Разлог Mојковачке битке - истине и збалуде

Мислим великим делом на то што ви сада причате и покушавате да кажете , као и неке ствари друге јер на пример Краљ Никола за мене неће никад бити издајник!

E pa to da je kralj Nikola bio izdajnik ne pričam ja (niti "mi") - upravo je tako pisano o kralju Nikoli poslije 1916. godine! A to da su se Crnogorci na Lovćenu držali bijedno - na to je mislio Janko Vukotić, kada je rekao da ima potrebu da demantuje 95% onoga što je do tada pogrešno objavljivano o padu Lovćena! Ipak to nije omelo mnoge da nastave da pišu kako Lovćen izdat od kralja Nikole i da su se Crnogorci kukavički tada držali - evo čak i do današnjeg dana!
 
E pa to da je kralj Nikola bio izdajnik ne pričam ja (niti "mi") - upravo je tako pisano o kralju Nikoli poslije 1916. godine! A to da su se Crnogorci na Lovćenu držali bijedno - na to je mislio Janko Vukotić, kada je rekao da ima potrebu da demantuje 95% onoga što je do tada pogrešno objavljivano o padu Lovćena! Ipak to nije omelo mnoge da nastave da pišu kako Lovćen izdat od kralja Nikole i da su se Crnogorci kukavički tada držali - evo čak i do današnjeg dana!

Ма то нико није рекао ми Мојковац држимо и чувамо као живу легенду и сећање на Црногорце које им никада нећемо заборавити!
Ја уопште нисам знао да је неко тако нешто тврдио какав црни кукавичлук , орден за храброст!
 
Gospodo, Đeneral Radomir Vešović, je na sramotnom beogradskom suđenju protivu njega, izrekao ISTINU o svemu što se dogodilo crnogorskoj vojsci, i o svemu što će se kasnije dešavati:

''''Kapitulacija Crne Gore nije bila politički akt, nego strategijska nužnost, data činjenicom da je cijela crnogorska vojska pretvorena u zaštitnicu odstupajućih ostataka razbijene srbijanske vojske. Da bi taj zadatak uspješno obavila, crnogorska vojska morala je otići duboko u Sandžak, čak do Užica. Time je svoj front toliko protegla, da je na njemu morala angažovati sve svoje raspoložive snage. S jedne strane zadatak da se pomogne odstupajućoj srbijanskoj vojsci, a s druge strane procjena Crnogorske vrhovne komande, čiji je šef bio ondašnji srbijanski pukovnik, a današnji đeneral i pomoćnik šefa štaba Vrhovne komande, đeneral Pešić, da Austrijanci neće napasti od Boke, učinili su da Lovćen ostane skoro potpuno bez odbrane. Kasnijim događaji dokazali su da je takvim rasporedom crnogorske vojske učinjena njena neizbježna katastrofa. Evo kako. 25. i 26. decembra 1915. godine, crnogorska vojska izvojevala je jednu sjajnu bitku u Sandžaku, kod Bijelog Polja. Crnogorci su, doduše, imali velike gubitke, preko 1500 mrtvih i ranjenih, ali su primorali Austrijance da se povuku 30 kilometara. Međutim, Austrijanci su 27. decembra izašli na nezaštićeni Lovćen, i brzim maršom krenuli primorsko-planinskim vijencem, ka Skadru, jedinim vratima naše odstupnice. Svima je bilo jasno da je zapečaćena sudbina crnogorske vojske, koja se tada nalazila u Sandžaku. U ovoj očajnoj situaciji crnogorski Kralj, na zahtjev Vlade i po savjetu predstavnika savezničkih sila, poslao je austro-ugarskom vladaru brzojavnu ponudu mira. Tom smo koraku pristupili u nadi da će austrijska vojska dobiti naredbu da stane, kako bi dobili vremena za povlačenje naše vojske iz Sandžaka. Ali, austrijska vojska nije stala! I već je krajem decembra zauzela visove koji dominiraju Skadrom. O bilo kakvom spasavnju crnogorske vojske više nije moglo biti ni govora. Nama ministrima nije ostalo ništa drugo, nego ili da izbjegnemo sa kraljem i familijom napolje, i ostavimo u ropstvu vojsku i sav narod crnogorski, ili da ostanemo u zemlji i dijelimo sa narodom zlu sudbinu. Mi smo izabrali ovo drugo, pustivši kralja da sa ministrom predsjednikom i sa familijom izbjegne. Sa nama u zemlji, ostao je na samrtničkoj postelji, knjaz Mirko, koji je u ropstvu i umro. Mi smo časno sa narodom dijelili kobni udes. Kao što vidite gospodo, crnogorska kapitulacija nije politički akt, nego jedna vojnička katastrofa data nužno momentalnom strategijskom situacijom. Srbijanski kralj, njegova vlada i vojska, mogli su izbježati samo kroz crnogorsku krv, a crnogorska vojska mogla ih je spasiti samo po cijenu sopstvene slobode. Moji drugovi ministri i ja, možda nijesmo smjeli dozvoliti da crnogorska vojska plaća svojom slobodom ma čiju slobodu, pa ni onu brata rođenog! Ali, o tome neka sudi istorija. Ja ću na ovom mjestu samo da istaknem, da je krenuo naopakim putem onaj koji uslove zajedničkog državnog života sa nama traži u klevetanju našega oružija!''

Dodao bih i gotovo futurističku izjavu Jovana Plamenca, i to u polemici sa bjelašem Ristom Jojićem, 31. decembra 1925. godine u listu ''Balkan'': ''(...) Ја сам се борио за васпоставу Црне Горе из моралних и политичко-економских интереса нашег народа и цијеле наше нације. Стајао сам на челу те борбе као вјеран војник и одан син Црне Горе до потоњег издисаја моје херојске Отаџбине и мога мученичког старог Краља, који је кроз толика мучна деценија хрвао мачем и пером за остварење идеала српског народа (...) Ја сам, као државник, стварао и подизао Српство, а г. Јојић га је рушио. За чији је рачун то вршио он то сам зна (...) Г. Јојић се стално у својој интерпелацији позива на Подгоричку Народну Скупштину. Али одлуке такозване Подгоричке Скупштине немају никакве вриједности, нити са државно-правног становишта, нити са интернационалног права. Позивати се на овакву Скупштину, то значи не само вријеђати част, понос и српске патриотске осјећаје Црне Горе и Шумадије него и распаљивати мржњу и подизати Хималаје између та два народна дијела; а то је опасна ствар, јер су раније Црногорци и Шумадинци имали само спољни национални проблем а данас имају и унутрашњи. Ни један далековиди државник не смије ово губити из вида (...).''
 
Ko je rekao da sa Aleksom Stanišićem nešto ne valja - rekao sam da je čovjek porijeklom iz Crne Gore - živio je u Prijepolju, a da nije iz Crne Gore! Jesam li što pogriješio?

Spomenuo si ga u kontekst zamjerki...što ti ljudi nisu Crnogorci bili...

Slažem se za izbore 1923, 1925 i 1927. godine da su bili najdemokrtičniji do tada uz sve mane - za ove iz 1921. godine se zaista ne mogu složiti, s obzirom da su održani u maltene poluratnom stranju!

Hoćeš da kažeš iz 1920. godine?

Eh sad, poluratno stanje. :P Bar je bilo tajnog glasanja i biračkih spiskova i glasačkih kutija, zar ne?

Popis - rast Crnogoraca, rast Srba - priznajem da sam pogriješio u predpopisnoj procjeni, mada ne mnogo :-)

Kako misliš da si pogrešio, rezultati još ni stigli nisu. :P
 
Neće biti: KPJ (J. Tomašević) - 10 869 (37.99%), JRS (J. Đonović) - 4613 (16.12%), Nezavisna lista Spasoja Piletića - 2405 (8.41%), DS (P. Čubrović) - 4062 (14.2%), DS (A. Radović) - 1488 (5.2%), NRS (M. Raičević) - 3837 (13.41%) i Neoprjedjeljena lista Novice Šaulića - 1338 (4.68%)! Odavde slijedi KPJ - 4, JRS -2, DS - 2 (na dvije odvojene liste po mandat), NRS - 1, Spasoje Piletić - 1 i Novica Šaulić - 0!
A demokrte su tada dobile 5500 glasova ili 19.4%!

Jugoslovenska republikanska stranka se tada zvala ne tako, već RDS - Republikanska demokratska stranka. Može se smatrati da je DZ išao na tri odvojene liste, zato što je RDS tek bila izdvojena iz Demokratske zajednice (čini mi se da je išla pod tim imenom, češće nego kao DS, programski), i sa DZ još uvijek sačinjavala isti blok.

Inače, što se tiče Spasoja Piletića; on je bio bješe klubaš i bjelaš, te docnije unitarista u Jugoslaviji?

P. S. Ovdje na spisku ti nedostaje još jedna lista (uspostavili su je beogradski krugovi), koja je osvojila 8.41%!!!
 
Poslednja izmena:
Говорим о твом механизму доказивања. Прво напишеш да није било генерала Хрвата (што је тачно, мада их је било, али мало) да би то у следећем посту претворио у доказ о српској хегемонији у војсци. А када ти се на примеру Словенаца покаже да хегемоније није било, ти онда кажеш "за Словенце нисам питао".

А колико је било официра Хрвата - а што не би ти то одговорио мени, кажеш да их је било мало, биће ти лако да их пребројиш.

Da, u pitanju je ne prosrpstvo, već antihrvatstvo...bila je mnoo antihrvatski rastrojena, više nego 'velikosrpski'.
 
Spomenuo si ga u kontekst zamjerki...što ti ljudi nisu Crnogorci bili...

Hoćeš da kažeš iz 1920. godine?

Eh sad, poluratno stanje. :P Bar je bilo tajnog glasanja i biračkih spiskova i glasačkih kutija, zar ne?

Da, jesam - pa i prvi namjesnik u Crnoj Gori u Kraljevini SHS je bio čovjek porijeklom odavde Ivo Pavićević - bio je jako nepoplaran i omražen, čak i od strane bjelaša! Poenta nije da čovjek koji upravlja Crnom Gorom mora biti nacionalni Crnogorac (tada takvih i nema) - već da je iz Crne Gore, i da iza njega stoji većina građana odavde, pa bez obzira koje čovjek bio nacije i vjere!

Za 1921. godinu - moj lapsus - mislio sam na izbore 1920. godine!

A nije bilo poluratno stanje tada u Crnoj Gori? Dozvoljeno je pravo glasa onima u Gaeti? Dozvoljeno je zelenašima da predaju listu? Pa i ovakvi rezultati i ne idu baš pretjerano u korist bezuslovnih ujedinitelja - kad se malo bolje proanaliziraju!
 
Jugoslovenska republikanska stranka se tada zvala ne tako, već RDS - Republikanska demokratska stranka. Može se smatrati da je DZ išao na tri odvojene liste, zato što je RDS tek bila izdvojena iz Demokratske zajednice (čini mi se da je išla pod tim imenom, češće nego kao DS, programski), i sa DZ još uvijek sačinjavala isti blok.

Inače, što se tiče Spasoja Piletića; on je bio bješe klubaš i bjelaš, te docnije unitarista u Jugoslaviji?

P. S. Ovdje na spisku ti nedostaje još jedna lista (uspostavili su je beogradski krugovi), koja je osvojila 8.41%!!!

Pazi, u pravu si za naziv Republikanaca i njihov status do januara 1920 godine (čini mi se) - ali ih od tada ne možemo svrstati u DZ - ova je prihvatila Karađorđeviće, a za Republikance ti samo ime kaže da nisu! I na izbore u Crnoj Gori izlaze kao JRS! Vođe i komunista i republikanaca su bili bjelaši - ali s obzirom na nepostojanje zelenaške liste, ogroman broj zelenaških simpatizera koji nisu bili van Crne Gore, u šumi ili po zatvorima - daju glas antikarađorđevskim strankama republikanske provinijencije - a da je to tako, uporedi mjesta đe suovi dobili najviše glasova, sa kasnijim mjestima đe je glasove osvajala Crnogorska stranka! I objasni njihov kasniji rapidan pad u biračkom tijelu - za komuniste se to i da objasniti, ali zašto rapidno padaju i Republikanci?

Nijedna lista nije preskočena - ta koja je osvojila 8.41% je upravo lista Spasoja Piletića - izrazitoga bjelaša! Preračunaj!
 
U pravu i da se pojam velikosrpski hegemonizam vezuje za Načertanije - međutim ja se ne bih složio sa tim - svoje velikodrževne planove je tada imao svaki nacionalno svjestan narod na Balkanu, pa i u Evropi! Jedan takav plan je bio imanentan tom vremenu!
Ono na šta bih ja skrenuo pažnju je da politička elita Srbije nije imala sluha za narode koje je oslobodila znatno kasnije - tako najprije nije imala razumjevanja za makedonske Slovene, a zatim je i na Jugoslaviju gledala kao na proširenu Srbiju, jer je smatrala da joj takvo stanje prirodno pripada po pravu oružja! O velokosrpskom hegemonizmu pišu i Srbi - Svetozar Marković, Dimitrije Tucović, Svetozar Pribićević, svi predratni srpski komunisti, srpski demokrati su optuživali radikale za velikosrpski hegemonizam kada su bili u opoziciji između dva rata, o njemu pišu poslijeratni srpski istoričari itd.
U pravu si da se na Srbe, Hrvate i Slovence gledalo od strane političke elite kao na jedan narod sa tri imena - iako su Hrvati od samog ulaska u novu državu bili svjesni svog nacionalnog identiteta, baš kao i Slovenci! Pa i kada je Aleksandar uveo pojam Jugoslovenski narod - i dozvolio radove kulturnim udruženjima samo sa ovim predznakom, a zabranio one sa plemenskim - i to je važilo samo za Hrvate i Slovence - Srpska Pravoslavna Crkva, Kolo srpskih sestara, Srpska kraljevska akademija itd. su zadržali svoje nazive - nisu im promjenjeni nacionalni atributi! I čini mi se da su čak i u AU Hrvati imali svoga Bana i Sabor (istina samo na nivou plemstva) - u Kraljevini SHS to od 1922-1939. godine nisu imali! A nije im se htjelo izaći u susret da se zemlja federalizuje - pa zašto nije - eto Njemačka, Švajcarska ili Austrija su bile federacije?
Bojim se da se nijedan Hrvat neće složiti sa tvojom konstatacijom u vezi Aleksandra - pa ni meni baš nije najjasnija?
Eto - sad opravdah hrvatske oficire za držanje u ratu, čak i za Jasenovac? Nema smisla - pažljivo pročitaj šta pišem! Samo nemoj reći da se zbog Jasenovca ne smije spomenuti politička neravnopravnost Hrvata u Kraljevini Jugoslaviji!
Pa mi Crnogorci jesmo u ubjedljivo najvećem broju smatrali Jugoslaviju svojom državom koju treba braniti od spoljnjeg neprijatelja - za ujedinjenje su bili svi - ali ogroman broj Crnogoraca nije bio zadovoljan svojim položajem u toj državi, to ti je zaista istorijski fakat!

Tačno je da su su Svetozar Marković (umro1875) i Dimitrije Tucović (poginuo 1915) kritikovali Veliku Srbiju, samo što ta kritika i ta Velika Srbija nemaju veze sa ovim o čemu mi pričamo.

A što se srpskih komunista tiče - pa to su prononsirani agenti Kominterne koji su sprovodili njene metode i njenu politiku, a politika je bila određena prijateljskim držanjem Jugoslavije, a pre svega dinastije, prema belim Rusima, izbeglicama. Srpski komunisti su pola srpske inteligencije postreljali, a što su osuđivali veliku Srbiju, ni po jada.

Ne znam kakva je to glupa priča o zabrani hrvatskog i slovenačkog imena. Kralj da zabrani ime Srpske pravoslavne crkve? Pa to je smešno. Kolo srpskih sestara je starije od Jugoslavije. Hrvati su odranije imali akademiju nauka koja se zvala jugoslavenska pre nego što se kralj Aleksandar i rodio.

I nemoj o položaju Hrvata u AU, molim te. Da im je kralj Aleksandar dao to što su imali u AU monarhiji, danas bi ih bilo manje od Lužičkih Srba.

Jedna stvar se ignoriše. Kralj je ubijen 1934. godine. Vlada tročlano namesništvo, glavni namesnik je izrazito anacionalni princ Pavle, a jedan od namesnika Ivan Šubašić, Hrvat dakle.

O federaciji: Jugoslavija jeste federalizovana de fakto, 1940. godine, uspostavljanjem banovina.

Najzad, u nečemu se slažem. Srpska država se jeste odnosila ekspanzionistički prema Makedoncima (koji još nisu bili nacionalno konstituisani) i Albancima, mada bi se i to moglo relativizovati.
 
A nije bilo poluratno stanje tada u Crnoj Gori? Dozvoljeno je pravo glasa onima u Gaeti? Dozvoljeno je zelenašima da predaju listu? Pa i ovakvi rezultati i ne idu baš pretjerano u korist bezuslovnih ujedinitelja - kad se malo bolje proanaliziraju!

Jeste, ali ne može se nazvati poluratnim...zato što bi značilo da je isto takvo stanje vladalo i u Sandžaku, i u Makedoniji, i na Kosmetu, i duž granice sa Bugarskom, i u Međumurju, i u Baranji i po raznim dijelovima Hrvatske, itd...moglo bi se reći da je vladalo poluratno stanje po cijeloj državi.

Inače, u raznoraznim drugim tadašnjim demokratijama, postojali su svakojaki problemi. Niko rezultate izbora iz 1918. godine u Irskoj, održane i pod onakvim uslovima, ne bi nazvao 'poluratnim'.

Najviše mi smetaju zamerke tipa, žene nisu imale pravo glasa. Pa pobogu, Ujedinjeno kraljevstvo je podarilo generalna politička prava ženama 1928. godine, a Francuska tek 1945. godine, poslije Jugoslavije!
 
Pa mi Crnogorci jesmo u ubjedljivo najvećem broju smatrali Jugoslaviju svojom državom koju treba braniti od spoljnjeg neprijatelja - za ujedinjenje su bili svi - ali ogroman broj Crnogoraca nije bio zadovoljan svojim položajem u toj državi, to ti je zaista istorijski fakat!

Tačno, državu treba popravljati, a ne rušiti.

Šteta što je ovaj mentalitet nestao 1990-ih godina, kako u drugim republikama jugoslovenskim, tako i u Crnoj Gori...
 
Jeste, ali ne može se nazvati poluratnim...zato što bi značilo da je isto takvo stanje vladalo i u Sandžaku, i u Makedoniji, i na Kosmetu, i duž granice sa Bugarskom, i u Međumurju, i u Baranji i po raznim dijelovima Hrvatske, itd...moglo bi se reći da je vladalo poluratno stanje po cijeloj državi.

Inače, u raznoraznim drugim tadašnjim demokratijama, postojali su svakojaki problemi. Niko rezultate izbora iz 1918. godine u Irskoj, održane i pod onakvim uslovima, ne bi nazvao 'poluratnim'.

Najviše mi smetaju zamerke tipa, žene nisu imale pravo glasa. Pa pobogu, Ujedinjeno kraljevstvo je podarilo generalna politička prava ženama 1928. godine, a Francuska tek 1945. godine, poslije Jugoslavije!

Ja nisam jednom jedinom rječju spomenuo to što žene tada nisu imale pravo glasa u nekom negativnom kontekstu, ili kao zamjerku (to nije bilo neobično u to vremenu) - u Švajcarskoj su ga dobile tek 1971. godine!
Međutim da te podsjetim na akcije protiv pobunjenika u ljeto 1920. godine - par mjeseci prije izbora! Nema potrebe da citiram kako je tada izgledalo stanje u Crnoj Gori, i šta je rađeno za vrijeme te akcije - ima u knjizi Dima Vujovića "Ujedinjenje Crne Gore i Srbije", pa koga interesuje, neka čita!
 
Ja nisam jednom jedinom rječju spomenuo to što žene tada nisu imale pravo glasa u nekom negativnom kontekstu, ili kao zamjerku (to nije bilo neobično u to vremenu) - u Švajcarskoj su ga dobile tek 1971. godine!
Međutim da te podsjetim na akcije protiv pobunjenika u ljeto 1920. godine - par mjeseci prije izbora! Nema potrebe da citiram kako je tada izgledalo stanje u Crnoj Gori, i šta je rađeno za vrijeme te akcije - ima u knjizi Dima Vujovića "Ujedinjenje Crne Gore i Srbije", pa koga interesuje, neka čita!

Dimo je bolje od bilo kog drugog Crnogorca istražio događaje 1918. godine i tih godina nakon, za vrijeme tih sukoba i to nevjerovatno objektivno (jedino bih mu zamjerio za simpatije marksističke škole; npr. pisanje o socijalistima prvim u Podgoričkoj skupštini kao pretječi današnjeg SK CG i tako neki društveno-klasni kontinuiteti i rasprave, te ipak prisutni dio neobjektivnog pristupa kada se dodiruje tema Karađorđevića i monarhije), međutim, kao i svi ostali koji su se bavili tom temom, osim Dragoljuba Živojinovića, ima jednu veliku manu - oslanja se gotovo samo na domaće izvore; stranih izvora praktično nema, ako si zapazio.
 
Dimo je bolje od bilo kog drugog Crnogorca istražio događaje 1918. godine i tih godina nakon, za vrijeme tih sukoba i to nevjerovatno objektivno (jedino bih mu zamjerio za simpatije marksističke škole; npr. pisanje o socijalistima prvim u Podgoričkoj skupštini kao pretječi današnjeg SK CG i tako neki društveno-klasni kontinuiteti i rasprave, te ipak prisutni dio neobjektivnog pristupa kada se dodiruje tema Karađorđevića i monarhije), međutim, kao i svi ostali koji su se bavili tom temom, osim Dragoljuba Živojinovića, ima jednu veliku manu - oslanja se gotovo samo na domaće izvore; stranih izvora praktično nema, ako si zapazio.

Slažem se sa tobom da je Dimo najbolje prikazao događaje iz perioda 1916-1918. godine! Tačno je da je bio pod uticajem marksističke škole, i da ponekad i namjerno potencira i objašnjava neke stvari iz prošlosti prema potrebama njegovog vremena - to se u ovom slučaju ogleda u održavanju ravnoteže u pristupu između "bijelih" i "zelenih", đe se "crveni" predstavljaju kao najbolji put između ove dvije krajnosti, te oni predstavljaju sve najbolje iz obije ove grupacije, te su tako oni istinski reprezenti narodnih masa i njihovih htjenja!
Ne mogu se složiti da se Dimo oslanjao samo na domaće izvore - imaš na stranama 555-560. ove njegove knjige spisak literature i izvora - čak 88 jedinica su na stranim jezicima, i mahom su inostranog karaktera koji se tiču ovog problema! Mogu se složiti da je to samo mali dio literature i istorijskih izvora inostranog karaktera o ovom problemu - na nju će se posebno osvrnuti D. Živojinović i Š. Rastoder, pa bih njihova djela preporučio kao dopunu djelu D. Vujovića, koje je po meni "bukvar" za pristup objektivnom sagledavanju problema 1918. godine u Crnoj Gori!
 
Ne mogu se složiti da se Dimo oslanjao samo na domaće izvore - imaš na stranama 555-560. ove njegove knjige spisak literature i izvora - čak 88 jedinica su na stranim jezicima, i mahom su inostranog karaktera koji se tiču ovog problema! Mogu se složiti da je to samo mali dio literature i istorijskih izvora inostranog karaktera o ovom problemu - na nju će se posebno osvrnuti D. Živojinović i Š. Rastoder, pa bih njihova djela preporučio kao dopunu djelu D. Vujovića, koje je po meni "bukvar" za pristup objektivnom sagledavanju problema 1918. godine u Crnoj Gori!

Ja nisam rekao bukvalno isključivo, već je repertoar stranih izvora toliko mali, da Vujovićevo djelo može predstavljati samo monografsku publikaciju koja se sintetički oslanja mahom na domaće izvore uz blage tragove komunističke ideologije, a nikako neku vrstu šire sinteze.

To je ustvari i mana Živojinovića, za kojeg ja smatram najrelevantnijim za proučavanje ovog perioda, pogotovo zato što je on taj koji je otkrio kako Salisov izvještaj, tako i brojna druga potpuno nepoznata dokumenta. Dog Živojinović kritikuje Dima i sve ostale za oslanjanje na jedan uski, 'jugoslovenski' vid, tačku gledišta, on pravi sličnu grešku oslanjajući se gotovo isključivo na strane izvore. Zahvaljujući ogromnom obimu, Živojinovićevo djelo može imati znatno veće saznajne i nauče vrednosti, ali niti jedan jedini domaći izvor on nije uzeo, već sam prelistao do tada objavljene domaće naučne radove, koji još uvijek nisu dočekali objektivnu analizu moderne kritičke istoriografije, već su prepuni ispolitizovane obojenosti i njih komparativno koristio uz svoj korpus stranih istorijskih izvora.

Iz navedenih razloga, kako i iz ponekih drugih (metodološka superiornost) ja stavljam Živojinovića u osnov, pa onda za 'domaću' perspektivu, preporučujem čitanje drugih istoričara.

Hm? Zar je Rastoder vrijedan slične hvale na prikupljanju nepoznate građe i njenom objavljivanju?
 
Hm? Zar je Rastoder vrijedan slične hvale na prikupljanju nepoznate građe i njenom objavljivanju?

Itekako jeste - pa u njegovoj četvorotomnoj knjizi "Skrivana strana istorije:Crnogorska buna i odmetnički pokret 1918-1929. godine",I-IV, Bar, 1997 - on je objavio oko 1.700 potpuno novih i to tada neobjavljenih dokumenata vezanih za ovu temu!
A jako su mu dobre i knjige vezane za ovaj period (1916-1941): "Crna Gora u egzilu 1918-1925",I-II, Podgorica 2004; "Uloga Francuske u nasilnoj aneksiji Crne Gore", Bar, 2000; "Životna pitanja Crne Gore 1918-1929", Bar, 1996, "Političke borbe u Crnoj Gori 1918-1929", Beograd,1996; "Političke stranke u Crnoj Gori 1918-1929", Bar, 2000.
 
Slažem se sa tobom da je Dimo najbolje prikazao događaje iz perioda 1916-1918. godine! Tačno je da je bio pod uticajem marksističke škole, i da ponekad i namjerno potencira i objašnjava neke stvari iz prošlosti prema potrebama njegovog vremena - to se u ovom slučaju ogleda u održavanju ravnoteže u pristupu između "bijelih" i "zelenih", đe se "crveni" predstavljaju kao najbolji put između ove dvije krajnosti, te oni predstavljaju sve najbolje iz obije ove grupacije, te su tako oni istinski reprezenti narodnih masa i njihovih htjenja!

Pod kakvim je uticajem to je manje-više jasno, ne bi tu trebalo Marksa i marksizam da mešate.
 
Itekako jeste - pa u njegovoj četvorotomnoj knjizi "Skrivana strana istorije:Crnogorska buna i odmetnički pokret 1918-1929. godine",I-IV, Bar, 1997 - on je objavio oko 1.700 potpuno novih i to tada neobjavljenih dokumenata vezanih za ovu temu!
A jako su mu dobre i knjige vezane za ovaj period (1916-1941): "Crna Gora u egzilu 1918-1925",I-II, Podgorica 2004; "Uloga Francuske u nasilnoj aneksiji Crne Gore", Bar, 2000; "Životna pitanja Crne Gore 1918-1929", Bar, 1996, "Političke borbe u Crnoj Gori 1918-1929", Beograd,1996; "Političke stranke u Crnoj Gori 1918-1929", Bar, 2000.

Ne razumijem koji mu je bio problem, pa završi na klupi revizionista Sekule Drljevića i na čelu Dukljanske akademije nauka i umjetnosti..
 
http://www.bosnjaci.org.me/novosti/serbo-rastoder-gost-u-emisiji-ziva-istina

Šerbo Rastoder tvrdi da od Prvog srpskog ustanka do dan danas postoje tri stupca Srbije:

1. Srpska akademija nauka i umjetnosti
2. Srpska pravoslavna crkva
3. Politika u medijima

..u kontekstu naših nedavnih diskusija o Šerbu Rastoderu, Casino Royal...zar ovo zaista zvuči objektivno?

Сербо Растодер Бошњак!?:think:

Како се ми зовемо као мањина у Црној Гори по новом правопису Шјерби?!
 
Po onom Staromcrnogorcu, Serebalji... :lol:

Е ово ме насмеја сетих се нешто скоро са тв-а када су шпекулисали о концерту лепе Брене негде у Хрватској , па су мештани интервјуисани , бабе , деде , малади , сви огорчени мрзовољни ко највећи четници на Равној Гори , највећи непријатељ и пљуватор кога сам запазио је био човек Хрват , Данијел Сербо.:lol:
 

Back
Top