Rođendani, godišnjice, in memoriam...

Na današnji dan rođeni su:

irski književnik i satiričar Džonatan Svift (30. 11. 1667- 19. 10. 1745), čuven po delu Guliverova putovanja. Dela je objavljivao anonimno ili pod pseudonimom. Ugled je stekao knjigom
Priča o buretu
Jonathan_Swift_portrait.jpg


američki pisac Samjuel Langhorn Klemens, poznatiji kao Mark Tven (30. 11. 1835- 21. 04. 1910). Radio je kao štampar, bio i kormiral,
te radio u rudniku srebra. Pod pseudonimom Mark Tven, počeo je da piše prvo novinske članke. Bio je inspiracija piscima poput Hemingveja i Foknera.
Najbiitnija stvar- bio je prijatelj Nikole Tesle :D
Najpoznatija dela su mu: "Doživljaji Toma Sojera" (1876), "Kraljević i prosjak" (1882), "Pustolovine Hakleberija Fina" (1884).
MarkTwain.jpg


takođe je rođena i kanadska književnica Lusi Mod Montgomeri (30. 11. 1874- 24. 04. 1942). Najpoznatija je po seriji romana o devojčici iz sirotišta,
koja započinje romanom En iz Grin Gejblsa(1908). Serija ima osam romana.
Lucy_Maud_Montgomery.jpg


rođen je i američki autor detektivskih romana Džon Dikson Kar (30. 11. 1906- 27. 02. 1977). Najpoznatiji detektivi njegovih romana su dr Gideon Fel i ser Henri Merivel.
Pročitati možda nama najdostupnije Tajna zelene kapsule i Ubistvo kraj voštanih figura.
Johndicksoncarr.JPG
 
Na današnji dan umro je jedan od mojih omiljenih pisaca- Oskar Vajld (16. 10. 1854- 30. 11. 1900).
U vreme svoje najveće slave piše i svoje najčuvenije delo Slika Dorijana Greja (1890)...
Okusio je i veliku slavu, ali i totalnu propast, pa i zatvor. U jednom momentu je bio obožavan, u narednom proteran...Umro je izbegavan, sam, siromašan...
Ne želim da pišem o njegovom životu mnogo. Pored pomenutog romana, pisao je priče, aforizme, poeme u prozi, drame (ako bih navodila, morala bih sve. :)
oscar_wilde_statue.jpg

"Svi smo mi u provaliji, samo neki gledaju u pravcu zvezda." :heart:

Na današnji dan umro je Fernando Pesoa, (13. 06. 1888- 30. 11. 1935) portugalski književnik, pesnik, kritičar, prevodilac i filozof. Jedan od najznačajnijih pisaca XX veka,
u Portugalu, a i šire. Poznata dela: Heteronimi, Poznati stranac, Knjiga nespokoja...
Pessoa.jpg
 
Na današnji dan 1856. godine, negdje u Kijevskoj guberniji Ruske Imperije, u porodici poljskih zemljoposjednika, rođen je pisac koji će pod anglicizovanim imenom Džozef Konrad postati jedan od najuticajnijih pisaca engleskog jezika. Kroz svoje nesretne junake, likove istovremeno superiorne i osuđene na poraz, u englesku prozu još opterećenu karlajlovskim obožavanjem heroja unio je nešto slovenske tragike i plemenitog pesimizma. Sto godina nakon što je objavio najvažnija djela, Konrad je stalno iznova tumačen, visoko cijenjen i potpuno neokrznut književnim trendovima i modama koje su se smjenjivale poslije njegove smrti.

Škot Robert Luis Stivenson, koji je umro na isti dan 1894. godine, znatno teže je stigao do svog mjesta u engleskom književnom kanonu. Pjesnik i pisac Ostrva s blagom i Doktora Džekila i gospodina Hajda za života je bio književni superstar, ali s pojavom modernizma ismijan je kao pisac pričica za djecu, skrajnut i potpuno zapostavljen. Tek krajem prošlog vijeka dolazi do izvjesne revalorizacije njegovog značaja i prepoznavanja uticaja na mnoge velike pisce, među kojima je i gorepomenuti Džozef Konrad.
 
Na današnji dan 1954. godine, u porodici Pakistanca i Engleskinje, u južnom Londonu, rođen je Hanif Kureiši, jedan od najboljih živih engleskih pisaca. Ovaj status stekao je dramama, pričama i romanima u kojima probleme seksualnosti i seksualnog identiteta stavlja u kontekst savremene Britanije – višerasnog društva opterećenog avetima kolonijalne prošlosti, konzumerizmom i licemjernom politikom.

Istog dana 1870. godine umro je francuski pisac Aleksandar Dima Otac. I sam iz rasno mješovite porodice (unuk robinje sa Kariba i sin prvog francuskog generala mulata), Dima je napisao nezaboravne avanturističke romane Grof Monte Kristo i Tri musketara. Braća Gonkur govorila su da njegovo pamćenje liči na okean bez dna.

Na ovaj dan 1925. godine umro je poljski pisac Vladislav Rejmont. Danas rijetko ko čita ovog pisca, a godinu prije smrti dobio je Nobelovu nagradu u konkurenciji Tomasa Mana, Maksima Gorkog i Tomasa Hardija. I sam bih morao prvo nešto njegovo pročitati, pa onda reći da li ovaj podatak više govori o njemu ili o Nobelovom komitetu.

Fjodor Tjučev, ruski pjesnik i diplomata kog smo se nedavno podsjetili u Kvizu rođen je na današnji dan 1803. godine. Družio se sa Hajneom i Šelingom i napisao stih/aforizam "Rusija je umom nespoznatljiva".

Istog dana 1830. godine rođena je Kristina Roseti, engleska pjesnikinja najpoznatija po tome što je bila sestra Dantea Gabrijela Rosetija, ekscentrika i osnivača Prerafaelitskog bratstva.

Inače, juče smo prompustili da se prisjetimo Rajnera Marije Rilkea (rođen 4. decembra 1875. g.), jednog od najvećih lirika njemačkog jezika, i Omara Hajama (umro 4. decembra 1131. g.) perzijskog pjesnika čije Rubaije je Edvard Ficdžerald sredinom 19. vijeka veoma slobodno preveo na engleski jezik.
 
Na današnji dan je rođen jedan od najvećih rimskih pesnika Horacije (8. 12. 65.p.n.e. - 27. 11. 8. p.n.e.)
Poznat je po svojim Epodama (zbirka od 17 pesama izdatih 30. p.n.e. nazvanih po metričkom obliku,
a sam Horacije ih naziva Jambima, još zbog toga što odišu satiričkim tonom Arhiloha- bavi se kritikom rimskog društva),
Satirama (tu spadaju dve knjige od kojih jedna sadrži deset satira, a druga osam), te Odama (4 knjige lirskih pesama, nastalih posle objavljivanja
Epoda i Satira).

Osmog decembra 1822. godine, po gregorijanskom kalendaru, rođen je Jakov Ignjatović, poznati srpski romanopisac iz 19. veka. Umro je 5. jula 1889. u Novom Sadu.
Kada je postao urednik Letopisa Matice srpske, počeo je da se razvija kao književnik. Poznat je po delima:
Đurađ Branković, Kraljevska snaha, Čudan svet, Trideset godina iz života Milana Narandžića, Večiti mladoženja...


Norveški nobelovac Bjernstjerne Bjernson je rođen 8. 12. 1832, a umro 26. 4. 1932. u Parizu. Bio je borac za slobodu norveškog naroda,
na strani darvinističkih i pozitivističkih stanovišta. Poznat je i po tome što je autor teksta norveške himne. Bio je član komiteta za Nobelovu nagradu, a sam ju je dobio 1903.
Pisao je romane, pesme, drame i komedije. Od dela se mogu izdvojiti npr: Novi sistem, Tomas Rendalen, Iznad ljudskih moći...
 
Poslednja izmena:
Na današnji dan,12.decembar:

Rođen Gistav Flober, francuski književnik – 1821. godina
Stvarao je u doba realizma. U momentima inspiracije napuštao je sve obaveze i prepuštao se pisanju, a često bi proveo celi dan u pisanju, i na kraju napisao svega par rečenica. Ovo objašnjava zašto su njegova dela malobrojna, ali izuzetno kvalitetna. Dela Gistava Flobera se naročito ističu lepotom stila i vještinom opažanja....Njegov roman „Gospođa Bovari", iz 1857, plod je šestogodišnjeg rada...„Sentimentalno vaspitanje" (l'Education sentimentale) iz 1869.Po kome je snimljen film.Napisao je još romane „Iskušenje Svetog Antonija" (1874) i „Buvar i Pekiše" (posthumno objavljen 1881).
1_106775.jpg

Preuzeti delovi sa "Dnevno.RS"
 
Na današnji dan

1775. - Rođena je Džejn Ostin, engleska romansijerka. Realistički je slikala obične vidove života provincijske Engleske, uzimajući likove iz tzv. više srednje klase. Zapleti njenih romana su jednostavni, dijalog je vešto vođen, a ima i humora i ironije. Najvažnija dela: "Razum i osećajnost", "Gordost i predrasude", "Mansfildski park", "Ema"...

1859. - Umro je Vilhelm Grim, nemački književnik, germanist. Sa bratom Jakobom dao je zbirku "Dečje i domaće bajke braće Grim", izdao je i objasnio mnoge srednjovisokonemačke tekstove, izdao "Nemačke junačke bajke"... Grimove bajke prevedene su na sve jezike sveta i postale su duhovna svojina čovečanstva.
 
Na današnji dan

1915. - Rođen je srpski pisac Branko Ćopić, član Srpske akademije nauka i umetnosti, nadahnuti pripovedač, tvorac zanimljivih i upečatljivih likova i događaja, koji je pisao svežim, sočnim i slikovitim jezikom. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu. U Narodnooslobodilačkom ratu učestvovao je od 1941. Počeo je da piše kao đak Učiteljske škole i pre Drugog svetskog rata objavio je zbirke pripovedaka "Pod Grmečom", "Borci i bjegunci" i "Planinci". Njegova prozna dela prožeta su lirikom, živopisnim realističkim slikanjem života na selu, poznavanjem mentaliteta i psihologije ljudi Grmeča i Podgrmečja, njegovog zavičaja, vedrinom i vitalnošću duha. Napisao je veći broj knjiga za decu: "Bojna lira pionira", "Put u vedrinu", priče "U svetu leptirova i medveda", "Bosonogo đetinjstvo", zbirke pesama "Ognjeno rađanje domovine", "Ratnikovo proljeće". Poslednjom zbirkom pripovedaka, "Bašta sljezove boje", za koju je dobio Njegoševu nagradu, vedri, čak vetropirasti Ćopić, kako su ga mnogi doživljavali, predstavio se kao pisac izuzetne misaonosti i stila, ali i kao razočarani čovek obuzet melahnolijom i sumornim slutnjama, posebno u uvodu knjige u kojem piše o strepnji od "crnih konjanika" - ubica španskog pesnika Garsije Federika Lorke (Federico Garcia Lorca). To kao da je nagovestilo njegovo samoubistvo 1984. u Beogradu. Ostala dela: romani "Prolom", "Gluvi barut", "Ne tuguj, bronzana stražo", "Osma ofanziva", zbirke pripovedaka "Rosa na bajonetima", "Surova škola", "Doživljaji Nikoletine Bursaća".
 
Branko Copicz:)
Ja ne poznajem njegovo knjizevno lik i delo. Tako, tu i tamo pomislim da bi trebalo da ga citam, ali ne "postizavam".
Imala sam u skoli neku lektiru, ali sam bila dete, to mi je bilo tada zamorno.
Nedavno sam, ne znam iz kojih razloga, "proucavala" istoriju Brankovog mosta.
Ulica se zove Brankova, ali je to Branko Radicevic, most je takodje dobio ime po njemu ( u Jugoslaviji je taj most imao ime
Bratstvo i jedinstvo, ali tako nije nazivao taj most), a vidi cuda, Branko Copic se bas sa tog Brankovog mosta bacio u Savu, tako da
se danas most odnosi na dva srpska Brankaz:)
 
Branko Copicz:)
Ja ne poznajem njegovo knjizevno lik i delo. Tako, tu i tamo pomislim da bi trebalo da ga citam, ali ne "postizavam".
Imala sam u skoli neku lektiru, ali sam bila dete, to mi je bilo tada zamorno.
Nedavno sam, ne znam iz kojih razloga, "proucavala" istoriju Brankovog mosta.
Ulica se zove Brankova, ali je to Branko Radicevic, most je takodje dobio ime po njemu ( u Jugoslaviji je taj most imao ime
Bratstvo i jedinstvo, ali tako nije nazivao taj most), a vidi cuda, Branko Copic se bas sa tog Brankovog mosta bacio u Savu, tako da
se danas most odnosi na dva srpska Brankaz:)

Kad mu je bilo svega dosta
Branko je skočio sa Savskog mosta.

Volio sam njegove knjige u djetinjstvu, ali nisam ga čitao kao odrastao čovjek. A želio bih. Prolom ili Osma ofanziva mogli bi da mi se nađu u lektiri za ovu godinu.
Sjećam se još iz osnovne škole Nikoletine Bursaća koji nekome objašnjava kako ćemo "poslije rata njivu orati karakterom". A Orlovi su objavljeni još 1957. g.
Čini se da se u Branku postepeno razvijala duboka rezignacija i nezadovoljstvo jugoslovenskim društvom.
 
Pa svi smo Branka čitali u detinjstvu, a kako je to moglo da ti bude zamorno :D ?
Orlovi rano lete, Doživljaji Nikoletine Bursaća... to je nešto najlepše što sam pročitao u detinjstvu. A onda, malo ozbiljnije, kratke priče "Bašta sljezove boje"
Njega smatram izuzetno potcenjenim... bolje reći, zaboravljenim.
 
Pa svi smo Branka čitali u detinjstvu, a kako je to moglo da ti bude zamorno :D ?
Orlovi rano lete, Doživljaji Nikoletine Bursaća... to je nešto najlepše što sam pročitao u detinjstvu. A onda, malo ozbiljnije, kratke priče "Bašta sljezove boje"
Njega smatram izuzetno potcenjenim... bolje reći, zaboravljenim.
Pa znas, detinjstvo je jako rastegljiv pojam.
Eto, kada je trebalo da ga citam mene su zanimale nekakve ljubavi Ledi Cheterli, a citala sam ga, ali onako, preko qrtzaz:lol:
Meni je to tada bila neka besmislena partizanska ( bosanska) literatura, ali sam bila zaista jos i dete tako da mi je sve oprosteno.

Nisam sigurna da cu ga ikada citati, sada sam u vodama Manuela Piug-a, umirem od srece i odusevljenjaz:)
 
Poslednja izmena:
Kad mu je bilo svega dosta
Branko je skočio sa Savskog mosta.

Volio sam njegove knjige u djetinjstvu, ali nisam ga čitao kao odrastao čovjek. A želio bih. Prolom ili Osma ofanziva mogli bi da mi se nađu u lektiri za ovu godinu.
Sjećam se još iz osnovne škole Nikoletine Bursaća koji nekome objašnjava kako ćemo "poslije rata njivu orati karakterom". A Orlovi su objavljeni još 1957. g.
Čini se da se u Branku postepeno razvijala duboka rezignacija i nezadovoljstvo jugoslovenskim društvom.

Ma mozda je bio i nersecno zaljubljen.z:lol:Shalim se, naravno.
Jako je mucno ispitivati razloge i davati definicije i dijagnoze o razlozima necijeg samoubistva.
Ivo Andric s tim nije imao problema. Kako Krleza negde kaze ( a ludi Basara to prenosi) taj je yebao i muvu u letuz:lol:
 
Ako se malo udubiš u to pitanje, videćeš da baš i nije nejasan razlog njegovog samoubistva :)

A, prvi deo Bašte sljezove boje bi trebalo da pročitaš i to što pre, jer tu i nema motiva rata uopšte, za razliku od drugog dela koji se manje-više fokusira na sam rat. Jutra plavog sljeza je ciklus priča o detinjstvu, ponajviše o odnosu Branka i njegovog dede Radeta. Toplo i puno humora :)
Ah, sad bih to ponovo čitao xD
 
Ako se malo udubiš u to pitanje, videćeš da baš i nije nejasan razlog njegovog samoubistva :)

A, prvi deo Bašte sljezove boje bi trebalo da pročitaš i to što pre, jer tu i nema motiva rata uopšte, za razliku od drugog dela koji se manje-više fokusira na sam rat. Jutra plavog sljeza je ciklus priča o detinjstvu, ponajviše o odnosu Branka i njegovog dede Radeta. Toplo i puno humora :)
Ah, sad bih to ponovo čitao xD
Aj nesto sam se raskiselila i razsentimentalisala, citacu barem to.z:)
 
Na današnji dan

1785. - Rođen je Jakob Grim, nemački filolog, bibliotekar i profesor u Berlinu. Sa bratom Vilhemom izdavao je nemačke narodne bajke i time obratio pažnju naučnika ne samo na narodne umotvorine nego i na narodni govor (dijalekte), dok se do tada proučavao samo književni jezik. Najznačajnije delo mu je "Nemačka gramatika" u četiri sveske. Bio je prijatelj Vuka Karadžića i nemačkoj publici je predstavljao Vukove zbirke, a preveo je kako srpske narodne pesme, tako i Srpsku gramatiku iz 1814. godine.

1965. - Umro je T. S. Eliot, pesnik, kritičar i esejist. Rođen je u SAD, gde je završio filozofske studije, a potom je živeo i radio u Engleskoj kao pisac i književni urednik jedne izdavačke kuće. Njegovo prvo značajno delo, poema "Pusta zemlja" (1922), predočava razočaranje generacije posle 1918, kao i šturost i jalovost moderne civilizacije. Otada je objavio veći broj pesama u kojima kombinuje poetski metod starijih engleskih pesnika, uglavnom 17. veka, i modernih simbolista. Objavio je i veći broj eseja iz oblasti književne kritike, naročito starije poezije, a njegov časopis "Krajterion" vršio je, tokom 17 godina izlaženja, znatan književni uticaj. Poetske drame "Ubistvo u katedrali", "Porodični sastanak" i "Koktel-partija" - imale su znatan književni i pozorišni uspeh. Dobio je Nobelovu nagradu za književnost 1948. godine.
 

Back
Top