Rođendani, godišnjice, in memoriam...

Dogodilo se na današnji dan - 10. januar

1890. - Umro je srpski pisac i lekar Laza Lazarević, jedan od najboljih srpskih realista. Prava je završio u Beogradu, a medicinu u Berlinu. Napisao je samo devet pripovedaka, od kojih je "Švabica" ostala u fragmentima. Mada s patrijarhalnim pogledima na život, njegove pripovetke - sažete, s veoma snažnom unutrašnjom dramatikom - imaju klasičnu vrednost. Prevodio je ruske pisce Nikolaja Černiševskog, Nikolaja Gogolja i Alekseja Pisemskog i francuskog pisca Ežena Skriba. Kao lekar, učestvovao je u organizaciji saniteta u Srbiji i objavio 54 rada u stručnim medicinskim časopisima, od kojih neki imaju izuzetan značaj. Ostala dela: "Prvi put s ocem na jutrenje", "Sve će to narod pozlatiti", "Vetar", "Na bunaru", "Školska ikona", "On zna sve", "U dobri čas hajduci", "Verter".
 
Na današnji dan umrlo je još nekoliko poznatijih pisaca:

- Sinkler Luis (1885-1951) - iako je danas opšteprihvaćeno mišljenje da je bio dosta slabiji pisac od svojih zemljaka iz iste generacije, Foknera, Hemingveja, Skota Ficdžeralda i još nekih, postao je prvi američki pisac koji je dobio Nobelovu nagradu za književnost. Nobelov komitet izgleda je i tada ima slabost prema socijalno angažovanoj književnosti koja upozorava na mračnu stranu kapitalizma (Glavna ulica, Bebit, Erousmit).

- Istoj generaciji, ali malo drugačijoj kategoriji američkih pisaca pripada i Dešiel Hemet (1894-1961), pisac hardboild krimića najpoznatiji po Semu Spejdu i Malteškom sokolu. Inače, čovjek je izgledao kao brat blizanac Vilijama Foknera.

Fokner:
William%2BFaulkner%2Bwilliam_faulkner.jpg


Hemet:
220px-Dashiellhammett.jpg

- Na današnji dan umrli su i Nobelom ovjenčani pjesnici Gabrijela Mistral (1889–1957) iz Čilea i Jaroslav Sajfert (1901–1986) iz Češke.
 
Dogodilo se na današnji dan - 13. januar

1806. - Rođen je srpski pisac Jovan Sterija Popović, prvi srpski komediograf, koji je u delima ismevao mane tadašnjeg društva, naročito pomodarstvo, pokondirenost i nadriučenost. Posle završetka studija prava u Kežmarku u Slovačkoj, radio je kao advokat u rodnom Vršcu, potom je prešao u Srbiju i postao profesor prava na Liceju, prvo u Kragujevcu pa u Beogradu. Kao načelnik ministarstva prosvete Srbije, obavio je pionirski rad u organizovanju školstva, pokrenuo inicijativu za osnivanje Akademije nauka, Narodne biblioteke i Narodnog muzeja. Učestvovao je u organizovanju prvog beogradskog teatra koji je otvoren izvođenjem njegove tragedije "Smrt Stefana Dečanskog". U početku je pisao pod uticajem Lukijana Mušickog i Milovana Vidakovića, ali je "Romanom bez romana" napustio romantičarsku i avanturističku književnost. Ostala dela: komedije "Laža i paralaža", "Pokondirena tikva", "Zla žena", "Tvrdica ili Kir-Janja", "Rodoljupci", zbirka pesama "Davorje".

1941. - Engleski književnik irskog porekla, Džejms Džojs, pored Virdžinije Vulf i Vilijema Foknera najreprezentativniji predstavnik modernog psihološkog romana ili romana toka svesti, preminuo je u 59. godini. Pisao je pesme, pripovetke i romane. Čuvena je njegova mladalačka zbirka pripovedaka bližih naturalizmu nego modernoj prozi "Dablinci", kao i roman "Portret umetnika u mladosti", koji se često smatra najharmoničnijim i u celini uzev najuspelijim Džojsovim delom, štaviše remek-delom modernog izraza. Iako sam naslov romana upućuje na umetnikov autoportret - i to portret mladog Džojsa u Dablinu - posredi je, naravno, fikcionalna umetnička tvorevina, a ne puka autobiografija, bez obzira na obilje autobiografske građe. Pripovest o sebi, odnosno o Stivenu Dedalusu, Džojs će nastaviti u "Uliksu", ključnom remek-delu modernizma u 20. veku - i jednom od najkontroverznijih dela svetske književosti, romanu u kome mnogi vide kraj romana, roman čija je svrha da dokrajči sve romane, a sam autor knjigu koju samo jedna prozirna stranica deli od ludila - gde će centralni junak Stiven donekle izgubiti svoje prisne, lične osobine i postati suptilan intelektualac uopšte, da bi u "Fineganovom bdenju", u Irvikerovom snu, postao "svako", predstavnik svekolikog ljudskog roda.
 
Dogodilo se na današnji dan - 17. januar

1860. - Rođen je Anton Pavlovič Čehov, ruski pripovedač i dramski pisac, poslednji izdanak velike ruske književnosti 19. veka koja je dala jednog Puškina, Ljermontova, Gogolja, Gončarova, Tolstoja, Dostojevskog, ali i začetnik moderne ruske i evropske tradicije na polju pripovetke i na polju drame. Pozorišnoj publici Čehov se predstavlja jednočinkama (vodviljima), među kojima su najpopularniji bili "Medved" i "Prosidba"; piščev prelaz sa jednočinki na drame, koji vremenski odgovara njegovom prelazu sa kratke priče na pripovetku ("Stepa", 1888), označen je prikazivanjem drame "Ivanov". Pa ipak, mesto u istoriji svetske drame Čehovu je obezbedila tek saradnja sa Moskovskim hudožestvenim teatrom pod rukovodstvom najvećeg reformatora pozorišta Stanislavskog. Tada su izvedene i drame koje su obeležile razvoj pozorišne umetnosti u 20. veku: "Galeb", "Ujka Vanja", "Tri sestre" i "Višnjik". Smatra se da je saradnja sa Moskovskim hudožestvenim teatrom neobično odgovarala Čehovu, jer se u tom pozorištu negovao nov stil režije i glume, lišen patetike izraza i zasnovan na uživljavanju, stil zahvaljujući kojem je Čehov uspeo da ovaploti svoje originalne teorijske postavke. Čini se da je u istoriji književnosti malo dela koja poput Čehovljevih do te mere ostavljaju utisak jednostavnosti, a pri tom su nadasve misaono i emotivno duboka. Pripovetka kakvu je pisao Čehov bitno se razlikuje od one koja se, pre svega pod uticajem Poa i Mopasana, uobličila u 19. veku. Izvesno je, međutim, da se pripovetka kao književna vrsta sve do današnjih dana razvijala u znaku Čehova. Tačnije, pripovetka do Čehova vodila je gotovo po pravilu ka nekom događaju ili obrtu u radnji i obavezno imala tzv. poentu. Čehovljeva priča bezmalo je, međutim, lišena zapleta i radnje u tradicionalnom smislu, oni su tek nagovešteni, a težište je na prikazivanju unutrašnjeg čovekovog sveta, dok, s druge strane, često kao da nema pravog završetka. Čehov je bio besprekoran stilista: njegovoj umešnosti sažimanja i "rečite konciznosti" teško je naći ravnu u svekolikoj istoriji svetske književnosti. Pomenimo njegove najčuvenije kratke priče i pripovetke: "Mala šala", "Tuga", "Kaštanka", "Debeli i mršavi", "Činovnikova smrt", "Anjuta", "Događaj", "Vanjka", "Dečurlija", "Konjsko prezime", "Stepa", "Paviljon broj 6", "Dama s psetancetom", "Kuća s mezaninom", "Ogrozd", "Dušica"...
 
Dogodilo se na današnji dan - 18. januar

1909. - Rođen je srpski pisac jevrejskog porekla Oskar Davičo, koji je između dva svetska rata pripadao grupi levičarskih pisaca nadrealista. U vreme nemačke okupacije Jugoslavije u Drugom svetskom ratu, interniran je u Italiju, odakle je 1943. pobegao i priključio se partizanima. Dela: zbirke pesama "Višnja za zidom", "Nastanjene oči", Flora", "Tropi", "Kairos", "Trema smrti", romani "Pesma", "Beton i svici", "Radni naslov beskraja", "Ćutanje", "Gladi", "Tajne", "Bekstva", "Zavičaji", "Gospodar zaborava".

1936. - Engleski književnik Radjard Kipling preminuo je u 71. godini. Kipling je rođen u Bombaju u Indiji, gde je dugo živeo. Objavio je veliki broj knjiga pesama, pripovedaka i nekoliko romana. Iako je rado pisao o deci i za decu ("Izistinske priče" 1902), kao i priče o životinjama ("Knjiga o džungli", 1894/95), on je pesnik britanskog imperijalizma. Teme njegovih pripovedaka i romana najčešće su iz angloindijskog društvenog života ("Kim", 1901) i britanske trgovačke i ratne mornarice. Dobio je Nobelovu nagradu za književnost 1907. godine.
 
Dogodilo se na današnji dan - 19. januar

1809. - Rođen je Edgar Alan Po, pesnik, pripovedač i teoretičar književnosti, jedan od najistaknutijih predstavnika romantizma u istoriji američke književnosti. Njegova poezija zna samo za osećanje duboke sete i tuge i odlikuje se zvučnošću i muzikalnošću čudesno onomatopejskih stihova. Za nju bi se, osim toga, moglo reći da predstavlja teoriju na delu, budući da se gotovo u celini temelji na Poovim strogim poetskim načelima, pre svega na načelu kratkoće, sugestivnosti i simbolizacije, kao i na uverenju da se savršenstvo rime može ostvariti jedino povezivanjem jednoličnosti i neočekivanosti; Po, dakle, kao i lord Bekon, veruje da nema savršene lepote bez izvesne neobičnosti u njenim srazmerama. Šarl Bodler - prvi prevodilac ovog ukletog pesnika, pesnika ponora, kako ga naziva Isidora Sekulić - za Poovu poeziju, ne bez divljenja, kaže da je duboka, žalobna, veoma brižljivo pisana, providna, ali i pravilna poput kristalnog dragulja. Po je i jedan od tvoraca tzv. kratke priče, ali i poetike pripovetke tajanstva i strave - ovaploćene u svojevrsnoj sintezi fantastične tematike sa racionalnošću i uverljivošću u oblasti motivacije i pripovedačkog pristupa temi (tu osobenost Poovog pripovedačkog postupka Fjodor Dostojevski nazvaće fantastičnim realizmom) - koja će do današnjih dana uticati kako na evropsku, tako i na latinoameričku književnost. Po se smatra i tvorcem detektivske priče, čak pretečom Žila Verna i Velsa. Snažno je uticao na francuske simboliste, kao i na engleske pesnike Rosetija, Svinberna i R. L. Stivensona. Dela: pesme "Gavran", "Anabel Li", "Eldorado", "Grad u moru", "U snu san", "Julaluma"", pripovetke "Bunar i klatno", "Pad kuće Ušera", "U dubinama Malstrema", "Mačka Crvene smrti", "Crna mačka", "Vilijem Vilson", poetički spisi "Filozofija kompozicije", "Pesničko načelo", "Marginalije".

1938. - Umro je srpski pisac cincarskog porekla Branislav Nušić, najveći srpski komediograf, član Srpske kraljevske akademije, koji je briljantno naslikao srpsku provinciju pod dinastijom Obrenovića i Beograd s početka 20. veka i između dva svetska rata. Studirao je pravo u Gracu i Beogradu, a kao diplomata je radio u konzulatima Srbije u Solunu, Bitolju, Skoplju i Prištini. Bio je dramaturg i upravnik pozorišta u Beogradu, Novom Sadu, Skoplju i Sarajevu. Kao mladić je 1887. osuđen na dve godine zatvora zbog satirične pesme "Dva raba". Učestvovao je kao dobrovoljac u srpsko-bugarskom ratu 1885, a u Prvom svetskom ratu je prešao sa srpskom vojskom preko Albanije. Darovit portretista i pisac sa veoma razvijenim smislom za pozorišnu scenu i njene zakone, oštro je zapažao negativne pojave i s mnogo duha slikao svet u kojem se kretao - od opštinskog pisara do poslanika i ministra. Njegova dela suvereno su vladala repertoarom srpskih pozorišta između dva rata, a i sada su dosta igrana kod nas i u svetu. Dela: komedije "Sumnjivo lice", "Gospođa ministarka", "Narodni poslanik", "Protekcija", "Ožalošćena porodica", "Pokojnik", "Put oko sveta", "Dr", "Svet", "Ujež", "Mister dolar", pripovetke i romani "Pripovetke jednog kaplara", "Ramazanske večeri", "Opštinsko dete", "Ben-Akiba", "Autobiografija", tragedije "Knez Ivo od Semberije", "Hadži-Loja", "Nahod", drame "Tako je moralo biti", "Jesenja kiša", "Pučina", "Iza božjih leđa".
 
Dogodilo se na današnji dan - 29. januar

1837. - Veliki ruski pesnik romantičar, koji se, međutim, smatra i začetnikom realističkog pravca u ruskoj književnosti, Aleksandar Sergejevič Puškin, poginuo je u dvoboju do kojeg je došlo usled neprestanih spletki najvišeg ruskog društva protiv pesnika. Stojeći na početku ruskog realizma, Puškin je odmah dao roman, i to u stihovima, "Evgenije Onjegin". U oblasti drame, njegov "Boris Godunov" predstavlja značajno delo ne samo ruske dramske literature nego i svekolikog ruskog realizma. Kada je reč o Puškinovom dramskom stvaralaštvu, ne bi trebalo zaobići ni dramu "Mocart i Salijeri". Puškin je pisao i poeme ("Cigani", "Poltava", "Bakarni konjanik"), pripovetke ("Kapetanova kći", "Stanični nadzornik"...), ali čini se da je ovaj pangenijalni ruski duh nenadmašan ipak pre svega u oblasti lirske poezije; pomenimo samo njegova najčuvenija lirska ostvarenja: "Voleo sam vas...", "Posvećeno*** (A. P. Kern)", "Zimsko veče", "Zimski put", "Prorok", "Sužanj", "Arion", "Taljige života", "Podigoh spomenik", "Eho", "Oprosti snove ljubomorne moje..."

1860. - Rođen je Anton Pavlovič Čehov, ruski pripovedač i dramski pisac, poslednji izdanak velike ruske književnosti 19. veka koja je dala jednog Puškina, Ljermontova, Gogolja, Gončarova, Tolstoja, Dostojevskog, ali i začetnik moderne ruske i evropske tradicije na polju pripovetke i na polju drame. Pozorišnoj publici Čehov se predstavlja jednočinkama (vodviljima), među kojima su najpopularniji bili "Medved" i "Prosidba"; piščev prelaz sa jednočinki na drame, koji vremenski odgovara njegovom prelazu sa kratke priče na pripovetku ("Stepa", 1888), označen je prikazivanjem drame "Ivanov". Pa ipak, mesto u istoriji svetske drame Čehovu je obezbedila tek saradnja sa Moskovskim hudožestvenim teatrom pod rukovodstvom najvećeg reformatora pozorišta Stanislavskog. Tada su izvedene i drame koje su obeležile razvoj pozorišne umetnosti u 20. veku: "Galeb", "Ujka Vanja", "Tri sestre" i "Višnjik". Smatra se da je saradnja sa Moskovskim hudožestvenim teatrom neobično odgovarala Čehovu, jer se u tom pozorištu negovao nov stil režije i glume, lišen patetike izraza i zasnovan na uživljavanju, stil zahvaljujući kojem je Čehov uspeo da ovaploti svoje originalne teorijske postavke. Čini se da je u istoriji književnosti malo dela koja poput Čehovljevih do te mere ostavljaju utisak jednostavnosti, a pri tom su nadasve misaono i emotivno duboka. Pripovetka kakvu je pisao Čehov bitno se razlikuje od one koja se, pre svega pod uticajem Poa i Mopasana, uobličila u 19. veku. Izvesno je, međutim, da se pripovetka kao književna vrsta sve do današnjih dana razvijala u znaku Čehova. Tačnije, pripovetka do Čehova vodila je gotovo po pravilu ka nekom događaju ili obrtu u radnji i obavezno imala tzv. poentu. Čehovljeva priča bezmalo je, međutim, lišena zapleta i radnje u tradicionalnom smislu, oni su tek nagovešteni, a težište je na prikazivanju unutrašnjeg čovekovog sveta, dok, s druge strane, često kao da nema pravog završetka. Čehov je bio besprekoran stilista: njegovoj umešnosti sažimanja i "rečite konciznosti" teško je naći ravnu u svekolikoj istoriji svetske književnosti. Pomenimo njegove najčuvenije kratke priče i pripovetke: "Mala šala", "Tuga", "Kaštanka", "Debeli i mršavi", "Činovnikova smrt", "Anjuta", "Događaj", "Vanjka", "Dečurlija", "Konjsko prezime", "Stepa", "Paviljon broj 6", "Dama s psetancetom", "Kuća s mezaninom", "Ogrozd", "Dušica"...

1934. - Rođen je srpski pesnik Branko Miljković, liričar snažnog intelektualnog pogleda na svet, opsednut dramom postojanja i njenim filozofskim aspektom, umetnik koji je sebe smatrao unukom nadrealista i nastojao da u svom pesničkom postupku izmiri simbolističku i nadralističku poetiku.. Počeo je da piše još kao srednjoškolac u rodnom Nišu i 1957. godine objavio je prvu zbirku pesama "Uzalud je budim", nazvanu po istoimenoj pesmi, koju je sam pesnik smatrao svojom pesmom nad pesmama, sumnjajući u to da ikada može napisati lepšu, a bio je "pun neskromnih snova"... Uspešno je završio filozofiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Nadahnuto je prevodio moderne ruske i francuske pesnike. Ostala dela: zbirke pesama "Poreklo nade", "Vatra i ništa", "Krv koja svetli", "Pesme", "Smrću protiv smrti" (s Blažom Šćepanovićem).
 
Dogodilo se na današnji dan - 4. februar

1930. - Rođen je srpski pisac Borislav Pekić, jedan od najvećih u srpskoj literaturi, romansijer sa izrazitim smislom za suptilno nijansiranje likova i psihološku i sociološku analizu prožetu ironičnim odnosom prema svetu. Zbog pripadnosti ilegalnoj organizaciji Savezne demokratske omladine Jugoslavije, posle Drugog svetskog rata proveo je nekoliko godina na robiji. Jedan je od osnivača Demokratske stranke 1989, prve opozicione partije posle poluvekovne komunističke diktature u Srbiji. Dela: romani "Vreme čuda", "Hodočašće Arsenija Njegovana", "Uspenje i sunovrat Ikara Gulbekijana", "Kako upokojiti vampira", "Zlatno runo", "Atlantida", "Novi Jerusalim", "Argonauti", "Pisma iz tuđine", "Godine koje su pojeli skakavci", "Besnilo", drame "Kako zabaviti gospodina Martina", "Na ludom belom kamenu", scenario za film "Dan četrnaesti".
 
Danas je stogodišnjica rođenja jednog od najvećih američkih andergraund pisaca Vilijama Barouza (William S. Burroughs),čija su dela, intrigantni životni stil i pojava obeležile književnost i popularnu kulturu XX veka. Odrastanje u imućnoj porodici sa "pedigreom", studije književnosti i antropologije na Harvardu i medicine u Beču obezbeđivale su mu sigurnu budućnost i sve udobnosti visokog društva...koje je on prezreo. Živeo je turbulentan i ekscentričan život, pun bunta, neprestanih obrta sudbine i teških lekcija. Bio je guru bitničkog pokreta, postmodernistički genije, narkoman, otpadnik, nehotični ubica supruge, izgnanik, svetski putnik, homoseksualac, subkulturna ikona, glumac, akademik, poštovani predavač, lucidni kritičar sistema i stvarnosti. Napisao je zabranjivanu i obožavanu knjigu "Goli ručak","Džanki","Queer", "Nova ekspres","Karta koja je eksplodirala","Interzona","Divlji dečaci","Meka mašina","Luka svetaca","Moje obrazovanje"... i knjigu o sebi i mačkama - "Mačka u meni" (1986).
 
Dogodilo se na današnji dan - 9. februar

1881. - U 59. godini života umro je Fjodor Mihailovič Dostojevski, velikan ruske i svetske realističke književnosti, verovatno jedan od najgenijalnijih duhova koje je dala svekolika književna istorija, tvorac dela čija je umetnička snaga do te mere impresivna da su mu se, hteli to ili ne, vraćali gotovo svi potonji literarni stvaraoci, a mnogi od njih, ne bez razloga, pred njim zanavek "bacali pero u trnje". Čini se, štaviše, da nikada nijedan književnik nije u tolikoj meri uticao na literaturu jednog vremena kao Dostojevski na literaturu XX veka, tj. na modernu književnost. U njemu su, manje ili više, nedostižan uzor videli bezmalo svi romansijeri minulog veka, među kojima su i oni vrhunski: Franc Kafka, Tomas Vulf, Andre Žid, Tomas Man, Virdžinija Vulf, Vilijem Fokner, Ernest Hemigvej, Žan Pol Sartr, Alber Kami... O stvaralaštvu Fjodora Dostojevskog pisali su ne samo slavni književni teoretičari, kao što su Leonid Grosman, Viktor Šklovski, Visarion Bjelinski, Lav Šestov, Mihail Bahtin, Berđajev, Jermilov, Lunčarski, Stejner, Đerđ Lukač, Hauzer i dr, već i sami pisci, među kojima su jedan Cvajg, Sartr, Kami. O njemu su razmišljali i Oskar Vajld, Alfred Adler, Andre Žid, Romen Rolan, Tomas Man... Rana dela Dostojevskog prožeta su odbranom otuđenja ljudske suštine "poniženih i uvređenih", a insiprisana socijalnim tragedijama malih ljudi. Kao učesnik utopijsko-socijalnog kružoka M. V. Petraševskog, uhapšen je i osuđen najpre na smrt, da bi zatim, u poslednjem času, carskim ukazom bio pomilovan i proteran na deset godina izgnanstva u Sibir. Dela nastala na robiji dočaravaju tešku tragiku ljudi koji svoje psihološke krize rešavaju ubistvom ili pobunom protiv sredine sa kojom su se sukobili, da bi na kraju, bar naoko, našli izlaz u hrišćanskom smirenju, krotkosti i unutrašnjem usavršavanju. Dubina psihologije, poniranje u podsvest, traganje za korenima ljudske tragike u čoveku - glavne su karakteristike dela Dostojevskog i osnovna preokupacija modernog romana. Dela: "Bedni ljudi", "Dvojnik", "Gazdarica", "Njetočka Nezvanova", "Slabo srce", "Pošten lopov", "Bele noći", "Poniženi i uvređeni", "Zabeleške iz podzemlja", "Zapisi iz mrtvog doma", "Zločin i kazna", "Kockar", "Idiot", "Zli dusi", "Mladić", "Krotka", "Braća Karamazovi"...
 
Rudjer:
Dogodilo se na današnji dan - 9. februar

1881. - U 59. godini života umro je Fjodor Mihailovič Dostojevski, velikan ruske i svetske realističke književnosti, verovatno jedan od najgenijalnijih duhova koje je dala svekolika književna istorija, tvorac dela čija je umetnička snaga do te mere impresivna da su mu se, hteli to ili ne, vraćali gotovo svi potonji literarni stvaraoci, a mnogi od njih, ne bez razloga, pred njim zanavek "bacali pero u trnje". Čini se, štaviše, da nikada nijedan književnik nije u tolikoj meri uticao na literaturu jednog vremena kao Dostojevski na literaturu XX veka, tj. na modernu književnost. U njemu su, manje ili više, nedostižan uzor videli bezmalo svi romansijeri minulog veka, među kojima su i oni vrhunski: Franc Kafka, Tomas Vulf, Andre Žid, Tomas Man, Virdžinija Vulf, Vilijem Fokner, Ernest Hemigvej, Žan Pol Sartr, Alber Kami... O stvaralaštvu Fjodora Dostojevskog pisali su ne samo slavni književni teoretičari, kao što su Leonid Grosman, Viktor Šklovski, Visarion Bjelinski, Lav Šestov, Mihail Bahtin, Berđajev, Jermilov, Lunčarski, Stejner, Đerđ Lukač, Hauzer i dr, već i sami pisci, među kojima su jedan Cvajg, Sartr, Kami. O njemu su razmišljali i Oskar Vajld, Alfred Adler, Andre Žid, Romen Rolan, Tomas Man... Rana dela Dostojevskog prožeta su odbranom otuđenja ljudske suštine "poniženih i uvređenih", a insiprisana socijalnim tragedijama malih ljudi. Kao učesnik utopijsko-socijalnog kružoka M. V. Petraševskog, uhapšen je i osuđen najpre na smrt, da bi zatim, u poslednjem času, carskim ukazom bio pomilovan i proteran na deset godina izgnanstva u Sibir. Dela nastala na robiji dočaravaju tešku tragiku ljudi koji svoje psihološke krize rešavaju ubistvom ili pobunom protiv sredine sa kojom su se sukobili, da bi na kraju, bar naoko, našli izlaz u hrišćanskom smirenju, krotkosti i unutrašnjem usavršavanju. Dubina psihologije, poniranje u podsvest, traganje za korenima ljudske tragike u čoveku - glavne su karakteristike dela Dostojevskog i osnovna preokupacija modernog romana. Dela: "Bedni ljudi", "Dvojnik", "Gazdarica", "Njetočka Nezvanova", "Slabo srce", "Pošten lopov", "Bele noći", "Poniženi i uvređeni", "Zabeleške iz podzemlja", "Zapisi iz mrtvog doma", "Zločin i kazna", "Kockar", "Idiot", "Zli dusi", "Mladić", "Krotka", "Braća Karamazovi"...
Kliknite za proširenje...

Pa sad nije tako da su u njemu barem nekoliko ovih koje si nabrojao videli nedostizan uzor. Oni su drugacije pisali, nije on njima bio uzor.
Dostojevski se zajedno sa Tomas Man-om i ( za mene nekako neobjasnjivo ) Stendalom, smatra da su njih trojica tvorci modernog ( ali i nemodernog
jer ranije roman kao oblik knjizevnosti skoro pa i da je bio zanemarljiv) modernog romana.
I da , i moj muz danas ima rodjendan, al je ovaj danas umro, pa onda nema veze;)
 
Dogodilo se na današnji dan - 16. februar

1871. - Rođen je srpski pisac Radoje Domanović, najveći srpski satiričar, koji je sarkastično i duhovito slikao vlast ogrezlu u korupciju i nasilje, lažno rodoljublje i do servilnosti poslušno građanstvo. Posle završetka Velike škole u Beogradu, bio je nastavnik u Vranju, Pirotu i Leskovcu, a iz službe je otpušten kao protivnik režima Obrenovića. Od 1905. do smrti 1908. bio je šef korektora Državne štamparije u Beogradu. Uređivao je satirični list "Stradija". Počeo je realističkim pripovetkama iz seoskog života, ali je ubrzo počeo da piše satiru, stvorivši dela univerzalne vrednosti. Dela: satirične pripovetke "Stradija", "Vođa", "Danga", "Mrtvo more", "Kraljević Marko po drugi put među Srbima".

1877. - Rođena je srpska književnica Isidora Sekulić, izuzetan stilista širokog obrazovanja i visoke kulture, tanani posmatrač ljudskih života i sudbina, pisac visoke duhovnosti i prefinjenog duha, član Srpske akademije nauka i umetnosti. Kritičari je smatraju klasikom srpske književnosti, a povodom njene smrti 1958. jedan od njih ocenio je da je umro "literarno najkulturniji čovek našeg tla od Ćirila i Metodija do juče, do danas, možda do prekosutra". Završila je Viši pedagogijum u Budimpešti i doktorirala u Nemačkoj. Bila je nastavnica i upravnica devojačke škole u Pančevu, zatim profesor gimnazije u Beogradu. Sarađivala je u svim boljim srpskim i hrvatskim književnim časopisima. Bila je znalac mnogih jezika i izvrstan prevodilac, a naročito je mnogo prevodila sa engleskog. Dela: putopis "Pisma iz Norveške", roman "Đakon Bogorodičine crkve", pripovetke "Hronika palanačkog groblja", "Saputnici", "Gospa Nola", eseji "Analitički trenuci i teme", "Zapisi o mome narodu", "Mir i nemir", "Njegošu - knjiga duboke odanosti", "Govor i jezik - kulturna smotra naroda".
 
Rudjer:
Dogodilo se na današnji dan - 16. februar

1877. - Rođena je srpska književnica Isidora Sekulić, izuzetan stilista širokog obrazovanja i visoke kulture, tanani posmatrač ljudskih života i sudbina, pisac visoke duhovnosti i prefinjenog duha, član Srpske akademije nauka i umetnosti. Kritičari je smatraju klasikom srpske književnosti, a povodom njene smrti 1958. jedan od njih ocenio je da je umro "literarno najkulturniji čovek našeg tla od Ćirila i Metodija do juče, do danas, možda do prekosutra". Završila je Viši pedagogijum u Budimpešti i doktorirala u Nemačkoj. Bila je nastavnica i upravnica devojačke škole u Pančevu, zatim profesor gimnazije u Beogradu. Sarađivala je u svim boljim srpskim i hrvatskim književnim časopisima. Bila je znalac mnogih jezika i izvrstan prevodilac, a naročito je mnogo prevodila sa engleskog. Dela: putopis "Pisma iz Norveške", roman "Đakon Bogorodičine crkve", pripovetke "Hronika palanačkog groblja", "Saputnici", "Gospa Nola", eseji "Analitički trenuci i teme", "Zapisi o mome narodu", "Mir i nemir", "Njegošu - knjiga duboke odanosti", "Govor i jezik - kulturna smotra naroda".
Kliknite za proširenje...

Izgleda da vreme u kome je ona zivela nije bilo lepo i dorbo vreme za pametne zene, barem ne na Balkanu.

Prva u nasoj sredini pise opsirno o Kjerkegoru, Strindbergu, Pirandelu, cita i obozava Siorana i onda kada u Evropi niko jos i ne zna za njega,
u svojim esejima secira stvaralastvo Djure Jaksica, Laze Kostica, Milana Rakica, ali i Andrica, Puskina, Getea , Mocarta i
jednog od pesnika ponora _ Edgar Alan Poa. Posle WWI sa stapom u ruci setala je po izletistima Beograda, savetovala mlade pisce
( mladom Mihizu je je rekla : Ne bavite se vi komunizmom, to ce doci i proci, nego ucite spanski: Bog je sad na njih stavio prst"

Trideset godina kasnije svet pocinje da otkriva sve one talente koji su pisali na spanskom.

Najumnija i najskromnija Srpkinja , koja je zapravo bila i pocasni gradjanin velikog sveta, otisla je tiho: tako ispracena
i sahranjena na Topciderskom groblju. Ponekad na njen grob slecu ptice.. Zimi tamo caruje sneg, nenacet stopama posetilaca.

 
Dogodilo se na današnji dan - 22. februar

1935. - Rođen je srpski pisac Danilo Kiš, izuzetan stilista širokog obrazovanja, u čijim je delima sažeta sva gorčina surovog XX veka, "zver-veka", kako ga je s pravom označio. Pisao je negovanim stilom, sa moderno shvaćenom fabulom. Diplomirao je svetsku književnost na Beogradskom univerzitetu. Bio je dramaturg pozorišta "Atelje 212" u Beogradu i lektor u Strazburu, Bordou i Lilu. Dela: romani "Psalam 44", "Mansarda", "Bašta, pepeo", "Peščanik", "Grobnica za Borisa Davidoviča", pripovetke "Rani jadi", "Enciklopedija mrtvih", drama "Elektra 70", polemički spis "Čas anatomije".
 
Na današnji dan 1967. godine umro je Vladan Desnica.
Njegova eruditna i intelektualistična proza nije bila po volji jugoslovenskim komunistima, a od kad su oni sišli sa scene više se raspravlja o njegovom porijeklu i identitetu, nego o knjigama.
Uz Proljeća Ivana Galeba generacije su se učile šta je to psihološki roman.

Ovog dana 1852. godine umro je i Nikolaj Vasiljevič Gogolj.
Rođen na prostoru današnje Ukrajine (osim ako se nije nešto promijenilo u posljednjih par sati), Gogolj je svojom prozom gotovo utemeljio veliku rusku književnost. Govoreći o ruskom realizmu, Dostojevski je rekao "Svi smo mi izašli iz Gogoljevog Šinjela", mada kod ovoga ima i zanimljivih nanosa nadrealizma i groteske.
 
quentin:
Ovog dana 1852. godine umro je i Nikolaj Vasiljevič Gogolj.
Rođen na prostoru današnje Ukrajine (osim ako se nije nešto promijenilo u posljednjih par sati), Gogolj je svojom prozom gotovo utemeljio veliku rusku književnost. Govoreći o ruskom realizmu, Dostojevski je rekao "Svi smo mi izašli iz Gogoljevog Šinjela", mada kod ovoga ima i zanimljivih nanosa nadrealizma i groteske.
Kliknite za proširenje...

Gogolj je napisao i roman "Taras Buljba" koji govori odbrani pravoslavlja na prostorima današnje Ukrajine. Roman pleni opisima prirode i društvenih odnosa različitih grupa stanovništva, podeljenih uglavnom po verskoj liniji.
 
robert v.:
Gogolj je napisao i roman "Taras Buljba" koji govori odbrani pravoslavlja na prostorima današnje Ukrajine. Roman pleni opisima prirode i društvenih odnosa različitih grupa stanovništva, podeljenih uglavnom po verskoj liniji.
Kliknite za proširenje...
Da, to se nekako uvek zaboravi. Ja to nisam citala, znam samo film.

Danas je rodjen i John Irwing ( nista nisam citala od njega)

Najpoznatiji romani "Svet po Garpu", "The Cider House Rules" ("Život nema pravila") i "Hotel Nju Hempšir".

Danas je rodjen i Mihail Gorbacov;), a umro je Serz Ginsburg.
 
Na današnji dan 1927. godine rođen je kolumbijski pisac Gabrijel Garsija Markez, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1982. godine. Magični realizam iz Sto godina samoće i Jeseni patrijarha mnoge čitaoce i kritičare je trajno omađijao, pa je Markez danas možda i najpoznatiji živi svjetski pisac i, po mnogima, jedan od najvećih književnika dvadesetog vijeka. Mora se priznati da ima nešto zaista magično u njegovoj mješavini eksperimenta i otvorenosti svakom čitaocu.

Na današnji dan devet godina prije nego što je Markez dobio Nobela, umrla je dobitnica iste nagrade za 1938. godinu. Perl Bak ranije je bila mnogo čitanija i popularnija nego danas, i u rodnoj Americi i kod nas. Laureat najvećeg književnog priznanja zaslužuje kulturnu besmrtnost, ali književni istoričari potiho lome koplja oko toga da li su njene knjige o Kini samo lirski vodič kroz jednu egzotičnu civilizaciju ili legitimno umjetničko djelo.

Na ovaj dan 1909. godine rođen je poljski pjesnik i najveći aforističar dvadesetog vijeka Stanislav Ježi Lec. Bolje nego napisati bilo šta o njemu, bilo bi navesti neki njegov aforizam, recimo "Više volim narode koji su zbira 'ja', nego pojedince iz naroda koji su dio 'mi'."

Ovog dana 1982. godine umrla je američka filizofkinja i spisateljica Ejn Rend. Bila je veliki apologeta krajnjeg liberalizma u privatnom i političkom životu, a njeni romani u nekim krugovima danas imaju kultni status. Sasvim neopravdano, književni talenat bio joj je na nivou ljubavnih vikend romana.

Istog dana 1806. godine rođena je i Elizabet Baret Brauning, engleska viktorijanska pjesnikinja i žena Roberta Brauninga.
 
Dogodilo se na današnji dan - 13. mart

1975. - Umro je srpski pisac Ivo Andrić, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1961, član Srpske akademije nauka i umetnosti. Studirao je književnost i istoriju u Zagrebu, Beču, Krakovu i Gracu, doktorirao istoriju u Gracu 1924. delom "Razvoj duhovnog života u Bosni pod uticajem turske vladavine". U Prvom svetskom ratu je hapšen i interniran, između dva svetska rata bio je ambasador Jugoslavije u Berlinu, a posle Drugog svetskog rata živeo je u Beogradu. Njegova rana dela su poetički spis "Ex ponto", "Nemiri" i "Lirika". Pripovedač snažne imaginacije i izuzetan poznavalac istorije Bosne, odlikovao se vanrednom čistotom jezika i brušenim stilom, prefinjenim psihološkim analizama, dubokim poniranjem u suštinske probleme egzistencije i umećem da sugestivnom magijom reči dočara ljudsku i društvenu panoramu minulih vekova. Koristeći narodna predanja, legende, istorijsku faktografiju, bogatstvo mašte i osećanja sveta, podigao je monumentalnu književnu građevinu, posebno romanima "Na Drini ćuprija", "Travnička hronika", "Gospođica", "Prokleta avlija", "Omer-paša Latas" (nedovršen). Ostala dela: zbirke pripovedaka "Nemirna godina", "Žeđ", "Jelena, žena koje nema", "Znakovi", "Deca", "Kuća na osami", putopisi i skice "Staze, lica, predeli", meditativna proza "Znakovi pored puta", "Eseji, kritike, članci I i II", "Sveske".
 
| ponedeljak 24.03.2014
Godišnjica smrti Branka Ćopića
Izvor: Tanjug

Jedan od najpopularnijih srpskih i jugoslovenskih pisaca Branko Ćopić napustio je ovaj svet skokom sa Brankovog mosta u Beogradu pre tri decenije, 26. marta 1984. godine.

Ćopić je autor izuzetne popularnosti, neobično plodan, sa, za naše prilike, neverovatnim tiražima. Pritom, njegova dela su prevedena i objavljena na više od 30 jezika širom sveta.

Prvu književnu nagradu je dobio 1938. od Akademije sedam umetnosti za kratku priču, zatim Rakićevu nagradu iduće godine, potom nagradu Srpske kraljevske akademije 1940. godine.

Njegoševu nagradu dobio je 1972. za antologijsku zbirku pripovedaka ''Bašta sljezove boje''. Ćopić je tu knjigu objavio 1970. godine. Dobitnik je i Nagrade AVNOJ-a, a NIN-ovu nagradu za najbolji roman dobio je 1958. godine za roman "Ne tuguj, bronzana stražo"“.

Od 1968.godine bio je član SANU. Rođen je 1. januara 1915. u Hašanima kod Bosanske Krupe, danas Federacija BiH.

"Rođen sam početkom Prvog svetskog rata. U to isto vreme moj otac, kao vojnik austrougarske armije, borio se negde na frontu u Karpatima, a moj stric Nidžo, srpski dobrovoljac, borio se u srpskoj vojsci protiv austrougarskih zavojevača. Tako su se dva brata, nalazeći se u dve zaraćene vojske, borili ustvari jedan pored drugoga. Tek pošto se rat završio, moj otac i stric Nidžo nađoše se ponovo zajedno, u istoj kući. Od njih sam dobio svoje prve igračke, mesingane puščane čaure i čuo prve ratne priče", opisivao je Ćopić atmosferu njegovog detinjstva.

Nižu gimnaziju je završio u Bihaću a učiteljsku školu je pohađao u Sarajevu, Banja Luci i Karlovcu. Postoji lokalno predanje, prema kojem je on, navodno, bio prvo dete u njegovom kraju koje je ime dobilo po pesniku Branku Radičeviću.

Filosofiju i pedagogiju dipomirao je u Beogradu 1940. godine. U to vreme objavljivao je kratke priče u "Politici"“. Napad na Jugoslaviju 1941. godine, zatekao ga je na odsluženju vojnog roka u Mariboru, da bi se ubrzo potom u rodnoj Krajini u leto te 1941. priključio ustanicima partizanima.

Relativno brzo postao je politički komesar, u isto vreme i dopisnik partizanskih listova banjalučkog "Glasa"“ i "Borbe"“. Pisao je skečeve, pozorišne predstave.

U Beogradu je posle rata bio glavni urednik lista "Pionir“", a potom profesionalni pisac. "Pisanje za djecu za mene je najlepši posao, najprijatnija zabava i najbolji odmor. Kad završim jednu knjigu za djecu, ja se osećam tako veseo i raspoložen kao da se vraćam s neke velike majske svečanosti", rekao je on.

Očigledno, pisanjem bajkovitih priča o detinjstvu i ratu branio je i samog sebe od stvarnosti u kojoj mu je bivalo sve tesnije i tamnije.
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Slične teme

Nina
Mapa indoevropskih jezika
Odgovora
9
Pregleda
326
Edmund
Edmund

Back
Top