Postoje i parovi koji imaju lep i dugovečan brak.
Moram da dam primer iz moje porodice: Deda je bio veseo čovek, voleo je društvo, mnogo je radio i do svojih poznih godina. Bio je lep i šarmantan čovek. Nije se obazirao što je tada, u to vreme, živeo na periferiji Beograda ( sada Voždovac nije periferija grada ). Nije bio cicija.
Baba je bila "gospođica iz centra grada", u poređenju sa dedom, bila je prosečna, nije bila lepa kao deda. Jako joj je značilo što je rođena u centru grada, i da nije volela dedu, nikada se ne bi preselila na periferiju.
I dok je deda voleo društvo i bio uvek veseo, pozitivan, baba nije imala puno prijateljica. Držala je ljude na distanci. Za razliku od dede koji je bio vredan čovek, ona je radila samo kada bi baš morala.
Bila je nervozna i večito nezadovoljna nečim. Bila je namćor

Nerado je pozajmljivala novac i štedela je.
Njih dvoje su bili suprotnosti koje se privlače. Skoro 70 godina su proveli zajedno.
To je primer iz moje lične istorije.
Pravili su kompromise, i jedno drugo dopunjavali.