesas Rusiju i SSSR...

A nje ni Staljin bio gadljiv na ustase:

Srbija zemlja neobjasnjiva : svedocanstva o lomovima i samosatiranju, Pero Simic

str.81

...Iako im nije bilo jasno da li su Pavelicevi vojnici ''odani Narodnooslobodilackoj borbi'' i da li im je uopste jasno ''sta je borba protiv fasizma'', Titovi oficiri su ih masovno primali u partizanske redove, a oni su menjajuci stranu pevali svom poglavniku: Pavelicu, a gdje ti je vojska, uzo Tito nije te ni pito.

str. 97,98,99

...Status oslobodioca Srbije Tito tad dodeljuje i jednoj jedinici okorelih hrvatskih nacista, ustasa, koje je njihov poglavnik Ante Pavelic 1941. poslao da za racun Hitlera jurisaju na SSSR, a Staljin ih posle zarobljavanja kod Staljingrada ponudio Titu da mu pomognu u osvajanju Srbije. I u jednom i u drugom slucaju, i kad su kidisali na Staljingrad, i kad su po Titovom odobrenju spartali po Srbiji, ovom prekaljenom ustaskom jedinicom komandovao je isti covek, pukovnik Marko Mesic. U oba slucaja i vecina ljudstva bila mu je istovetna, samo su im oznake i nazivi, ali i glavni pretpostavljeni bili razliciti. Na Istocnom frontu borili su se pod komandom Hitlerovog generala Fridriha fon Paulusa, nosili su ustaska znamenja i zvali se 369. ustaski puk, a u Srbiji su bili pod Titovom vrhovnom komandom, zvali su se prva ''Prva jugoslovenska brigada'' i na kapama, sve dok nisu zasli malo dublje u Srbiju, nosili ''znak slican ustaskom znaku''.

Borbeni put njihovog zapovednika, koji ih je vodio i na Rusiju i na Srbiju, bio je veoma bogat. Marko Mesic je bio oficir Kraljevine Jugoslavije, kojoj je on, cim je Hitler bombardovao Beograd, okrenuo ledja i stavio se na raspolaganje kvislinskoj NDH. Komandu nad 369. ustaskim pukom kroz koji je proslo oko 8.000 hrvatskih i muslimanskih nacista, koji su pre jurisa na SSSR zavrsili obuku u nacistickoj Nemackoj , preuzeo je pocetkom 1943. Desilo se to bas uoci bitke kod Staljingrada, jedne od najtezih na svim bojistima Drugog svetskog rata. Svoju vojsku osokolio je recima: ''U nas su uprte oci nase domovine, budite svjesni da ovdje izgradjujemo temelje domovine.'' Svojim ranjenim borcima, koje su nemacki nacisti avionima izvlacili iz staljingradske klanice, dovikivao je: ''Pozdravite domovinu i kazite da je 369. legija izvrsila svoju duznost prema Poglavniku, Fireru i prema Hrvatskoj.

...kome je Pavelic 1943. dodelio jedan od najvecih ordena NDH i promovisao ga u ''Velikog viteza hrvatskog zeljeznog trolista''....

Kada su ga Rusi zarobili Mesic se pokajao za ono sto je cinio na sovjetskom ratistu i Vladi SSSR predlozio da od njegovih prezivelih boraca i drugih Jugoslovena koji su se tamo zatekli formira brigadu koja ce poci u oslobadjanje Jugoslavije. Sovjeti konsultuju Tita, on tu ideju prihvata, slaze se da Mesic ostane komandant te jedinice i svom moskovskom politickom predstavniku Veljku Vlahovicu izdaje naredbu da ''Velikom vitezu'' preda jugoslovensku ratnu zastavu, da njemu i njegovim vojnicima poruci da tu ''slavnu zastavu drze cvrsto i visoko'' i da tako ''uvelicaju slavu Narodnooslobodilacke vojske Jugoslavije.''


Prilozi, str. 171

ustase.jpg



Pred Mesicev polazak u Srbiju Tito mu u Krajovi i srdacnoj atmosferi priredjuje rucak, a vec desetak dana kasnije, kada je njegov novi ratni saveznik duboko zagazio u Srbiju, ujesce se za jezik i pokajati. Tito ce se svom moskovskom vojnom predstavniku Velimiru Terzicu pozaliti kako u Mesicevoj brigadi ''ima mnogo ustaskih elemenata''. (na sta su skretali paznju partizanski komandanti iz Srbije.)

Prilozi, str.183

mesic.jpg


____________________________

Ovde bih samo potsetio na jedan raniji post

http://forum.krstarica.com/showpost.php?p=9470090&postcount=2

Dejvid Martin je zapisao tipicnu izjavu jednog Srbina iz toga doba: ''Oslobadaju nas ustaše, balisti, Italijani, Bugari... Ukratko, ''oslobadaju'' nas svi oni koji su nas godinama klali''.
 

Back
Top