Saradnja četnika sa ustašama

ISTRAŽIVANJE: Kako je general Dragoljub Draža Mihailović aprila 1945. godine uspostavio kontakt sa čelnicima NDH

Misija Draže Mihailovića je u Zagrebu u tri navrata razgovarala sa dr Antom Pavelićem i njegovim saradnicima.

Ustaški general Ante Moškov i pukovnik Juco Rukavina su dopratili Dražinu delegaciju do Pavelića, s kojim je bio i Andrija Artuković, na prvi sastanak koji je bio kurtoazne prirode.

Drugi sastanak je održan sutradan, 18. aprila 1945. godine, na Tuškancu. Ovaj put sa Pavelićem su bili general Đorđe Grujić (Srbin, glavar glavnog stožera Hrvatskih oružanih snaga) i Vjekoslav Maks Luburić. Izneti su ciljevi posete i diskutovana moguća rešenja.

Treći sastanak je održan 22. aprila 1945. godine.

General Svetomir Đukić - u tekstu "Iz šume u emigraciju - Od Slavonskog Broda do Zagreba", objavljenom 1954. godine u "Srpskoj zastavi" iz Buenos Airesa - svedoči da "kad se već nazirao neizbežan kraj" da je njemu đeneral Draža poverio misiju da stupi "u vezu sa savezničkom vojskom u Italiji" i da "uz put, prolazeći kroz Zagreb, ispitam mogućnost saradnje vojnih jedinica Pavelićevih i naših, kao i preduzimanja mera za zaštitu srpskog življa, na hrvatskoj teritoriji".

General Đukić je u tekstu "Rezultati mog susreta sa Pavelićem" napisao i da mu je Draža dao u zadatak da, pored ostalog, obezbedi prelazak "naših ljudi preko teritorije Hrvatske države" te da zatraži "od Zagreba pomoć u hrani, municiji i lekovima". U istom napisu general Đukić kaže da je obavešten, dok je još bio u Zagrebu, da je prema traženju Dražine delegacije Pavelić "poslao kamione sa lekovima i municijom, a sem toga da je izdao potrebna naređenja nadležnim organima, da se Dražina grupa propusti kroz Hrvatsku, u pravcu Slavonije".
http://www.danas.rs/danasrs/drustvo/terazije/cetnicka_misija_u_tri_navrata_razgovarala_sa_pavelicem_.14.html?news_id=303147
 
Генерал Светомир Света Ђукић, оснивач Олимпијског комитета Србије и учесник ОИ 1912. у Штокхолму?

Да, и тежак лажов.
Из онога шта је Коча поставио, издвојићу досије о њему који је водио Жарко Тодоровић Валтер, шеф БГ четничке организације.

.Болесно амбициозан, смешан и опасан, проба на свим странама само да замаже прљљаве трагове из рата...Даје врло ружну слику о целом покрету...Молим одредите га само и искључиво за бугарско питање на место Драшкића(пензионисани генерал Панта Драшкић) а даље од народа и пара, те разрешити свих садањих и видети за њега картотаку Жаркову за 1942.(потпуковник Жарко Тодоровић Валтер, водио досије о генералу Ђукићу)
ВА, ЧА, К-277, рег.бр.2/1(Војни Архив, четничка архива)

Критика онога што је Ђукић написао.

енерал Ђукић је објавио 2 чланка у Буенос Аиресу, под насловима ,,Из шуме у емиграцију.'' Љотићевски историчар Карапанџић их је цитирао, али је прескочио део који каже да се генерал Ђукић изненадио када је код Павелића видео Брашића, јер тако Карапанџићева и комунистичка прича о делегатима за преговоре са Павелићем не важе. Наиме, љотићевци тврде да је Брашић био стална веза Драже и Павелића, а да су Предавец и Ђукић послати за преговоре, док су према комунистима делегати за преговоре били Брашић и Ђукић. То је запазио др Радоје Вукчевић па је написао:,, За Михаиловићеву судбину Ђукићеви наводи нису важни, јер су обелодањени годинама после суђења и извршења смртне казне. Али су важни у једној чињеници која из темеља обара комунистичкје доказе о 2 делегата за преговоре са Павелићем. Кад би било који од делегата заиста долазио од Михаиловића с његовим овлашћењем, они се не би могли чудити откуд овај други, кад сусе код Павелића срели, јер би знали да су двојица, те би ту заједно и дошли или би им то Михаиловић саопштио ради усклађивања и мандата мисије''
Радоје Вукчевић, На страшном суду, 124-5

Ђукић каже како му је Дража поверио да ухвати везу са Савезницима и да уз пут пролазећи кроз Загреб испита могућност сарадње са Павелићевим јединицама. Међутим, касније када набраја задатке каже да му је задатак бр. 1 био да обезбеди пролазак четника кроз НДХ
Боривоје Карапанџић, Грађански рат у Србији1941-45, 436

та верзија не иде ни комунистима у прилог јер се они у њиховој верзији заробљавања Драже хвале да су већ тада убедили Дражу да остане у земљи уместо да иде у иностранство(а Дража како знамо, није ни намеравао да иде у иностранство). Све у свему, због тих противречности и контрадикција, (типа како прво наводи да му је Дража наредио да ухвати истовремено везу и са Савезницима и са усташама, а онда касније говори како му је први задатак био да обезбеди пролаз Дражиним јединицама), као и због докумената из раније периода, његови записи се не могу узети за озбиљно.




- - - - - - - - - -

Суштина приче је да су четници желели да придобију мачековце ради стварања сеоских стража а да је делегација задужена за преговоре са њим спроведена код Павелића, након што је Мачек одбио преговоре...
 
Сунце му... Имам 2 књиге његових сјећања на Балканске и Први светски рат, у издању "Одбране". Љепо пише, истиче да су га "црнорукци" сматрали својим непријатељем и спречавали у напредовању у служби. Био је војни цензор 1916., и има неке везе са "Солунским процесом"...
 
Сунце му... Имам 2 књиге његових сјећања на Балканске и Први светски рат, у издању "Одбране". Љепо пише, истиче да су га "црнорукци" сматрали својим непријатељем и спречавали у напредовању у служби. Био је војни цензор 1916., и има неке везе са "Солунским процесом"...

Разлог више да му не верујем, доста њих су имали крајње прљаве улоге у том процесу, као нпр. генерал Петар Живковић...
 
Мало читам глупости са комуњарског Данаса са линка.


Do Slavonskog Broda, gde ih je primio veliki župan dr Vladimir Sabolić, sa njima je išao i poručnik Neško Nedić, komandant Valjevskog korpusa. U misiji je još bio i major Žika Andrić "koji je bio neka vrsta Dražinog vojnog atašea kod ustaša", piše ljotićevac Borivoje Karapandžić.
Бора лажовчина Карапанџић, као наводног аташеа код усташа наводи човека који је погинуо на Дрини месец дана пре тога.


I Višnja Pavelić, poglavnikova kćerka, potvrdila je (2010) da je njen otac "pomogao četnicima Draže Mihailovića krajem rata". "Draža je tražio da se njegovoj vojsci omogući povlačenje preko hrvatske teritorije i moj otac mu je izašao u susret. - See more at: http://www.danas.rs/danasrs/drustvo..._.14.html?news_id=303147#sthash.RnWqNY3R.dpuf...Pavelić dalje kaže da iako su "postrojbe generala Mihailovića bile nama neprijateljske, nisam im mogao uskratiti tu pomoć iz čisto ljudskih razloga". A što se tiče prolaska Dražinih jedinica kroz Hrvatsku "bilo mi je odmah jasno, o čemu se radi", kaže Pavelić. Jer "kada su se njemačke jedinice povlačile iz Srbije, prevozili su sa svojim transportima i pojedine grupe raznih srbijanskih postrojbi. No kada su naše oblasti to saznale, saobćeno je Nemcima da se to bez naše dozvoljene smije izvršavati, a kada se je, unatoč tome, nekoliko slučajeva ponovilo, onda su naše oblasti fizički sprečile svaki dalji takav pokušaj. General se Mihailović nije stoga mogao više pouzdati u otpremanje svojih ljudi preko Niemaca, a vjerojatno ni oni nisu više htjeli na sebe preuzimati tu zadaću (...) pa je stoga smatrao potrebnim obratiti se na nas i ishoditi dozvolu za prolaz. Ja sam smatrao, da je naša ljudska dužnost, ili, bolje rečeno, da je potpuno u suglasju s tradicionalnom plemenitošću hrvatskog vojnika, da se pokaže čovjekom i prema neprijatelju - See more at: http://www.danas.rs/danasrs/drustvo..._.14.html?news_id=303147#sthash.RnWqNY3R.dpuf


Наравно иде питање-како је могуће да Дража у исто време иде ка Србији и тражи пролаз ка Словенији?
Овде се руши и партизанска верзија да је ОЗНА натерала Дражу да остане у земљи преко порука које му је наводно слала.
 
(crvene) ustase ne miruju....

ajmo domaci komunisti, podrska Hrvatima! z:mrgreen:

Хрватска условљавања на путу Србије у ЕУ: Решите се Шешеља, ђенерала Драже…

Европски парламентарци уложили су чак 190 амандмана на предлог резолуције о напретку Србије који подноси известилац Дејвид Мекалистер, а и овога пута највећи број стигао је из Хрватске – чак 24 амандмана из Загреба траже да се пред Београд ставе додатни услови од решавања питања границе и сукцесије, до повратка културних добара и заштита права хрватске мањине.

Најактивнија је била хрватска посланица Дубравка Шуица која између осталог тражи да се помене и процес против Војислава Шешеља. Док њен колега Андреј Пленковић захтева од српских власти да избегавају говор мржње?!

Како се истиче, на дугачкој листи захтева из Загреба налази се и онај у којем се од Србије тражи да преиспита одлуку о рехабилитацији Драгољуба Драже Михаиловића, а који је поднела Марија Петир!

Међу бизарним захтевима Хрватске нашао се и онај да Србија унапреди свој приступ према решавању избегличке кризе, као и да се Србија казни због дочека Владимира Лазаревића из Хага, а сметње су и војне вежбе са Русијом, као и СПЦ, као и да се не угрожава аутономија Војводине!

Наравно на списку услова је и онај који до сада никада није изостао – потпуна нормализација односа Београда и Приштине.

http://www.pravda.rs/2016/01/13/hrv...rbije-u-eu-resite-se-seselja-djenerala-draze/
______________

Oni koji si priznali nezavisno Kosovo, oni koji se zalazu za autonomiju Vojvodine, oni kojima smeta bratski odnos Srbije i Rusije i SPC, a pre svega oni koji etnicko ciscenje nad Srbima slave kao drzavni praznik, bas njima, danas smeta i djeneral Mihailovic...pametnom dosta z;)
 
Poslednja izmena:
...general Đorđe Grujić (Srbin, glavar glavnog stožera Hrvatskih oružanih snaga) i Vjekoslav Maks Luburić. Izneti su ciljevi posete i diskutovana moguća rešenja...

Đorđe (Đuro) Grujić nije bio nikakav Srbin nego Hrvat. To, samo za početak.

Ne bih verovao da u srpskom listu mogu da se provlače sto puta ismejane i prokazane ustaške laži o nekakvim izmaštanim Srbima u vrhu NDH, ali eto i toga.

Ne znam da li je onaj koji piše te članke (zlo)nameran lažov ili samo glup do bola. Ovako ili onako, rezultat je isti.
 
Tok bitke[uredi - уреди | uredi izvor]

U međuvremenu, saznavši za kršenje sporazuma, i neovlašteno kretanje četnika po svojom teritoriju, vlasti NDH šalju motorizovane jedinice da zaustave Đurišića. 4. aprila ujutru, snage NDH su iznenada napale Đurišićeve snage na Lijevča polju i nanele im ozbiljne gubitke. Samo u prvom udarcu uništen je ceo štab Gatačke brigade, sa komandantom sveštenikom Radojicom Perišićem na čelu. Da bi sprečio uništenje svojih jedinica, Đurišić je uputio izaslanike na pregovore sa ustašama uz zahtev da mu omoguće slobodan prolaz u pravcu Kozare. Ali ustaše nisu prihvatile bilo kakve pregovore.[3]

Istovremeno, 4. aprila 1945 godine, general Mihailović javlja četnicima u Bosni da ne primaju Pavlove trupe:

Wikiquote „Od Pavlovih trupa nećete imati nikakve koristi. One su neborbene, pljačkaju i šire najveću demoralizaciju. Ne dozvolite da se nastane blizu Vas, ako dođu, inače ćete biti od njih odmah poplavljeni sa strahovitom defetističkom propagandom.[4]“
(Draža Mihailović)

U noći između 4. i 5. aprila Đurišićeve snage su krenule u proboj prema Kozari, ali bez uspeha. Ovaj neuspeh izazvao je demoralizaciju i rasulo. Ne samo pojedinci već i cele jedinice napuštale su Đurišića i predavale se Drljevićevim emisarima.[3] Snage NDH su u trodnevnim borbama potpuno razbile Đurišićevu glavninu. Tome je pridonijela i Drljevićeva propaganda, pa je jedan broj četnika prišao na njegovu stranu, a većinu je zahvatila demoralizacija i rasulo.[1]

Istovremeno, 6. aprila 1945. godine Mihailović odgovara Vranješeviću da snage Pavla Đurišića, preopterećene izbeglicama, ne predstavljaju nikakvu borbenu vrednost, da su samovoljno otišli, da Zaharije Ostojić ne radi u saglasnosti sa Vrhovnom komandom, te "prekinite svaku vezu sa njime".[3]

O situaciji koja je tih dana vladala na Lijevču polju komandant 2. sarajevske četničke brigade kapetan Vladimir Tešanović izvestio je 8. aprila 1945. godine, iz sela Veliko Blaško, štab Srednjobosanskog korpusa:

Wikiquote „Situacija 7. IV. u Lijevču Polju: Jedinice vojvode Pavla Đurišića usled teške situacije, a zavedene propagandom Sekule Drljevlća, odlučile su da se predaju ustašama, odnosno Sekuli Drljeviću, koji se proglasio vrhovnim komandantom crnogorske vojske nezavisne Crne Gore. Na pregovorima koje su vodili Pavlovi delegati sa nekim Pavelićevim izaslanikom, zaključeno je da se Crnogorci ne razoružavaju i imaju se dislocirati na području Hrvatske po naređenju hrvatskih vlasti. Bosanci i Srbijanci imaju se smatrati ratnim zarobljenicima. Usled toga Čika Branko, Srbijanske i Hercegovačke jedinice odlučili su pod svaku cenu prebaciti se na našu teritoriju i to ostvaruju. Komunisti drže desnu obalu Vrbasa i ugrožavaju jedinice koje se prebacuju.[3]“
(―)

Uviđajući težinu situacije, Đurišić, u dogovoru sa Dragišom Vasićem, Zaharijem Ostojićem, Petrom Baćovićem, Lukom Baletićem, Mirkom Lalatovićem i drugim četničkim vođama, odlučuje da od preostalih trupa obrazuje jednu elitnu jedinicu jačine nekoliko stotina ljudi i sa njima pokuša proboj na desnu obalu Vrbasa, a zatim, preko Grmeča i Bihaća za Sloveniju. Sa novoformiranom jedinicom Đurišić je prešao reku Vrbanju i u selu Čelincu se 10. aprila sastao sa Vranješevićem i Tešanovićem. Obojica su odbili Đurišićev predlog da se zajedno probijaju do Slovenije.

Crnogorski četnici koji su se predali ustašama smješteni su u Staroj Gradiški. 10. aprila Drljević je od njih formirao tri brigade Crnogorske narodne vojske, koje su potom prebačene na područje oko Karlovca, pod komandu 2. i 5. ustaškog zbora.[1]

Posledice[uredi - уреди | uredi izvor]





Ustaški logor Stara Gradiška, u koji su Đurišićevi četnici dobrovoljno ušli.
Kod Gornjeg Šehera Đurišić je sa odredom ponovo prešao Vrbas, i 17. aprila na putu Banjaluka — Mrkonjić-Grad se našao sa ustaškim generalaom Vladimir Metikošem i Drljevićevim delegatom Dušanom Krivokapićem, koji mu prenose poruku Sekule Drljevića da se vrati svojim trupama, garantujući mu slobodan prolaz preko hrvatske teritorije.[3] U toku pregovora Đurišićevih delegata i ustaških vlasti u Banjaluci, jedinice NOVJ su, 21. aprila, napale Đurišićev odred na putu Mrkonjić-Grad — Banjaluka i presekle mu odstupnicu u pravcu reke Sane. Ovo je nateralo Đurišića da prihvati uslove ustaša i Drljevića. Preko Banjaluke, on je sa svojim odredom došao u Staru Gradišku i priključio se svojim trupama koje su bile tu smeštene.[3] Odmah po dolasku u Staru Gradišku, Đurišić i njegovo ljudstvo su razoružani.

Wikiquote „Oko dva sata posle podne kapija se otvorila i unutra je ušao ustaški tenk, a za njim i odred ustaša. Naredili su obezglavljenoj vojsci da položi oružje. Odvojili su oficire od boraca. Ovde sam poslednji put video Dragišu Vasića, čika Branka Ostojića, Petra Baćevića, majora Ivana Ružića, Bećira Tomovića, Mana Pekovića i mnoge toliko drage i dobre prijatelje. Plakao sam.[6]“
(Svedočenje Predraga Cemovića, bliskog rođaka Pavla Đurišića koji je preživeo Staru Gradišku)

Ustaše su prvo saslušavale Đurišića i ostale četničke vođe koji su bili s njim. Posle kraćeg vremena, Pavle Đurišić, Dragiša Vasić, Luka Baletić, Mirko Lalatović, Zaharije Ostojić, Pavle Novaković, Petar Baćović i gotovo svi uhvaćeni oficiri i nekolicina članova četničkog nacionalnog komiteta za Crnu Goru, ukupno oko 150 ljudi, prebačeni su u logor Jasenovac i poubijani.[3] U bici su ubijeni i istočnohercegovački četnički zapovjednici Milorad M. Popović i pop Radojica Perišić.

Pripadnike tzv. Crnogorske Narodne Vojske su ubrzo zarobile snage Jugoslovenske armije. Mnogi od njih su ubijeni, a neki su prešli u redove pobednika.[7]

- - - - - - - - - -

Inače Ustaše i Četnici i nisu baš nasrtali jedni na druge.(što iznenađuje).
Ovo je najžešći sukob među njima!
https://sh.wikipedia.org/wiki/Bitka_na_Lijevča_polju
 
Inače Ustaše i Četnici i nisu baš nasrtali jedni na druge.(što iznenađuje).
Ovo je najžešći sukob među njima!
https://sh.wikipedia.org/wiki/Bitka_na_Lijevča_polju

То изненађује можда тебе. Да није било Њемаца и Талијана, хрватска војска би могла контролисати само Загреб и околину.

Лијевче поље је одлучено прије него је и почело. Два непријатеља оба јачи и бројно и у наоружању, уз то четници вуку са собом доста народа (војска се море кретати само онолико брзо колко и народ - ЗНАЧИ ГОТОВО НИКАКО).
Уз то је Ђуришић изгубио драгоцјено вријеме прегањајући се са Дражом. Да су кренули одма, вјероватно би се пробили и спојили са Динарском дивизијом и Јевђевићевим четницима из Лике.
 
pogotovo da ih draža nije izdao !!

imao čovek preča posla, na puškomet od lijevča polja je održavao četničku olimpijadu

jel to opravdan razlog što je toliki zbeg prepustio ustašama na milost i nemilost???

А што те не би јуначино да прокоментаришеш мој одговор на твоје глупости који сам поставио на Историјска питања и инфо?
Ај леба ти, постави опет оне лажи о 40 000 четника на Лијевча пољу, дуго ниси...
 
А што те не би јуначино да прокоментаришеш мој одговор на твоје глупости који сам поставио на Историјска питања и инфо?
Ај леба ти, постави опет оне лажи о 40 000 четника на Лијевча пољу, дуго ниси...

Dzaba, njega cinjenice ne zanimaju, sta god da mu izneses, terace po svom, sa jednim te istim splacinama...ebiga, sekta je to...a, secam se toga...tako je i sa mnom imao dogovor da prokomentarise temu o Tempu ali naravno od toga nista nije bilo...bezanija...sitni provokator koji nije vredan bilo kakve ozbiljne diskusije...
 
1. ustase su bile hrvatski nacionalisticki pokret , ciji cilj je bio resenje hrvatskog nacionalnog pitanja u okviru samostalne hrvatske drzave, sto je podrazumevalo odcepljenje teritorija od kraljevine jugoslavije.

2. cetnici su bili ( i jesu ) srpski nacionalisticki pokret, ciji cilj je bio resenje srpskog nacionalnog pitanja, pripojenjem svih krajeva gde zive srbi u jednu drzavu , sto je podrazumevalo veliku srbiju unutar jugoslavije ili malo uvecanu jugoslaviju, ali je definitivno podrazumevalo srpsku dominaciju.

3.u kraljevini SHS iz koje je nastala jugoslavija, ovo SHS se popularno citalo sa hrvatske strane; Srbi Hoce Sve, dok se sa srpske strane citalo ; Samo Hrvati Smetaju

4.jos od 1904 godine, kada su srpski cetnici "oslabadjali" makedoniju , od isto tako konkurentnih bugarskih komita i grckih cetnika, svrha tog oslobadjanja je bila pripojenje makedonije srbiji (jer , zna se , makedonija je srpska.....)

5. ustase i cetnici imaju dosta toga zajednickog. i jedan i drugi pokret su nacionalistickog karaktera, zakletva ima slican tekst, mrtvacke lubanje , kame , i raspece (kao simbol vere), su prisutni i kod jednih i kod drugih. i jedni i drugi su terorizirali i ciljano ubijalo civilno stanovnistvo , ustase srpsko, cetnici hrvatsko i muslimansko. njihov zajednicki neprijatelj su partizani, i to ih je u toku drugog svetskog rata povremeno ujedinjavalo. sporazumi izmedju cetnika i ustasa su poznati, i nema razloga da se ponovo citiraju

6. za razliku od ustasa koji su bili deo drzavnog i vojnog aparata, cetnici su bili oruzana banda, bez jedinstvene komande. bili su cetnici DM-a,koji su se delili na legalizovane ( u sluzbi nedica i nemaca),i nelegalizovane, u sluzbi DM-a, pa cetnici pecanca, koji su operisali u bugarskoj zoni okupacije, i bili legalizovani kod nemaca, pa razlicite naoruzane grupe koje su se proglasile cetnicima, i koji su ziveli od pljacke.

7. cetnici DM-a u srbijanskoj mitologiji koju danas stvaraju kragujevacki "pogledi" i razliciti istoricari,i @koca, su vrlo razliciti od istorijskih cetnika iz drugog svetskog rata

8. DM je produkt britanske propagandne masine,1941 i 1942 godine , kada je britanija trpela poraz za porazom od strane nemaca, pa je zato od njega napravila heroja, a tome se pridruzila i jugoslovensk kraljevska vlada u londonu, koja mu je odmah dala cin generala, i proglasila ga ministrom vojske . u realnosti, DM nije imao nameru da se bori protiv nemaca,
a )jer su nemci streljali 100 srba za jednog ubijenog nemca,
b) zato sto ne moze da zadrzi osvojenu teritoriju

odnos DM i britanaca je uvek bio tezak, izvestaji britanskih vojnih misija u njegovom stabu, ne uvek najpovoljniji. legalizacija njegovih odreda kod nemaca i otvorena kolaboracija sa talijanima, nije nesto su britanci bas jako voleli, i o tome su i obavestili i jugoslovensku vladu. izuzev toga je otvoreno rekao pukovniku bejliju ;, da se britanci hoce boriti do zadnje kapi srpske krvi, da su njegovi neprijatelji ustase i partizani, a ne nemci,da su talijani njegovi prijatelji, i da kada zavrsi sa ustasama i partizanima, onda eventualno ce se posvetiti nemcima..britanci su bili odusevljeni sa ovim govorom..

njegove akcije su bile "inteligentne" sabotaze (citaj u prevodu, da se nemci ne ljute jako)
njegovi "nelegalizovani " odredi su se borili protiv nedica, ljotica, i partizana. mihailovic nije dirao nemce i bugare. sa talijanima je ionako imao sporazum, koji se pokusava prikazati , danas, da su cetnici stitili srpska sela u hrvatskoj od ustasa, pa da su zbog toga potpisali sporazum sa talijanima. u realnosti, ustase nisu ulazile u talijansku zonu, pa su srpska sela u toj zoni bila zasticena, i talijani su ih upotrebljavali kao "anti-komunisticku miliciju" za borbu protiv partizana.srpska sela izvan talijanske zone , pod NDH, nisu bila zasticena od nikoga, iz jednostavnog razloga, sto , oruzana formacija mora biti prisutna u selu da bi ga mogla zastiti....ustase su bez ikakvih problema ubijali i palili po srpskim selima ( zato je toliko srba i stradalo, jer ih nitko nije stitio)
 
NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA
GLAVNI STAN POGLAVNIKA
GSP. Br. 1070-1942.

Zagreb, 30. lipnja 1942.

MINISTARSTVU UDRUŽBE

Do sada je Glavni stan Poglavnika preko ovoga povjerenstva vodio pregovore sa sliedećim četničkim grupama:
1. Grupa Ozrenskih četnika, sastojeći se iz Ozrenskog i Trebavskog odreda-(na području Velike župe Usora i Soli te Posavje).
2. Grupa Majevičkih četnika (na području Velike župe Usora i Soli, te Posavje) i
3. Grupa Zeničkih četnika-Zenički četnički odred-(na području Velike župe Lašva i Glaž).
Osim toga po opunomoćenicima vodjeni su pregovori sa četnicima na području velikih župa Sana i Luka, te Pliva i Rama, zasjecajući i područja velikih župa Livac i Zapolje, te Posavje.
Svi pregovori, osim onih pod točkom 2. uspjeli su i zapisnički je utvrdjeno, da četnici priznaju vrhovničtvo Nezavisne Države Hrvatske i kao njeni državljani izražavaju odanost i lojalnost njenom Poglavaru-Poglavniku i privrženost Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, te da prekidaju neprijateljstva prema vojnim i građanskim oblastima Nezavisne Države Hrvatske i obavezuju se u svakom pravcu pomagati državne oblasti u sredjivanju obćih prilika na cielom dielu Hrvatskog državnog područja, te im u tu svrhu pružati svaku pomoć.

U ostalim podrobnostima ugovarajuće strane sporazumile su se u sliedećem:
a) dok se organiziraju obćinska poglavarstva samoupravnu vlast na dotičnom području mogu vršiti zapoviednici četničkih odreda, odnosno po njima imenovane obćinske vlasti,no pod kontrolom vlasti Nezavisne Države Hrvatske.
b) dok postoji opasnost od partizanskih oružanih bandi, četničke postrojbe mogu dobrovoljno surađivati sa hrvatskim oružanim snagama na suzbijanju i uništavanju partizana, te u tu svrhu mogu zadržati oružje pod kontrolom hrvatskih vojnih vlasti.
c) zapoviednici četničkih postrojbi moraju se obvezati da će u što kraćem roku, a najdalje za mjesec dana, dostaviti nadležnom zapoviedniku divizije izkaz svojih postrijbi (ljudstva i naoružanja) sa podatcima navedenim u dva obrasca, koja su im u tu svrhu predložena.
d) svaki onaj, koji se zatekne sa oružjem, a nije naveden u izkazima ima se smatrati za obje strane kao odmetnik
e) kad prestane potreba za držanje oružja kod četničkih postrojba ove će ge predati uz nagradu hrvatskim državnim vlastima koje će nagradu odrediti
f) hrvatske državne vlasti izdavat će četničkim postrojbama streljivo u koliko to situacija bude zahtjevala
g) četnici, koji budu ranjeni u borbi s partizanima mogu se liečiti u bolnicama i ambulantama, kao i ostali pripadnici oružane snage Nezavisne Države Hrvatske
h) pripadnicima četničkih postrojbi mogu se dati nagrade i odlikovanja u koliko se istaknu u borbi proti partizanima
i) udovicama i siročadi četnika, čiji su hranitelji pali u borbi proti partizana može se dodieliti potpora od strane države u smislu postojećih zakonskih propisa, koji vriede za sve državljane Nezavisne Države Hrvatske
j) žitelji dotičnog područja u pogledu prehrane uživaju ista prava kao i ostali državljani
k) obiteljima, čiji su hranitelji u njemačkom zarobljeništvu, a ne pripadaju partizanima,isplaćuju se podpore u smislu zakonskih propisa, a mogu se izplaćivati mirovine i rente radničkog osiguranja svima onima, koji na to imaju zakonsko pravo, a lojalni su građani
l) žiteljstvu dotičnog područja u koliko bude imalo preporuku od četničkih zapoviednika može se dozvoliti zaposlenje na državnim i drugim javnim radovima
m) po preporuci četničkih zapoviednika mogu se vratiti svojim kućama one osobe, koje se nalaze u logorima, u koliko tomu ne stoje na putu kakvi drugi važni zakonski razlozi
n) svim izbjeglicama dozvolit će se nesmetan povratak svojim kućama, u koliko se nalaze u državi i koliko su stradale može im se dodieliti pomoć kao i svim ostalim državljanima Nezavisne Države Hrvatske
o) svima se ima dozvoliti kretanje i izmjena dobara kao i ostalim građanima Nezavisne Države Hrvatske u smislu postojećih propisa
p) konačno se može omogućiti izmjena još sada postojećih jugoslavenskih novčanica sa dotičnog područja, a po izkazu koga će predložiti četnički zapoviednici.

Sve ovo odnosi se na pripadnika odnosno državljanina Nezavisne Države Hrvatske..
U koliko na tom području ima inozemaca, imaju zemlju ostaviti, a nesmetan odlazak ima im se omogućiti.
Četničke postrojbe sudjelovat će dobrovoljno u suzbijanju i uništavanju
komunističko-boljševičkih bandi zajedno sa oružanom snagom Nezavisne Države Hrvatske, pod obćom zapoviedi zapoviednika ove oružane snage, pri čemu će zapoviednici četničkih postrojbi zapoviedati svojim postrojbama.
Četničke postrojbe mogu izvoditi samostalne potrebne akcije protiv partizana, no u ovome će na vrieme izviestiti zapoviednike Hrvatske oružane snage.
Zapisnički su se obje strane obavezale, sve gore navedeno točno ispunjavati i sve učiniti, da se obje strane sporazuma pridržavaju.
Val želje četnika za mirnim životom i pregovorima i dalje se osjeća, te se i dalje sklapaju sporazumi.
Potrebno je da izvršni organi i svu dužnostnici na terenu budu obaviešteni o načinu svoga djelovanja pri uvođenju primljenih obaveza u život, te je radi toga nužno izdati podrobne upute na temelju obćih smjernica za sklapanja ugovora sa četnicima
(dostavljena od Glavnog stana Poglavnika sa Gsp. Br.1035-42.), da bi se ugovori de facto i izvršivali.
Nadležni će, svaki u svom djelokrugu, zapoviedati i regulirati sva ona posebna pitanja, koja spadaju u njihovu kompetenciju i dostaviti na izvršenje podređenim i onih oblasti na području Velikih župa Bosne, Hercegovine i obalnog pojasa, koji za sada još nisu obuhvaćene, da bi u danom slučaju svi državni organi, bez zatezanja, mogli točno
uredovati po svim pitanjima političko-socijalnog odnosno vojnog značenja.

Za točnost:
Zapoviednik Glavnog stana Poglavnika:

General Prpić v. r. Vojskovođa Kvaternik v. r.
......
 
f) hrvatske državne vlasti izdavat će četničkim postrojbama streljivo u koliko to situacija bude zahtjevala
g) četnici, koji budu ranjeni u borbi s partizanima mogu se liečiti u bolnicama i ambulantama, kao i ostali pripadnici oružane snage Nezavisne Države Hrvatske
h) pripadnicima četničkih postrojbi mogu se dati nagrade i odlikovanja u koliko se istaknu u borbi proti partizanima
i) udovicama i siročadi četnika, čiji su hranitelji pali u borbi proti partizana može se dodieliti potpora od strane države u smislu postojećih zakonskih propisa, koji vriede za sve državljane Nezavisne Države Hrvatske



- - - - - - - - - -

:eek:
 
:lol:

kiseli svaki dan otvori novi profil :hahaha: koja bolest covece...na te splacine davno je odgovoreno...al kiseli je ocigledno neizleciv slucaj :mrgreen:


tema, sa ovakvim pristupom, moze komotno na naucnu fantastiku....

inace, proka i hrvati, slika i prilika komunisticko-ustaske saradnje...redovno se lize s njima... :mrgreen: al i pitanje ko je proka...
 
Poslednja izmena:
То изненађује можда тебе. Да није било Њемаца и Талијана, хрватска војска би могла контролисати само Загреб и околину.

Лијевче поље је одлучено прије него је и почело. Два непријатеља оба јачи и бројно и у наоружању, уз то четници вуку са собом доста народа (војска се море кретати само онолико брзо колко и народ - ЗНАЧИ ГОТОВО НИКАКО).
Уз то је Ђуришић изгубио драгоцјено вријеме прегањајући се са Дражом. Да су кренули одма, вјероватно би се пробили и спојили са Динарском дивизијом и Јевђевићевим четницима из Лике.


pogotovo da ih draža nije izdao !!

imao čovek preča posla, na puškomet od lijevča polja je održavao četničku olimpijadu

jel to opravdan razlog što je toliki zbeg prepustio ustašama na milost i nemilost???

- - - - - - - - - -

šta od navedenog nije istina?

četnička olimpijada na puškomet od klanice?
 
sve vreme se ubedjivao draža sa djurišićem kojim je putem najbolje begati tj spasavati glavu, a sad kao nije znao gde se nalazi ... :hahaha:

-----------------------

Ради подизања морала трупа организована је Равногорска олимпијада 27.3.1945. на дан одбацивања Тројног пакта.

У ту сврху формиран је и Олимпијски одбор са др Војином Андрићем на челу. Такмичило се у бацању камена с рамена, трчању на 100, 200 и 500 м, скоковима у вис и даљ. По тројица најбољих пела су се на победничко постоље а Дража им је уручивао дипломе и новчане награде. Највише бодова имали су равногорци Калабићеве Горске Гарде. После атлетских дисциплина организован је турнир у фудбалу, на којем је учествовало 8 репрезентација из разних група корпуса. Коначни победник олимпијаде била је Шумадијска група корпуса.
Дакле, док су једни ратовали други су се играли у непосредној близини крвавог Лијевча поља и то у паузи гибаничарења и ракијања!

одговорност за катострофу на Лијевча Пољу је само Михаиловићева и ничија друго !!!



- - - - - - - - - -

а све из најпростијег разлога, наравно личног разлога, јер је дража од раније сматрао ђуришића за претњу :

У извештају мајора Живана Кнежевиће, шефа Војног кабинета при Председништву Владе у Лондону од 30. децембра 1942. године који је доставио Слободану Јовановићу, Председнику Владе, под тачком 4, поред осталога, стоји и ово:

"Мајор Бој говорио је да би ђенерала Михаиловића можда требало сменити и на његово место поставити неку другу личност. На моје питање коју другу личност, мајор Бој одговорио је: `Можда мајора Ђуришића, који има велике снаге у Црној Гори’.

- - - - - - - - - -

паметном доста !!
 

Back
Top