- Poruka
- 7.829
На 1:21:00 објашњено је и зашто је Мартић потписао.
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Milošević nije htio živjeti u Jugoslaviji. Da je to htio:Ко правио Велику Србију!?? Милошевић је био Југословен, он је хтео да живи у Југославији по сваку цену и вероватно да буде њен председник. Типа Србија+Црна Гора+БиХ( неки делови).
Što je to "Kraljina"? Tipfeler?Srpska Kraljina je mletacka i franacka tvorevina.
Što je to "Kraljina"? Tipfeler?
"Srpska krajina" nije postojala ni u jednom razdoblju prošlosti, osim kao nepriznata teroristička tvorevina početkom 1990-ih. Sukladno tome, ne može biti ni mletačka ni franačka. Može biti samo Slobina.
Mletačka vojna krajina nije imala nikakve veze s habsburškom Vojnom krajinom, niti je postojala kao jedinstvena vojno-teritorijalna organizacija. Dobrim dijelom nije imala ni veze sa Srbima, koji su bili izrazita manjina na području današnjeg teritorija Dalmacije.Netacno.
Mleci su stvorili vojnu krajinu a i Franchi uz granicu sa Turskom nakon sklapanja mira u 17. viijeku.
Mletačka vojna krajina nije imala nikakve veze s habsburškom Vojnom krajinom, niti je postojala kao jedinstvena vojno-teritorijalna organizacija. Dobrim dijelom nije imala ni veze sa Srbima, koji su bili izrazita manjina na području današnjeg teritorija Dalmacije.
Tko su ti "Franchi"?
Da, ali nikako sa srpskom hegemonijom. Miloševićeva žena je tu ključna ličnost, ona je učestvovala u stvaranju SKJ Pokret za Jugoslaviju, pa posle "Jugoslovenske Levice", a plan im je bio da Milošević postane novi Tito nove komunističke Jugoslavije.Milošević nije htio živjeti u Jugoslaviji. Da je to htio:
1) ne bi pristao na istupanje Slovenije iz jugoslavenske federacije
2) ne bi pristao na istupanje Makedonije iz jugoslacenske federacije
3) ne bi tražio samo BiH i dijelove Hrvatske u zajednici sa Srbijom i Crnom Gorom
Prema tome, Milošević nije htio Jugoslaviju, već Veliku Srbiju pod nazivom nekakve krnje Jugoslavije.
Јел знаш који је наслов књиге?!
Аутор мање-више има исте ставове као ја, а ја нисам никакав генерал или официр.
Ово је интервју поменутог господина..
https://www.google.com/url?sa=t&source=web&rct=j&opi=89978449&url=https://m.youtube.com/watch?v=2DQNtg9CDJI&ved=2ahUKEwi-i5O1tuuAAxUkzwIHHQE4AbQQjjh6BAgmEAI&usg=AOvVaw2QGmpKlEfpoihZJRXgICIC
На 54:40 он цитира писмо начелника генералштаба које је писано бар пар дана пред Олују. Обрати пажњу ко је све упознат с тим 'планом' или како да га назовем.
I sta mu je tu rekao Milosevic,ajde povlacenje drzi se ti naseg plana...ili govori da izdrze par dana?На 1:21:00 објашњено је и зашто је Мартић потписао.
Krnja Jugoslavija je otpala onog trenutka kada je Alija odbio da bude njen predsednik to je vreme pre rata u Bosni.Milošević nije htio živjeti u Jugoslaviji. Da je to htio:
1) ne bi pristao na istupanje Slovenije iz jugoslavenske federacije
2) ne bi pristao na istupanje Makedonije iz jugoslacenske federacije
3) ne bi tražio samo BiH i dijelove Hrvatske u zajednici sa Srbijom i Crnom Gorom
Prema tome, Milošević nije htio Jugoslaviju, već Veliku Srbiju pod nazivom nekakve krnje Jugoslavije.
Oluja je bio dogovor između Miloševića i tuđmana, napravljen mnogo pre nego što se Oluja desila. Dva meseca pre pada svi visoki funkcioneri i guzonje su napustili RSK, sa sve ukradenim parama. Kad je počela akcija sva vojska je dobila naređenje da se povuče, kao i raketni sistemi sa Šamarice kojima je planirano raketiranje Zagreba. Određeni delovi vojske su odbili da se povuku (Petrinja npr) gde su bile velike borbe, ali su se i oni povukli kad im je pretila opasnost da budu opkoljeni, ali su se u poslednjem trenutku izvukli.
Što se tiče običnog naroda on je pobegao da ne bi bio poklan ili u najboljem slučaj strpan u neki konc. logor... kao i što se desilo sa veliki brojem onih malobrojnih koji su ostali... Fool me once, shame on you, fool me twice, shame on me...
Davor Lukač, tadašnji dopisnik Tanjuga iz Knina: “Zašto niko nije sprečavao Hrvate da dovoze oružje na Dinaru? Na mestu odakle se povukao Korpus specijalnih jedinica Vojske RSK, posle prvih granata, ušle su hrvatske jedinice. Kome je trebala parada na Slunju za Vidovdan? Za Tanjug Knin još nije pao.”
Milošević je na tu paradu, seća se Lukač, poslao svoje oficire iz Beograda i silom mobilisane ljude po Srbiji, koji su imali taj peh da su rođeni u Hrvatskoj i koji su bili bez motivacije da se bore. “U takvoj situaciji već je bilo sve jasno ali se nije znao modalitet kada će se i kako desiti, ali da Krajini nema spasa to je shvatio svaki iole razman čovek. Svi su se uzdali u neko mirno rešenje, niko nije očekivao ofanzivu takvih razmera, mada su znali da Hrvatska gomila snage i niko nije reagovao, ni vojska ni političari. U julu je onda nastala prisilna mobilizacija svih živih, ali je već bilo kasno jer je većina vojnih obveznika, biznismena, ratnih profitera, političara pobegla za Srbiju. U takvoj situaciji sa nekih 20.000 ljudi u Srpskoj vojsci Krajine maksimalno, dok su Hrvati imali 130.000, bilo je iluzorno očekivati bilo šta”.Poslednja novinarska večera
Mi novinari smo dežurali u Pres centru preko dana i išli po terenu, ali tih zadnjih dana nas više nisu nigde puštali. Jedan je ostajao preko noći da probudi ostale kolege ako se nešto desi. Kada smo 3. avgusta uveče čuli Babićevu proklamaciju kojom on praktično kapitulira, kolega dopisnik Politike i ja smo otišli u Dom JNA, jedino mesto koje je radilo i počeli da naručujemo hranu i piće. Konobarica pita: Šta je s vama, jeste li poludeli? A on joj kaže: “Miko, još večeras smo ovde i nikada više ni ti, ni mi“. Puno godina posle, sreo sam tu konobaricu Miku, i ona mi je rekla: “Onaj tvoj bi u pravu”. Namerno ga je zvala “onaj”, jer je sa kolegom Milanom Četnikom bila na “ratnoj nozi” od 1991, kada je on optužio da je “komunistička konobarica”. A ona žena rođena u selu gde je bio samo jedan partizan, svi ostali četnici, i udala se u Topolje, selo vojvode Momčila Đujića.
“Iako je Knin bez prestanka granatiran, sve do popodne 4. avgusta jedinice u svim delovima RSK su se dobro držale, jedino nema vesti sa Dinare. I tu je bila glavna stvar. Kako je lukavo odigrana ta prodaja, predaja. Taj nazovi Korpus specijalnih jedinica Srpske vojske Krajine (u kojem su bili prisilno mobilisani, a na čelu oficiri iz Srbije), čim su pale prve granate na Knin ta se jedinica povukla. Na mestu odakle se povukao taj korpus su Hrvati posle ušli. Veliki prostor ostale su da brane samo malobrojne jedinice kninske milicije i vojne policije, koje su ubrzo poklekle”, dodaje Lukač sa osmehom kojim prekriva ogorčenost. Ogorčenost, pored ostalog, jer su mu među tim malobrojnim na Dinari bila i dva brata od strica, srećom, uspeli su da se izvuku. I neki prijatelji, od kojih je jedan stradao.Krvavi poker sa Z-4
“Martić mi je lično pričao da mu je Milošević naredio da ne sme da uzme plan Z-4 u ruke. Nastao je skandal kada su američki ambasador Piter Galbrajt i ruski ambasador Leonid Kerestedžijanc došli na Kninsku trvđavu (rezidenciju) da uruče taj plan i Martić odbio da ga uzme. Da su ga prihvatili,Tuđman ga ne bi prihvatio, a onda bi ga Zapad naterao da ne bude etnički čista država i Srbi bi imali veliku autonomiju. Tuđman je igrao na to da Krajišnici ne prihvate plan i znao je da neće, a u dogovoru sa Miloševićem koji je zabranio da plan prihvate. U toj suludosti ljudi su izgubili živote. U toj partiji ‘krvavog pokera’ svakako ne treba zaboraviti niti umanjiti ulogu Radovana Karadžića, koji je igrao na sve opcije”, priča Lukač.
“Setim se da je otac držao na balkonu naftu da time plati čoveku košenje sena na selu. Svratimo do mog stana (granatiranje opet počne, ali sporadično), u neku torbu potrpam presvlaku i uzmem tu naftu. Krenemo prema Lici, usput svratimo u selo gde su mi bili roditelji, da obavestimo njih i ostale komšije da se pakuju, nađu prevoz i krenu odatle. Moji roditelji su izbegli na kolskim kolima, a onda u šleperu sa brdom ljudi, i baba od 85 godina. Hrvati kad su došli u taj zaselak – koga su zatekli streljali su ga. U dvorište moje babe je pala minobacačka granata, što znači da su svesno išli na teranje Srba odatle”, navodi Lukač.MORINA: U Srbiju ne dolazite
Kada smo stigli u Banjaluku, uspem da se ilegalno “uvučem” na sastanak tadašnje komesarke za izbeglice Srbije Bube Morine sa krajiškim predstavnicima, koja nije znala da je tu novinar. Onda je rekla: Sve ćemo vam dati – ćebad, hranu, gorivo, samo u Srbiju ne dolazite. Granica Srbije za vas će biti zatvorena. I to je žena pet puta ponovila. Preporučila je da izgnani Srbi ostanu u Bosni. Neko joj je rekao “„izađite pa to kažite narodu”, jer narod je znao – “samo Srbija”.
Očekivan kraj
Knin je danas mrtav grad, u kojem ljudi rade samo u državnim službama. Njemu sa ove distance, cela ta priča politička suludo izgleda i kako je počelo i kako je završilo. “Milošević nije znao šta hoće, malo ovo malo ono, dok je Tuđman znao šta hoće i imao jasan cilj – njemu je trebao rat. A Milošević je odmah dočekao iz svojih nekih razloga. Rašković je skrajnut, doveden Babić koji je prvo bio fanatični miloševićevac a onda antimiloševićevac, pa Martić koji je bio poslušnik. Nije moglo drugačije da završi. A buntovni Krajišnici, šta god da im se ponudilo, pola bi reklo “tako je”, a pola “neću”, bez da su čuli i saslušali o čemu se radi. Takvi smo u genima”.
Glupost. Nema nikakve "Velike Hrvatske". Hrvatska je danas u istim granicama u kakvima je bila 1945. godine. Današnje granice Hrvatske najvećim dijelom prate granice autonomne Kraljevine Hrvatske i Slavonije s izuzetkom Istočnog Srijema koji je predan današnjoj Srbiji te krunske zemlje Kraljevine Dalmacije, ali bez Boke kotorske. Hrvatska je zbog gubitka Istočnog Srijema i Boke kotorske kompenzirana s teritorijem Baranje i poluotoka Istre koja je većinski naseljena Hrvatima, a vraćeno joj je i Međimurje, koje je kao ping-pong mijenjalo gospodare, bivajući malo u sastavu Hrvatske pa Ugarske pa opet Hrvatske i tako unedogled do 1945. godine.Da, ali nikako sa srpskom hegemonijom. Miloševićeva žena je tu ključna ličnost, ona je učestvovala u stvaranju SKJ Pokret za Jugoslaviju, pa posle "Jugoslovenske Levice", a plan im je bio da Milošević postane novi Tito nove komunističke Jugoslavije.
Oni su u odlasku Slovenaca i Hrvata videli šansu da Sloba postane glavni čovek ostatka Jugoslavije.
Ruku na srce, neprestano serete o Velikoj Srbiji, a ustvari ste napravili Veliku Hrvatsku.
Niste platili za prvi fašizam, niste platili za drugi. Malo ste pametniji od Ukrajinaca, ali ste manji tako da ćete ipak, po svoj prilici dobiti po pičkici za sopstvene zasluge.
Ime je nebitno, bitniji je sadržaj, a Miloševićeva SR Jugoslavija imala je želju i tendenciju "zaokružiti srpske zemlje", odnosno "sve teritorije u kojima su Srbi većina", pa čak i one u kojima Srbi nisu činili većinu, ali su Srbima bili zanimljivi. To nije ništa drugo nego pokušaj stvaranja Velike Srbije, a ti slobodno nazivaj to kako te volja. Ponavljam, forma je nebitna.Krnja Jugoslavija je otpala onog trenutka kada je Alija odbio da bude njen predsednik to je vreme pre rata u Bosni.
Milosevic je 92 stvorio SRJ,a ne veliku Srbiju,iako su se drzale velike teritorije u hr.
Milosevic je prihvatanjem Lisabonskog sporazuma za Bosnu iz 92 dokazao da nije stvarao veliku srbiju,jer da je to potpisano bosna bi se podelila na kantone,Alija je odbio.Slicno je bilo 93 i 94 kad su opet drugi odbijali,ne i Sloba.
Za ovo sami Srbi snose odgovornost. Nitko ne može spasiti onoga tko ne želi biti spašen.Krvavi poker sa Z-4
“Martić mi je lično pričao da mu je Milošević naredio da ne sme da uzme plan Z-4 u ruke. Nastao je skandal kada su američki ambasador Piter Galbrajt i ruski ambasador Leonid Kerestedžijanc došli na Kninsku trvđavu (rezidenciju) da uruče taj plan i Martić odbio da ga uzme. Da su ga prihvatili,Tuđman ga ne bi prihvatio, a onda bi ga Zapad naterao da ne bude etnički čista država i Srbi bi imali veliku autonomiju. Tuđman je igrao na to da Krajišnici ne prihvate plan i znao je da neće, a u dogovoru sa Miloševićem koji je zabranio da plan prihvate. U toj suludosti ljudi su izgubili živote. U toj partiji ‘krvavog pokera’ svakako ne treba zaboraviti niti umanjiti ulogu Radovana Karadžića, koji je igrao na sve opcije”, priča Lukač.
Nisam ti ja ovo rekao jer želim sa tobom da polemišem, već da ti dam komparativnu prednost u odnosu na one Hrvate koji ne vole da se druže sa Srbima, pa i ne dolaze na srpske forume za razliku od tebe.Glupost. Nema nikakve "Velike Hrvatske". Hrvatska je danas u istim granicama u kakvima je bila 1945. godine. Današnje granice Hrvatske najvećim dijelom prate granice autonomne Kraljevine Hrvatske i Slavonije s izuzetkom Istočnog Srijema koji je predan današnjoj Srbiji te krunske zemlje Kraljevine Dalmacije, ali bez Boke kotorske. Hrvatska je zbog gubitka Istočnog Srijema i Boke kotorske kompenzirana s teritorijem Baranje i poluotoka Istre koja je većinski naseljena Hrvatima, a vraćeno joj je i Međimurje, koje je kao ping-pong mijenjalo gospodare, bivajući malo u sastavu Hrvatske pa Ugarske pa opet Hrvatske i tako unedogled do 1945. godine.
Bitno je da su Hrvati pametniji od Srba, što su dokazali u svim kritičnim godinama 20. stoljeća. Drugo je nebitno.![]()
Ruku na srce, neprestano serete o Velikoj Srbiji, a ustvari ste napravili Veliku Hrvatsku.
Niste platili za prvi fašizam, niste platili za drugi. Malo ste pametniji od Ukrajinaca, ali ste manji tako da ćete ipak, po svoj prilici dobiti po pičkici za sopstvene zasluge.
Naravno, svako je odgovoran za realizaciju sopstvene sudbine. Drugo je pitanje međunarodno-pravne krivične odgovornosti.Za ovo sami Srbi snose odgovornost. Nitko ne može spasiti onoga tko ne želi biti spašen.
Sta je nebitno ????Ime je nebitno, bitniji je sadržaj, a Miloševićeva SR Jugoslavija imala je želju i tendenciju "zaokružiti srpske zemlje", odnosno "sve teritorije u kojima su Srbi većina", pa čak i one u kojima Srbi nisu činili većinu, ali su Srbima bili zanimljivi. To nije ništa drugo nego pokušaj stvaranja Velike Srbije, a ti slobodno nazivaj to kako te volja. Ponavljam, forma je nebitna.
Kakve "međunarodno-pravne krivične odgovornosti"?Naravno, svako je odgovoran za realizaciju sopstvene sudbine. Drugo je pitanje međunarodno-pravne krivične odgovornosti.
Milošević nije bio glup čovjek. Držao je Srbiju koliko-toliko po strani za vrijeme ratova 1990-ih (premda mu to na kraju nije uspjelo, jer je Srbija naposljetku ipak proglašena krivom za agresiju na BiH i Hrvatsku i udruženi zločinački poduthvat) te je opsrbljivao pobunjene Srbe u BiH i Hrvatskoj novcem, ljudstvom, oružjem i tehnikom. Čekao je sa strane da ti pobunjenici otkinu dijelove Hrvatske, zauzmu cijelu BiH i onda dovedu međunarodnu zajednicu pred gotov čin da prihvate sjedinjenje osvojenih teritorija sa Srbijom (i Crnom Gorom) u neku novu tzv. Jugoslaviju, koja bi bila ništa drugo nego Velika Srbija.Sta je nebitno ????
Jes i tebi logika jaca strana
Kako stvara veliku srbiju kad prihvata Lisabonski sporazum iz 92 za Bosnu pre rata?????????
Koga ti zavitlavas?
Znaci da je prihvacen sporazum od strane Alije opet ponavljam Bosna bi bila podeljena na kantone,aloooooooooooo jel razumes??????
Za genocid u formi etničkog čišćenja, naravno.Kakve "međunarodno-pravne krivične odgovornosti"?
Milošević nije bio glup čovjek. Držao je Srbiju koliko-toliko po strani za vrijeme ratova 1990-ih (premda mu to na kraju nije uspjelo, jer je Srbija naposljetku ipak proglašena krivom za agresiju na BiH i Hrvatsku i udruženi zločinački poduthvat) te je opsrbljivao pobunjene Srbe u BiH i Hrvatskoj novcem, ljudstvom, oružjem i tehnikom. Čekao je sa strane da ti pobunjenici otkinu dijelove Hrvatske, zauzmu cijelu BiH i onda dovedu međunarodnu zajednicu pred gotov čin da prihvate sjedinjenje osvojenih teritorija sa Srbijom (i Crnom Gorom) u neku novu tzv. Jugoslaviju, koja bi bila ništa drugo nego Velika Srbija.
Jedino je stvar u tome da taj plan na kraju ipak nije uspio, ali to ne dovodi u pitanje pokušaj njegove realizacije.
Добро, надам се да схваташ да Милошевић није био свемоћан и да има комфликте на свим странама (ово што се тиче Македоније).Milošević nije htio živjeti u Jugoslaviji. Da je to htio:
1) ne bi pristao na istupanje Slovenije iz jugoslavenske federacije
2) ne bi pristao na istupanje Makedonije iz jugoslacenske federacije
3) ne bi tražio samo BiH i dijelove Hrvatske u zajednici sa Srbijom i Crnom Gorom
Prema tome, Milošević nije htio Jugoslaviju, već Veliku Srbiju pod nazivom nekakve krnje Jugoslavije.