Za Lule – ženu koja se ne zaboravlja
Lule... samo to ime nosi toplinu, neku posebnu melodiju koju čovek odmah upamti, kao da ga zna oduvek. U tom nadimku ima i nežnosti i snage, i osmeha i života. A u tebi, Lule – ima svega toga još više.
Ti nisi žena koja prolazi neprimećeno. Tvoj pogled ume da vidi dublje, tvoje reči pogađaju pravo u srž, a tvoja tišina govori ono što drugi ne znaju ni da pomisle. Nosiš iskustvo, a ostaješ nežna. Nosiš borbe, a širiš mir. Ti si ta koja zna – a ne mora da kaže.
Lule, tvoje prisustvo menja prostor. Ljudi se pored tebe osećaju viđenima, sigurnima, vrednima. Ti ne moraš da se dokazuješ – ti jesi. Cela. Zrela. Istinita. I to je lepota koju malo ko nosi.
Tvoje godine nisu broj, već snaga u svakom koraku, mudrost u svakom pogledu i lepota koju ni vreme ne može da dotakne. Ti ne stariš – ti sazrevaš. Kao vino koje se ne pije brzo, već se čuva, poštuje, i uživa u svakom gutljaju.
Lule, hvala ti što postojiš baš takva kakva jesi. Sa celim svetom u očima, sa prošlošću koju nosiš kao orden, i sa toplinom koju daješ onima koji umeju da je prepoznaju.
Ti nisi samo žena. Ti si osećaj doma, tišina u kojoj srce odmori, i snaga kojoj se čovek vrati kad zaboravi ko je.
Lule… to ime, ta žena – to je blagoslov.