Sanjao sam da sam leptir

nisu od iste,u snovima te boje i oseti itd su dosta prozirni i nekako ZNAŠ da si u snu a kad si na javi to izgleda potpuno drugačije,čvrsto je,opipljivo itd
tako da ne lupaj

Не можеш да разликујеш сан као нешто фундаментално другачије од овог будног стања у коме си тренутно.
Несумњиво је да иста функција духа која креира опажајни свет слика које нас окружују јесте иста она функција духа која креира и опажајни свет слика снова. Та два света су од потпуно исте грађе. Немаш рецимо плаву боју у реалности која је другачија од плаве боје у сновима. То су исти продукти свести јер боја као и остали осећаји, постоји као таква само у свести и нигде више.

Даље. Морамо разграничити опажај од сећања на опажај, јер то није једно исто.
О свету снова када си будан можеш судити само кроз сећање а не актуелно, при чему сан наравно изгледа нејасно, магловито, јер се ни не ради о њему већ о сећању на њега. И зато закључујеш. Аха. Такав је сан.
Није.Такво је сећање на сан а сан док си га сањао био је потпуно реалан као овај свет које те сада окружује. Исто тако и он изгледа у сећању, рецимо претходни сат овог будног стања. Сети се себе од пре сат времена и у свести ћеш имати сећање, магловито , нејасно. Баш као оно сећање на сан.

Tvrđenje da su snovi manje jasni, sa manje živosti no stvarna intuicija, ne zaslužuje nikakvu pažnju, uzev u obzir da do sada niko nije imao prilike da ih ima prisutne u isti mah, već se može da poredi samo sećanje na san sa prisutnom stvarnosti.

Шопенхауер
 
Људи се обично идентификују са телом које виде, које додирију, које сматрају својим и зову ЈА.
А заправо је то тело ништа друго до ментална слика. Цртеж настао на менталном платну, део представе.

Сада, када неко каже да ће ноћас нешто сањати. Грешка. Та менталана слика коју зовеш "тело" ништа неће сањати. Него ће сањати ОНО што сада сања ту менталну слику коју зовеш тело, а што ће такође сањати и неко друго тело у сну.

Снови и реалност саздани су од исте грађе.

Исти осети боја које сада доживљаваш, јаваљају се и у сну. Исти осети мириса, додира, све су то осети који изграђују и снове баш као и представу коју зовеш "реалност".

Nije samo tijelo ono što san čini čovjekom, već je dio sna i njegova mentalna postavka, njegov razum, njegova duša i tijelo.
Onaj koji sanja je uvijek apsolut, Biće koje je apsolutno isto u svemu, te odatle, to isto i jedino Biće koje postoji sanja i čovjeka i leptira
I pozicionira svoju volju i pažnju u jednom ili drugom.
 
Не можеш да разликујеш сан као нешто фундаментално другачије од овог будног стања у коме си тренутно.
Несумњиво је да иста функција духа која креира опажајни свет слика које нас окружују јесте иста она функција духа која креира и опажајни свет слика снова. Та два света су од потпуно исте грађе. Немаш рецимо плаву боју у реалности која је другачија од плаве боје у сновима. То су исти продукти свести јер боја као и остали осећаји, постоји као таква само у свести и нигде више.

Даље. Морамо разграничити опажај од сећања на опажај, јер то није једно исто.
О свету снова када си будан можеш судити само кроз сећање а не актуелно, при чему сан наравно изгледа нејасно, магловито, јер се ни не ради о њему већ о сећању на њега. И зато закључујеш. Аха. Такав је сан.
Није.Такво је сећање на сан а сан док си га сањао био је потпуно реалан као овај свет које те сада окружује. Исто тако и он изгледа у сећању, рецимо претходни сат овог будног стања. Сети се себе од пре сат времена и у свести ћеш имати сећање, магловито , нејасно. Баш као оно сећање на сан.

naravno da mogu,ako TI ne možeš-tvoj problem
a znam da i ti možeš nego samo voliš da se praviš blesav jer da STVARNO ne možeš-bio bi u ludnici
(mada možda već i sad jesi,odatle nam pišeš svoje umotvorine,nije ni to isključeno ali ne verujem da bi ti dali toliko slobodnog vremena)

ne,san dok sam ga sanjao NIJE bio potpuno realan,to ti i pričam,jer sam skoro uvek SVESTAN DA SANJAM,znači u snu sam u fazonu ''aha,ovo je san lol''
jedino nekad nisam svestan ali vrlo retko,uglavnom sam svestan da je to san

i kad se prisećam trenutaka iz prošlosti dok sam bio na javi ne deluju mi uopšte maglovito i nejasno poput prisećanja snova tako da,opet,govori u svoje ime
 
ne,san dok sam ga sanjao NIJE bio potpuno realan,to ti i pričam,jer sam skoro uvek SVESTAN DA SANJAM,znači u snu sam u fazonu ''aha,ovo je san lol''
jedino nekad nisam svestan ali vrlo retko,uglavnom sam svestan da je to san

Луцидно сневање је реткост. Не дешава се то стално. Тако да једноставно лажеш.
Такође ово:
i kad se prisećam trenutaka iz prošlosti dok sam bio na javi ne deluju mi uopšte maglovito i nejasno poput prisećanja snova tako da,opet,govori u svoje ime

Опет небулозе и измишљотине. Ти изгледа имаш фотографско памћење, шта ли?

Али пустимо тебе и твоје психолошке анализе и вратимо се теми:

Као што рекох, иста функција духа, која креира представу креира и представу сна. То су креације од исте грађе.И у оба случаја објективише се на тај начин "ствар по себи". Стим да је заправо у сновима та објективација много ближа суштини јер у сновима интелект не примењује тако чврсто своје форме простора, опростореног времена и каузалитета као у будном стању, па се зато суштина ствари по себи јасније објективише.
Архетипе колективно несвесног, како би рекао Јунг или степене објективације воље како би рекао Шопенхауер, Платонове идеје у сновима ћеш срести много огољеније него што је то могуће у овом будном сну а који је исувише густо прожет формама опажања које нас деле од ствари по себи.

Тако да тај свет коме у сновиђењу сведочимо показује се као много живљи, богатији, обојенији, нуминознији.Такви доживљаји луциног сањања једноставно немају парарелу у овом будном стању.

Као пример пренећу овде опис једног луцидног сна о коме сам писао на овом форуму док сам био под његовим утиском:

I ja sam noćas sanjao jedan od onih snova koji potiču iz dubina transcendentnog i ostaju u sećanju u svoj svojoj živosti.

U snu se radi o jednom letećem tanjiru koji se pojavljuje na nebu i počinje kružiti oko celog grada, da bi se u jednom momentu polako spustio u moje dvorište .

San nema neku sadržinu ali boje, boje tog letećeg tanjira i boje svega oko mene, drveće, biljke, kao i neka neopisiva numinozna osećanja, neka prijatnost kojа sve prožima neuporediva sa bilo čime u ovom svetu tkz. realnosti.

Kada se sećam tog sna i doživljaja u njemu oni su neopisivo intenzivniji od svega što je u ovom tkz. "budnom snu" uopšte moguće doživeti.

Jasno je da su ovakvi snovi susret sa arhetipom sopstva ili sa samim transcendentnim. Odatle takva numinoznost. i takvi snovi su mnogo bliži realanosti izvan pojave nego ovaj budan san u kome smo kada se navodno "probudimo".

https://forum.krstarica.com/showthread.php?p=26583853#post26583853
 
ne lažem
da,imam

čuj,jung jebbeni :dash:
još ti je samo falilo da se ložiš i na tu debilnu kvazinauku psihologiju da budeš na konju,čestitke!
ne znam zašto tripuješ da su snovi nešto ''uzvišeno'' i veza sa ''transcendentnim'' ili koje već patetične nebuloze mesto što stvarno jesu a to je obično povraćanje uma
u stvari znam,jer je i šopen to mislio :hahaha: :roll:
 
ne lažem
da,imam

Јел? Онда си ти прави феномен.
Пошто имаш фотографско памћење, неће ти бити проблем да рецимо запамтиш и репродукујеш наслове књига на полици у некој библиотеци пошто си их на тренутак погледао.

То нормално људско биће не може, а пошто ти можеш, онда имаш вансеријски таленат. И зато ћу ти предложити исто што сам предлагао и неким месијама на овом форуму:

Вероватно си чуо за оног мађионичара Рендија који нуди награду од милион долара свакоме ко у контролисаним условима уради нешто што пркоси уобичајеним физичким и психичким појавама.

Тај тип је мени лично одбојан, јер не волим сирове материјалисте и позитивисте, али баш зато ти предлажем да му узмемо паре и коначно срушимо ту његову фондацију као и све што она представља.

Ево нешто из уговора који он нуди таквима попут тебе:

Ja, Džejms Rendi, posredstvom Obrazovne Fondacije Džejmsa Rendija, isplatiću sumu od US$ 1 000 000 (jedan milion dolara) bilo kojoj osobi ili osobama koje uspešno demonstriraju bilo koju parapsihičku, natprirodnu ili paranormalnu sposobnost bilo koje vrste pod zadovoljavajućim uslovima provere. Ta demonstracija mora da se izvede po sledećim pravilima i ograničenjima:

1. Kandidat mora nedvosmisleno da najavi unapred, pri čemu ñe se kandidat i gospodin Rendi složiti, o tome kakve će moći i sposobnosti biti demonstrirane, ograničenja predložene demonstracije (kao što su vreme i lokacija) i šta će biti označeno kao pozitivan, a šta kao negativan rezultat. Ovo je primarno, osnovno i najvažnije od svih pravila.

2. Biće prihvaćena samo stvarna demonstracija najavljenog karaktera i obima unutar ograničenja o kojima je postignuta saglasnost. Anegdotski izveštaji o prethodnim događajima ne prihvataju se i ne uzimaju u obzir. Nas ne interesuju teorija ni objašnjenja na koji način najavljene moći funkcionišu; takav materijal nemojte da nam dostavljate.

3. Kandidat se slaže s tim da sav materijal (fotografski, snimljen, napisan i ta итд. итд.

Цео уговор имаш овде:

http://web.randi.org
Дакле, имаш сајт, имаш адресе, имаш контакте. Па? Шта те спречава Ако новац не треба теби. Има много њих којима треба?

Дакле. Какво је твоје оправдање, у твојим уобразиљама, зашто то нећеш учинити?
 
hvala
naravno da neće

odakle ti da sam mesija,kakve su sad ovo halucinacije?
zašto bih ikome išta ''dokazivao'',ne kapiram? meni ne treba novac a jebbe mi se ako drugima treba tkd..

Дакле, не требају ти милион долара које можеш лако узети.

Као што рекох. Ако не треба теби има гомиле несрећне деце којима треба.

А сумњам да ти се баш "jebbe" и за њих?

Ако ти је Ренди компликован, постоји светско годишње такмичење у памћењу.

https://en.wikipedia.org/wiki/World_Memory_Championships

На њему се до данас није појавио нико са фотографским памћењем, иако би такав лако победио и узео 90000 долара.

Ако ни то нећеш, онда или лепо кажи. "Лажем". Или зачепи. Јел у реду?
 
ne trebaju,kao što rekoh
ne znam zašto sumnjaš a i ne zanima me preterano
zašto bih lagao :dash: lepo ti kažem,jebbe mi se za sve a pogotovo za neku debilnu decu i ti začepi sa svojom alogikom po kojoj ako neko NE ŽELI da kojekakvim moronima nešto dokazuje (čak i ako su pare u pitanju) da to NUŽNO ZNAČI da LAŽE :dash: kakav si ti konj jbt :hahaha:
znači,da rezimiramo,hebe mi se ikome išta da dokazujem,a ako nastaviš da smaraš sa ''lavef lavef'' ko mutavac kontacu da troluješ,oke?
 
Nije samo tijelo ono što san čini čovjekom, već je dio sna i njegova mentalna postavka, njegov razum, njegova duša i tijelo.
Onaj koji sanja je uvijek apsolut, Biće koje je apsolutno isto u svemu, te odatle, to isto i jedino Biće koje postoji sanja i čovjeka i leptira
I pozicionira svoju volju i pažnju u jednom ili drugom.

Изван сазнајуће свести, у трансцендентној ствари по себи, нема нити једног, нити мноштва.

А ако си збуњен пред тиме, то само показује колики су домети твоје духовности.
 
Poslednja izmena:
kako ti jebbeno znaš čega ima a čega nema u tzv ''stvari po sebi'' kad je ona IZVAN SAZNANJA :dash: znači ti tvrdiš da ZNAŠ nešto O ČEMU JE NEMOGUĆE ZNATI IŠTA :sad2:

O ствари по себи не можемо знати шта oнa јесте али итекако можемо знати шта није.

А ако се сада питаш како можемо знати шта нешто није ако не знамо шта јесте?

Можемо лако.

На пример: Ти не можеш знати шта ја ево тренутно имам у џепу. Али можеш итекако знати шта немам. Немам неког слона рецимо, јер је сувише велик за мој џеп. Или немам у џепу неки усијани угарак, јер би изгорео тај џеп.
Ето, иако не знаш шта имам у џепу знаш шта немам.

Можемо дакле знати шта нешто није, ако знамо шта припада само сазнању а не том нечем.

Узимо још један пример.
Ако имамо један двоглед који има оштећења на сочивима у виду разних линија. И са тим двогледом пођемо на пут на којем ћемо морати гледати само кроз њега .
Иако не знамо шта ћемо тамо на путу видети, то јест шта тамо јесте, апсолутно знамо да те линије од напрснућа, које видимо кроз двоглед нису део тог света који ћемо видети, већ део нашег двогледа и да као такве не припадају њему већ двогледу. И да одузевши те линије, знамо шта тај свет није, иако не знамо још увек шта јесте.

Исто тако, проучавајући своју сопствену свест, и њене форме опажања и сазнања. Можемо знати шта она може сазнати а шта не. Па тако и донети закључке шта ствар по себи није.. иако не знамо шта јесте.
Тако, знамо да ствар по себи не познаје никакве боје, мирисе, укусе, чврстоћу,. тополоту и слично. Да нема никакав облик нити просторност. Све то можемо одузети ствари по себи.
А оно што је инстересантно је да ка када све то одузмемо не остаје ништа за сазнање. Тако да је то што остаје ништа за сазнање а све и свја само по себи.
 
loša analogija jer su i dvogled i dzepovi i ugarci linije itd pojave tj stvari koje spoznajemo,stvari koje postoje ZA NAS
stvar po sebi ne može postojati-ZA NAS
mada si i ti toga svestan jer si lepo napiso da ne ostaje ništa za saznanje,samo što to ne kapiraš do kraja jer ne shvataš da ako nešto ne možemo da saznamo-onda to ne postoji- ZA NAS
a čim si ti počeo da pričaš o stvari po sebi i definišeš je,bar KOLKO-TOLKO,bar približno,intuitivno,da je,što bi ti reko,nazireš,da govoriš bar šta nije itd-to već više nije stvar PO SEBI nego ZA TEBE
 
loša analogija jer su i dvogled i dzepovi i ugarci linije itd pojave tj stvari koje spoznajemo,stvari koje postoje ZA NAS
stvar po sebi ne može postojati-ZA NAS

Те аналогије служе да покажу да је могуће знати шта нешто није, иако не знамо шта јесте.

А да ли ћемо уопште сазнати шта нешто јесте, небитно је за чињеницу да смо унапред сазнали шта није.

Па тако. Ствар по себи не можемо сазнати, али то не мења чињеницу да знамо шта она није, иако никада нећемо сазнати шта јесте.

mada si i ti toga svestan jer si lepo napiso da ne ostaje ništa za saznanje,samo što to ne kapiraš do kraja jer ne shvataš da ako nešto ne možemo da saznamo-onda to ne postoji- ZA NAS

Можемо тако рећи, да не постоји за нас у смислу да не знамо шта јесте. Али, шта ћеш, иако не знамо шта јесте, знамо шта није.

a čim si ti počeo da pričaš o stvari po sebi i definišeš je,bar KOLKO-TOLKO,bar približno,intuitivno,da je,što bi ti reko,nazireš,da govoriš bar šta nije itd-to već više nije stvar PO SEBI nego ZA TEBE

Интуиција нам пружа увид у ствар по себи. Јер ми нисмо чисто сазнајућа бића. Ми се коренимо у ствари по себи, она је наша основа, и зато нешто од ње имамо у искуству. А то нешто није сазнање.

Шта је то, већ сам ти објаснио, али ништа од тога ниси сконтао. Значи да ти немаш ту способност интуитивног непосредног увида у оно што је блиско ствари по себи. За тебе је она апсолутно непознaто X.
Али није и за све остале.
 
Те аналогије служе да покажу да је могуће знати шта нешто није, иако не знамо шта јесте.
da ali to važi samo za pojave i predmete u ovom ''objektivnom'' svetu a ne za nešto što ne postoji

Па тако. Ствар по себи не можемо сазнати, али то не мења чињеницу да знамо шта она није, иако никада нећемо сазнати шта јесте.
zašto stalno govoriš u prvom licu množine lol,ja recimo znam šta je ''stvar po sebi''-nebuloza,nešto nepostojeće,ili pak u najboljem slučaju,ništavilo-ZA NAS

i možeš li biti kontradiktorniji,pa ako ne možeš nikada saznati šta jeste,kako onda možeš imati bar NEKI uvid u nju,rekavši čak šta se u njoj nalazi (volja za život,intuicija i koje još već nebuloze)?!pa upravo TO ti je uvid,kakav-takav,koliki-toliki,ali UVID nonetheless,drugim rečima saznanje

pa i inuticija je forma saznanja genije :dash: ona predstavlja niže,nepouzdano i nesigurno saznanje,predosećaj,slutnju,dakle nešto slično saznanju a ne nešto misteriozno i uzvišeno i veličanstveno kako ti uporno pokušavaš da je predstaviš
čega si i sam svestan (da je ''intuicija'' potpuno ništavna i predstavlja nižu formu saznanja) jer u suprotnom bi mi konačno odgovorio na pitanje šta je za tebe intuicija,koje uporno lukavo izbegavaš.
aali,čak i da mi odgovoriš,opet,to činiš pomoću saznanja i svesti,zato i odbijaš da odgovoriš jer znaš da bi se upecao u zamku ako bi raskrinkao tu debilnu ''intuiciju'' kao ono što ona stvarno jeste a već rekoh šta je to

nisi mi nijednom objasnio,sećam se,prvi put kad sam te pitao kad beše nbt kad tačno pre neku nedelju-izignoriso si
onda sam te opet pitao pre neki dan-isto
i čini mi se još koji put
i evo sad opet :roll:

ne samo za mene nego za sve ljude zato što PO DEFINICIJI ona to upravo i jeste,jer čim kažeš ''stvar po sebi NIJE potpuno nepoznata''-BAM-upo si u apsurd,paradoks i kontradikciju
ali ništa novo za tebe
 
Не постоји начин, научни или филозофски да некога ко тврди да сања и да смо сви ми ликови у његовом сну, убедимо у супротно.
Неко на једној другој теми написа, да у сну можемо пролазити кроз зидове.
Не бих рекао, има разних снова, има и оних где не пролазимо кроз зидове и где постоје "физички закони" које морамо поштовати.
Такође, рече да је довољно да се у сну уштинеш и да се пробудиш. То је за њега "научни" доказ који показује да живот у коме смо будни, није сан.
Ни то није тачно, иако је када размислим, можда исправан смер у коме би могли ићи. Јер се из сна по правилу будимо када у сну умремо.

Kada u nekom teškom, košmarnom snu strepnja dostigne najviši stepen, mi se budimo i sa tim buđenjem nestaju sve strašne noćne more. Isto se dešava i u košmarnom snu života, kada nas najviši stepen strepnje i nespokojstva natera da ga okončamo.

Шопенхауер

Можда је једини начин да ви научници докажете да ли је живот сан или није, да се убијете. Нема другог научног експеримента осим тог. Тако да питање идеалног и реалног препустите филозофији.
 
Не постоји начин, научни или филозофски да некога ко тврди да сања и да смо сви ми ликови у његовом сну, убедимо у супротно.
Неко на једној другој теми написа, да у сну можемо пролазити кроз зидове.
Не бих рекао, има разних снова, има и оних где не пролазимо кроз зидове и где постоје "физички закони" које морамо поштовати.
Такође, рече да је довољно да се у сну уштинеш и да се пробудиш. То је за њега "научни" доказ који показује да живот у коме смо будни, није сан.
Ни то није тачно, иако је када размислим, можда исправан смер у коме би могли ићи. Јер се из сна по правилу будимо када у сну умремо.



Можда је једини начин да ви научници докажете да ли је живот сан или није, да се убијете. Нема другог научног експеримента осим тог. Тако да питање идеалног и реалног препустите филозофији.
Znaci po tebi ovaj zivot je san. I sta konkretno planiras sa tom informacijom, sta time oces da kazes? Sto se onda ne upucas pa da izadjes iz sna i odes u neku bolju javu? Licno mogu izazvati lucidne sne i tada se moze napraviti par testova, sat je mutan, mozemo prolaziti otezano kroz cvrste predmete, mozemo leteti i sl. Nema snova sa istim fizickim zakonima kao na javi. Ne vidim zasto bi tu trebali neki naucni dokazi kako bi dokazao da ne sanjam, to bi onda preslo u ludilo. Lucidne sne sam batalio samo degradiraju san. To bi se po nekim duhovnim organizacijama moglo ilustrovati kao podrum. Oni kazu da ima i tavan, astral (i neki navodno tamo idu), pa iznad astrala ima jos dimenzija, neki kazu sedam ukupno. Tebi bi preporucijo drugacije hemijske reakcije u mozgu jer ove trenutne ti nisu bas ciste. Imas lekove za to ;)
 
Znaci po tebi ovaj zivot je san
Не значи. И престани да ми своје безвезарије трпаш у уста. Поента је да се не може доказати научно нити филозофски да живот није сан, као што се не може доказати ни да јесте. То питање се у филозофији склања на страну као нерешиво, а наука се њиме ни не бави, осим ових форумских "научника" који не знају где су границе научног метода.

Licno mogu izazvati lucidne sne i tada se moze napraviti par testova, sat je mutan, mozemo prolaziti otezano kroz cvrste predmete, mozemo leteti i sl. Nema snova sa istim fizickim zakonima kao na javi.
Ма немој. Можеш изазвати луцидне снове по жељи. Као да је тако нешто могуће. И кажеш "све је мутно".
Па мутно је и када се сетиш претходног минута ове "јаве". Ти ту не поредиш сан и јаву већ сећање на сан и јаву. Сећање на сан је мутно не и сам сан.
Нико никaда није имао обоје пред очима па да их упоређује. Како је говорио Шопенхауер:

"Nije li ceo život samo san? Ili određenije: postoji li siguran kriterijum za razlikovanje sna od stvarnosti, za razlikovanje fantazma od stvarnih objekata? Tvrđenje da su snovi manje jasni, sa manje živosti no stvarna intuicija, ne zaslužuje nikakvu pažnju, uzev u obzir da do sada niko nije imao prilike da ih ima prisutne u isti mah, već se može da poredi samo sećanje na san sa prisutnom stvarnosti".

Šopenhauer

А чак и да ти узмемо да су снови мутни, тиме ниси ништа доказао јер можемо и после тога рећи да је "јава" сан у коме сат није мутан, и у коме не можеш летети, али је ипак сан.

Ne vidim zasto bi tu trebali neki naucni dokazi kako bi dokazao da ne sanjam, to bi onda preslo u ludilo. Lucidne sne sam batalio samo degradiraju san. To bi se po nekim duhovnim organizacijama moglo ilustrovati kao podrum. Oni kazu da ima i tavan, astral (i neki navodno tamo idu), pa iznad astrala ima jos dimenzija, neki kazu sedam ukupno. Tebi bi preporucijo drugacije hemijske reakcije u mozgu jer ove trenutne ti nisu bas ciste. Imas lekove za to ;)

Астралне летаче, гуруе, месије и осталу багру и хоштаплере задржи за себе.
 
Sledeci put kad budes leteo ili kad ti je sat mutan ili kada ti prst prodje kroz zid znaces da sanjas. Samo probaj da se setis ovoga sutra, prekosutra, nakosutra... sve dok ne uhvatis sebe kako ti ruka prolazi kroz krevet recimo ili kako ti prst prolazi kroz nos kao da ti je nos od gustog vazduha i onda ces znati da sanjas. Uz obicne vezbice svako moze da bude svestan dok sanja. Ne razumem zasto mislis da je nemoguce izazvati lucidne sne i ne razumem zasto ti je nejasna razlika izmedju sna i jave. U svakom slucaju to tvoje vodi u ludilo.
 
Ne razumem zasto mislis da je nemoguce izazvati lucidne sne i ne razumem zasto ti je nejasna razlika izmedju sna i jave. U svakom slucaju to tvoje vodi u ludilo.
Није могуће управљати сновима. Не можеш рећи, "Ове ноћи сањаћу то и то". Или ове ноћи постаћу свестан да сањам. Ко те то слагао?
Што се тиче разлике између сна и јаве, као што рекох, не можемо поредити сан и јаву већ сећање на сан и јаву. А то сећање на сан истоветно је сећању на претходни минут ове будности, зар не?
А што се тиче јасности или нејасности, на основу оних мало луцидних снова које сам имао у прошлости, могу рећи да је свет снова заправо живљи, обојенији, стварнији од ове мочварне каљуге јада у коме смо. Сећам се једног таквог о коме сам писао одавно на овом форуму:
Ево како сам га тада описао:
I ja сам ноћас сањао један од оних снова који потичу из дубина трансцендентног и остају у сећању у свој својој живости.
У сну се ради о једном летећем тањиру који се појављује на небу и почиње кружити око целог града, да би се у једном моменту пoлако спустио у моје двориште .
Сан нема неку садржину али боје, боје тог летећег тањира и боје свега око мене, дрвеће, биљке, као и нека неописива нуминозна осећања, нека пријатност која све прожима неупоредива са било чиме у овом свету ткз. реалности.
Када се сећам тог сна и доживљаја у њему они су неописиво интензивнији од свега што је у овом ткз. "будном сну" уопште могуће доживети.

Јасно је да су овакви снови сусрет са архетипом сопства или са самим трансцендентним. Одатле таква нуминозност. и такви снови су много ближи реаланости изван појаве него овај будан сан у коме смо када се наводно "пробудимо".
https://forum.krstarica.com/threads/statua.651424/post-26583853
Оваквих осећаја у будности једноставно нема.

Али ништа ви сирови матерјалисти не можете од тога нити појмити, нити доживети.
Вратите се у свој глиб. У своје драго вам блато овога света.
 
Poslednja izmena:
Pričica je mnogo bolja od bilo koje filozofije dosad
Govori o tome da je čovjek svoja svijest .. i u svom snu .. i to je on .. i tako isto u svojoj smrti ..
San je isto što i java .. samo izokrenuto .. na javi radimo sve da bi osjetili a u snu imamo osjet kao poklon pa radimo svašta da ga objasnimo ..
 
Не постоји начин, научни или филозофски да некога ко тврди да сања и да смо сви ми ликови у његовом сну, убедимо у супротно.
Неко на једној другој теми написа, да у сну можемо пролазити кроз зидове.
Не бих рекао, има разних снова, има и оних где не пролазимо кроз зидове и где постоје "физички закони" које морамо поштовати.
Такође, рече да је довољно да се у сну уштинеш и да се пробудиш. То је за њега "научни" доказ који показује да живот у коме смо будни, није сан.
Ни то није тачно, иако је када размислим, можда исправан смер у коме би могли ићи. Јер се из сна по правилу будимо када у сну умремо.
Можда је једини начин да ви научници докажете да ли је живот сан или није, да се убијете. Нема другог научног експеримента осим тог. Тако да питање идеалног и реалног препустите филозофији.

Znaci po tebi ovaj zivot je san. I sta konkretno planiras sa tom informacijom, sta time oces da kazes?

Не значи. И престани да ми своје безвезарије трпаш у уста. Поента је да се не може доказати научно нити филозофски да живот није сан, као што се не може доказати ни да јесте. То питање се у филозофији склања на страну као нерешиво, а наука се њиме ни не бави, осим ових форумских "научника" који не знају где су границе научног метода.

Ма немој. Можеш изазвати луцидне снове по жељи. Као да је тако нешто могуће. И кажеш "све је мутно".

А чак и да ти узмемо да су снови мутни, тиме ниси ништа доказао јер можемо и после тога рећи да је "јава" сан у коме сат није мутан, и у коме не можеш летети, али је ипак сан.

Астралне летаче, гуруе, месије и осталу багру и хоштаплере задржи за себе.

Није могуће управљати сновима. Не можеш рећи, "Ове ноћи сањаћу то и то". Или ове ноћи постаћу свестан да сањам. Ко те то слагао?
Што се тиче разлике између сна и јаве, као што рекох, не можемо поредити сан и јаву већ сећање на сан и јаву. А то сећање на сан истоветно је сећању на претходни минут ове будности, зар не?
А што се тиче јасности или нејасности, на основу оних мало луцидних снова које сам имао у прошлости, могу рећи да је свет снова заправо живљи, обојенији, стварнији од ове мочварне каљуге јада у коме смо. Сећам се једног таквог о коме сам писао одавно на овом форуму:
Ево како сам га тада описао:

Оваквих осећаја у будности једноставно нема.

Али ништа ви сирови матерјалисти не можете од тога нити појмити, нити доживети.
Вратите се у свој глиб. У своје драго вам блато овога света.

Pričica je mnogo bolja od bilo koje filozofije dosad
Govori o tome da je čovjek svoja svijest .. i u svom snu .. i to je on .. i tako isto u svojoj smrti ..
San je isto što i java .. samo izokrenuto .. na javi radimo sve da bi osjetili a u snu imamo osjet kao poklon pa radimo svašta da ga objasnimo ..
Momci,
Uz dužno poštovanje svakom od vas želim izneti neke stvari po pitanju snova i samog života. Siguran sam da se većina ljudi sa time neće složiti, što je pravo svakog da ima svoje razumevanje i da se drži njega. Pa ipak, saznanje i tajna o snovima praktično ne postoji.
Neću pogrešiti ako kažem da snovi jesu tajna za nauku i ljude koji žele razumeti život i same snove svojim umom, jer um ne može mnogo toga shvatiti i prihvatiti, Uostalom, um nije taj koji shvata jer on samo prihvata nešto što je već u njemu upisano kao već doživljeno iskustvo. Ukoliko toga nema, on ima tendenciju da to odbaci i tako nešto biva smešteno u podsvesni deo uma gde čeka neko buduće vreme da ponovo bude ponuđeno nažem dnevno radnom delu uma na sagledavanje i eventualno prihvatanje.
To je razlog da ima ljudi koji tvrde da retko sanjaju ili da uopšte ne sanjaju. Takvi pojedinci su sami potisnuli svoje snove jer, trenutno, što može biti samo koju godinu ili za ceo život, njihovi snovi ne dobijaju propusnicu da budu iznešeni u njegov dnevni ili radni deo uma u budnm stanju.
Apsolutno svako od nas ima snove jer naši snovi su uglavnom sećanje na naša noćna iskustva na unutarnjim ili višim svetovima.
Da podsetim, ima nekoliko svetova iznad ovogh fizičkog a uz to na samom Astrlnom ima preko 100 različitih nivoa svesti tako da nisu svi ti nivoi niti svetovi dostupni svima. Da bi nam bili dostupni oni iznad neophodno je da naša svest dovoljno ekspandira (uzdigne se) kako bismo dobili pristup na višim svetovima ili realnostima. Napomenuću odmah da naša svest nije mentalno svojstvo ili kvalitet već je svest duhovna kategorija. Svest je u nama, Duhovnom Biću, koje možemo zvati nekim od mnogih imena kao Viša Svest, Bitak, Sopstvo ili, jednostavno Duša.
Osnovna razlika među ljudima jeste upravo ta svest koja je u nama, Duši, ili kojasmo mi, Duša. Tu svest stalno razvijamo ili ekspandirom tokom mnogih iskustava kroz stotine hiljada života dok ne dosegnemo stadijum da počnemo svesno putovati višim realnostima, svetovima. Mi, Duša, uzrokujem sva naša iskustva i mi se sa njima kao posledice suočavamo i tako učimo koja i kakva iskustva treba uzrokovati ili drugačije rečeno šta jeste u skladu sa Zakonom Ljubavi a šta nije. Zato imamo ljude koji žive visokim kodom etičnosti jer su svoju svest podigli ili ekspandirali mnogo više od ostalih a naša unutarnja svest se ispoljva kao etičnost u ovom svetu.
Vlastita etičnost je za nas osnovni princip po kojem funkcionišemo i on jhe neoboriv čaka i kada društveni moral poptuno krahira kao što je to slučaj u vremenu kojeg danas znamo i u kojem živimo.
Pojedinci koji su početnici u buđenju prema višim realnostima počnu uistinu imati tzv. budne ili svesne snove, putovati svesno i svesno se sretati sa ljudima sa viših svetova kao i sa onima koji su nedavno otišli iz fizičkog sveta. Mogu leteti, prolaziti kroz zidove i do izvesnog stepena svesno odlučivati gde će i kuda ići.
Svrha svesnog bivanja na višim realnostima nije da bismo se divili i donosili razne priče drugima oko nas već da spoznamo zakone koji vladaju na tim svetovima i idemo dalje naviše kako bismo još u ovom životu izašli iz svetova ilutije/maye.
Sokrat je govorio ljudima oko sebe, "Čoveče, znaj Sebe" misleći da čovek treba da spozna i/ili zna Sebe, duhovno Biće, Dušu, jermi to i jesmo. Kada pojedinac dosegne taj stadijum on je već u prvom svetu koji nije svet materije, energije, prostora i vremena već je sačinjen od same suštine života koju znamo pod više desetine naziva šitom ove planete. Neka od tih imena su, Shadba, Bani, Melodija Sfera, Mazda, Kalma, Kalam-i-Ilahi, Nada, Duh, Sveti Duh, Reč Boga, Glas Boga i drugim.
Za svesni duhovni progres treba ostvariti kontakt sa ovom suštinom života koja prožima i niže svetove pa i nas same. Tačnije, treba kontaktirati njena dva aspekta a to su duhovna Svetlost i duhovni Zvuk koji pojedinca pročišćuju i uzdižu svest jer je to način kako pravi Kreator komunicira sa nama Dušama.
Ta Reč Boga ili Duh Sveti sa nama komunicira i preko intuicije jer je on sveznajući, sveprisutan i svemoguć i ono znanje koje dobijuemo od ove suštine života jeste pravo znanje a ne ono koje dobijamo iz mnogih knjiga spoljnog sveta. Ne bez razloga na unutarnjem svetu nama se kaže da ako neko pročita brdo knjiga ništa ne vredi ako nema intuiciju.
Kada imamo intuiciju koja funkciuoniše onda mi iznutra znamo šta jeste a šta nije istina bez da nam iko to dokazuje.
Da ne širim priču jer je ovo tema za bar nekoliko knjiga samo da bi se dala informacija o toj unutarnjoj realnosti. Ova saznanja ne možemo dobiti preko literature, naučne ili filozofske već se sami moramo otvoriti prema njima i putovati višim svetovima i znati. Zato se u ovo niko nikada ne može ubediti već se drugima može dati upuststvo ili objašnjenje kako da i samo putuju o itkrivaju za sebe. Zato se istina o životu nikome ne može dokazati a mi je možemo početi raspoznavati tek pošto dosegnemo neophodni stadijum svesti koja je, kao što rekoh duhovna kategorija a ne mentalna il uinaučna, filozofska... Zato možemo sresti ljude koji se čak ne intereuju za nauku ili filozofiju ali poznaju i razumeju život bolje od onih sa visokim titulama...
Imate moj pozdrav!
 
Momci,
Uz dužno poštovanje svakom od vas želim izneti neke stvari po pitanju snova i samog života. Siguran sam da se većina ljudi sa time neće složiti, što je pravo svakog da ima svoje razumevanje i da se drži njega. Pa ipak, saznanje i tajna o snovima praktično ne postoji.
Neću pogrešiti ako kažem da snovi jesu tajna za nauku i ljude koji žele razumeti život i same snove svojim umom, jer um ne može mnogo toga shvatiti i prihvatiti, Uostalom, um nije taj koji shvata jer on samo prihvata nešto što je već u njemu upisano kao već doživljeno iskustvo. Ukoliko toga nema, on ima tendenciju da to odbaci i tako nešto biva smešteno u podsvesni deo uma gde čeka neko buduće vreme da ponovo bude ponuđeno nažem dnevno radnom delu uma na sagledavanje i eventualno prihvatanje.
To je razlog da ima ljudi koji tvrde da retko sanjaju ili da uopšte ne sanjaju. Takvi pojedinci su sami potisnuli svoje snove jer, trenutno, što može biti samo koju godinu ili za ceo život, njihovi snovi ne dobijaju propusnicu da budu iznešeni u njegov dnevni ili radni deo uma u budnm stanju.
Apsolutno svako od nas ima snove jer naši snovi su uglavnom sećanje na naša noćna iskustva na unutarnjim ili višim svetovima.
Da podsetim, ima nekoliko svetova iznad ovogh fizičkog a uz to na samom Astrlnom ima preko 100 različitih nivoa svesti tako da nisu svi ti nivoi niti svetovi dostupni svima. Da bi nam bili dostupni oni iznad neophodno je da naša svest dovoljno ekspandira (uzdigne se) kako bismo dobili pristup na višim svetovima ili realnostima. Napomenuću odmah da naša svest nije mentalno svojstvo ili kvalitet već je svest duhovna kategorija. Svest je u nama, Duhovnom Biću, koje možemo zvati nekim od mnogih imena kao Viša Svest, Bitak, Sopstvo ili, jednostavno Duša.
Osnovna razlika među ljudima jeste upravo ta svest koja je u nama, Duši, ili kojasmo mi, Duša. Tu svest stalno razvijamo ili ekspandirom tokom mnogih iskustava kroz stotine hiljada života dok ne dosegnemo stadijum da počnemo svesno putovati višim realnostima, svetovima. Mi, Duša, uzrokujem sva naša iskustva i mi se sa njima kao posledice suočavamo i tako učimo koja i kakva iskustva treba uzrokovati ili drugačije rečeno šta jeste u skladu sa Zakonom Ljubavi a šta nije. Zato imamo ljude koji žive visokim kodom etičnosti jer su svoju svest podigli ili ekspandirali mnogo više od ostalih a naša unutarnja svest se ispoljva kao etičnost u ovom svetu.
Vlastita etičnost je za nas osnovni princip po kojem funkcionišemo i on jhe neoboriv čaka i kada društveni moral poptuno krahira kao što je to slučaj u vremenu kojeg danas znamo i u kojem živimo.
Pojedinci koji su početnici u buđenju prema višim realnostima počnu uistinu imati tzv. budne ili svesne snove, putovati svesno i svesno se sretati sa ljudima sa viših svetova kao i sa onima koji su nedavno otišli iz fizičkog sveta. Mogu leteti, prolaziti kroz zidove i do izvesnog stepena svesno odlučivati gde će i kuda ići.
Svrha svesnog bivanja na višim realnostima nije da bismo se divili i donosili razne priče drugima oko nas već da spoznamo zakone koji vladaju na tim svetovima i idemo dalje naviše kako bismo još u ovom životu izašli iz svetova ilutije/maye.
Sokrat je govorio ljudima oko sebe, "Čoveče, znaj Sebe" misleći da čovek treba da spozna i/ili zna Sebe, duhovno Biće, Dušu, jermi to i jesmo. Kada pojedinac dosegne taj stadijum on je već u prvom svetu koji nije svet materije, energije, prostora i vremena već je sačinjen od same suštine života koju znamo pod više desetine naziva šitom ove planete. Neka od tih imena su, Shadba, Bani, Melodija Sfera, Mazda, Kalma, Kalam-i-Ilahi, Nada, Duh, Sveti Duh, Reč Boga, Glas Boga i drugim.
Za svesni duhovni progres treba ostvariti kontakt sa ovom suštinom života koja prožima i niže svetove pa i nas same. Tačnije, treba kontaktirati njena dva aspekta a to su duhovna Svetlost i duhovni Zvuk koji pojedinca pročišćuju i uzdižu svest jer je to način kako pravi Kreator komunicira sa nama Dušama.
Ta Reč Boga ili Duh Sveti sa nama komunicira i preko intuicije jer je on sveznajući, sveprisutan i svemoguć i ono znanje koje dobijuemo od ove suštine života jeste pravo znanje a ne ono koje dobijamo iz mnogih knjiga spoljnog sveta. Ne bez razloga na unutarnjem svetu nama se kaže da ako neko pročita brdo knjiga ništa ne vredi ako nema intuiciju.
Kada imamo intuiciju koja funkciuoniše onda mi iznutra znamo šta jeste a šta nije istina bez da nam iko to dokazuje.
Da ne širim priču jer je ovo tema za bar nekoliko knjiga samo da bi se dala informacija o toj unutarnjoj realnosti. Ova saznanja ne možemo dobiti preko literature, naučne ili filozofske već se sami moramo otvoriti prema njima i putovati višim svetovima i znati. Zato se u ovo niko nikada ne može ubediti već se drugima može dati upuststvo ili objašnjenje kako da i samo putuju o itkrivaju za sebe. Zato se istina o životu nikome ne može dokazati a mi je možemo početi raspoznavati tek pošto dosegnemo neophodni stadijum svesti koja je, kao što rekoh duhovna kategorija a ne mentalna il uinaučna, filozofska... Zato možemo sresti ljude koji se čak ne intereuju za nauku ili filozofiju ali poznaju i razumeju život bolje od onih sa visokim titulama...
Imate moj pozdrav!
Kraće .. ovo je predugo

Pita ličan ličana kako se zove .. stiiipe veli ovaj
.. a ti ? .. i ja sam isto stipe samo kraće
 
Zhuangzi-Butterfly-Dream.jpg


Osnovno idealisticko shvatanje do koga je dosla Zapadna filozofija ,kao realno najvece dostignuce covecje misli uopste, bilo je davno sadrzano ,kao intuicija, u kineskoj filozofiji.

Dakle pitanje glasi:

Da li ste covek ,koji je nocas sanjao leptira, ili ste leptir koji sanja da je covek ....i jos uvek sanja ?
sanjao sam da sam makavejev.....
 

Back
Top