Разлог Mојковачке битке - истине и збалуде

Valjda znaš da je ova karta iz 1939. godine! Koliko je bilo Hrvata ministara u vladama Kraljevine SHS? Koliko ih je bilo recimo u vojsci (izuzimajući mornaricu) na komandnim mjestima? Treba biti objektivan - Kraljevina SHS je smatrana od dvora i od srbijanskih vladajućih krugova proširenom Kraljevinom Srbijim - koja je bila spremna da Hravtima prizna tek kulturna i vjerska prava, ali ne i da im da političku ravnopravnost u državi! Ka ovom će se tek skromno krenuti silom prilika - uoči spoljnje opsnosti od fažizma 1939. godine!

Да али то није дискриминација на националној основи, већ је београдска елита била неспособна да подели власт. Срби пречани су такође били запостављени. А што се Хрвата у војсци тиче - не можеш их све рехабилитовати, ипак су се борили на страни непријатеља до пре паре година, па сад одма` официри.
 
Да али то није дискриминација на националној основи, већ је београдска елита била неспособна да подели власт. Срби пречани су такође били запостављени. А што се Хрвата у војсци тиче - не можеш их све рехабилитовати, ипак су се борили на страни непријатеља до пре паре година, па сад одма` официри.

Oficirima bivše Austro-Ugarske vojske su priznati činovi u vojsci Kraljevine. To je izazivalo proteste srpskih oficira koji su smatrali da su time zapostavljani (čitave klase su davale ostavke) ali se vojne vlasti na to nisu obazirale.

Nre znam što se prepirete sa Kazinom. To što on priča je oveštala komunistička posleratna propaganda, usmerena ka tome da se sve turbulencije u prethodnoj Jugoslaviji objasne "velikosrpskim hegemonizmom".
 
Да али то није дискриминација на националној основи, већ је београдска елита била неспособна да подели власт. Срби пречани су такође били запостављени. А што се Хрвата у војсци тиче - не можеш их све рехабилитовати, ипак су се борили на страни непријатеља до пре паре година, па сад одма` официри.

Slažem se da su i Srbi prečani bili zapostavljeni u novoj državi, ali ipak treba znati da je Svetozar Pribićević bio čak 6 godina ministar u vladama Kraljevine, i to na važnim mjestima ministra unutrašnjih poslova i prosvjete! Svoj unitaristički koncept uređenja države će napustiti tek u periodu 1925 - 1927. godine! A što se tiče Hrvata - pa to je bilo i Pašićevo i Aleksandrovo gledanje! Ali i ako se nije imalo povjerenja u njih odmah poslije stvaranja države, valjda im je to povjerenje trebalo biti ukazano kasnije! Upravo je to i poenta priče - na Hrvate se gledalo sa nepovjerenjem i održavan je status quo koji je odražavao srbijansku poolitičku dominaciju - ništa nije rađeno na rješavanju problema koji je evidentno postojao i koji su svi uočili! Bojim se da beogradska elita nije bila nesposobna da podijeli vlast - već nije htjela to da uradi, jer je smatrala da joj po pravu oružja ona prirodno pripada! To je onaj rezon - "Mi smo Hrvate i Slovence oslobodili od bečke čizme i italijanskog imperijalizma - što se sad nešto bune?" Očigledno su se bunili jer oni nisu gledali na uređenje Jugoslavije na isti način kao beogradska politička elita!
 
Oficirima bivše Austro-Ugarske vojske su priznati činovi u vojsci Kraljevine. To je izazivalo proteste srpskih oficira koji su smatrali da su time zapostavljani (čitave klase su davale ostavke) ali se vojne vlasti na to nisu obazirale.

Nre znam što se prepirete sa Kazinom. To što on priča je oveštala komunistička posleratna propaganda, usmerena ka tome da se sve turbulencije u prethodnoj Jugoslaviji objasne "velikosrpskim hegemonizmom".

Koliko je bilo Hrvata generala u vojsci Kraljevine SHS? Termin "velikosrpski hegemonizam" (ipak je pravilnije reći velikosrbijanski ili beogradski hegemonizam) nisam izmislio ja, niti su ga jedino komunisti koristili - evo pročitaj knjigu bivšeg unitariste, Srbina prečanina, Svetozara Pribićevića "Diktatura kralja Aleksandra" izdate u Parizu 1933. godine!
 
Od 1945 do 1991, dakle za punih 45 godina, samo jedan Srbin (Petar Stambolić) je bio predsednik vlade, četiri godine. Za to vreme, da ne računam Tita koji je bio predsednik vlade do 1963, četiri Hrvata su bili predsednici vlade, od toga tri (poslednja) uzastopce. I opet im Jugoslavija nije valjala, i opet su im Srbi bili krivi.

Kazino, prestani sa tim proseravanjima. Tu političku priču više ovde ne možeš da prodaješ. Bolje se drži onog tvog Dime, mada je i on iz iste kuhinje ali je manje očigledno.
 
Koliko je bilo Hrvata generala u vojsci Kraljevine SHS? Termin "velikosrpski hegemonizam" (ipak je pravilnije reći velikosrbijanski ili beogradski hegemonizam) nisam izmislio ja, niti su ga jedino komunisti koristili - evo pročitaj knjigu bivšeg unitariste, Srbina prečanina, Svetozara Pribićevića "Diktatura kralja Aleksandra" izdate u Parizu 1933. godine!
Отишли смо далеко од Мојковца.Али..

Инсистираш како је Црна Гора у првој Југославији била у некм економски подређеном положају. А у каквом положају је, примера ради, била Стара Србија. Када вршиш поређења између привредног развоја у првој и другој Југославији, треба то да ставиш у историјски контекст: после Другог светског рата индустријализација је била историјски, светски тренд, а опет, Црна Гора се крајем осамдесетих налазила на економском зачељу у СФРЈ.


Привићевић?!
Па човек је архетип данашњих политичара. Да Савле постане Павле потребно је било Божије провиђење.
Шта је било потребно за Прибићевићеву трансформацију ?


Словенци?!

Па СЛС је била незаобилазан чинилац свих међуратних влада. Заједно са ЈМО и ЈРЗ је током тридесетих чинила владину листу ( ''Један народ, једна држава, један Краљ'').

Хрватска прича о ''великосрпској хегемонији'' почива на томе што ХСС до 1939. није ни једном била члан владајуће коалиције. А разлог њеног изозтављања је био једноставан: увек је тражила немогуће. Па довољно је само погледати границе бановине Хрватске. Нећу да питам да л' је вођено рачуна о српским етничким границама, већ да ли се водило рачуна и о муслимански интересима?
 
Poslednja izmena:
Koliko je bilo Hrvata generala u vojsci Kraljevine SHS? Termin "velikosrpski hegemonizam" (ipak je pravilnije reći velikosrbijanski ili beogradski hegemonizam) nisam izmislio ja, niti su ga jedino komunisti koristili - evo pročitaj knjigu bivšeg unitariste, Srbina prečanina, Svetozara Pribićevića "Diktatura kralja Aleksandra" izdate u Parizu 1933. godine!

Е јеси смешан!


Па узми књигу Милета Бјелајца ''Генерали и адмирали Краљевине Југославије'', па погледај.

Сви официри Хабзбуршке монархије су могли да поднесу пријаву за пријем у војску Краљевине СХС. Знаш ли колико је ''генералских'' пријава одбијено?
У војску Краљевине СХС ушло је око 3.500 официра из војске Краљевине Србије, из аустро-угарске војске око 2.500, а из црногорске 500-600 официра.

Еееејјјј!!!

Људи који су водили војску која је изгубила рат, бивају примани у војску која га је добила, у стеченим чиновима, без икакве провере!!! Па где се то још десило?
 
Poslednja izmena:
Да пошто смо видели да Петра Пешића именује сам Краљ Никола маргинализацијом Јанковића који категорички одбија да одступи од пана поставња га Краљ Никаола као свог пулена који ће запосети Скадар!

Овде видимо личне аспирације и претензије , да је Пешић био неспособан војник можда не знам судећи по ономе што је @Вук са Авале поставио изгледа да јесте , да Никола није имао избора не пије воду , имао је , избор је пао на онога који ће се оглушити о главни план и урадити ствар за Николине личне потребе!

Именује га Никола даља аргументација ослањавши се на поједине ауторе нарочито новије Црногорце по мени није никакав доказ већ политичка манипулација која долази исз истих извора и аутора који тврде да је Милош Обреновић дао 500 дуката Његошу да пише о Српству у Горском Вјенцу!

По Руским изворима Црногорски фронт је маргинализован од самих савезника са овим могу да се сложим!
 
Od 1945 do 1991, dakle za punih 45 godina, samo jedan Srbin (Petar Stambolić) je bio predsednik vlade, četiri godine. Za to vreme, da ne računam Tita koji je bio predsednik vlade do 1963, četiri Hrvata su bili predsednici vlade, od toga tri (poslednja) uzastopce. I opet im Jugoslavija nije valjala, i opet su im Srbi bili krivi.

Kazino, prestani sa tim proseravanjima. Tu političku priču više ovde ne možeš da prodaješ. Bolje se drži onog tvog Dime, mada je i on iz iste kuhinje ali je manje očigledno.

Socijalistička Jugoslavija je bila komunistička diktatura jednog čovjeka - to što je bila diktatura ne znači da je bila i zemlja bez ekonomskog i kulturnog progresa - on je zaista postojao! A nemoj mi reći da je Srbija u socijalističkoj Jugoslaviji bila zapostavljena - to baš ne bi pilo vodu! Beograd je prerastao u metropolu upravo za Titovog vremena! Kada je diktatora nestalo - ostalo je neriješeno međunacionalno i međurepubličko pitanje! Srbija nije shvatila da su neke republike htjele više ekonomske i političke samostalnosti - a ni njih neću da opravdavam, ni one nijesu htjele da shvate da su Srbi najbrojniji narod u Jugoslaviji i da oni moraju imati najveći dio vlasti (koja opet nije smjela biti apsolutna kako je želio Milošević)! Političke elte sa malo sluha i senzibiliteta su zajahale na vlast osamdesetih i devedesetih godina, svesrdno podržane od svojih nacija - i došlo je do raspada! Da smo zdravo - sad svako ima svoje i idemo dalje!
 
Koliko se moglo imati poverenja u hrvatske generale, i to smo videli posle rata: Tuđman, Bobetko, Špegelj.

Znači nije trebalo biti povjerenja u hrvatske generale - to implicira da u jugosloveskoj vojsci nije trebalo biti generala Hrvata, već su to trebali biti isključivo Srbi? Upravo to oslikava podsvjesno kako ti gledaš na Jugoslaviju - kao na prćiju Srbije đe će ona u svemu bitnom da odlučuje i da se pita! Ako nije bilo povjerenja u Hrvate zašto im se nije autonomija koju su tražili ili čak posebna država u toku tog perioda 1918-1941. - već su na silu držani u njenom okviru?
 
Тако да агументација о велико Српској хегемонији не пије воду јер оно што је ураћено 1918 хомогенизација Срба у СХС расточено је у парампарчад у Краљевини Југославији!
Сам Краљ Александар подстакнут Цвијићевим истраживањима о јединсвеној Југословенској антрополошкој раси сањаће сан о себи као будућем Архонту јединствене Југословенске нације , да ли је било лобирања комуниста из иностранстава не знам , знам да ће се љегов сан после назвати комунизам кога ће готовог наследити Друг Тито !
 
Срби нису били једини народ на свету који су своју демократску државност утопили у један шири савез под другим именом. Енглези нису жалили што су своју краљевину 1707. утопили у Велику Британију. Шкоти, Велшани и део протестантских Ираца су тек у том оквиру завршили процес прихватања енглеског језика, као свог народног говора. Уместо енглеске свести етничког идентитета, британски није сматран туђим и историјском омашком. Тек након 250 година ће почети процес сепарати зма и покушаја да се федерализовањем државе он избегне. Само су католички Ирци остајали фанатизовани противници оваквих државних проширења. Постоји европско правило да се католички сепаратисти (Британија, Белгија, Немачка) нису жалили на државу што јој је сузила оквир религиозне експанзије и доминације и увек, као по некој наученој формули, наводили неправду што је у администрацији мање католичких чиновника, у војсци официра, у парламенту посланика и у влади министара. Прећуткује се чињеница да су католици те државе сматрали туђим и нису хтели да њихови синови подметну плећа да их подижу. Кад генерал Гошњак око 1970, у социјалистичкој Југославији, обилази југословенске универзитете да наговори студенте хрватске, муслиманске и словеначке националности да прелазе у војне академије, он вели да само један срез у Србији даје више кандидата за официрске школе него све друге републике заједно. У Србији постоји традиција да се официрски чин сматра часним животним успехом. Калвинистички Холанђани су, 1815, своју демократску државу утопили у мултиверску и мултиетничку Краљевину Низоземску. Становници холандског језика су се поделили у протестантске Холанђане и католичке Фламанце. Ту су још били и католички Валонци, који су говорили француским језиком. Фламански и валонски католици су 1830. одбацили заједничку државу са калвинистичком браћом и створили своју белгијску нацију и самосталну државу. На исти начин је Аустрија 1919. и 1945. истерана из Немачке.

ДУГО КРЕТАЊЕ ИЗМЕЂУ КЛАЊА И ОРАЊА Историја Срба у Новом Веку (1492 -1992), МИЛОРАД ЕКМЕЧИЋ
 
Znači nije trebalo biti povjerenja u hrvatske generale - to implicira da u jugosloveskoj vojsci nije trebalo biti generala Hrvata, već su to trebali biti isključivo Srbi? Upravo to oslikava podsvjesno kako ti gledaš na Jugoslaviju - kao na prćiju Srbije đe će ona u svemu bitnom da odlučuje i da se pita! Ako nije bilo povjerenja u Hrvate zašto im se nije autonomija koju su tražili ili čak posebna država u toku tog perioda 1918-1941. - već su na silu držani u njenom okviru?

Mnogi faktori se tu izostavljaju...mišljenja pojedinačnih stranaka i političara, sporazum Cvetković-Maček, itd...
 
Znači nije trebalo biti povjerenja u hrvatske generale - to implicira da u jugosloveskoj vojsci nije trebalo biti generala Hrvata, već su to trebali biti isključivo Srbi? Upravo to oslikava podsvjesno kako ti gledaš na Jugoslaviju - kao na prćiju Srbije đe će ona u svemu bitnom da odlučuje i da se pita! Ako nije bilo povjerenja u Hrvate zašto im se nije autonomija koju su tražili ili čak posebna država u toku tog perioda 1918-1941. - već su na silu držani u njenom okviru?

Izvrćeš, i to je ono što montenegrini stalno rade. Na taj način mogu da dokažu bilo šta.

U Kraljevini je uložen enorman naporan da se i hrvatski oficiri i uopšte Hrvati integrišu. Neistina je da su isključivo Srbi bili generali - bilo je i dosta Slovenaca, i bili su poštovani. U vojsci je vladalo nepoverenje u Hrvate, a da je to nepoverenje nažalost bilo potpuno opravdano, pokazao je Aprilski rat kada su hrvatski oficiri listom izdali kraljevsku vojsku za račun Nemačke. (Sad ćeš ti da kažeš da su izdali jer su bili opravdano nezadovoljni pošto nisu bili generali.) Jedan od tih tvojih vajnih Hrvata (nije general, samo pukovnik, siromah) poginuo je pod Staljingradom, neću da ti kažem na čijoj strani, setićeš se i sam.

A još bolji primer je, kao što sam naveo, da su posle rata kolovođe proustaške ideologije bili hrvatski partizanski generali, dakle ne samo da Hrvatima više nisu branili da budu generali, nego je to čak omogućeno i neprijateljski raspoloženim licima poput Tuđmana i Špegelja. I opet im Jugoslavija nije valjala, pa su morali da je syebu, a krivci su, normalno, Srbi.

A šta da ti kažem što Hrvatima nije data autonomija koju su tražili "ili čak posebna država". Prvo, ne znamo tačno šta su Hrvati tražili, nikada to nisu jasno rekli. Drugo, dobili su banovinu što je bilo i više od autonomije. I treće, kada se politikom bave ljudi od kakvog-takvog formata, onda se rasturanje države ne smatra kao bilo kakvo rešenje. To je rabota koja se prepušta Đukanovićima, Tuđmanima, Mesićima. Ako ti se dopada da tu bude i Milošević, uzmi ga slobodno.

I ne mogu ja više s tobom zato što su iskrivljivači uvek u prednosti. Iskrivljavanje, em je lakše, em možeš da ga izvedeš na trista načina.

Moderatoru sugerišem da ovo prepucavanje prebaci u neku novu temu, pošto nema više veze sa Mojkovcem. Naslov teme: Velikosrpska hegemonija kao večna inspiracija :mrgreen:
 
Е јеси смешан!


Па узми књигу Милета Бјелајца ''Генерали и адмирали Краљевине Југославије'', па погледај.

Сви официри Хабзбуршке монархије су могли да поднесу пријаву за пријем у војску Краљевине СХС. Знаш ли колико је ''генералских'' пријава одбијено?
У војску Краљевине СХС ушло је око 3.500 официра из војске Краљевине Србије, из аустро-угарске војске око 2.500, а из црногорске 500-600 официра.

Еееејјјј!!!

Људи који су водили војску која је изгубила рат, бивају примани у војску која га је добила, у стеченим чиновима, без икакве провере!!! Па где се то још десило?

Isto što sam odgovorio Bastianiu, važi i za tebe - da se ne ponavljam! A koji su to bili oficiri u recimo Čehoslovačkoj? Znači po tebi su trebali samo srbijanski oficiri biti oficiri u vojsci nove države - ti isto gledaš na nju kao na proširenu Srbiju, a ne na novostvorenu državu kakve su bile recimo Čehoslovačka, Poljska, Finska, Mađarska, baltičke države itd.? Samo da te pitam pa odgovori ako želiš: koliko je bilo generala Hrvata u vojsci Kraljevine SHS? Koliko je od ovih 2500 oficira sa područja Austro-Ugarske bilo Hrvata? Da li je bilo u redu da se Ustav države usvaja prostom većinom (pri tom kupujući poslanike) uprkos pisanom dogovoru da će se Ustav usvojiti dvotrećinskom većinom? I da ne idemo dalje!
 
Mnogi faktori se tu izostavljaju...mišljenja pojedinačnih stranaka i političara, sporazum Cvetković-Maček, itd...

Naravno da se mnogi faktori izostavljaju - ovo pitanje je vrlo kompleksno! Sama Jugoslavija je odgovarala kao projekat tadašnjim velikim silama Francuskoj i Britaniji - da ne ulazimo sada u to! I još čitav niz drugih faktora!
 
Срби нису били једини народ на свету који су своју демократску државност утопили у један шири савез под другим именом. Енглези нису жалили што су своју краљевину 1707. утопили у Велику Британију. Шкоти, Велшани и део протестантских Ираца су тек у том оквиру завршили процес прихватања енглеског језика, као свог народног говора. Уместо енглеске свести етничког идентитета, британски није сматран туђим и историјском омашком. Тек након 250 година ће почети процес сепарати зма и покушаја да се федерализовањем државе он избегне. Само су католички Ирци остајали фанатизовани противници оваквих државних проширења. Постоји европско правило да се католички сепаратисти (Британија, Белгија, Немачка) нису жалили на државу што јој је сузила оквир религиозне експанзије и доминације и увек, као по некој наученој формули, наводили неправду што је у администрацији мање католичких чиновника, у војсци официра, у парламенту посланика и у влади министара. Прећуткује се чињеница да су католици те државе сматрали туђим и нису хтели да њихови синови подметну плећа да их подижу. Кад генерал Гошњак око 1970, у социјалистичкој Југославији, обилази југословенске универзитете да наговори студенте хрватске, муслиманске и словеначке националности да прелазе у војне академије, он вели да само један срез у Србији даје више кандидата за официрске школе него све друге републике заједно. У Србији постоји традиција да се официрски чин сматра часним животним успехом. Калвинистички Холанђани су, 1815, своју демократску државу утопили у мултиверску и мултиетничку Краљевину Низоземску. Становници холандског језика су се поделили у протестантске Холанђане и католичке Фламанце. Ту су још били и католички Валонци, који су говорили француским језиком. Фламански и валонски католици су 1830. одбацили заједничку државу са калвинистичком браћом и створили своју белгијску нацију и самосталну државу. На исти начин је Аустрија 1919. и 1945. истерана из Немачке.

ДУГО КРЕТАЊЕ ИЗМЕЂУ КЛАЊА И ОРАЊА Историја Срба у Новом Веку (1492 -1992), МИЛОРАД ЕКМЕЧИЋ

Nije loš tekst - sa većinom iznesenog se mogu složiti!
 
Brkaš Nick! Poslije 1918. godine Crne Gore više nema - ona funkcioniše kao Zetska oblast od 1922. godine, i tada joj nije bio dodat Dubrovnik - već su joj bili oduzeti Pljevlja i Bijelo Polje a dodata Boka Kotorska! Zetska banovina se formira tek 1929. godine sa Dubrovnikom u svom sastavu u kojem će ostati do 1939. godine! A kakve su bile ingerencije Zetske oblasti i kasnije Zetske Banovine - skoro nikakve - običan region pod strogom stegom centralne vlasti! Samo mi nemoj reći da Kraljevina SHS (kasnije Jugoslavija) nije bila centralistička već federativno uređena država! Moj đed je recimo dok je služio vojsku morao nositi šajkaču! Sa područja Crne Gore je birano u periodu 1918-1941. godine između 7-13 poslanika u Skupštinu koja je brojala između 319-419 poslanika, i koja je odlučivala sistemom proste većine (dok je to odgovaralo Kralju - ako nije obično bi je raspuštao)! U 39 jugoslovenskih vlada u tom periodu, u kojima je bilo 819 ministara tek njih 5 su bila iz Crne Gore, s tim što su njihovi mandati zajedno trajali manje od prosječnog mandata neke vlade! Inače banovi Zetske banovine su bili: general Krsto Smiljanić (necrnogorac), Uroš Krulj (necrnogorac), Aleksa Stanišić (porijeklom crnogorac, ali ne iz Crne Gore), Mujo Sočica (crnogorac), Petar Ivanišević (necrnogorac), Božidar Krstić (necrnogorac) i Blažo Đukanović (crnogorac)! Znači od 7 njih samo 2 su bila iz Crne Gore! O stanju u ostalim sferama života u Zetskoj oblasti i kasnije banovini ne bih sada otvarao priču!

Pa Crnogorci su imali vladara (kralja) koji je vladao od 1918. do 1934. godine... :rtfm:

I nemojmo sada ovdje one argumente, "nije on Crnogorac, već Jugosloven/Srbin/SrboHrvat", kada su se i najveći crnogorski srbomrsci (tada) smatrali Srbima...
 
Да пошто смо видели да Петра Пешића именује сам Краљ Никола маргинализацијом Јанковића који категорички одбија да одступи од пана поставња га Краљ Никаола као свог пулена који ће запосети Скадар!

Pešić nije učestvovao u osvajanju Skadra sredinom 1915. godine - on dolazi na mjesto Načelnika štaba Crnogorske vojske poslije tog događaja! Upravo će ovaj događaj vezai Nikoli ruke u miješanje u vojne stvari - bez obzira što je bio Vrhovni komandant na papiru! To kaže sam Pešić!
 
Kad je kralj Nikola saznao vijest da je nelegalno i nelegitimno detronizovan u Crnoj Gori obratio se 7. januara 1919. godine Predsjedniku SAD g. Vilsonu ovim pismom:

Je li nelegalno i nelegitimno - to je upitno. U svakom slucaju, sigurno je da MSP, kada bi mu se postavilo takvo pitanje, a sigurno bi bilo postavljeno u slucaju da Crnoj Gori nije pruzeno pravo samoopredjeljenja i samostalnog iskljucenja iz jugoslovenske drzavne zajednice, zasigurno ne bi proglasio ujedinjenje sprovedeno 1918. godine ni nelegalnim, niti nelegitimnim...
 
Pa Crnogorci su imali vladara (kralja) koji je vladao od 1918. do 1934. godine... :rtfm:

I nemojmo sada ovdje one argumente, "nije on Crnogorac, već Jugosloven/Srbin/SrboHrvat", kada su se i najveći crnogorski srbomrsci (tada) smatrali Srbima...

Aleksandar nije bio crnogorac - mogao se on tako predstavljati kada dođe u Crnu Goru, mogao je i govoriti na crnogorskom akcentu sa ekavskim izgovorom - on je bio srbijanac! To mu je - što mu je! A šta su Crnogorci rekli o Karađorđevićima - pogledaj rezultate izbora iz 1920. godine u izbornoj jedinici Crna Gora, pri svim tadašnjim "demokratskim uslovima" u kojima su se odvijali! :mrgreen:
 
Je li nelegalno i nelegitimno - to je upitno. U svakom slucaju, sigurno je da MSP, kada bi mu se postavilo takvo pitanje, a sigurno bi bilo postavljeno u slucaju da Crnoj Gori nije pruzeno pravo samoopredjeljenja i samostalnog iskljucenja iz jugoslovenske drzavne zajednice, zasigurno ne bi proglasio ujedinjenje sprovedeno 1918. godine ni nelegalnim, niti nelegitimnim...

Oko legalnosti nemamo što raspravljati - odluka je bila nelegalna! Oko legitimnosti tog čina - tu se već i mogu voditi rasprave!
 

Back
Top