Разлог Mојковачке битке - истине и збалуде

@ Казино Ројал


Као прво књига је штампана 1988. Не видим где се у ту причу уклапа Слободан Милошевић, с обзиром да су ''џемпераши'' који су тих година дошли на власт у Црној Гори важили за највеће поборнике Слободана Милошевића.


Овде си изнео хронологију догађаја у циљу доказивања неке завере Пешић-Пашић, која је у историјски дискурс ушла са књигом ''Ко је издао Црну Гору'' од Пламенца.
Извини, али читава ова теорија завере је натегнута до крајњих граница из низа разлога, чак и ако не прихватиш да је пуковник Пешић изведен пред истаржну комисију због својих поступака које је учинио као начелник Врховног штаба црногорске војске( иначе, у литератури која заговара ову теорију завере , ово се не спомиње), којом је преседавао ђенерал Бојовић ( мислим да не треба да наводим да је Петар Бојовић важио за пулена регента Александра, и да би , примера ради, сваки други официр на његовом био смењен и пензионисан због стања у којем је оставио 1. армију 14. новебра 1914. ђенералу Мишићу) и које је документовано ( Опште војно одељење, ђенералштабни одсек, 540 стр., Солун 26. 6. 1916.)

Као прво, и сам си потврдио веродостојност цитата ђенерала Павловића у његовој преписци са Пешићем у листу ''Ратник'', где је Пашић саветовао краља Николу да судбину црногорске војске и државе веже за судбину Србије.Што ће рећи, у тренуцима који су судбоносни за судбину Србије, а победа Атанте је само једна од далеких опција, Пашић једно саветује краља Николу, а друго мисли.Ово је крајње необично за карактер Пашића, који је важио за опортунисту, који је често, што би народ рекао, мислио од данас до сутра.

Фронт, као што је више пута овде наведено, пробијен је на Ловћенском фронту. Сам Ловћенски одред је у критичном тренутку подељен на два: Которски , под командом дивизијара Митра Мартиновића, и Ловћенски, под командом књаза Петра ( што видим да овде нико није споменуо). Сам књаз Петар, се показао крајње недорастао задатку, а код ''бијелаша'' је његова неспособност замењена причом о издаји. Док се Которски одред успешно бранио, након жестоке борбе пао је Кук ( 9 . јануара), што је био сигнал да је битка за Ловћен изгубљена. Једна од почињених грешака јесте што тада део снага није упућен планинским гребеном према Бару и Улцињу, те да се са те стране обезбеди повлачење војске, него је тај правац препуштен без борбе.
Врховна команда је након овога сменила књаза Петра , на чије је место дошао бригадир Гојнић, а затим је смењен и Митар Мартиновић, који је после пада Кука и Солара, без непријатељског притиска напустио Крстац а затим и буковичке положаје. На његово место је постављен бригадир Милутин Вучинић. Због оваквог стања на Ловћенском фронту дошло је и до расула у Херцеговачком одреду, који се неколико дана жилаво бранио. Због тога је смењен комадант одреда војвода Ђуро Петровић, а на његово место постављен бригадир Ђуро Петровић.
Значи један од комаданата на фронту где долази до слома је син краља Николе ( а ти као пресудне чињенице у доношењу одлука краља Николе износиш ''дезинформације'' које му је упутио пуковник Пешић), а након слома долази до смена комадујућих официра ( невероватно је да то аминује пуковник Пешић, коме се све одвија по ''плану'').

Е сада, долазимо до сепаратног мира. Одредбе мира зависе страна преговарача ( значи, нужно сепатарни мир није подразумевао окупацију Црне Горе и капитулацију њене војске- пример Румуније), што значи Пашић није могао знати шта ће бити потписано. Он, тј српска влада, могла је само да осуди овај чин, што је и учинила на седници владе оджане 15. децембра 1916. ( по старом календару) на Крфу, односно кршење члана V Политичке конвенције из 1912. године, по коме се уговорнице обавезују да ''да не смеју са непријатељем преговарати за икакве посебне користи нити са њим закључивати примирје или мир без обостраног пристанка''.
Поред тога што не постоје ''докази'' тог пристанка, не постоје документи којима је Пешић дао сагласност за отпочињања преговора о миру.

Уз то историјска документација показује да је Француска била спремна да црногорску војску помогне ради њеног пребацивања на Крф, и ако је краљ Никола био ван земље. Када му је ова могућност саопштена, краљ је одговорио генералу Мондензиру да његова војска неће прихватити одлазак сем око 6.000 војника. У том циљу генерал Жофр је саопштио генералу Мондезиру одлуку француске владе да црногорске трупе буду усмерене на Крф, и да буду каи и српске реорганизоване ( др Јован бабовић, Француска и Црна Гора у децембру 1915, јануару 1916, ''Историјски запис'', бр 3-4 1984, стр 160-162).


Једноставно, ова теорија, као и све теорије завере, пуна је рупа.

Pa pisanje o ovakvim temama nije bilo preporučljivo u doba socijalističke Jugoslavije – Dimo Vujović svoj doktorski rad nije mogao da brani u Beogradu, već je morao u Sarajevu – i zbog njega je imao mnogo problema, iako je bio komunista! Kada je već probijen mitološki pogled na ulogu Crne Gore u WWI, pošto se Dimovi stavovi nijesu mogli pobiti, a „boli su oči“, mnogi su krenuli da „razblažuju“ Dimove stavove – bilo je takvih dosta, a jedan od njih je i Gavro Perazić!
U istoriografiju ova tema ne ulazi samo sa Plamenčevom knjigom – ovi stavovi se javljaju u kominikeima crnogorskih emigrantskih vlada, još u toku rata, a i poslije njega! Naravno da su ti stavovi bili pristrasni – ali to ne znači da je sve u njima neistinito, a da je u stavovima zvanične države Kraljevine Srbije i kasnije SHS, sve bilo prikazano objektivno i apsolutno tačno! Upravo su tu istoričari da ocijene u granicama mogućeg – šta je istina!

Pašićeve riječi Nikoli na Cetinju su istinite – ali njih je zabilježio sekretar kralja Nikole, srbijanac Miloš Živković u svom dnevniku, čija istorijska analiza ne navodi na ikakvu sumnju u objektivnost onoga što je Živković bilježio!

Tačno si opisao stanje na Lovćenskom frontu prilikom njegovog pada – izuzev par sitnih lapsusa koje si napravio! Kao onaj da je Đura Petrovića na čelu hercegovačkog odreda zamijenio Đuro Petrović – zamijenio ga je Jovo Bećir!
Takođe priča o „izdaji“ kneza Petra Nikolinog nije potekla te 1916. godine, već sredinom 1915. godine od Božidara Jankovića! Poslije nesposobnosti kneza Petra prilikom vođenja operacija na dijelu lovćenskog fronta – kod pojedinaca je takvo njegovo držanje objašnjavano tom pričom! A dokazano je, istina mnogo godina kasnije – da je on zaista vodio razgovore sa Hubkom samo o humanizaciji rata!
Tačno si rekao da je jedna od počinjenih grešaka što tada dio snaga nije upućen planinskim grebenom prema Ulcinju i Baru – ali nisi rekao ko je odgovoran za to? Ko je to previdio tu „sitnicu“ da tamo treba koncentrisati dio vojske? A šta tek reći da je 2/3 crnogorske vojske skoncentrisano u Sandžaku, uprkos tome što se srpska vojska povukla a glavnina neprijateljske vojske je bila koncentrisana na lovćenskom frontu? Pa Lovćen je morao pasti kad ga je branilo svega oko 8500 slabo naoružanih vojnika „trećepozivaca“!
A što misliš, zašto je Pešić težio da dezinformiše kralja Nikolu? Očigledno je da je htio da ga ubijedi u nezaustavljivu neprijateljsku silu, i težio je da stanje na frontu prikaže još težim nego je ustinu bilo (iako jeste bilo jako teško) i da ga na taj način ubijedi da što prije otpočne pregovore o miru sa austro-ugarima!
Kažeš da Pašić nije mogao znati šta će biti potpisano – pa Pašić je bio upoznat preko telefona od samog kralja Nikole sa ponudom o obustavi vatre koju namjerava da uputi Austro-Ugarima, na koju mu je sam Pašić dao saglasnost! A to svjedoči u svom dnevniku upravo onaj isti Miloš Živković! Eto koliko je ponuda o miru bila „separatna“! A sam Pašić će u decembru 1916. godine osuditi ovaj Nikolin čin (na koji mu je on sam dao saglasnost) kao izdajnički, jer je ovim prekršena konvencija iz 1912. godine – i odatle zaključuje da Crna Gora zbog toga prilikom rekonstrukcije Evrope više ne zaslužuje da bude nezavisna država (ovo sam parafrazirao – ako treba mogu i citirati)!

Francuska se bila ponudila kralju Nikoli da evakuiše njegovu vojsku iz Crne Gore – ali tada to više neće biti moguće! A koliko je Francuska bila ozbiljna u ovoj namjeri,vidi se prema njenom odnosu prilikom onemogućavanja Crne Gore da formira svoju vojnu jedinicu od intrerniraca Hercegovaca i Bokelja koji su kao strani državljani u crnogorskoj vojsci, odstupili sa kraljem Nikolom (njih oko 2800), a koji su trebali biti pojačani brojnim crnogorskim dobrovoljcima koji su bili na radu u inostranstvu! Francuska će njiih zaista prebaciti na Krf! Oni su se bili samooragnizovali u bataljon crnogorske vojske od pet četa sa oko 1500 ljudi (oko pola njih je uslijed propagande na Krfu pristupilo srpskoj vojsci, dok druga polovina nije)! Ovaj bataljon se pojavio sa crnogorskim vojnim uniformama na Solunskom frontu pod crnogorskm krstaš barjakom, i bio je pod savezničkom (francuskom) komandom! Uspješno je izvršio niz borbenih zadataka! Međutim na energičnu intervenciju srpske vlade kod Francuza – bit će pokušano da se bataljon stavi pod srpsku komandu, a kada to nije uspjelo – kompletan bataljon će biti ukrcan na brod i prebačen na Korziku, a vojnici će biti internirani u logore i bit će tretirani kao ratni zarobljenici! Borba oko ovih ljudi i drugih dobrovoljaca će biti nastavljena između srpske vlade sa jedne, i crnogorske emigrantske vlade sa druge strane! No da ne širimo tu temu – to je već duga priča!
 
Pa pisanje o ovakvim temama nije bilo preporučljivo u doba socijalističke Jugoslavije – Dimo Vujović svoj doktorski rad nije mogao da brani u Beogradu, već je morao u Sarajevu – i zbog njega je imao mnogo problema, iako je bio komunista! Kada je već probijen mitološki pogled na ulogu Crne Gore u WWI, pošto se Dimovi stavovi nijesu mogli pobiti, a „boli su oči“, mnogi su krenuli da „razblažuju“ Dimove stavove – bilo je takvih dosta, a jedan od njih je i Gavro Perazić!
U istoriografiju ova tema ne ulazi samo sa Plamenčevom knjigom – ovi stavovi se javljaju u kominikeima crnogorskih emigrantskih vlada, još u toku rata, a i poslije njega! Naravno da su ti stavovi bili pristrasni – ali to ne znači da je sve u njima neistinito, a da je u stavovima zvanične države Kraljevine Srbije i kasnije SHS, sve bilo prikazano objektivno i apsolutno tačno! Upravo su tu istoričari da ocijene u granicama mogućeg – šta je istina!

Pašićeve riječi Nikoli na Cetinju su istinite – ali njih je zabilježio sekretar kralja Nikole, srbijanac Miloš Živković u svom dnevniku, čija istorijska analiza ne navodi na ikakvu sumnju u objektivnost onoga što je Živković bilježio!

Tačno si opisao stanje na Lovćenskom frontu prilikom njegovog pada – izuzev par sitnih lapsusa koje si napravio! Kao onaj da je Đura Petrovića na čelu hercegovačkog odreda zamijenio Đuro Petrović – zamijenio ga je Jovo Bećir!
Takođe priča o „izdaji“ kneza Petra Nikolinog nije potekla te 1916. godine, već sredinom 1915. godine od Božidara Jankovića! Poslije nesposobnosti kneza Petra prilikom vođenja operacija na dijelu lovćenskog fronta – kod pojedinaca je takvo njegovo držanje objašnjavano tom pričom! A dokazano je, istina mnogo godina kasnije – da je on zaista vodio razgovore sa Hubkom samo o humanizaciji rata!
Tačno si rekao da je jedna od počinjenih grešaka što tada dio snaga nije upućen planinskim grebenom prema Ulcinju i Baru – ali nisi rekao ko je odgovoran za to? Ko je to previdio tu „sitnicu“ da tamo treba koncentrisati dio vojske? A šta tek reći da je 2/3 crnogorske vojske skoncentrisano u Sandžaku, uprkos tome što se srpska vojska povukla a glavnina neprijateljske vojske je bila koncentrisana na lovćenskom frontu? Pa Lovćen je morao pasti kad ga je branilo svega oko 8500 slabo naoružanih vojnika „trećepozivaca“!
A što misliš, zašto je Pešić težio da dezinformiše kralja Nikolu? Očigledno je da je htio da ga ubijedi u nezaustavljivu neprijateljsku silu, i težio je da stanje na frontu prikaže još težim nego je ustinu bilo (iako jeste bilo jako teško) i da ga na taj način ubijedi da što prije otpočne pregovore o miru sa austro-ugarima!
Kažeš da Pašić nije mogao znati šta će biti potpisano – pa Pašić je bio upoznat preko telefona od samog kralja Nikole sa ponudom o obustavi vatre koju namjerava da uputi Austro-Ugarima, na koju mu je sam Pašić dao saglasnost! A to svjedoči u svom dnevniku upravo onaj isti Miloš Živković! Eto koliko je ponuda o miru bila „separatna“! A sam Pašić će u decembru 1916. godine osuditi ovaj Nikolin čin (na koji mu je on sam dao saglasnost) kao izdajnički, jer je ovim prekršena konvencija iz 1912. godine – i odatle zaključuje da Crna Gora zbog toga prilikom rekonstrukcije Evrope više ne zaslužuje da bude nezavisna država (ovo sam parafrazirao – ako treba mogu i citirati)!

Francuska se bila ponudila kralju Nikoli da evakuiše njegovu vojsku iz Crne Gore – ali tada to više neće biti moguće! A koliko je Francuska bila ozbiljna u ovoj namjeri,vidi se prema njenom odnosu prilikom onemogućavanja Crne Gore da formira svoju vojnu jedinicu od intrerniraca Hercegovaca i Bokelja koji su kao strani državljani u crnogorskoj vojsci, odstupili sa kraljem Nikolom (njih oko 2800), a koji su trebali biti pojačani brojnim crnogorskim dobrovoljcima koji su bili na radu u inostranstvu! Francuska će njiih zaista prebaciti na Krf! Oni su se bili samooragnizovali u bataljon crnogorske vojske od pet četa sa oko 1500 ljudi (oko pola njih je uslijed propagande na Krfu pristupilo srpskoj vojsci, dok druga polovina nije)! Ovaj bataljon se pojavio sa crnogorskim vojnim uniformama na Solunskom frontu pod crnogorskm krstaš barjakom, i bio je pod savezničkom (francuskom) komandom! Uspješno je izvršio niz borbenih zadataka! Međutim na energičnu intervenciju srpske vlade kod Francuza – bit će pokušano da se bataljon stavi pod srpsku komandu, a kada to nije uspjelo – kompletan bataljon će biti ukrcan na brod i prebačen na Korziku, a vojnici će biti internirani u logore i bit će tretirani kao ratni zarobljenici! Borba oko ovih ljudi i drugih dobrovoljaca će biti nastavljena između srpske vlade sa jedne, i crnogorske emigrantske vlade sa druge strane! No da ne širimo tu temu – to je već duga priča!
Писање о ''тим'' темама није било препоручљиво у доба социјалистичке Југославије? А колико се писало о улози Србије у I светском рату? Све се свело на неколико имена ( Живојиновић, Опачић,Скоко, Митровић...).

Па није ли за време социјалистичке Југославије објављена, пример који лично знам, књига Шпира Кулишића “О етногенези Црногораца”, са научног становишта крајње смешан рад?

Да, сада видим да сам направио лапсус. Хвала на исправци.
Кажеш Пешић је свесно слао дезинформације краљу Николи. Па није ваљда краљ само преко пуковника Пешића добијао информације са терена, нити је Пешић био једини официр у Врховном штабу? Коначно, зато сам и истакао, један од командујућих официра на том делу фронта је био син краља Николе. Ваљда га је стари краљ приупитао шта се дешава. По овој ( извини на изразу, без неке задње намере је) теорији завере пуковник Пешић је човек изузетних манипулативних способности, који је за кратко време постао човек од највећег поверења краља Николе, који верује више њему него ли својим официрима, саборцима, од којих је са неким прошао и три рата.

Кажеш краљ Никола је обавестио телефоном Пашића о одпочињању преговора, а овај му је за то дао усмену сагласност.
У упоредној дипломатској пракси овакав пример, где се уговорних обавеза ратног савезништва неко ослобађа речју председника владе, још не постоји. За овакаву деликатну радњу Црне Горе неопходна је званичан пристанак, документ Србије, а он не постоји. То је морао сигурно да зна и један искусни државник, као што је краљ Никола био.
Уз то телефонско-телеграфске везе, колико је мени познато, биле су у прекиду, Председник Мијушковић 2/15. јанура сазвао конференцију са страним дипломатама где саопштава намеру тражења мира. Управо због прекида телефонско-телеграфских веза, Мијушковић их је питао само за њихово лично мишљење. Исто тако, влада и краљ морали су бити упознати са изјавом руског министра спољних послова Сезанова који је 31. децембра ( по старом календару) 1915. упутио допис својим посланицима у Паризу, Лондону и Риму, као и кнезу Трубецком на Цетињу, у коме се наводи да ће капитулација Црне Горе , иако условна, отворити пут Аустро-германима у Албанију и дати нове снаге аустријској флоти на Јадрану. На крају овог дописа се истиче:'' Изволите замолити Владу при којој сте акредитовани да свом представнику на Цетињу нареди да изјави црногорској влади како четри државе, примајући све мере за обезбеђење Црне Горе у исхрани и муницији, не дозвољавају да она закључи споразум с Аустро-Угарском. Таквим споразмом лишила би се Црна Гора потпоре и заштите државе у будућности'' ( Андрија Лубурић, Капитулација Црне Горе, страна 59)

Да, на Солунском фронту нашло се неких 2.000 Бокеља и Херцеговаца, иначе држављана Хабзбуршке монархије, добровољаца у црногорској војсци.
Али они нису одступили са краљем Николом, већ са српском војском. Они као аустро-угарски држављани нису уживали заштиту међународног ратног права, и тога су били и те како свесни. Коначно, уговором о капитулацији црногорској војсци је одузето право да поступи као српска војска. Да се капитулација односила на делове војске, а не целу оружану силу , друге делове војске споразум не би обавезивао, и имали би слободу акције. А ови добровољци су прекшили тај споразум, и као такви нису се могли више сматрати припадницима црногорске војске.

Е сада, кажеш пропаганда. Па рећи ћу ти , из личног примера, од мојих 4 прадеде и 4 чукундеде који су учествовали као припадници српске војске у Првом светском рату, један , мој прадеда Илија, је био Херцеговац који је 1910. емигрирао у САД. Октобра 1916. приступио је српској војсци.
Извини, али он у рат није отишао да би се борио за Црну Гору ( а вероватно не и за Србију у оним скученим границама), већ за српство.
Мислим, да су исто тако мислили и други Херцеговци и Бокељи.
 
Poslednja izmena:
Писање о ''тим'' темама није било препоручљиво у доба социјалистичке Југославије? А колико се писало о улози Србије у I светском рату? Све се свело на неколико имена ( Живојиновић, Опачић,Скоко, Митровић...).

Па није ли за време социјалистичке Југославије објављена, пример који лично знам, књига Шпира Кулишића “О етногенези Црногораца”, са научног становишта крајње смешан рад?

Да, сада видим да сам направио лапсус. Хвала на исправци.
Кажеш Пешић је свесно слао дезинформације краљу Николи. Па није ваљда краљ само преко пуковника Пешића добијао информације са терена, нити је Пешић био једини официр у Врховном штабу? Коначно, зато сам и истакао, један од командујућих официра на том делу фронта је био син краља Николе. Ваљда га је стари краљ приупитао шта се дешава. По овој ( извини на изразу, без неке задње намере је) теорији завере пуковник Пешић је човек изузетних манипулативних способности, који је за кратко време постао човек од највећег поверења краља Николе, који верује више њему него ли својим официрима, саборцима, од којих је са неким прошао и три рата.

Кажеш краљ Никола је обавестио телефоном Пашића о одпочињању преговора, а овај му је за то дао усмену сагласност.
У упоредној дипломатској пракси овакав пример, где се уговорних обавеза ратног савезништва неко ослобађа речју председника владе, још не постоји. За овакаву деликатну радњу Црне Горе неопходна је званичан пристанак, документ Србије, а он не постоји. То је морао сигурно да зна и један искусни државник, као што је краљ Никола био.
Уз то телефонско-телеграфске везе, колико је мени познато, биле су у прекиду, Председник Мијушковић 2/15. јанура сазвао конференцију са страним дипломатама где саопштава намеру тражења мира. Управо због прекида телефонско-телеграфских веза, Мијушковић их је питао само за њихово лично мишљење. Исто тако, влада и краљ морали су бити упознати са изјавом руског министра спољних послова Сезанова који је 31. децембра ( по старом календару) 1915. упутио допис својим посланицима у Паризу, Лондону и Риму, као и кнезу Трубецком на Цетињу, у коме се наводи да ће капитулација Црне Горе , иако условна, отворити пут Аустро-германима у Албанију и дати нове снаге аустријској флоти на Јадрану. На крају овог дописа се истиче:'' Изволите замолити Владу при којој сте акредитовани да свом представнику на Цетињу нареди да изјави црногорској влади како четри државе, примајући све мере за обезбеђење Црне Горе у исхрани и муницији, не дозвољавају да она закључи споразум с Аустро-Угарском. Таквим споразмом лишила би се Црна Гора потпоре и заштите државе у будућности'' ( Андрија Лубурић, Капитулација Црне Горе, страна 59)

Да, на Солунском фронту нашло се неких 2.000 Бокеља и Херцеговаца, иначе држављана Хабзбуршке монархије, добровољаца у црногорској војсци.
Али они нису одступили са краљем Николом, већ са српском војском. Они као аустро-угарски држављани нису уживали заштиту међународног ратног права, и тога су били и те како свесни. Коначно, уговором о капитулацији црногорској војсци је одузето право да поступи као српска војска. Да се капитулација односила на делове војске, а не целу оружану силу , друге делове војске споразум не би обавезивао, и имали би слободу акције. А ови добровољци су прекшили тај споразум, и као такви нису се могли више сматрати припадницима црногорске војске.

Е сада, кажеш пропаганда. Па рећи ћу ти , из личног примера, од мојих 4 прадеде и 4 чукундеде који су учествовали као припадници српске војске у Првом светском рату, један , мој прадеда Илија, је био Херцеговац који је 1910. емигрирао у САД. Октобра 1916. приступио је српској војсци.
Извини, али он у рат није отишао да би се борио за Црну Гору ( а вероватно не и за Србију у оним скученим границама), већ за српство.
Мислим, да су исто тако мислили и други Херцеговци и Бокељи.

Pa pisalo se u socijalističkoj Jugoslaviji o ulozi Srbije u WWI, iako ću se složiti sa tobom – nedovoljno!

Objavljena je knjiga Špira Kulišića „O etnogenezi Crnogoraca“ 1980. godine! U pravu su da je taj rad vrlo „tanak“ i neobjektivan! A i nastao je kao politička potreba dijela crnogorskog komunističkog rukovodstva u tom, ipak relativno liberalnom periodu u odnosu na 1962. godinu za vremena Rankovića! Ali kako možeš upoređivati taj rad sa radovima Dima Vujovića? Pa Dimo se prvi argumentovano i kritički osvrnuo na Kulišićev rad! Za razliku od Kulišićevog rada prema kome se istoriografija odnijela opravdano kritički – Dimovi radovi su od te iste istoriografije opšteprihvaćeni, bez obzira da li će se nekome svidjeti ili ne!
To pitanje koje si ti postavio „Da li je kralj sa terena dobijao samo izvještaje od Pašića“ je umjesno – njega postavlja i Dimo Vujović, i upravo odatle i izvlači i kraljev doprinos slomu crnogorske vojske i države – on kaže da je i kralj bio prezauzet sopstvenim dinastičkim kalkulacijama, i prosto se pogubio i više nije umio da se snađe!
Inače štab Vrhovne komande crnogorske vojske pored načelnika - srbijanca, sačinjavala su i 4 srbijanska oficira i 2 crnogorska kapetana!
Ja koliko znam telefonsko-telegrafske veze nisu bile u prekidu – pa na taj način će kralj Nikola komunicirati i sa Jankom Vukotićem na frontu, a razgovore će opisivati sam Vukotić u svoji memoarima, a sem iz Podgorice komunicirat će sa njim i iz Skadra!
Tačno je da dokumenta o oslobađanju ugovornog odnosa od strane Srbije nema – ali kako sad sumnjamo u ove Živkovićeve navode, a u one đe prepričava razgovor kralja Nikole sa Nikolom Pašićem na Cetinju ne sumnjamo?
Znao je vjerovatno Nikola za Sezonov stav – pa zato i nije potpisao kapitulaciju!
Ovi se dobrovoljci u crnogorskoj vojsci jesu povukli sa kraljem Nikolom, tj. za njim do Skadra – a odatle su se razdvojili! I očigledno je da oko 1500 njih nijesu htjeli da pređu u srpsku vojsku da se pod njenim barjakom bore za srpstvo – zato su i bili internirani na Korziku! Opet navodiš kapitulaciju – ali kralj Nikola nije niđe potpisao kapitulaciju, naprotiv, on odbija da je potpiše! Zašto je samo njemu onemogućeno da obnovi svoju vojsku u emigraciji, kao što su to radile i druge države? Koliko ja znam kralj Nikola i Crna Gora je i poslije kapitulacije tretiran kao saveznik u ratu od sila Antante – i to cijelo vrijeme rata! I na ovo pitanje odgovor je više nego kompleksan – on je skopčan sa djelovanjem srpske vlade koja je nastojala i u tome uspjela da posije klicu sumnje kod saveznika prema kralju Nikoli u njegovu iskrenost prema savezničkoj stvari!
A realno – zainteresovane sile, prije svega Rusija, (a od 1917. i Francuska) je Crnu Goru otpisala kao državu već 1903. godine, da bi poslije dobijanja zajedničke granice sa Srbijom 1913. godine intezivno radila na sjedinjenju Crne Gore sa Srbijom – upravo prouči rad Sezonova u tom periodu! Rusiji je tada Crna Gora nije više bila potrebna – ona više nije bila eksponent njene politike na Balkanu (od 1903. je to veća i jača Srbija), nije više bilo ni Osmanskog carstva, pa je Crna Gora Rusiji predstavljala samo bespotreban trošak! Tu se kriju korijeni kraja crnogorske države – ono je u WWI samo finiširano od strane Srbije – koja je tu stvar uradila na takav način koji je bio kratkoročno efikasan – ali je dugoročno najviše naštetila sopstvenim interesima u Crnoj Gori, jer je nesumnjivu težnju svih tadašnjih Crnogoraca za ujedinjenjem sa Srbijom izokrenula u potpunu suprotnost kod jednog dijela Crnogoraca!
 
Da zaključimo, Petar Pešić je:

• Nagovorio crnogorsku vojsku da dve trećine svojih efektiva drži na pogrešnom – sandžačkom pravcu.

• Naveo kralja Nikolu da napusti Cetinje, što je bilo pogrešno.

• Nagovorio kralja Nikolu da pregovara o miru.

• Uspešno skrivao od čitave Crne Gore da se srpska vojska već povukla.

• Namerno propustio austrijsku vojsku do Skadra kako bi se preskla odstupnica crnogrskoj vojsci.

I, povrh svega, kada je napokon dao ostavku, zadržao je dovoljno uticaja da predloži svoga naslednika, serdara Janka Vukotića.

Sve u svemu, Petar Pešić je Jago, Ričard III, ledi Makbet i Klaudije crnogorske istorije, sve u jednom licu.

Da l' stvarno neko može da poveruje u ovo.
 
Da zaključimo, Petar Pešić je:

• Nagovorio crnogorsku vojsku da dve trećine svojih efektiva drži na pogrešnom – sandžačkom pravcu.

• Naveo kralja Nikolu da napusti Cetinje, što je bilo pogrešno.

• Nagovorio kralja Nikolu da pregovara o miru.

• Uspešno skrivao od čitave Crne Gore da se srpska vojska već povukla.

• Namerno propustio austrijsku vojsku do Skadra kako bi se preskla odstupnica crnogrskoj vojsci.

I, povrh svega, kada je napokon dao ostavku, zadržao je dovoljno uticaja da predloži svoga naslednika, serdara Janka Vukotića.

Sve u svemu, Petar Pešić je Jago, Ričard III, ledi Makbet i Klaudije crnogorske istorije, sve u jednom licu.

Da l' stvarno neko može da poveruje u ovo.

Bastiani, vidim da si počeo da sagledavaš istinu! :klap: Sve što si rekao u ovim navodima za Pešića je tačno! Istina ti si sve to malo karikirao - kao da je Pešić jedini odgovoran za slom crnogorske države, što je nikad nisam rekao! Naravno da je odgovoran i kralj Nikola i tadašnja crnogorska vlada, to niko ne spori! Ali tadašnje namjere Peetra Pešića i zvanične Srbije su jasne - ko hoće da ih vidi, a ko neće - ne mora!
 
Bastiani, vidim da si počeo da sagledavaš istinu! :klap: Sve što si rekao u ovim navodima za Pešića je tačno! Istina ti si sve to malo karikirao - kao da je Pešić jedini odgovoran za slom crnogorske države, što je nikad nisam rekao! Naravno da je odgovoran i kralj Nikola i tadašnja crnogorska vlada, to niko ne spori! Ali tadašnje namjere Peetra Pešića i zvanične Srbije su jasne - ko hoće da ih vidi, a ko neće - ne mora!

Međutim uvek se zaboravlja kontinuitet tj. nastavak kako je prošla Srpska vojska i skoro pukom slučajnošću i nekim dobrim diplomatskim odlukama zapravo jedva opstala za dlaku čitava.
Da bi takav plan postojao tada u onom povlačenju moglo bi se raditi o nekoj sveopštoj zaveri MASONSKIH razmera.


Pošto smo se složili kako si i sam rekao da podataka dovolno nema kao ni dokaza , ovo ostaje u domenu verovanja ili neverovanja ili sumnji.

Međutim dokaza nema a čudi me da sam Knjaz Nikola nije ovakvu tezu nikad i nigde izbacio.

Tako da jedino što mogu reći je-ne verujem-ne znam.
 
Већину постова прочитао сам пажљиво.Оне који су имали пропагандни карактер, претрчао сам јер су у сушти неозбиљни и имају неку другу намеру.
Хоћу да све Вас вратим на оновну поставку теме ( пост бр.1.-):


За тачно два месеца биће годишњица Мојковачке битке, за коју смо у школи учили, да се одиграла 6 и 7 Јануара 1916 г. а имала је задатак да препречи пут аустроугарској и немачкој војсци која је надирала из правца Босне и Херцеговине и тако осигура одступницу савезничкој српској војсци у повлачењу кроз Албанију. Међутим хронологија догађаја је мало другачија:дана 16.Децембра 1915г.,прве српске трупе стижу у Скадар (Студија:,,Голгота и васкрс Србије,, стр.642 Зборника) и у току следећа три дана,већи део трупа стиже у околину града.Такође,у књизи ,,Кроз Албанију,, на стр.56 пише:српска се војска се у другој половини децембра налазила на албанском приморју. Значи,црногорска војска није осигуравала одступницу српској војсци у повлачењу ( иако јој то можда била намера),већ два дана бранила Црну гору а онда капитулирала.Сердар Јанко Вукотић,поводом капитулације,упућује Наредбу целокупној црногорској војсци да се одмах распусти,да иде својим кућама,исказујући јој најтоплију захвалност за јуначко,славно,достојно, иакo залудо ,досадашње држање.

Значи, поента је у временском неслагању одигравања одсудне битке на Мојковцу и позиције српске војаске у одступању (када је стигла у Скадар и када је кренула на југ.
Било је свакојаких одговора па неке издвајам:
- то рачуњање времена било је по старом календару (као да исти календар није важио и за једне и друге),
- изричит став да је Мојковац био искључиво у функцији обезбеђења пролаза српске војске,
- мало мекши став био је да је црногорска војска све време обезбеђивала пролаз српске војске од борби које је водила од границе Босне и Херцеговине
до коначне на Мојковцу (а шта би било да је Врховна српска команда одлучила да се повлечење изврши у једном правцу:К.Митровица-Призрен- Кукеш у Албанији, коме би онда бранили одступницу),
- да су српски официрски кадрови ометали офанзивност црногорске војске,
- и много других података у које не желим да улазиом јер су искључиво црногорска мука,
Зато, ако можете, вратите се на изворни садржај теме и ту оставите коментаре који немају ноту хвалисања или оптуживања.
Стога и питање: Имали ово временско неслагање,упориште у намери црногорске војске да брани отступање српске војске или је то историјски лапсус?
Историјски лапсус који је само приписан херојском држању Црногораца зарад Србије!?
 
Poslednja izmena:
Ako si pažljivo čitao, onda bi morao zaključiti, da su borbe trajale skoro 3 mjeseca na dugačkom frontu od Boke do Mojkovca a bitka na Mojkovcu je bila završni čin.
Dakle, nije to bilo samo 2 dana.


Већ сам рекао, да сам неке коментаре пажљиво читао. Нисам све јер се пуно коментара нису односили на тему већ историјска и друга догађања у то време.
Не спорим да је Црна Гора, како ти рече, била већ скоро 3 месеца у борбама са АУ из разлога одбране сопствене државе.
А сада, пажљиво прочитај шта ћу написати:

Ако се не варам, први напад Аустроугара на Ц.Гору почео је 5 Октобра 1915 г. и тада црногорска Влада и Врховна команда, није знала да ће српска војска кренути на пут преко Албаније у 2 (два) правца од којих један преко Црне Горе.
25 Новембра 1915г.,Врховна команда српске војске, издаје наредбу за отступањем преко Албаније у ова два правца. Значи, Црна Гора је увелико ратовала (од 5. Октобра. 1915г.) ратовала са Аустроугарском и није знала да ће се донети таква одлука.
Ако се томе дода и оно неслагање датума битке на Мојковцу и датума када су српске трупе кренуле из околине Скадра на југ, озбиљно постоји историјска ,,рупа'' у вези ових догађаја. Та се рупа неможе закрпити неким причама о краљу Николи, или приче о српским официрима у Врховној команди црногорске војске, Председнику Владе, Мијушковића, итд, итд.
Треба бити конкретан и рећи: Дали је црногорски отпор АУ. војсци био искључиво у функцији омогућавања пролаза српској војци или не?
Овако ја питам: ,,Колико су сати а одговара ми се где је сат купљен''.
 
Serdar Janko Vukotić o kapitulaciji Crne Gore ( “Nova Evropa”, knjiga XIII, br. 10 i 11, 26. V 1926. godine, str. 333.)

(Među prvima, obratili smo se za obavještenje o kapitulaciji Crne Gore i padu Lovćena serdaru Janku Vukotiću, koji je, kao što je poznato, imenovan Načelnikom Štaba Crnogorske Vojske kada se đeneral Pešić povukao sa tog položaja, a koji je i inače zauzimao najviše vojne i civilne položaje u Crnoj Gori, te se proslavio kao junak i vojskovođa. Janko je sada komandant Armije u Skoplju. On se ljubazno odazvao našem pozivu, pa nam je poslao pismo iz kojeg prenosimo ovde ono što se odnosi na sam predmet).

Ja sam Vam zahvalan za Vašu želju i namjeru, da pad Lovćena i kapitulacija Crne Gore iznesete u Vašem cijenjenom listu onako kako je u stvari bilo, i time da se demantuje najmanje 95% od onoga što je dosada pogrešno objavljeno o tome, nešto iz neobaviještenosti a najviše iz zle namjere i krajnjeg neraspoloženja prema svemu što je bilo valjanog, srpskog, slovenskog, i patrijotskog u Crnoj Gori.
Nu ja, nažalost, nijesam u stanju dati Vam ono što Vi tražite, i što bi odista bilo potrebno, a nijesam u stanju zbog toga: 1) što bi mi trebalo sjesti, pa nekoliko dana raditi samo na tome, a ja apsolutno vremena nemam; i 2) i najglavnije, što ja niti sam komandovao na Lovćenu (nego sam komandovao crnogorskom „Sandzačkom Vojskom”, koja je štitila odstupnicu polomljenoj srpskoj vojsci, i tri mjeseca, od početka oktobra 1915 do početka januara 1916, vodila svakodnevne i očajničke borbe braneći stopu po stopu srpsku zemlju), niti sam bio u Vrhovnoj Komandi sve do pri samom kraju kada je već sve bilo dovedeno u bezizlazno stanje, pa ne bih ni bio u stanju iznijeti sva fakta koja bi u pravoj svjetlosti predstavila one po Crnu Goru i Crnogorce fatalne događaje.
Znam Vam toliko reći;
1) Lovćenske visove, izložene paljbi stotinama topovskih grla najvećeg kalibra s austrijske flote i mnogobrojnih boko-kotorskih stalnih i privremenih stalnih i privremenih utvrđenja, i napadnutih od skoro sto hiljada austro-mayarske najodabranije vojske, nijesu bili u stanju odbraniti desetak hiljada namučenih, gladnih, golih i bosih Crnogoraca, a pri tom upravo i bez topova. - Računao sam da je na svakih pet linearnih metara lovćenskih položaja mogao biti po jedan Crnogorac na odbranu. Da je bio umješniji komandant, da nijesu dolazili sa Ruskoga Fronta u one dane onaki glasovi, a osobito da se nije Srpska Vojska nalazila u onako groznom stanju, moglo bi se uraditi to da ono Crnogoraca što je branilo Lovćenski Front sa svojih dvije-tri hiljade žertava, nanese moguće toliko gubitaka neprijatelju, i to je sve, - sudbina Lovćena, Cetinja, i Crne Gore, bila bi ista.
2) Kako je rađeno od strane onih na Cetinju koji su vodili crnogorsku politiku i vojnu i opštu, ja sve ne znam, pa to nijesam u stanju ni opisati; ali znam to, da je tom politikom Crnogorska Vojska dovedena u položaj da onog dana kada je objavljena kapitulacija drugog izlaska apsolutno nije bilo, jer, dok su se crnogorske trupe nalazile u odstupanju na 2-3-4 i 5 dana marša od Skadra, austro-madzarske trupe bijahu već na obali Bojane i na vratima Skadra, te u mogućnosti da u nekoliko časova zatvore ta jedina vrata za odstupnicu Crnogorske Vojske.

Janko Vukotić đeneral
 
Kad je kralj Nikola saznao vijest da je nelegalno i nelegitimno detronizovan u Crnoj Gori obratio se 7. januara 1919. godine Predsjedniku SAD g. Vilsonu ovim pismom:

"Teška i neumoljiva potreba stavlja me u položaj da moram da se ogriješim o sva pravila ceremonijala i pristojnosti. U samom trenutku kad se iskrcava veliki covjek pobjede i svjetskog mira, ja dolazim pred njega kao prvi medu moliteljima koji traže njegovu pravdu i zaštitu.
Jucer je u jednoj od glavnih varoši crnogorskih proglašeno moje zbacivanje s prijestola pomocu srpskih bomba i novaca, koji je prosut u narod umiruci od gladi. Tako je ujedinjenje moje države sa Srbijom odluceno zloupotrebom srpskih vojnika i to u trenutku kad je 9.000 crnogorskih prvaka, od kojih 2.000 oficira, bilo u austrijskim koncentracionim logorima i kad je njihov kralj od Saveznika bio zadržan u Francuskoj. Ako se usudujem da Vam pišem, Gospodine Predsjednice, to cinim samo iz straha od intriga srpskih i onih koji ih pomažu, da bi unaprijed zadobio dobru vjeru najveceg covjeka u ovom vijeku.
Makako da su bili bestidni ja sam bio prvi da im pružim ruku, objavljujuci prvi Austriji rat, premda sam bio uvjeren, da izazivanje potice s njihove strane ubistvom u Sarajevu i od njihove Crne Ruke. Zlocinštvo izvršeno nad prestolonašljednikom i njegovom ženom bilo je uzrok, zašto svijet danas oplakuje deset miliona žrtava. Strašna pomisao, da ta zemlja nece da uvidi pocinjeni zlocin za koji je ona odgovorna pred covjecanstvom isto kao i Viljem".
 
Већ сам рекао, да сам неке коментаре пажљиво читао. Нисам све јер се пуно коментара нису односили на тему већ историјска и друга догађања у то време.
Не спорим да је Црна Гора, како ти рече, била већ скоро 3 месеца у борбама са АУ из разлога одбране сопствене државе.
А сада, пажљиво прочитај шта ћу написати:

Ако се не варам, први напад Аустроугара на Ц.Гору почео је 5 Октобра 1915 г. и тада црногорска Влада и Врховна команда, није знала да ће српска војска кренути на пут преко Албаније у 2 (два) правца од којих један преко Црне Горе.
25 Новембра 1915г.,Врховна команда српске војске, издаје наредбу за отступањем преко Албаније у ова два правца. Значи, Црна Гора је увелико ратовала (од 5. Октобра. 1915г.) ратовала са Аустроугарском и није знала да ће се донети таква одлука.
Ако се томе дода и оно неслагање датума битке на Мојковцу и датума када су српске трупе кренуле из околине Скадра на југ, озбиљно постоји историјска ,,рупа'' у вези ових догађаја. Та се рупа неможе закрпити неким причама о краљу Николи, или приче о српским официрима у Врховној команди црногорске војске, Председнику Владе, Мијушковића, итд, итд.
Треба бити конкретан и рећи: Дали је црногорски отпор АУ. војсци био искључиво у функцији омогућавања пролаза српској војци или не?
Овако ја питам: ,,Колико су сати а одговара ми се где је сат купљен''.

Ja mislim da je bilo obadvoje.
Prvi odpor na početku rata je bio zbog odbrane vlastite teritorije a i zbog srpske odstupnice a na Mojkovcu mi nije jasno.

Ja ti mogu reći samo ono, što su moji pričali i koji su učestvovali na Mojkovcu.
Propaganda je bila, da sve što može nositi pušku, da ide na Mojkovac i da brani srpsku odstupnicu.
Sada vidimo, da za to nije bilo potrebe, jer je bila odstupnica već završena. Znači, tu je bilo nešto drugo a šta ????????? ne znam.
Odaziv je bio masovan od 15-60 godina, čak i neke žene. Pogibije su bile strahovite i žalosne , pa su oni krajevi skoro ostali bez muških glava.
Mogu ti reći, da tada Janko Vukotić nije bio previše popularan tamo. Više su cijenili Ružića i Medenicu.

Slažem se, da tu ima dosta nejasnih i nelogičnih stvari, koje može znati samo neki neutralni poznavalac situacije.
Zato ti i nemogu reći ništa konkretnije o tome što nas obadvojica želimo.
Ni iz čitavog ovoga izlaganja drugih, meni nije još jasno, zašto su Crnogorci tako nepotrebno na Mojkovcu izginuli i kome je to trebalo?
 
Poslednja izmena:
Ja mislim da je bilo obadvoje.
Prvi odpor na početku rata je bio zbog odbrane vlastite teritorije a i zbog srpske odstupnice a na Mojkovcu mi nije jasno.
::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
Slažem se, da tu ima dosta nejasnih i nelogičnih stvari, koje može znati samo neki neutralni poznavalac situacije.
Zato ti i nemogu reći ništa konkretnije o tome što nas obadvojica želimo.
Ni iz čitavog ovoga izlaganja drugih, meni nije još jasno, zašto su Crnogorci tako nepotrebno na Mojkovcu izginuli i kome je to trebalo?

Радује ме што нелогичности из описаних догађаја, прихваташ као чињенице. То значи, да ипак има нешто што је недовољно разјашњено.
А шта се тачно догађало, ваљда ће историчари ослобођени предрасуда, умети да све то одгонетну и поставе на своје место.
 
Kad je kralj Nikola saznao vijest da je nelegalno i nelegitimno detronizovan u Crnoj Gori obratio se 7. januara 1919. godine Predsjedniku SAD g. Vilsonu ovim pismom:

"Teška i neumoljiva potreba stavlja me u položaj da moram da se ogriješim o sva pravila ceremonijala i pristojnosti. U samom trenutku kad se iskrcava veliki covjek pobjede i svjetskog mira, ja dolazim pred njega kao prvi medu moliteljima koji traže njegovu pravdu i zaštitu.
Jucer je u jednoj od glavnih varoši crnogorskih proglašeno moje zbacivanje s prijestola pomocu srpskih bomba i novaca, koji je prosut u narod umiruci od gladi. Tako je ujedinjenje moje države sa Srbijom odluceno zloupotrebom srpskih vojnika i to u trenutku kad je 9.000 crnogorskih prvaka, od kojih 2.000 oficira, bilo u austrijskim koncentracionim logorima i kad je njihov kralj od Saveznika bio zadržan u Francuskoj. Ako se usudujem da Vam pišem, Gospodine Predsjednice, to cinim samo iz straha od intriga srpskih i onih koji ih pomažu, da bi unaprijed zadobio dobru vjeru najveceg covjeka u ovom vijeku.
Makako da su bili bestidni ja sam bio prvi da im pružim ruku, objavljujuci prvi Austriji rat, premda sam bio uvjeren, da izazivanje potice s njihove strane ubistvom u Sarajevu i od njihove Crne Ruke. Zlocinštvo izvršeno nad prestolonašljednikom i njegovom ženom bilo je uzrok, zašto svijet danas oplakuje deset miliona žrtava. Strašna pomisao, da ta zemlja nece da uvidi pocinjeni zlocin za koji je ona odgovorna pred covjecanstvom isto kao i Viljem".

Za ovo ne znam ali jezik i način obraćanja totalno odudara od onog Nikolinog poziva u rat?
Za Crnu Ruku ne možemo govoriti kao o nekoj masonskoj zaveri međutim finansirala se sigurno iz ko zna kojih izvora.

Međutim čovek koji ubija prestolonaslednika je Gavrilo Princip iz današnje vaše perspektive etnički Crnogorac.
Dakle što se tiče nekih detalja Crnogorac ubija prestolonaslednika a ne "Srbin".

Istražiću ovo koliko budem u mogućnosti jer je intrigantno ali posle 1918 se opet desilo nešto čudno što se u Crnoj Gori non stop ponavlja i vrti u dva lica jedno srpsko jedno crnogorsko.

Zapravo pripojena je tesnom većinom kojom je i odcepljena danas.

Međutim tada već rastu apetiti Aleksandru i sanja san o jedinstvenoj jugoslovenskoj naciji i sebe kao prvog Jugoslovenskog Arhonta.
Ta bajka se posle nazvala komunizmom i naš najveći sin naroda i narodnosti ili ti poslednji Hrvstski Kralj Tito zapravo nasleđuje međutim za razliku od svog predhodnika on ipak sređuje granice svom narodu pa posle koliko toliko i ostalima.

Kod nas je tad zavejao sneg sve junake iz WWI nisu se javno pominjali slavili niti bilo šta na njih pada prašina.
Dakle iluzorno je bilo praviti ravnopravnost a de ne ukineš sam sebe tj. Srbiju.
Srbe je jednostavno na dar pretopio u Jugoslovene pa zatim sve ostale , međutim kod Hrvata to baš nije moglo da prođe.

Međutim da se vratim zašto su zapravo savezničke snage zabranile povratak Kralja Nikole u sopstvenu državu?
 
Za ovo ne znam ali jezik i način obraćanja totalno odudara od onog Nikolinog poziva u rat?
Za Crnu Ruku ne možemo govoriti kao o nekoj masonskoj zaveri međutim finansirala se sigurno iz ko zna kojih izvora.

Međutim čovek koji ubija prestolonaslednika je Gavrilo Princip iz današnje vaše perspektive etnički Crnogorac.
Dakle što se tiče nekih detalja Crnogorac ubija prestolonaslednika a ne "Srbin".

Istražiću ovo koliko budem u mogućnosti jer je intrigantno ali posle 1918 se opet desilo nešto čudno što se u Crnoj Gori non stop ponavlja i vrti u dva lica jedno srpsko jedno crnogorsko.

Zapravo pripojena je tesnom većinom kojom je i odcepljena danas.

Međutim tada već rastu apetiti Aleksandru i sanja san o jedinstvenoj jugoslovenskoj naciji i sebe kao prvog Jugoslovenskog Arhonta.
Ta bajka se posle nazvala komunizmom i naš najveći sin naroda i narodnosti ili ti poslednji Hrvstski Kralj Tito zapravo nasleđuje međutim za razliku od svog predhodnika on ipak sređuje granice svom narodu pa posle koliko toliko i ostalima.

Kod nas je tad zavejao sneg sve junake iz WWI nisu se javno pominjali slavili niti bilo šta na njih pada prašina.
Dakle iluzorno je bilo praviti ravnopravnost a de ne ukineš sam sebe tj. Srbiju.
Srbe je jednostavno na dar pretopio u Jugoslovene pa zatim sve ostale , međutim kod Hrvata to baš nije moglo da prođe.

Međutim da se vratim zašto su zapravo savezničke snage zabranile povratak Kralja Nikole u sopstvenu državu?

Pazi, uopšte neću da ulazim je li Nikola ovdje u pravu ili ne, ovo je glas gnjevnog čovjeka - ovo sam postavio apropo tvoga stava da Nikola nije pominjao ulogu Srbije u gašenju Crne Gore - a vidim da si iznenađen pismom - a ovakvih je Nikola napisao još, nije ovo jedino (a o njegovim emigrantskim vladama da i ne govorimo)! Ako treba, mogu ih i postaviti - ali mislim da nema potrebe, da ne skrećemo sa konkretne teme!
 
Pazi, uopšte neću da ulazim je li Nikola ovdje u pravu ili ne, ovo je glas gnjevnog čovjeka - ovo sam postavio apropo tvoga stava da Nikola nije pominjao ulogu Srbije u gašenju Crne Gore - a vidim da si iznenađen pismom - a ovakvih je Nikola napisao još, nije ovo jedino (a o njegovim emigrantskim vladama da i ne govorimo)! Ako treba, mogu ih i postaviti - ali mislim da nema potrebe, da ne skrećemo sa konkretne teme!

Pa dobro svakako ih postavi na nekoj drugoj interesantno je to videti.

Pozdrav CasinoRoyal mislim da je ovo malo prekriveno velom mistike kao i WW2 ne znam da li ćemo u skorije vreme videti šta se zapravo dešavalo,dosta toga kriju saveznički izvori tačnije su nejasni i kontradiktorni.
 
Zaključujemo šta?
Prestolonaslednika ubija Crnogorac a ne Srbin čime počinje WWI.

Dakle Srpske trupe zajedno sa Crnogorskim odbijaju 3 napada iz AU i plus Bugare sa leđa.

Dolazi jača mnogobrojnija AU vojska Srbija i Crna Gora su ustuknule.
Dolazi do situacije beg ili kapitulacija i Srbija se odlučuje na beg ili povlačenje.

Crna Gora ostaje sa nekim srpskim vojnim rukovodstvom na čelu ulazi u bitku na svojoj teritoriji braneći odstupnicu srpskoj vojsci koja je već daleko.

Međutim srpska vojska prolazi kroz Albansku golgotu od koje mnogi završavaju preklani na spavanju ili povlačenju od Arnauta na Prokletijama što će se sve kasnije pripisati pegavom tifusu.

Međutim istovremeno Srbija ima plan zavere Pešić-Pašić koji uigrano dovode do kapitulacije Crne Gore i teraju je na pregovore sa AU.

1-Složili smo se da Crna Gora nije mogla da se odbrani ni sa Srbijom zajedno samo je bilo pitanje vremena konačnog sloma i koliko će otpor trajati.

2-Detalje Pešić-Pašić-Nikola bi morali prodiskutovati i vojni stručnjaci i analitičari i istoričari.

Da li je zavera postojala ne znam ali ako je to tačno znam da Srbija ni tada ni sada niti bilo kada nije imala takvu moć!

Pa bi te detalje te zavere ako je postojala mogli tražiti jedino u odnosima i pregovorima Vatikan-Austrougarska-savezničke sile.

gde dolazimo do zaključka da zavera nije mogla biti samo srpskog karaktera nego i gore pomenutih nezaobilaznih faktora WWI i WWII.

Ako to neko može da razluči ili ima nešto dokumentovano o tome neka izbaci.

Pritom Casino misleći na pismo Kralja Nikole nisam tražio o pismo od posle 1918 i o Podgoričkoj skupštini već gde on eksplicitno navodi detalje zavere Pešić-Pašić i Mojkovac.

Ako postoji nešto tako voleo bih da vidim.

Pozdrav!
 
U junu 1915. kralj Nikola je marginalizovao Jankovića naredivši Starosrbijanskom odredu da okupira Skadar u severnoj Albaniji, zbog čega je Janković podneo ostavku i bio zamenjen srbijanskim pukovnikom Petrom Pešićem.

Овде дакле видимо да је Краљ Никола сам поставио Петра Пешића па ако је Пешић био велеиздајник Црногорског отпора постављен је од Краља Николе због личних интереса опсаде Скадра тако да од те Србијанске велеиздаје ништа остаде добар стрип Корто Малтеза!
 
После Првог светског рата, крајем октобра 1918, Одбор Народнога Вијећа узео је власт у своје руке, а 13. новембра стигао је у Дубровник први одред српске војске. Дубровник је за време Краљевине Југославије једно време припадао Зетској бановини.

А ово говори какве смо п... били према вама после уједињења 1918 добили сте у мираз Дубровник и цео Санџак који никада нисте имали у својој историји.
Око Дубровника сте се клали од Бодина и није вам пошло за руком да га заузмете па вам је дат у мираз јер га је освојила Србијанска војска.

Ово се односи на Дукљане а не на Србогорце!
 
После Првог светског рата, крајем октобра 1918, Одбор Народнога Вијећа узео је власт у своје руке, а 13. новембра стигао је у Дубровник први одред српске војске. Дубровник је за време Краљевине Југославије једно време припадао Зетској бановини.

А ово говори какве смо п... били према вама после уједињења 1918 добили сте у мираз Дубровник и цео Санџак који никада нисте имали у својој историји.
Око Дубровника сте се клали од Бодина и није вам пошло за руком да га заузмете па вам је дат у мираз јер га је освојила Србијанска војска.

Ово се односи на Дукљане а не на Србогорце!


Brkaš Nick! Poslije 1918. godine Crne Gore više nema - ona funkcioniše kao Zetska oblast od 1922. godine, i tada joj nije bio dodat Dubrovnik - već su joj bili oduzeti Pljevlja i Bijelo Polje a dodata Boka Kotorska! Zetska banovina se formira tek 1929. godine sa Dubrovnikom u svom sastavu u kojem će ostati do 1939. godine! A kakve su bile ingerencije Zetske oblasti i kasnije Zetske Banovine - skoro nikakve - običan region pod strogom stegom centralne vlasti! Samo mi nemoj reći da Kraljevina SHS (kasnije Jugoslavija) nije bila centralistička već federativno uređena država! Moj đed je recimo dok je služio vojsku morao nositi šajkaču! Sa područja Crne Gore je birano u periodu 1918-1941. godine između 7-13 poslanika u Skupštinu koja je brojala između 319-419 poslanika, i koja je odlučivala sistemom proste većine (dok je to odgovaralo Kralju - ako nije obično bi je raspuštao)! U 39 jugoslovenskih vlada u tom periodu, u kojima je bilo 819 ministara tek njih 5 su bila iz Crne Gore, s tim što su njihovi mandati zajedno trajali manje od prosječnog mandata neke vlade! Inače banovi Zetske banovine su bili: general Krsto Smiljanić (necrnogorac), Uroš Krulj (necrnogorac), Aleksa Stanišić (porijeklom crnogorac, ali ne iz Crne Gore), Mujo Sočica (crnogorac), Petar Ivanišević (necrnogorac), Božidar Krstić (necrnogorac) i Blažo Đukanović (crnogorac)! Znači od 7 njih samo 2 su bila iz Crne Gore! O stanju u ostalim sferama života u Zetskoj oblasti i kasnije banovini ne bih sada otvarao priču!
 
Brkaš Nick! Poslije 1918. godine Crne Gore više nema - ona funkcioniše kao Zetska oblast od 1922. godine, i tada joj nije bio dodat Dubrovnik - već su joj bili oduzeti Pljevlja i Bijelo Polje a dodata Boka Kotorska! Zetska banovina se formira tek 1929. godine sa Dubrovnikom u svom sastavu u kojem će ostati do 1939. godine! A kakve su bile ingerencije Zetske oblasti i kasnije Zetske Banovine - skoro nikakve - običan region pod strogom stegom centralne vlasti! Samo mi nemoj reći da Kraljevina SHS (kasnije Jugoslavija) nije bila centralistička već federativno uređena država! Moj đed je recimo dok je služio vojsku morao nositi šajkaču! Sa područja Crne Gore je birano u periodu 1918-1941. godine između 7-13 poslanika u Skupštinu koja je brojala između 319-419 poslanika, i koja je odlučivala sistemom proste većine (dok je to odgovaralo Kralju - ako nije obično bi je raspuštao)! U 39 jugoslovenskih vlada u tom periodu, u kojima je bilo 819 ministara tek njih 5 su bila iz Crne Gore, s tim što su njihovi mandati zajedno trajali manje od prosječnog mandata neke vlade! Inače banovi Zetske banovine su bili: general Krsto Smiljanić (necrnogorac), Uroš Krulj (necrnogorac), Aleksa Stanišić (porijeklom crnogorac, ali ne iz Crne Gore), Mujo Sočica (crnogorac), Petar Ivanišević (necrnogorac), Božidar Krstić (necrnogorac) i Blažo Đukanović (crnogorac)! Znači od 7 njih samo 2 su bila iz Crne Gore! O stanju u ostalim sferama života u Zetskoj oblasti i kasnije banovini ne bih sada otvarao priču!

Какав је статус био Србије или било које области? Бољи?
 
Brkaš Nick! Poslije 1918. godine Crne Gore više nema - ona funkcioniše kao Zetska oblast od 1922. godine, i tada joj nije bio dodat Dubrovnik - već su joj bili oduzeti Pljevlja i Bijelo Polje a dodata Boka Kotorska! Zetska banovina se formira tek 1929. godine sa Dubrovnikom u svom sastavu u kojem će ostati do 1939. godine! A kakve su bile ingerencije Zetske oblasti i kasnije Zetske Banovine - skoro nikakve - običan region pod strogom stegom centralne vlasti! Samo mi nemoj reći da Kraljevina SHS (kasnije Jugoslavija) nije bila centralistička već federativno uređena država! Moj đed je recimo dok je služio vojsku morao nositi šajkaču! Sa područja Crne Gore je birano u periodu 1918-1941. godine između 7-13 poslanika u Skupštinu koja je brojala između 319-419 poslanika, i koja je odlučivala sistemom proste većine (dok je to odgovaralo Kralju - ako nije obično bi je raspuštao)! U 39 jugoslovenskih vlada u tom periodu, u kojima je bilo 819 ministara tek njih 5 su bila iz Crne Gore, s tim što su njihovi mandati zajedno trajali manje od prosječnog mandata neke vlade! Inače banovi Zetske banovine su bili: general Krsto Smiljanić (necrnogorac), Uroš Krulj (necrnogorac), Aleksa Stanišić (porijeklom crnogorac, ali ne iz Crne Gore), Mujo Sočica (crnogorac), Petar Ivanišević (necrnogorac), Božidar Krstić (necrnogorac) i Blažo Đukanović (crnogorac)! Znači od 7 njih samo 2 su bila iz Crne Gore! O stanju u ostalim sferama života u Zetskoj oblasti i kasnije banovini ne bih sada otvarao priču!

А шта је био Краљ Александар Карађорђевић? ''Србијанац''?

И је л' су то баварски и саксонски пукови имали различите униформе (не мислим на свечане)?
 
Poslednja izmena:

Back
Top