Kad kažeš strahovi na šta konkretno misliš....Naravno da se strah prevazilazi kada izučimo uzroke ikad se suočimo sa njim,ali u nastavku treba odsecati te uzroke i čistiti se od povoda straha...a uzroci su maloverje,samoljublje,sujeta,malodušje,očaj,samopravednost....:bye:
Des bre Zilote?
Paaa... raznih strahova ima... Počevši od najbanalnijih, pa do onog od smrti. .
Jedan pisac, Lavkraft, lepo je kazao: "Najstarije i najjače ljudsko osećanje je strah, a najstarija i najsnažnija vrsta straha jeste strah od nepoznatog."
Samoljublje - ako pod tim pojmom misliš na ljubav prema samom sebi - normalna je ljudska osobina. Voleti sebe nije greh. Štaviše, svaka ljubav prema drugom ljudskom biću ima svoj koren u ljubavi prema sebi. Šta ostaje od čoveka koji ne ume ni sebe da voli? - Nezadovoljno biće, mizantrop, sociopata.
Maloverje? Volela bih da dete od 4-5 godina, koje se, na primer, boji mraka i insekata, shvati da suština njegovog straha leži u maloverju. Jer, Zilote, i takav - nama, odraslim ljudima, apsurdan strah - ipak je strah. Ne postoje samo tzv. "veliki" strahovi apokaliptičnih razmera (od bolesti, smrti, razaranja); postoje i oni manje "produhovljeni" - od buba, zmija, zubara, učiteljice, ringišpila, najagresivnijeg dečaka u školi, od autoriteta, prvog seksualnog odnosa, trudnoće, ispita na fakultetu... strah od čega god hoćeš... šta god ti padne na pamet... jer, ljudska psiha je čudo raznolikosti i misterije. A da bi se strahovi uspešno prevazišli, čovek se od malena mora vaspitavati i podučavati da potraži objašnjenje za sve ono što mu je nepoznato... da saznaje ... obrazuje se ... uči.