Samo jednom se voli!

...i kada ne kazem nista,
govorim vise od svih,
i kada se smejem,
ne smejem se,
kada se ljutim,
ne ljutim se,
kada nestanem
ne odlazim,
pesma nije pesma,
ako nedostaje stih...

Cesto se upitam da li najsnaznije vilimo nedostizno?
Gubeci,gubimo li sebe,ili postajemo veci..?
Kad sam izgubila najvise,izgubila sam i odgovore...
 
Da se mora,mora se.Naime,u svemu je potrebno da budu ispunjeni određeni uslovi.Ukoliko ih nema,mora se po onome šta seu tom trenutku ima.
A da li se može?
To je već sasvim drugo pitanje.
Naravno da se može.Neko to može lako,bez bola,bez kajanja ili vraćanja u prošlost,buđenja uspomena.Olako preći preko svega i gledati šta donosi novi dan,nevezano za ono što je nekada bilo.
Nažalost,postojimo i mi koji nemamo tu karakternu osobinu i koji ne prelazimo kao preko reke koja nam ništa ne znači.
U nama je prosto urođena ona prokleta potreba da zastanemo,pogledamo,setimo se svega što je nekada tu bilo i da posle toga dugo,dugo žalimo što toga više nema.
No,sta bi bilo kada bi svi bili isti?!
 
Juče te slučajno sretoh,
kraj tebe žena druga,
ponosna kao kraljica,
ti ponizan kao sluga.
Na svakom njenom koraku
k'o verna je senka pratiš
i njenu bi želju svaku
životom svojim da platiš.

Prošli ste tiho kraj mene
na sdamo korak il' dva,
gledam,duša ti vene
k'o strelom ranjena,
nisi me ni primetio
ni okrenuo se na tren,
za njom si skroz odlepio
k'o magijom opčinjen.

Kol'ko si nisko padao
da hladan si kao grob,
nekad si svetom vladao,
a sad si postao rob.
Šta ti je to uradila
što nisam umela ja,
ja sam kraj tebe patila,
a ona uživa?

Z.Jović

P.S.Napisano u ime jedne devojke,a posvećeno tipu čije ime nije vredno pomena.U svakom slučaju,ova tužna priča u stihu je nažalost istinita.
 
Mikice,zaista je lepo rečeno i ne verujem da bi neko drugi to učinio na neki lepši način.Uostalom,samo jedno je orginal,sve drugo je kopija.
No daću sebi za pravo da dodam još samo dva reda.Pokušaću da njima ne promenim smisao onoga što si napisala,već samo da upotpunim onim što mi je inspiracija dok sam čitao tvoj stih,sama izatkala.

...Ma zaboravi nije vredan
niti je to ikad bio
zalice, moliti, plakati
kada bude shvatio,

šta je nekada imao,
a zauvek izgubio.
.
 
Svaka dopuna ili dodatak je dobrodosao, jer ovo pise ranjena dusa koju je tesko razumeti...

Zurim kroz tamu grada,
tragam a neznam za cim
nekad sam znala sta trazim
a sada je sve pepeo i dim.

I samo sto pomislih
da sam nasla srecu, dom
moji su snovi nestali
ON je vec dugo, dugo sa njom.

I tako dugo, dugo tako
lutam po stranom gradu
trazim sebe i svoju srecu
bogata sam imamam nadu.
 
Moram priznati da je i ovo divno napisano.I neka mi jos samo neko kaze da tužne ljubavne pesme nisu najlepše? Svi pričaju o nekoj patetici i prosto ne mogu da shvatim kako je moguće da ne uočavaju da su sve pesme ili priče koje su bolom napisane,najlepše osmišljene i sastavljene.Uostalom,nije ni čudo.Onaj koga ljubav nikada nije zabolela,taj zapravo nikada i nije iskreno voleo i zato i ne može spoznati jačinu i lepotu reči u trenucima bola napisanih.
 
***

Idem sad,
i necu vise nikad doci,
necu,
zato sto necu moci.

Volim te,
i zauvek cu te voleti,
hocu,
jer zbog tebe cu ziveti.

Zelim te,
i dok sam ziv tako ce biti,
hoce,
jer zbog tebe cu umreti.

Idem sad,
i necu vise nikad doci,
necu,
zato sto necu moci.

***
 
***

Poslacu ti Andjela belog
sto srecu po svetu deli
neka ti krilima otera tugu
i daruje sve sto ti srce pozeli.

Trazi mu sve osim bisera belih
biseri,suze su,plac duse
zaboravljene nimfe na dnu mora
tuzne,setne,zaboravljene.

Trazi mu sve,sve osim ljubavi,
ljubav u tvom srcu ne opstaje
u tvojoj dusi ne stanuje
na tvojim usnama umire.
 
...U IZNAJMLJENOM STANCICU, MILOM
KRAJ PROZORCICA SVOGA STOJIM
NEZNAM,NEMOGU, NESMEM, DALJE
ZIVOTA I LJUDI SE BOJIM.

NIKADA TAKVA NISAM BILA
SRECNE SNOVE VECNO SAM SNILA
A SADA GRAJU VESELIH LICA PRATIM
I SANJAM HOCU LI IKAD DA SE VRATIM,

HOCU LI IKAD U SVOME GRADU BITI,
ZAR CU SE ZAUVEK OD DRUGIH KRITI.

CIME SAM SVE TO ZASLUZILA!
DA POSTOJI ONA NISAM ZNALA
KUNEM SE, VERUJTE
JER NE BIH MU NEVINO SRCE DALA.

SRECA MOJA OVAJ GRAD JE MALI
ANDJELI CUVARI BILI SU UZ MENE
ONI SU ME PRATILI, PA NISU DALI
DA MOJE SRCE PRIPADNE BUDALI.

NE NIJE TAKAV ZA DRUGE BIO,
MOZDA JE SAMO UTEHU HTEO
ALI ZASTO JA,
E, TO NIJE SMEO!
 
Srecan budi s'njom,
Srecan budi s'njima.
Sad znam da nisi sam
Zivi s'andjelima.

Cuvaj srecu, dom
Cuvaj nju i klince
Ja sam niko u zivotu tvom
Ja nisam iz te price.

Ne zelim da ikada saznas
Kroz sta sam prolazila tada
Ne zelim da prodje kroz isto
Ne zelim jer boli i sada.

Bila sam samo dete
Dete u telu zene
Bila sam slepo zaljubljena
Mislila da volis mene.

Ti nisi bio sam
Imao si srecu dom
Umeso da bubes sa njima
Mojoj si dusi pravio lom.

Sada kad sam tako skrhana
Sad kad sam sama
Dugujes mi samo jedno
Dugujes mi pricu o nama.

Molim te nekad u zivotu
Kad me vidis, a to je cesto
Pomisli na tren na mene
Postavi se na moje mesto.

Molim te, ne ponavljaj ovo
Ponovo isto ne cini
Ne povrecuj vise druge
Molim te IZVINI.

Mozda previse trazim
Mozda to nije nista
Molim te u ime u ime ljubavi (ako je bilo)
Da mi savest bude cista,
Bar jednom razuman budi
Bar jednom da te iskrenost krasi
Reci mi MOLIM TE na kraju
Istinita prica kako glasi...

Da sama nisam saznala sve
Da nije razum pobedio
Da li bi ikada istinu saznala
Da li bi doveka nju i andjele krio.
 
Bože,koliko stihova na jednom mestu?! Još nekih pedesetak i možemo objaviti zajedničku zbirku ljubavnih pesama.:oops:

Ovo je zaista lepo.Jedino mi je žao što se više diskutanata nije uključilo na ovu temu,a znam da medju Vama ima još puno,puno osoba koje imaju onaj skriveni talenat za ljubavnu poeziju.
Ne,neću apelovati da nam se priključe,ali mora priznati da bi zaista bilo lepo kada bi to učinili.
Naravno,ono o zbirci je bilo šala.Ona će ostati kao pojam koji u stavrnosti nikada nije sproveden u delo,ali će zato živeti u istoriji na ovom forumu.A i to je ipak nešto.Zar ne?
 
Cudna recenica ali zasto onda imas tu osobu ako nije tvoja... Mislim ne razumem, cemu onda sve te veze!? :cry:

Non posso più dividermi tra te e il mare
Non posso più sentirmi stanca di aspettare...
No!!! Amore no… Io non ci sto
O ritorni o resti li…. Non vivo più
Non sogno più… Ho paura… Aiutami!!!
Amore non... Ti credo più
Ogni volta che vai via
Mi giuri che... e’ l’ultima
Preferisco dirti addio!!!
 
Comy:
Cudna recenica ali zasto onda imas tu osobu ako nije tvoja... Mislim ne razumem, cemu onda sve te veze!? :cry:

Non posso più dividermi tra te e il mare
Non posso più sentirmi stanca di aspettare...
No!!! Amore no… Io non ci sto
O ritorni o resti li…. Non vivo più
Non sogno più… Ho paura… Aiutami!!!
Amore non... Ti credo più
Ogni volta che vai via
Mi giuri che... e’ l’ultima
Preferisco dirti addio!!!

Slazem se...
 
Jedino sto znam i čega sam tek sada postao svestan je da svako od nas ima nekoga koga nema.I bar za toliko sam postao bogatiji,jer po prvi put sam svestan da konacno i sam imam nekoga koga nemam,da imam tebe koju nikada neću dotaci,u oci pogledati,na svom vratu dah tvoj osetiti,da te imam,a da te zapravo nikada neću imati,jer zauvek ćeš biti i ostati tu gde jesi,u najskrovitijem delu moga srca,u čitavoj mojoj dusi,u skoro svakoj mojoj misli,u mnogim zeljama,mnogim htenjima i u vecnim snovima,ali nikada,nikada u stvarnosti.[/QUOTE]
Jaoj :cry: ovo je tacno moj opis......mnogo me je pogodilo i dirnulo...
 
Eh,bratuha,ne odustaj,prvi put sam mislio da nikad vise necu moci da volim,pa ipak,desilo se i drugi put,iznenada,jos jace i divlje,a onda opet,jos vece razocarenje.Ali sada znam da moze i ne odustajem dok ne nadjem pravu bezuslovnu ljubav.Patnja prociscava dusu,sto vise patis cistija je i sjajnija dusa,privuci ce taj sjaj nekog,samo neguj u sebi cista osecanja i ne gubi nadu!
 

Back
Top