Jos je tacnija vest da je Putin ( znaci ne pijani Jelzin ili izdajnik Gorbacov) na jubilej
60 godina zavrsetka WWII pozvao hrvatskog predsednika, srpskog nije ( Tadic je bio predsednik,
u Hrvatskoj Mesic) kojom je prilikom odlikovao Mesica za doprinos Hrvatske Saveznickoj
pobedi. Valjda je svakom normalnom coveku u Srbiji to trebalo nesto da znaci.
- - - - - - - - - -
Komentar coveka ( vesti b92) koji se ocigledno razume u ovu papazjaniju:
Zaista se izvinjavam na predugackom tekstu ali mislim da je neophodno objasniti celu farsu koja se provlaci sa ovom vescu..pa da pocnemo:
U Zagrebu na Jarunu 30. maja 1995. godine održana je vojna parade povodom Dana državnosti Republike Hrvatske. Tog dana, Hrvatska je prikazala većinu naoružanja s kojim je raspolagala od aviona preko helikoptera, tenkova do raketa. Kada je reč o raketama, tog dana na Jarunu pokazana su dva vozila-tegljači koji su na svojim prikolicama prevozili dva lansera sa postavljenim maketama raketa S-75M Volhov iz Stubičke Slatine koje su preostale od JNA, a koje je komentator nazvao raketama Z-Z „Beograđanka“. Međutim, ono što se
kretalo iza njih šokiralo je neupućene.
Naime, komentator je najavio RS PVO S-300, ali se taj sistem „razlikovao“ od originala. Iza „Beograđanki“ išao je tegljač MAN na čijoj su se prikolici nalazila četiri kontejnera koja su podsećala na kontejnere raketa 5V55R iz sistema S-300. U suštini to je uspešno izvedena psihološka igra, u koju su se „upecali“ i mnogi, a pre svega obaveštajni stručnjaci.
Naime, MORH je sa kompanijom Winsley Finance Limited potpisao ugovor za isporuku sistema S-300, koji je potpisao tadašnji ministar odbrane Gojko Šušak 19. jula 1994. godine. Na osnovu tog ugovora, prema Nacionalu dostupnim dokumentima, Hrvatska je navodno kupila i naručila raketni sistem S-300. Pa je čak i za deo raketa 5V55R za taj sistem platila tri transporta koji se vode pod brojem 22 (osam raketa), brojem 23 (osam raketa) i brojem 24 (osam raketa). Isporučeno je navodno šest kompleta sa po četiri rakete i za to je plaćeno 11,5 miliona dolara. Iz Ukrajine su između 10. avgusta i 15. septembra 1994. godine u Hrvatsku isporučene 24 „rakete“ (kontejneri u kojima su trebale biti smeštene rakete, bili su prazni), agregat za struju, kompresor za vazduh i sajle za fiksiranje radarskog tornja (?). Hrvatski dug za isporuku naoružanja iznosio je u tom tenutku 94 miliona dolara. Umesto originalnog tegljača sa kranom 22T6-2E2 na bazi vozila Ural-532361-1012 ili transporetera za prevoz četiri lansirna kontejnera 5P32 tipa 5T58-2 na bazi tegljača KRAZ-260, na Jarunu se pojavio tegljač MAN na čijoj su se prikolici nalazila četiri kontejnera (lansirne cevi) 5P32.
Kasnije su se pojavile informacije, da je tegljač „provozao“ prazne kontejnere na paradi, dok su sredstva za nabavku kompletnog sistema nestala.
Dakle Hrvatska nikada nije nabavila sistem S-300, ali je uoči priprema za operaciju „Oluja“, prikazano sredstvo poslužilo kao psihološka igračka u propagandne svrhe.
U medijima u Hrvatskoj kasnije će se pojaviti informacija: „Dijelovi sustava S-300 u Hrvatsku su stigli između 1994. i 1996. godine, dobavljali su se preko zračne luke u Puli, a javnosti su pokazani na mimohodu Hrvatske vojske na Jarunu 1995. godine. Uoči oslobodilačkih akcija „Bljesak“ i „Oluja“, javno pokazivanje tog sustava odvratilo je neprijatelja od korištenja borbenih zrakoplova MiG-29, što je olakšalo oslobađanje zemlje te umanjilo žrtve i razaranja“
(Hrvatske snage 1. maja 1995. godine započinju operaciju Bljesak – napad na srpsku enklavu Zapadna Slavonija. Operacija započinje u 05:30 časova iznenadnim napadom hrvatskih snaga. Ako je „RS S-300“ pokazan na paradi (mimohodu) na Jarunu 30. maja, 28 dana posle završetka „Bljeska“ tvrdnja o odvrćanju upotrebe borbenih aviona (zrakoplova) MiG-29 nema utemeljenja u činjenicama, jer niti je SVK imala te avione, niti je u VJ postojao plan za pomoć SVK u slučaju opšteg napada HV na teritoriju RSK) .
Kasnije će ova informacija biti osnova za tvrdnju pojedinaca u Srbiji, koji su tražili razlog zbog čega VJ i uopšte SRJ nisu pomogli SVK i RSK u odbrani. Oni su tvrdili: „da avioni RV i PVO VJ nisu dejstvovali po snagama HV avgusta 1995. godine, jer je PVO HV raspolagala sa raketnim sistemom S-300, koji je eto nabavljen u Rusiji, a SRJ kad joj je trebao nije to mogla“
(Vremenom je i ova tvrdnja „eksperata“ u Srbiji demantovana. Ono što je Hrvatska u Ukrajini skupo platila bila su 24 prazna kontejnera 5P32, agregat za struju, kompresor za vazduh i sajle za fiksiranje radarskog tornja).
Cela priča o hrvatskom S-300 završava se 2004. godine aferom. Kompletna priča o S-300 u Hrvatskoj toliko je zakomplikovana, da kao istina ostaje jedino: „da Hrvatska nikada nije nabavila sistem S-300“.
[Komentar poslat iz B92 Android™ aplikacije (Android Robot by Google, CC BY 3.0)] (tomas, 14. april 2017 19:23)