Razum i ljubav

Gledam danas neku seriju i ima romantična scena kada devojka kaže momku: "Ti si moja slabost". Onda sam pauzirao epizodu i malo razmišljao o tome. Vođen stoičkom školom filozofije smatram da razum treba biti iznad svega, ali onda se postavlja pitanje, kakva je to ljubav vođena razumom? Kako voleti istinski, u potpunosti se predati emocijama, a da ipak to razumom kontrolišeš.

To je nemoguće.

Razum i emocije isključuju jedno drugo. Ili ćeš biti razuman u datom momentu ili emocionalan. Dakle, da li jedan stoik može istinski voleti, a opet imati kontrolu nad svojim akcijama?

Marko Aurelije voleo je i Lucija Vera i Komoda. I Antonina. Pa i svoju ženu. A bejaše bio stoikom
 
Gledam danas neku seriju i ima romantična scena kada devojka kaže momku: "Ti si moja slabost". Onda sam pauzirao epizodu i malo razmišljao o tome.
Naravno da jeste. Slabost, ne mora da bude i posrnuće
Kada nekoga volimo slabi smo na tu osobu, imamo želju da budemo sa njom i sve odluke vuku na tu stranu.

Zasigurno ne mislimo hladne glave. Ko je hladan, možda se samo malko navikao na tu ljubav, čim se ona uzdrma, odmah se pokazuju emocije. Recimo voliš svoje dete, ali to je svakodnevno. Međutim, kada pomisliš da mu se nešto desilo pretrneš od straha jer.. voliš. Slab si na to. I najviše te može povrediti neko koga voliš.

Vođen stoičkom školom filozofije smatram da razum treba biti iznad svega, ali onda se postavlja pitanje, kakva je to ljubav vođena razumom? Kako voleti istinski, u potpunosti se predati emocijama, a da ipak to razumom kontrolišeš.
Emocije se puste, ali nadgledaju.

To je nemoguće.

Razum i emocije isključuju jedno drugo. Ili ćeš biti razuman u datom momentu ili emocionalan. Dakle, da li jedan stoik može istinski voleti, a opet imati kontrolu nad svojim akcijama?
Može, zato i jeste stoik.
Razumom će samo nekada postaviti samom sebi barijeru i reći: dalje nećeš ići.
 
Sa druge strane, imamo Marka Aurelija koji kaže:

"Accept the things to which fate binds you, and love the people with whom fate brings you together, but do so with all your heart.— Marcus Aurelius"
"Prihvati stvari sa kojima te sudbina vezuje, i voli sve ljude sa kojima te sudbina spaja, ali čini to celim srcem".
Mudro.

Dakle, Stoicizam u svojoj biti nije protiv ljubavi, a i zašto bi bio? Ali naglašava da čovek mora kristalo razumeti šta je ljubav, šta je požuda. Jer, požuda nije vrlina i samo će ti naškoditi i nećeš imati kontrolu nad sobom.

To da požuda nije vrlina, eto, datira od Starih. Možda su to mislili zato što je u stanju požude teško kontrolisati šta se dešava. No,, predlažem sledeće: razumom se napravi okvir nekog odnosa, recimo proceni da je sa tom i tom osobom bezbednije ili uslovi su takvi da pretpostavljamo da ćemo moći sve posle da iskontrolišemo, i onda se neko vreme tome predati sasvim. Samo posmatrati. Mislim da je to prava stvar. Jer, ako već pišeš o erotskoj ljubavi dvoje, bez požude i ludosti, nije to to.
Sve u svemu, s moje tačke gledišta, kada me bilo koja devojka pitala "Zašto me voliš", uvek sam davao isti odgovor "Ne znam, to je prosto tako, jer kada bih znao, to ne bi bila ljubav"
Ovaj drugi deo je malka patetika, a prvi deo je tako, naravno da ne možemo sasvim znati.
 
Nemaju dodira, Samo dele isto fizicko telo.
Srce cesto razumu kvari koncept ljubavi i obratno.

Nikada ne iskljucuju jedno drugo uvek su u sazivotu i neko kao i u Areni sa gladijatorima, pobedi.
Na srecu ili na stetu vlasnika srca/razuma.
 
imamo želju da budemo sa njom i sve odluke vuku na tu stranu.
Da li su to nužno i racionalne odluke? Da li su štetne po nas same? Uvešće nas u patnju, a kako se nositi sa patnjom ako ne razumom što znači da moraš nekako obuzdati tu emociju. A čineći to, da li je ona potpuna onda?

Ovaj drugi deo je malka patetika, a prvi deo je tako, naravno da ne možemo sasvim znati.
Moj odgovor je patetičan?
Evo objašnjenja. Ako joj pružim racionalne odgovore, njih može biti mnogo, mnogo i opet, gde je kraj listi? Ona na to može reći: Ali i druge žene imaju to i to. Čak ima i lepših od mene, i pametnijih itd. Razumna konstatacija.

I opet, kada volimo, mi to ne možemo odabrati. Ne mogu sebe naterati nekoga da volim ili ne, zato ljubav u svojoj biti i jeste iracionalna. Da se mogu voditi razumom i da mogu kontrolisati svoje emocije, onda mogu voleti bilo koga, a to nije baš tako.
Možda su to mislili zato što je u stanju požude teško kontrolisati šta se dešava. No,, predlažem sledeće: razumom se napravi okvir nekog odnosa, recimo proceni da je sa tom i tom osobom bezbednije ili uslovi su takvi da pretpostavljamo da ćemo moći sve posle da iskontrolišemo, i onda se neko vreme tome predati sasvim. Samo posmatrati. Mislim da je to prava stvar. Jer, ako već pišeš o erotskoj ljubavi dvoje, bez požude i ludosti, nije to to.
Tako oni i jesu razmišljali, baš kao što si sada napisala. Prvo razgraničiti šta je požuda, šta je zaljubljivanje, a šta ljubav. Prihvatili su da su te stvari prirodne i kao takvima čovek mora podleći, ali je važno kako raslojiti dobre emocije od loših. To je suština njihovog razmišljanja. Odbaci sve one emocije koje će ti naneti zlo.

Nikada ne iskljucuju jedno drugo uvek su u sazivotu i neko kao i u Areni sa gladijatorima, pobedi.
Tvoja paralela upravo ukazuje na to da jedan mora pobediti, odnosno da je suživot nemoguć. Na kraju te borbe ili razum preovlada, ali onda se gasi emocija, ili emocija preovlada, te se razum gasi. Potvrđuješ ono što sam napisao.
 
Da li su to nužno i racionalne odluke? Da li su štetne po nas same? Uvešće nas u patnju, a kako se nositi sa patnjom ako ne razumom što znači da moraš nekako obuzdati tu emociju. A čineći to, da li je ona potpuna onda?
Jeste, dosadno je to stalno obuzdavanje emocija. Međutim, bolje i to nego da ih nema, to je tek pakao, kada si hladan i sve ti je ravno.

Nije potpuna. Ali. Može da se odvrne slavina na jednu noć recimo ili dve :D
Moj odgovor je patetičan?
Evo objašnjenja. Ako joj pružim racionalne odgovore, njih može biti mnogo, mnogo i opet, gde je kraj listi? Ona na to može reći: Ali i druge žene imaju to i to. Čak ima i lepših od mene, i pametnijih itd. Razumna konstatacija.
Mislila sam na izjavu da ako bi znao to ne bi bila ljubav.
Ne znamo i ne moramo da znamo.

I opet, kada volimo, mi to ne možemo odabrati. Ne mogu sebe naterati nekoga da volim ili ne, zato ljubav u svojoj biti i jeste iracionalna.
Pa da.
Da se mogu voditi razumom i da mogu kontrolisati svoje emocije, onda mogu voleti bilo koga, a to nije baš tako.

Tako oni i jesu razmišljali, baš kao što si sada napisala. Prvo razgraničiti šta je požuda, šta je zaljubljivanje, a šta ljubav. Prihvatili su da su te stvari prirodne i kao takvima čovek mora podleći, ali je važno kako raslojiti dobre emocije od loših. To je suština njihovog razmišljanja. Odbaci sve one emocije koje će ti naneti zlo.
To je razumno, da.
Ali onaj moj predlog o proceni kada se prepustiti je nešto što ja primenjujem.
Tvoja paralela upravo ukazuje na to da jedan mora pobediti, odnosno da je suživot nemoguć. Na kraju te borbe ili razum preovlada, ali onda se gasi emocija, ili emocija preovlada, te se razum gasi. Potvrđuješ ono što sam napisao.
Ja bih na to malko drugačije gledala. Iako se u biti često suprotstavljaju, kao razumna bića usmeravamo odnos u željenom pravcu. Emocija je kao razuzdani konj, a razum kao jahač sa onim užetom. Niti je lepo bez emocija koje donose životnu energiju i radost, niti je dobro bez jahača. Na kraju, čak i kada s eprepustimo emocijama, moramo da doziramo svoj nastup sa voljenom osobom, nekad da se uzdržimo od nečega itd. a sve u cilju koristi za oboje.
 
Nije baš. A i ne volim tamo da otvaram teme jer ljudi koji u njima diskutuju ne znaju ništa o ljubavi. Sve je to samo seks, a da ne pominjem trolove.
Kako sam naveo razum u osnovi teme, a razum je nešto što je bliže psihologiji kao nauci. Sa te strane malo i gledam, pristupam temi.

ovo si pogrešio ☝️
što se neko nekad sprda, to ni malo ne znači da ne zna ništa o ljubavi. Naprotiv.

Iznenadio bi se koliko oni koji se samo šale zapravo umeju ozbiljno da vole. Ne stavljaj znak jednakosti između pisanja na forumu i osoba
 
Iza monitora si mi, to ne mogu znati. A do sada si pisalo veoma mudro i ozbiljno, tako da sam propustio šalu.
Tražili smo mi da se odvoji pdf ljubav od seksa, ali nije nam uspelo. :(
naravno da nije, jer i ne treba.
Evo ti sad ovde pišeš i to je ok
Erotska ljubav se ne može odvojiti od sexa. A o drugim vrstama ljubavi ima puno potforuma, i ovaj i filozofija, pa i književnost, romantika itd
 
ovo si pogrešio ☝️
što se neko nekad sprda, to ni malo ne znači da ne zna ništa o ljubavi. Naprotiv.

Iznenadio bi se koliko oni koji se samo šale zapravo umeju ozbiljno da vole. Ne stavljaj znak jednakosti između pisanja na forumu i osoba
Ono što čovek piše, govori i čini je odraz njegove ličnosti. To šta on misli u glavi, a ne kaže se ne računa. Do sada, poučen prethodnim iskustvom, samo trolovi. Neka hvala.
 
Gledam danas neku seriju i ima romantična scena kada devojka kaže momku: "Ti si moja slabost". Onda sam pauzirao epizodu i malo razmišljao o tome. Vođen stoičkom školom filozofije smatram da razum treba biti iznad svega, ali onda se postavlja pitanje, kakva je to ljubav vođena razumom? Kako voleti istinski, u potpunosti se predati emocijama, a da ipak to razumom kontrolišeš.

To je nemoguće.

Razum i emocije isključuju jedno drugo. Ili ćeš biti razuman u datom momentu ili emocionalan. Dakle, da li jedan stoik može istinski voleti, a opet imati kontrolu nad svojim akcijama?


Čitam uvodni post, čitam i odgovore..Nije mi jasno zašto je pitanje postavljeno o stoicima. Nismo svi stoici.

Kada smo zaljubljeni, mislimo samo o emocijama. Ne slušamo razum, pa se dogodi da završimo u lošoj vezi, koja obično traje samo dok ne upoznamo i mane našeg partnera/ partnerke.

Ljubav je nešto drugo. Ozbiljna i prava veza ne mogu da se porede sa onim kada smo zaljubljeni.

Razum i emocije su tada usklađene. Ne isključuju jedno drugo.

Bold br.2. Ne razumem želju da se sve kontroliše. Zašto stoici moraju sve da kontrolišu, pogotovo zašto moraju emotivnu vezu? Zašto se unapred misli o lošim stvarima koje mogu, a ne moraju da se dogode.

Život ne možemo da kontrolišemo. Donosi nam i lepe i tužne dane.

A što se ljubavi i emocija tiče, treba da uživamo ako je veza dobra, ako nema problema. Ne treba da se osećamo napeti, jer moramo da sve kontrolišemo.

Pošto je ovo ptf "Psihologija" pitanje se samo nameće: Zašto stoici, i ljudi koji nisu stoici moraju da sve drže pod svojom kontrolom?
 
I opet, kada volimo, mi to ne možemo odabrati. Ne mogu sebe naterati nekoga da volim ili ne, zato ljubav u svojoj biti i jeste iracionalna. Da se mogu voditi razumom i da mogu kontrolisati svoje emocije, onda mogu voleti bilo koga, a to nije baš tako.

Ваља дефинисати појмове.

Реч "рационално" је атрибут који описује одлуку или радњу чије су последице боље од последица сваке друге одлуке или радње која ти је била на располагању.

Реч "ирационално" означава супротну појаву.

Волети некога може али не мора бити рационалан чин. Све зависи од тога какве су последице. Тим речено, љубав није сама по себи ирационална.

Оно што ти овде заправо тврдиш јесте то да човек не може свесно да утиче на то да ли ће да воли, како ће да воли и кога ће да воли. Али ни то није тачно.

Тачно је да кога, како и колико волимо најчешће одређују наши аутоматизми -- механизми који се аутоматски, независно од наше свести, активирају и извршавају кад се одређени услови испуне -- али ми имамо моћ да исте зауставимо и модификујемо по потреби. Не владају они нама, тј. не би требало, већ ми њима.
 
Ваља дефинисати појмове.

Реч "рационално" је атрибут који описује одлуку или радњу чије су последице боље од последица сваке друге одлуке или радње која ти је била на располагању.

Реч "ирационално" означава супротну појаву.

Волети некога може али не мора бити рационалан чин. Све зависи од тога какве су последице. Тим речено, љубав није сама по себи ирационална.

Оно што ти овде заправо тврдиш јесте то да човек не може свесно да утиче на то да ли ће да воли, како ће да воли и кога ће да воли. Али ни то није тачно.

Тачно је да кога, како и колико волимо најчешће одређују наши аутоматизми -- механизми који се аутоматски, независно од наше свести, активирају и извршавају кад се одређени услови испуне -- али ми имамо моћ да исте зауставимо и модификујемо по потреби. Не владају они нама, тј. не би требало, већ ми њима.
Da. Nije ljubav iracionalna.I ne isključuje razum, samo uključuje osećanja.
 
Gledam danas neku seriju i ima romantična scena kada devojka kaže momku: "Ti si moja slabost". Onda sam pauzirao epizodu i malo razmišljao o tome. Vođen stoičkom školom filozofije smatram da razum treba biti iznad svega, ali onda se postavlja pitanje, kakva je to ljubav vođena razumom? Kako voleti istinski, u potpunosti se predati emocijama, a da ipak to razumom kontrolišeš.

To je nemoguće.

Razum i emocije isključuju jedno drugo. Ili ćeš biti razuman u datom momentu ili emocionalan. Dakle, da li jedan stoik može istinski voleti, a opet imati kontrolu nad svojim akcijama?

😂😂 Na sta si pauzirao. 😁 Ajde da verujemo.
 

Back
Top