Samo jednom se voli!

Potrudui sam se da pronađem navedenu pesmu i priznajem da sličnosti postoje,ali samo u jednom njenom malom delu.Uostalom,objavljujem je,pa sama prosudi.

Bio si moja nevinost i greh
Moja tema,
Na usnama od suza krvav trag
Kad god te nema.
Večiti strah i moje ludilo
Da l odlaziš il ipak ostaješ,
Sad je sve,sve između nas
Samo hoćeš nećeš.


Ma sećaš li se lepi grome moj
Nekada je tlo pod nama pucalo
Srce je u srcu kucalo,
Ma reci gde je zapelo.
Sećaš li se lepi grome moj
Pila sam ti kišu sa ramena
Još sam tvoja munja,oganj tvoj
Udari opet grome moj.

Bio si moj oslonac i pad
Ono ime
Koje sam zvala kada ceo svet zaboravi me
Večiti strah i moje lzdilo
Da l odlaziš il ipak ostaješ
Sad jesve sve između nas
samo hoćeš nećeš.


Evo zapeni more
Zapeni sve meni,
A ti i ja ko dva maslačka što se vrte u istoj peni
Što ih vuče na dno!
 
Ako se na osnovu sličnosti koja se nazire u samo jednoj strofici tvrdi da je ovo neka vvsta kopiranja,šta da kažemo za one koji sa Turske estrade kopiraju čitave tekstove.
Ovaj,za tebe sličan deo je bio samo kamen temeljac mojoj inspiraviji iz koje je nastala pesma koja je po mnogo čemu drugačija od ove koju je napisala M.Tucaković.
 
BLAGO ONOM KO TE NIJE SREO


Pogledom uprtim negde u daljinu i nekom čudnom opsesijoom koja te je u tim trenucimau tolikoj meri zaokupila da nisi ni primetila kako na samo par koraka od tebe stoji neko,neko ko te posmatra pogledom koji ispituje i koji kao da u jednom ogromnom prostranstvu ljudke biti prosto pokušava da dopre do onih najsitnijih,ali i najskrovitijih segmenata,segmenata koji stvaraju tu presvetlu viziju jednog ženskog tela.
Ma koliko god se trudio da na tebi pronađem nešto što se prosto ne uklapa i što će mi na neki način bar malo pomoći da u svojim mislima i svojim shvatanjma konačno spoznam da si samo žena,jedna sasvim obična žena,ni po čemu drugačija od mnogih drugih,moram priznati da jednostavno u tom svom nastojanju ne uspevam.
Neshvatljivo je,ali zaista tvoja spoljašnost je u tolioj meri usavršena,da prosto moram priznati da bih za čoveka koji bi o tebi rekao nešto suprotno od onoga što jesi,jednostavno rekao da je to čovek bez ukusa.
Istina je da se o ukusima ne da raspravljati,ali kad postoji nešto što je u tolikoj meri opčinujuće lepo,verujem da ne postoji niko ko svu tu lepotu,lepotu i svo savršenstvo vizije ljudskog tela sakupljenu na samo jednom mestu,u samo jednom biću,jednostavno ne može primetiti.
Majka priroda i sam Bog,stvarajaći tebe,prosto su poput najsavršenijeg mozaika stvorili nešto što ni jedna ljudska ili ruka umetnika sa svim svojim veštinama ni u približnoj meri ne bi stvorili.
Gledam te,stojiš tako mirno i opušteno kao da ti u životu teku med i mleko,dok se moj pogled povremeno muti,dok mi se dlanovi znoje,ruke podrhtavaju,a čitavo telo prosto bridi.
Uzalud su svi oni duboki udisaji,uzalud su i mnogi drugi pokušaji da svoja uzburkana osećanja bar delimično smirim,a svoje uzavrele strasti odagnam u prošlost kojoj i pripadaju,uzalud je sve.Jednostavno,ne vredi.
Znam da imaš lepotu anđela,ali i dušu đavola,znam da ispod te predivne plašti skrivena stoji jedna gladna i razjarena zver,jer rane ljubavi tvoje još uvek stoje duboko urezane u svakom delu moje duše i mog srca.No svi ti tragovi i svi oni bolovi koji me i dan danas bole nisu dovoljni da o tebi pričam nešto najružnije.
U mojoj svesti,koja se lagano budi iz kome u kojoj je bila dugo vremena posle svih onih poraza sa tobom doživljenih,stoji jasna slika tvoje zle ćudi,tvoje samoljubljivosti,egoizma i svega onoga što ženu ne čini ženom,onim romantičnim,osećajnim i divnim stvorenjem,već bezosećajnu mašinu stvorenu da pleni i osvaja,da uzima,a da ništa ne daje i da na kraju krajeva iza sebe ostavlja samo pustoš u kojoj ne postoji ni senka bar jedne lepe uspomene.Sve to prokleto dobro znam,ali kada bih mogao ponovo da biram,priznajem da bih i pored svog zla sa tobom doživljenog,i pored svih rana koje mi još uvek nisu zaceljene i pored svih bolova koji me još uvek bole,opet bih vrlo rado bio tvoj.
Teško je odupreti se toj očaravajućoj lepoti,teško je izolovati se od pogleda koji prosto opija,od pokreta koji do ludila zavode i osmeha od kojih se ostaje i bez daha i bez reči.
Uzalud su sve rane,uzalud je i sav bol i što je najgore,uzalud je i svest koja se bespomoćno bori protiv onoga što sama ljudska priroda nalaže.Sve je uzalud,jer tebe čovek bez obzira na sve te kobne negativnosti koje su deo tvoje biti,prosto ne može mrzeti.
I ako niko sa tobom nije srećan,a još manje kada ostane bez tebe,ono malo zabludne sreće koja se javi pri onom prvom pogledu,pri onim prvim rečima,pri prvim dodirima,poljupcima … , sasvim je dovoljna da u koktelu nje same i lepote tvoje vizuelnosti,budu i ostanu zauvek onaj neodoljiv mamac čak i za one jadnike koji te poput mene nipočemu dobrom ne pamte.
Znam da sam nemoćan.Znam da se u stom trenutku plašim,ali i tako silno želim da svoj pogled usmeriš u drugu stranu,da me primetiš,da korakneš par koraka,jer ja to ne mogu,mene moje noge u ovim trenucima ne slušaju.Moja je težina isuviše veliki teret za njih,da mi priđeš i da sedneš na ovaj bedem Petrovaradnske tvrđave.Bedem sa koga smo još nekada davno kada smo se prvi put sreli,držrći se za ruke,posmatrali kako negde tamo na horizontu Bačke ravnice,sunce lagano i stidljivo skriva svoje poslednje zrake.Da te ponovo pogledam u oči,dodirnem,poljubim i ovaj put svesno zakoračim u pakao ljubavi tvoje,jer jednostavno,ne mogu ti se odupreti.
Eh,…. Blago onom ko te nikada nije sreo.
 
JAGGE®™:
BLAGO ONOM KO TE NIJE SREO


Teško je odupreti se toj očaravajućoj lepoti,teško je izolovati se od pogleda koji prosto opija,od pokreta koji do ludila zavode i osmeha od kojih se ostaje i bez daha i bez reči.
Uzalud su sve rane,uzalud je i sav bol i što je najgore,uzalud je i svest koja se bespomoćno bori protiv onoga što sama ljudska priroda nalaže.Sve je uzalud,jer tebe čovek bez obzira na sve te kobne negativnosti koje su deo tvoje biti,prosto ne može mrzeti.
I ako niko sa tobom nije srećan,a još manje kada ostane bez tebe,ono malo zabludne sreće koja se javi pri onom prvom pogledu,pri onim prvim rečima,pri prvim dodirima,poljupcima … , sasvim je dovoljna da u koktelu nje same i lepote tvoje vizuelnosti,budu i ostanu zauvek onaj neodoljiv mamac čak i za one jadnike koji te poput mene nipočemu dobrom ne pamte.
Eh,…. Blago onom ko te nikada nije sreo.

Eh.... Svaki komentar je suvisan!!!
 
Svi mi u zivotu imamo neke puteve,na cijem kraju nas ceka neka obaveza ili odredjeni cilj.
Naravno da to ne može biti opravdanje mog dugog odsustvovanja sa ovog foruma,jer svaki čovek,ma koliko god da je zauzet,uvek može naći bar pola sata slobodnog vremena,no,moram priznati da sam donekle "aljkav" i da za neke stvari uvek kažem "Ama biće sutra vremena za to.".I tako dan za danom,od sutra do sutra,a vreme prolazi poput vihora.
U svakom slučaju znajte da u pojedinim trenucima kad nisam sa Vama,ovde na forumu,bar Vas se setim.
Znam da nisam opravdao sebe,no to i nije bitno,jer praštanje i opravdanja nisam ni zaslužio. :)
U svakom slučaju,svima Vama (da Vas ne nabrajam poimenično),puno hvala na ovim divnim komentarima.
Lepši su no što ih sama priča i zaslužuje.
S' ljubavlju od Zorana.
 
U ovom svetu punom zla,
kao da si zalutala,
svuda raja grabljiva,
a ti nežna,ranjiva,
svakom želiš pomoći,
al niko da te uoči,
uzalud ti svaki trud,
pametan je ko je lud,
sve dobrote kloni se
i od svakog skloni se,
sa svim svojim dobrima,
bićeš hrana zlobnima.

Budi losa,budi zla,
budi gora i od đavola,
na nikoga ne pazi,
sve pred sobom pogazi,
za dobro lošim uzvrati,
zbog nikog nikad ne pati,
nek ti tuđe žalosti
budu hrana radosti,
samo nemoj ljubavi,
nemoj biti anđeo,
anđeli su ranjivi
život bi te boleo.

Osećanje nije nit,
da se kida,menja bit,
da u zrnu vremena
budeš sva promenjena.
Ono što ti je dao Bog
traje veka čitavog,
gde god da si,gde god gde si
to te čini kakvom jesi,
al pokušaj biti zla,
slika ovog vremena,
ako želiš voljena
da ne budeš ranjena,
od svih drugih gažena.

I ja sam bio kao ti
oličenje svetlosti,
verovo sam svakome,
a taj svako rani me.
Sve sam srećom hranio,
al me svako ranio
i dugo sam patio
sve dobrotom platio,
život me je mučio,
da bi me naučio.
O kako bih voleo,
da ne budeš anđeo.

Z.Jović
 
Majka Tereza (Agnes Gonxha Bojaxhiu)

Čovjek je nerazuman, nelogičan i sebičan
NIJE VAŽNO. VOLI GA!

Ako činiš dobro, pripisat će to tvojim sebičnim ciljevima
NIJE VAŽNO. ČINI DOBRO!

Ako ostvariš ciljeve svoje, naći ćeš lažne prijatelje i iskrene neprijatelje
NIJE VAŽNO. OSTVARUJ CILJEVE SVOJE!

Dobro koje činiš sutra će biti zaboravljeno
NIJE VAŽNO. ČINI DOBRO!

Poštenje i iskrenost učinit će te ranjivim
NIJE VAŽNO. BUDI ISKREN I POŠTEN!

Ono što si godinama stvarao u času bi moglo razrušeno biti
NIJE VAŽNO. STVARAJ!

Ako pomažeš ljudima, možeš loše proći
NIJE VAŽNO. POMAŽI IM!

Daješ svijetu najbolje od sebe, a on će ti uzvratiti udarcima
NIJE VAŽNO. DAJ NAJBOLJE OD SEBE!
 
JAGGE®™:
BLAGO ONOM KO TE NIJE SREO



Znam da imaš lepotu anđela,ali i dušu đavola,....
I ako niko sa tobom nije srećan,a još manje kada ostane bez tebe,ono malo zabludne sreće koja se javi pri onom prvom pogledu,pri onim prvim rečima,pri prvim dodirima,poljupcima … .
Znam da sam nemoćan..
Eh,…. Blago onom ko te nikada nije sreo.
OVIH PAR RECENICA su mi se posebno dopale,.
p.s.vidi se da je to napisao neko duboko povrijedjen ali i dalje zaljubljen,.
dobro se kaze"ljubav je slijepa".
 
Eh,kamo lepe sreće da sam još uvek zalubljen,pa makar i na način koji je ovoj priči opisan.Lepo je osećanje zaljubljenosti.Mislim da lepše i ne postoji,pa čak i kada boli,Po mom shvatanju ne može se meriti ni sa jednim drugim.
Ipak,sve je ovo samo priča.Priča koja u sebi ima delove istine,ali i koja je u velikoj meri doterana onom šminkom ili fasadom (sve jedno je).
Ne,nisam u tolikoj meri star da se ne mogu zaljubiti,niusam ni neko ko beži od toga,no za ljubav je potrebno dvoje,potreban je trenutak,onaj pravi trenutak u pravom vremenu i na pravom mestu.
Za mene jedina mesta koja mi služe za satanke su školske učionice.Ako izuzmemo poslovne sastanke,jedini sastanci u ovom mom životu su oni roditeljski.
Bogu hvala što je tako i što imam kome otići na sastanak,mada moram priznati da mi sastanci one druge vrste,sastanci koji u sebi imaju specifičnu draž i koji se apsolutno razlikuju od svih drugih,ite kako nedostaju.
:(
 
Pa Zorane mozda je vreme da nesto menjas... Svaki covek tezi ka zadovoljstvu, tj.ka tz. osecaju pozeljnosti.
Osecaj zaljubljenosti jeste lep, ali osecaj ljubavi je jos lepsi. Mnogi ljubav pretvore u dosadu, i od gomile sitnica prave rovove..Dosta puta u zivotu se ozak spaja sa nebom, ali ako iskreno volis smog koji je zahvatio nebo polako nestaje..
 

Back
Top