Samo jednom se voli!

83934qmm1oue3gv.gif


"Otisao je! Nije pitao ni kako se osecam, a nekada je znao tako dobro da me tesi kad god sam bila tuzna.Bila mi je potrebna njegova prijateljska ruka, a njega nije bilo. Pozelela sam prijatelja, nekoga kome bih se bacila u zagrljaj, satima plakala, ali u tom trenutku nikoga nisam imala.Nisam znala sta treba da uradim, kako dalje bez njega? Kako, kada sam ga silno volela, kada je on jedino bice koje je znalo da me razume, utesi, pomogne?
Izgubila sam najboljeg druga, izgubila sam jedinu osobu koju sam iskreno volela, volela do ludila!"
 
"Otisao je! Nije pitao ni kako se osecam, a nekada je znao tako dobro da me tesi kad god sam bila tuzna.Bila mi je potrebna njegova prijateljska ruka, a njega nije bilo. Pozelela sam prijatelja, nekoga kome bih se bacila u zagrljaj, satima plakala, ali u tom trenutku nikoga nisam imala.Nisam znala sta treba da uradim, kako dalje bez njega? Kako, kada sam ga silno volela, kada je on jedino bice koje je znalo da me razume, utesi, pomogne?
Izgubila sam najboljeg druga, izgubila sam jedinu osobu koju sam iskreno volela, volela do ludila!"
[/QUOTE]

Ove mi reci zvuce poznato.... Mozes li pojasniti o cemu je rec?:confused:
 
"Otisao je! Nije pitao ni kako se osecam, a nekada je znao tako dobro da me tesi kad god sam bila tuzna.Bila mi je potrebna njegova prijateljska ruka, a njega nije bilo. Pozelela sam prijatelja, nekoga kome bih se bacila u zagrljaj, satima plakala, ali u tom trenutku nikoga nisam imala.Nisam znala sta treba da uradim, kako dalje bez njega? Kako, kada sam ga silno volela, kada je on jedino bice koje je znalo da me razume, utesi, pomogne?
Izgubila sam najboljeg druga, izgubila sam jedinu osobu koju sam iskreno volela, volela do ludila!"

Ove mi reci zvuce poznato.... Mozes li pojasniti o cemu je rec?:confused:[/QUOTE]

:roll: :-( kuda idu ostavljene devojke -da li se ponekad dragi pitash?
 
Zelim te slucajno sresti
U ovom polutuznom gradu
Zelim pricati s'tobom
Ne kradi mi nadu.

Zelim na displeju videti poruku tvoju
Daj pozovi me
Uslisi molbu moju.
Zelim ti reci sve u ime proslih dana
Pokusaj da razumes me
Reci da nisam ti strana.
Dokazi da nesto tebi sam bila
Shvatam da sam proslost
Ali nesto sam ti znacila
 
Eh,ta senka prošlosti,koja nas iz dana u dan,tokom čitavog života,poput najvernijeg sluge i prijatelja koji ne zna za izdaju,uvek u stopu prati.
Čudan je,zista je život čudan.

Ah,da.
Imam nešto na tu temu.

Život je čudan,
u bolu izobiljan,
u sreći oskudan.
Nekad ćeš sijati,
a nekad oronuti,
nekada plivati,
a nekada tonuti,
al duhom nikada
nemoj klonuti !!!
 
Bez reči sam. Ne mogu da skinem pogled sa teksta. Ne samo zbog toga što je prelepo napisano, već zbog emocija koje prožimaju svaku tvoju reč. Zvučaće prežvakano ako kažem "svaka ti čast Jagge", jer mislim da ne tražiš odu svojim osećanjima, zato ću ovde stati i reći ono što u ovom trenutku ja osećam, "čoveče, nauči me!" Mada vrlo dobro znam da je to nemoguće...
a010.gif
 
lavvflowsilverbarvk6.gif

OPROŠTAJ S MAJKOM

Majko! Tvoj stakleni pogled dušu moju muti
i režu mi zjene izlomljene bore...
Skamenjena, modra, tvoja usna ćuti,
a ja čujem tihe, nježne razgovore.

Još jednom, majko, o još samo jednom
tople prste ti u kosu mi uroni,
da osjetim, majko, u tom jutru lednom
žar ljubavi tvoje... I dok zvono zvoni,

samo jednu riječ utjehe mi kaži,
pa sklopi oko što u beskraj zuri,
osjećam da taj pogled mene traži,
dok niz svelo lice zadnja suza curi.

O, ta bi suza htjela reći mnogo:
poljubac majke što se na put sprema,
i savjet prije no se kaže: "Zbogom..."
nježnu ljubav majke koje više nema!
Danilo Kis

(OMLADINSKI POKRET, 1. april 1953)

lavvflowsilverbarvk6.gif
 


obecala si da ces biti vecna

obecala si jednom u detinjstvu
da ces biti vecna,
otkle god se vracali da cemo te zateci,
kao senku ispod kucne strehe,
kao kucni prag

nije bilo nijedne nase plovidbe
da je nisi, kao ribarske zene,
presedela na pucini gledajuci;
nije bilo bure ni brodoloma
da nismo posle njih
pored neba ugledali i tvoje lice

gde god bismo se probudili,
bila si u prozoru ti i sunce;
bila si nam uvek na dohvatu ruke
kao voda,
uvek kao vazduh
prisutna i neophodna

obecala si nam da ces biti vecna
kao sve sto nas na svetu docekuje
i ostaje posle nas

i kada si umirala,
cinilo se da se osecas krivom
sto nas napustas


(d.maksimovic)
 
Dobra ti vecer, mati moja

Dobra ti vecer, mati moja
vec me zovu dica
ka moju dusu i njih grije
ljubav s tvoga lica

Kad sve bi stalo u dvi rici
kad tuce prva nocna ura
u mojoj sobi ka u prici
zasumi more, skripje skura

I tad te cujem kako kazes
da mora jednom poc' na bolje
a zivot uvik isto vaze
beskrajno more, skrto poje

Ref.
Dobra ti vecer, mati moja
sta ti mogu reci
dobra ti vecer, mirno spavaj
i ja idem leci

Dobra ti vecer, mati moja
vec me zovu dica
ka moju dusu i njih grije
ljubav s tvoga lica

I sad te vidim, punu snage
di sama stojis isprid dvora
dok zivot nosi nase drage
ti si ka stina nasrid mora.

Miso Kovac
 
MOJOJ MAJCI MILOSAVI


"Najvolim, kad kiša pada, spavati u Udžeri
Kapi udaraju u sitni crijep, "biber"
Vjetar piri kroz "Badžu", na krovu
Eee, Bože miline", pričala si mi majko

Volila si kišne noći i sunčana jutra
Život na selu, žubor naše rijeke
Igru jaganjaca
Volila si mene i moja tri brata
Djurdjevdanske uranke
Miris jorgovana, a mi smo volili Tebe i Tatu.
Vama poklanjam jutarnju rosu pored naše rijeke
Sunce na uranku
Tebi poklanjem pjesmu ovu i sebe majko

Marko Lj. Ružičić
 

Majka

Iz anđeoskog praha
svemirskoga daha,
planinske stijene i
snježne morske pjene
izranja
mudrost žene
...Učiteljica
...Prijateljica
...Supruga
...U ratu i u miru, drug
Naljepša ikad napisana bajka
što u svome srcu nosi
Ljubav cijeloga svijeta
i dopušta
drugoj ljubavi
da pupa, raste i cvijeta

Najljepša na svijetu ikad
napisana bajka
Mudrost skrivena u ženi
Zovemo je
Majka
 
Sergej Jesenjin

SVE ŠTO ŽIVI OŽILJAK IMA

Sve što živi ožiljak ima,
još od detinjstva, poseban, ran.
Da nisam pesnik, ja medj svima
bio bih hulja i lopov znan.

Mršav i rasta odveć malena,
medj decom bio sam uvek heroj,
često, često nosa razbijena
kući sam stizo, pod krov svoj.

Uplašenoj majci, kad pred nju banem,
reč cedjahu usne krvavo-tmaste:
Ništa, de! Spotakoh se o kamen,
a već sutra sve će da zaraste.

Pa i sada, kada se bez traga
onih dana krv vrela smirila,
nespokojna neka snaga
na poeme moje se izlila.

Na već zlatne literarne hrpe,
i u svakom retku što se vije
ogledaju se nekadanje crte,
kavgadžije, nemirka, delije.

Ko i nekad imam hrabrost mušku,
al nov korak moj se drugče sluša...
Dok mi nekad razbijahu njušku,
sada mi je sva u krvi duša.

Ne velim više majci okrvavljen,
već tom šljamu što se ceri, raste:
Ništa, de! Spotakoh se o kamen,
a već sutra sve će da zaraste!
 

Back
Top