Šapat duše

Postoji sigurno neko
Ko me jednom ubio
A zatim otišao
Na vrhovima prstiju
Ne narušivši svoj savršeni ples.

Zaboravio me položiti na krevet
I ostavio me da stojim
Svezana čvrsto
Na putu
Sa srcem zarobljenim kao i pre
S očima nalik
Na njihov odraz u vodi još čist.

Zaboravio izbrisati lepotu sveta
Oko mene
Zaboravio sklopiti moje oči gladne
I dopustio im tu pustu strast.

Anne Hébert
tumblr_nok9morOpb1sk87juo1_540.jpg
 
".. duša k'o duša,
svjetla pa luda,
nekad blješti, nekad tinja,
nekad plamičak, nekad buktinja

...duša k'o duša,
svemiru slična,
živi i svijetli i poslije kiša,
olujama očišćena,
vjetrovima pročišćena

...duša k'o duša,
kao lotos odolijeva,
kao Feniks vaskrsava..." ~ nn ( deo, a možda je i ceo, pojma nemam dok ne nađem s naslovom :) )

 
Kako da dušu sputam, da se tvoje
ne takne? Kako, mimo tebe, njom
da grlim druge stvari i daljine?
Ah, rado bih sklonio na koje
zaboravljeno mesto usred tmine,
u neki izgubljeni kut, u kom
neće je tvoje njihati dubine.
Al' ipak, sve što dodirne nas dvoje
ko gudalo nas neko spaja, koje
iz dveju struna jedan mami glas.
Na kom smo instrumentu? Ko nas satka?
I koji ovo svirač drži nas?
O, pesmo slatka.
Rajner Maria Rilke
32977838_1118914514915014_4478502136300175360_n.jpg
 
Reci mi, da li tvoje oči gledaju u istom pravcu kao i moje oči? Da li ujutru osetiš Sunčev osmeh, da li te uveče pozdravi blagi Mesečev sjaj?

Reci mi, da li znaš da Ljubav može biti velika kao beskraj okeana? Da li ćemo se sresti na jednoj obali tog okeana?

Imaš li hrabrosti da priznaš da me voliš? Znaš li koliko vrede te dve reči?

Reci mi, da li mogu sa tobom pod ovaj kišobran? Da li će on biti naš kišobran sreće?

Da li me voliš, reci mi…D.L.R
tumblr_os9k3aVsq21tbtr21o1_500.jpg
 
,,,gde si krenula , da voliš
,,,a jesi li pitala___svoje srce
,,,kažeš da si
,,,pitala mene , mene ili moje srce
,,,na koje srce misliš , na ono koje
,,,si ti slomila pa bacila
,,,kažeš da oćeš to srce natrag
,,,nema ga , to isto ne postoji , uzela
,,,ga neka druga koja je volela
,,,to slomljeno i plačno srce
,,,produži dalje , navika ti da lomiš srca
,,,a ja drugo rezervnog nemam,,,®
 
Za njega
Bolno se odričem čak i njega
Jer je srećniji bez mene nego sa mnom
On koji me čini velikom ženom
I beznačajnom pesnikinjom
Jer nemam dovoljno zaokruženu reč
Da ispevam lakonsku pesmu
U koju bi u par stihova stalo sve
Teško je kao o smrti to o ljubavi
O apsolutnoj koja se živi
I o kojoj se ne pišu patetične pesme
Ni zamršene preduge poeme
Koje uporno pišem
Nemoćna da iskažem
O moćnom dodiru Ukupnosti
Kad mi duša njegova dušu dodirne
Poezijom
I osetim šta su to Ljubav Bog i Smrt
I šta sam ja sama
Sama

Nena Miljanović
09da2ee7ea4271c4ce0924f5d36265c61785f519.jpg

Art by Victor Bauer
 
Ako umrem pre tebe -
ne zuri da mi zatvoris oci;
stavi mi prstenje srebrno i narukvice vitke,
sakrij mi jednu svesku i komad olovke
jer, ne zna se sta nas tamo ceka.

Ako umres pre mene
- u zivotu nasem, ko zna sta nas sve ceka! -
priznacu ti najzad, samo ti si mi bio ostao;
poljubicu duge prste s njihovom neznoscu tamnom
i tvoje srce, koje mi je svetlelo u danima strmim.

Posle toga cu biti spremna -
sta bih radila ovde bez tebe;
dusmani ce me pamtiti dugo i prijatelji ce me zaboraviti,
opet ce svetleti ukrasene pozornice i spektakli na njima:
zao mi je samo sto necu videti kraj...

Ali cucemo zato kako semenka uzdise,
kako jedan beli koren zemlju razmice,
kako ga vode podzemne poje i neguju,
kako poput deteta gleda i raduje se svetu;
kako se ispravljaju stabljike zivahne
imena i godine da pokriju,
i ljubav nasu da sakriju najzad
od tudjih ociju.


Valentina Radinska
c70cf4ac50bacb18eec199e4339053180b56f26b.jpg
 

Back
Top