Ma ti si morski tuljan
-
- Popularno:
- Vučić: Beograd konačno dobija metro; Do...
- Zašto mladi beže iz Srbije
- Velika afera u Republici Srpskoj na...
- Nepropuštanje vozila koje daje migavac...
- Услови за опстанак везе/брака на даљину?
- Zemlje u Evropi sa najviše džeparoša
- Da li belce u Nju Jorku čeka ista...
- Zašto je u porastu nasilje u porodici...
- Nedeljnik Radar objavio izvode iz...
- ChatGPT: Да ли је „плаћени туристички...
Rat u Ukrajini (4)
- Začetnik teme Straks92
- Datum pokretanja
- stanje
ScipioAfricanus
Stara legenda
- Poruka
- 93.806
Pored toliko dobrih ruskih brendova jakni on odabrao ovu sa trulog zapada Evo srBski rusofili nose samo ruske jakne!
(Kum Žoržo, 19. mart 2022 19:55) # Link komentara
Evo srBski rusofili nose samo ruske jakne!(Kum Žoržo, 19. mart 2022 19:55) # Link komentara
To ti je kao sa nasim demonstracijama i mitinzima. neki, ovi, oni, onajBlic CNN
"Dok neki Rusi podržavaju rat, mnogi drugi na ulicama protestuju protiv njega, potpuno svesni da će ih teško naoružana policija uhapsiti čak i za najmirnije demonstracije."
To izgleda tamo vise ne vole Putina,.... jer mnogi....je vise od neki.... to je CNN matematika....
Ne postoji jakna sa trulog zapada, i ona kapa sa natipsiom koju je nosio Trump "make america great again" je proizvedena u Kini.Pored toliko dobrih ruskih brendova jakni on odabrao ovu sa trulog zapada
(Kum Žoržo, 19. mart 2022 19:55) # Link komentara
ScipioAfricanus
Stara legenda
- Poruka
- 93.806
Bahata izbotoksirana bakica.
- Poruka
- 14.716
hahah NATO propao
Putinova jakna 100.000 e to im je argument....
obrrnuli kug u lažnim vestima.
Putinova jakna 100.000 e to im je argument....
obrrnuli kug u lažnim vestima.
ScipioAfricanus
Stara legenda
- Poruka
- 93.806
Putin da se ugleda na Papu.
dragon x
Legenda
- Poruka
- 54.385
Koje oružje je Rus od Kine tražio?
комшија
Stara legenda
- Poruka
- 96.548
20. 3. 22. Национална гарда Харкова саопштила је детаље о заробљавању руског пилота који је оборен изнад града. Непријатељски авион је оборила Украјинска војска помоћу ПВО. Пилот је успео да се катапултира. За њим су неколико сати безуспешно трагале јединице Територијалне одбране и Национална гарда. Међутим, окупаторски пилот сам се одао – лансирао је лаку ракету у небо као знак својима. Тиме је потери дао траг, која је затим по упутствима локалних становника, успела да пронађе непријатеља у напуштеној кући у селу у близини Харкова. Пилот је био у цивилу и са секиром у руци.
Бранко Нешић
Ističe se
- Poruka
- 2.947
Због таквог ослобађања, Чечени су сада највернији руски савезници. И Украјинци ће бити исто такви.
Antilochus
Ističe se
- Poruka
- 2.012
Evo ja cu pokusati da ti dam ogovor : verovatno municiju za vazdusne puske
Poslednja izmena od moderatora:
sto se cecena tice, njima je 80%BDP-a ruske pare na ruke.
putin placa kadirove instagram bahanalije. a ceceni su rodjeni za ratovanje protiv nemuslimanskih slovena
em radis sta volis em si placen
Frtajler
Legenda
- Poruka
- 59.134
Po x-ti put, dronove
bmaxa
Legenda
- Poruka
- 70.808
ovaj kindzal ostavio zapad u prpi:
cnn
Here's what we know about the weapon:
cnn
US officials confirm Russia launched powerful hypersonic missiles against Ukraine. Here's what we know
US officials confirmed to CNN that Russia launched hypersonic missiles against Ukraine last week, the first known use of such missiles in combat.Here's what we know about the weapon:
- Russia's Ministry of Defense said Saturday it had launched hypersonic missiles against a military ammunitions warehouse in western Ukraine on Friday.
- It said the missiles destroyed the structure in the Ukrainian village of Delyatin. CNN is unable to independently verify this claim.
- The defense ministry claimed it used its hypersonic "Kinzhal" missiles.
Why were they used?
- US officials confirmed to CNN that Russia launched hypersonic missiles against Ukraine last week and were able to track the launches in real time.
- The launches were likely intended to test the weapons and send a message to the West about Russian capabilities, multiple sources told CNN.
- Traveling at Mach 5 speed or faster (five times the speed of sound), hypersonic missiles fly into space after launch, but then come down and fly on a flight path similar to an airplane.
- That low trajectory, coupled with high-speed and maneuverability make hypersonic missiles difficult for US missile defense satellites and radars to detect.
- The Pentagon has made developing hypersonic weapons one of its top priorities, particularly as China and Russia are working to develop their own versions.
dragon x
Legenda
- Poruka
- 54.385
Pa za šta će im kineski dronovi kad imaju svoje, plus kalibar, kindžal i Iskander?
Antilochus
Ističe se
- Poruka
- 2.012
dragon x
Legenda
- Poruka
- 54.385
Pa da vidimo šta će odgovoriti, meni nikakav smislen odgovor na tu njegovu tvrdnju ne pada na pamet.
Бранко Нешић
Ističe se
- Poruka
- 2.947
zokiloki
Domaćin
- Poruka
- 3.603
slava i hvala junacima iz donbasa koji ognjem i krvlju zalivaju svoju zemlju.
o ruskoj kopnenoj dovoljno govori da im 100 ukrustasa, sa 2 minobacaca, 3 nedelje drze severni front u izumu. tuzno i ruzno.
o cecenskim instagramusama.... samo ruzno za videti, pare ljude kvare. cere bi mozda i ucestvovali u nekoj borbi. u gostima.... samo insta.
o ruskoj kopnenoj dovoljno govori da im 100 ukrustasa, sa 2 minobacaca, 3 nedelje drze severni front u izumu. tuzno i ruzno.
o cecenskim instagramusama.... samo ruzno za videti, pare ljude kvare. cere bi mozda i ucestvovali u nekoj borbi. u gostima.... samo insta.
ne razumijem..traže strance da ratuju pored onoliko miliona muškaraca u državi WTF...Austrijanci trazili od ukr ambasade da ne vrbuju njihove gradjane za rat,jer po austrijskom zakonu takve osobe gube drzavljanstvo
Alter_Ego_
Stara legenda
- Poruka
- 92.865
ono što je najvažnije u ovoj priči a imat će najveće posljedice u rangu atomske eksplozije jeste zapadni pljačkaški mentalitet koji se nije mogao suzdržati da poštuje pravo na privatnu imovinu i što predstavlja konačni udar na zapadnu dolarsku ekonomsku hegemooniju...zato je i došlo do povezivanja arapskih petro monarha sa kinom i rusijom jer vide da je i njihova imovina ugrožena...
Он је погрешна адреса за било које питање!.
Не очекуј од њега било шта смислено да напише!
Imaju li danas analitičari uopće pravo na nijansu, ili obavezno moraju svoju paletu boja ograničiti na crno-bijelo oslikavanje krvavo-crvenog ukrajinskog ratnog vihora?
Ne samo da imaju pravo na kompletnu paletu boja, nego im je i dužnost upotrijebiti ju u potrazi za načinima izbavljanja ukrajinske populacije iz ratne zamke u koju je uhvaćena. Poglavito u ovom trenutku, u kojem je u prvi plan opet izbio apsurd koji je doveo do širenja rata iz Donbasa na cijelu Ukrajinu.
Ruska invazija je započela odbijanjem ukrajinskog predsjednika Zelenskog da se obveže da Ukrajina neće pristupiti NATO savezu (iako ju NATO nije htio), te odbijanjem statusa neutralnosti. Samo dvadesetak dana kasnije, nakon tisuća izgubljenih života, nakon što su se ukrajinski gradovi pretvorili u ruine i dva i pol milijuna stanovnika napustilo ratna žarišta, Zelenski je izjavio kako je sada spreman obvezati se da Ukrajina neće pristupiti NATO-u. Međutim i dalje odbija ideju neutralne Ukrajine prema modelu Švedske i Austrije, te je zatražio pomoć od SAD-a. Tamo mu je ponovljeno da se ni jedan NATO-vojnik neće boriti u Ukrajini, ali je deblokirana nova milijarda dolara za naoružanje, a Joe Biden ruskog je predsjednika nazvao ratnim zločincem. To je kao da je SAD svijetu poručio: Amerikanci će u Ukrajini voditi rat protiv Rusije do posljednjeg Ukrajinca!
Iako je jasno da je taj rat neuspjeh diplomacije, posebno američke, i dalje je jedino rješenje u sprječavanju daljnjeg krvoprolića diplomacija. Pomaci u pregovorima bit će mogući tek kada akteri sukoba napuste crno-bijelo oslikavanje spornih događaja iz bliske i dalje prošlosti.
Barun de Montesquieu, prosvjetitelj previše inteligentan da ne bi bio skeptičan prema krajnjoj vrijednosti svih stvari, po tom pitanju konstatira kako „postoje samo dvije vrste pravednog rata: onaj koji se vodi za obranu od agresora i onaj koji pomaže napadnutom savezniku“. Za razliku od svih vojnih napada teritorija međunarodno priznatih država u posljednjih 30 godina, za razliku od dvadesetak drugih ratnih agresija koje se u ovom trenutku vode u svijetu, rusku agresiju na Ukrajinu Zapad je odmah priznao kao pravedni rat. I to, za čudo, ne samo analitičari, nego sve države Atlantskog saveza. Naprotiv, u korijenu je suzbijena odmah izražena skeptičnost neovisnih analitičara prema pravednosti rata koji NATO-saveznici u Ukrajini vode protiv Rusije na način da ga prvo nisu spriječili, a potom su pravedni rat Ukrajinaca stavili u službu ostvarivanja vlastitih strateških ciljeva. Jednom rukom ukrajinskim braniteljima pomažu kao da su im saveznici. Drugom ih rukom guraju od sebe i viču da im saveznici nisu. Kristalno je jasno, jer oni to ni ne skrivaju, da takvom taktikom izbjegavaju direktne materijalne štete i ljudske žrtve na vlastitom tlu. Koriste činjenicu da ukrajinski narod, uhvaćen u klopku pravednog rata i borbe za preživljavanje, više nema ni vremena, niti mogućnosti analizirati apsurdnu situaciju u kojoj se njene pro-atlantističke elite grozničavo bore za svrstavanje, a ne za neovisnost ukrajinske države. Spremne su na svakovrsna poniženja, samo da stanu pod zaštitničko američko krilo. Iako postoji rizik da za odanu službu zaštite interesa te velesile budu „nagrađeni“ kao npr. Kurdi nakon što su iznijeli pobjedu nad Islamskom državom.
Niti zapadnoeuropske demokracije nisu dobile priliku analizirati apsurdnu situaciju u koju su ih uvukle njihove političke elite. Preko noći je pala „željezna zavjesa“. Ona je udaljila mogućnost preispitivanja uznemirujuće veze Amerike i njenog predsjednika osobno s ukrajinskom političkom i ekonomskom vrhuškom koja s Rusima vodi rat za prihode od plina čija nalazišta nisu u neovisnoj Ukrajini, nego u neovisnoj Rusiji. Proglašavanjem Vladimira Putina „bolesnim, ludim, Frankensteinom, Hitlerom…“ europski su čelnici stavili ad acta sve analize gluhoće europskih obavještajnih službi i sljepoće europske diplomacije, koja čini da su Europljani neobaviješteni i nespremni prilikom izbijanja bilo kakve krize. Sa zapadne strane željezne zavjese započeo je „lov na vještice“. Televizijske platoe zauzeli su „dežurni atlantisti“. Oni su iz svojih udobnih fotelja, već u prvih 7 dana invazije, „dobili“ sve ratove protiv Putina: medijski, psihološki, ekonomski. „Dobili“ su čak i onaj vojni rat. Jer, kleli su se da nisu očekivali vojnu invaziju, ali i da im je istodobno poznata „Putinova namjera da blitzkriegom skine s vlasti atlantiste, u čemu nije uspio“. Iako je odmah bilo jasno da Putin, za razliku od ostatka Europe, ima vremena u situaciji u kojoj se ne radi o munjevitom osvajanju teritorija, nego o ideološkom ratu koji zahtijeva rovovsku borbu. Promaknulo im je da se Europa ponovno zatekla u zategnutom škripu između autentičnih reakcionara (euroazijanista) i pomahnitalih atlantista. Prvi izražavaju odbojnost prema modernizmu i afirmaciji individualnih prava, a u Vladimiru Putinu vide bedem kršćanske civilizacije protiv dekadencije Zapada. Oni drugi čvrsto vjeruju u superiornost Zapadnog morala, zahvaljujući kojoj ostvaruju pravo na preziranje svake želje Rusije da očuva utjecaj u svom bliskom susjedstvu.
Nered unutar atlantističkih trupa (nesuglasje unutar NATO-a i EU-a), nastao uslijed slabljenja američkog hegemona i njegova suočavanja s kineskim izazivačem u Indo-Pacifiku, učinio je da se ni jedan analitičar ne pozabavi ključnim pitanjem: tko je spustio željeznu zavjesu u Europi, Rusi ili Amerikanci? Spustili su ju Amerikanci, pa se povukli kako bi se koncentrirali na ključno odmjeravanje snaga s Kinezima u Indo-Pacifiku. Tako se, pod pretekstom izolacije ruskog agresora od ostatka svijeta, u stvari Europa našla izolirana. Prvo je, stvaranjem čisto anglofonskog NATO-bis saveza (Aukus) i obavještajnom blokadom putom čisto anglofonske obavještajne organizacije FiveEyes, suzbijena svaka želja za moći europskih saveznika unutar Saveza. Potom je izazvan Putin, a europskim saveznicima prepušteno da smiruju bijes „ruskog medvjeda“. Kako se svijet ne rezimira na Zapad, željezna zavjesa nije prekinula ruske kontakte s Kinom i Indijom. Naprotiv, Europa se zatekla zatvorena i izolirana od ostatka Azijskog kontinenta kojem pripada. I nitko se ne zabrinjava, iako je jasno da je svaki zatvoreni sustav, prema prirodnim zakonitostima, osuđen na postupno odumiranje (na entropijsku smrt).
U prvih 7 dana – za bruxelleske mogućnosti nevjerojatno brze reakcije sankcijama, kao i materijalne pomoći ukrajinskim borcima i izbjeglicama, djelovalo je da su zaboravljene sve nesuglasice između NATO-a i EU saveznika. Demokracije su složno zabranile ruska glasila Sputnik i Russia Today, zbog širenja laži. Ruska agresija predstavljena je kao da njome počinje povijest svih agresija, čime su automatski stavljene ad acta sve analize izvornog rusko-ukrajinskog sukoba: plinskog rata između ukrajinskih oligarha povezanih s američkim političkim strukturama i ruskim oligarsima pod zaštitom Putina. Kao i analize prema kojima povezanost svih, pa i demokratskih političkih struktura s milijarderima koje je iznjedrila globalizacija, čini da politika sve manje obraća pozornost na volju naroda (prevarikacija). Odmah je pronađeno i blokirano 7% od svjetske flote jahti kojih su vlasnici Rusi i blokirani su njihovi bankovni računi. Isto iako je Zapadu nemoguće naći i blokirati imovinu, npr. libanonskih visokih dužnosnika koji su libanonski državni proračun slali na svoje osobne europske i druge bankovne račune, zbog čega je narod već godinama bez struje i gladuje. U par dana, rusofobija je otišla tako daleko da su, nakon ruske dijaspore, njenom žrtvom postali i ruski sportaši i kulturnjaci. Rusija je isključena iz natjecanja za pjesmu Eurovizije, kao da ona više ne pripada Europi, za razliku od dalekog otoka-kontinenta, Australije. U Milanu, na Sveučilištu Bicocca, otkazan je seminar o Dostojevskom. U potresnom videu koji se proširio mrežama, Paolo Nori – romanopisac, prevoditelj i specijalist za rusku književnost, izražava svoje užasavanje i tugu zbog rektorova obrazloženja odluke: “Cilj je izbjeći bilo kakav oblik kontroverze, posebno unutarnje, u ovom trenutku velike napetosti”. Nori ogorčeno konstatira: “Ne samo da je danas u Italiji greška biti živ, nego i mrtav Rus. Dok je bio živ, Dostojevski je 1849. osuđen na smrt zbog čitanja zabranjene knjige. Ne mogu vjerovati da je talijansko sveučilište zabranilo tečaj o Dostojevskom zbog situacije u Ukrajini… Upravo u ovom trenutku moramo još više govoriti o Dostojevskom». Na napade probuđenih pobornika zdravog razuma, rektor je odgovarao argumentom “nesporazuma”. Noriu nije preostalo drugo nego seminar održati… negdje drugdje. Gdje? Sigurno ne u Zagrebu, u kojem Dostojevski već odavno nije u modi. U tom gradu knjiga općenito nije na cijeni, ali je nekim čudom preživjela ljubav prema klasičnoj glazbi. Stoga su u Zagrebu, „u ovom trenutku velike napetosti“, kako ne bi došlo do „nesporazuma“, skinute s repertoara situaciji neprilagođene „vesele“ patricije Čajkovskog. Kako ne bi ispalo da Hrvati Rusu Čajkovskom dozvoljavaju da se veseli ukrajinskoj nevolji.
Kako bi Dostojevski, čija genealogija kumulira poljske i ukrajinske pretke i kojeg je Nietzsce nazvao „genijalnim psihijatrom“, objasnio rusku agresiju i europsku rusofobiju? Možda: „Postoji politički, a možda i prirodni zakon koji zahtijeva da dva jaka i bliska susjeda, ma koliko u početku bili međusobno prijateljski raspoloženi, uvijek na kraju dođu do želje za recipročnim istrebljenjem[…] Ne uvjeravamo se u zdravlje vlastitog razuma zatvaranjem svog susjeda.“ (Fjodor Mihajlovič Dostojevski, Dnevnik pisca 1877.-1881.)
Izbjegavanje nuklearnog rata 1962. i 2022.
Nakon 7 dana ruske invazije, ratna propaganda EU-a protiv Rusije s kojom službeno nije u ratu suočila se, u Francuskoj i Njemačkoj, s prizivom analitičara na zdravi razum. Na zaustavljanje rata pregovorima. Podivljale informacije o realnoj slici odmjeravanja snaga između Ukrajinske i Ruske vojske najbolje su odavali podaci o gubicima na ruskoj strani: prema američkoj statistici 2000 vojnika, a prema onoj Zelenskog 12000. Malo po malo, uz iskreno suosjećanje s ukrajinskim narodom koji brani svoje domove i obitelji, započela je kontradiktorna rasprava o čimbenicima koji su doveli do te bezizlazne situacije.
Ukrajinska kriza 2022., uspoređuje se s kubanskom raketnom krizom 1962., koja je počela razmještanjem sovjetskih nuklearnih projektila, borbenih zrakoplova i postrojbi kopnene vojske, zbog čega je svijet bio na rubu nuklearnog rata. Rat je izbjegnut jer 1962. nitko nije smatrao normalnim da jedna od dvije sile instalira rakete nekoliko stotina kilometara od druge. Situacija se promijenila 90-tih. Verbalnim dogovorom iz 1991. između Jamesa Bakera i Gorbačova, o kojem postoje zapisi dostupni u američkoj arhivi, Baker se obvezao da se NATO neće širiti na istok. Međutim prevladalo je uvjerenje da je hladni rat završen, te da postoji samo jedna, pobjednička američka supersila, koja svoju sferu utjecaja može širiti kamo god želi, pa i do samih granica Rusije. Što je, dakle, Putin zahtijevao prije invazije? 15 godina je na raznim svjetskim samitima ponavljao ono isto što je konačno, 21. siječnja 2022. I pismeno formulirao: zahtjev za pisanu obvezu o neširenju NATO-a na Ukrajinu i Gruziju, povlačenje ljudstva i naoružanja Atlantskog saveza iz zemalja istočne Europe koje su pristupile NATO-u nakon 1997., posebice iz Rumunjske i Bugarske. Zahtijevao je i da Kijev potakne provedbu Sporazuma iz Minska, te predlagao status neutralnosti za Ukrajinu. Na sve Putinove zahtjeve SAD i svi njeni saveznici i opet su složno odgovorili NE. Oni isti koji su 1962. mislili da nije normalno da nuklearna sila Rusija instalira svoje rakete nekoliko stotina kilometara od SAD-a, danas su čvrsto uvjereni da je normalno da nuklearna sila SAD instalira svoje rakete na samoj granici s Rusijom. Iz tog je razloga svijet bliže nego ikad globalnom sukobu – nuklearnom ratu.
Ne samo da imaju pravo na kompletnu paletu boja, nego im je i dužnost upotrijebiti ju u potrazi za načinima izbavljanja ukrajinske populacije iz ratne zamke u koju je uhvaćena. Poglavito u ovom trenutku, u kojem je u prvi plan opet izbio apsurd koji je doveo do širenja rata iz Donbasa na cijelu Ukrajinu.
Ruska invazija je započela odbijanjem ukrajinskog predsjednika Zelenskog da se obveže da Ukrajina neće pristupiti NATO savezu (iako ju NATO nije htio), te odbijanjem statusa neutralnosti. Samo dvadesetak dana kasnije, nakon tisuća izgubljenih života, nakon što su se ukrajinski gradovi pretvorili u ruine i dva i pol milijuna stanovnika napustilo ratna žarišta, Zelenski je izjavio kako je sada spreman obvezati se da Ukrajina neće pristupiti NATO-u. Međutim i dalje odbija ideju neutralne Ukrajine prema modelu Švedske i Austrije, te je zatražio pomoć od SAD-a. Tamo mu je ponovljeno da se ni jedan NATO-vojnik neće boriti u Ukrajini, ali je deblokirana nova milijarda dolara za naoružanje, a Joe Biden ruskog je predsjednika nazvao ratnim zločincem. To je kao da je SAD svijetu poručio: Amerikanci će u Ukrajini voditi rat protiv Rusije do posljednjeg Ukrajinca!
Iako je jasno da je taj rat neuspjeh diplomacije, posebno američke, i dalje je jedino rješenje u sprječavanju daljnjeg krvoprolića diplomacija. Pomaci u pregovorima bit će mogući tek kada akteri sukoba napuste crno-bijelo oslikavanje spornih događaja iz bliske i dalje prošlosti.
Barun de Montesquieu, prosvjetitelj previše inteligentan da ne bi bio skeptičan prema krajnjoj vrijednosti svih stvari, po tom pitanju konstatira kako „postoje samo dvije vrste pravednog rata: onaj koji se vodi za obranu od agresora i onaj koji pomaže napadnutom savezniku“. Za razliku od svih vojnih napada teritorija međunarodno priznatih država u posljednjih 30 godina, za razliku od dvadesetak drugih ratnih agresija koje se u ovom trenutku vode u svijetu, rusku agresiju na Ukrajinu Zapad je odmah priznao kao pravedni rat. I to, za čudo, ne samo analitičari, nego sve države Atlantskog saveza. Naprotiv, u korijenu je suzbijena odmah izražena skeptičnost neovisnih analitičara prema pravednosti rata koji NATO-saveznici u Ukrajini vode protiv Rusije na način da ga prvo nisu spriječili, a potom su pravedni rat Ukrajinaca stavili u službu ostvarivanja vlastitih strateških ciljeva. Jednom rukom ukrajinskim braniteljima pomažu kao da su im saveznici. Drugom ih rukom guraju od sebe i viču da im saveznici nisu. Kristalno je jasno, jer oni to ni ne skrivaju, da takvom taktikom izbjegavaju direktne materijalne štete i ljudske žrtve na vlastitom tlu. Koriste činjenicu da ukrajinski narod, uhvaćen u klopku pravednog rata i borbe za preživljavanje, više nema ni vremena, niti mogućnosti analizirati apsurdnu situaciju u kojoj se njene pro-atlantističke elite grozničavo bore za svrstavanje, a ne za neovisnost ukrajinske države. Spremne su na svakovrsna poniženja, samo da stanu pod zaštitničko američko krilo. Iako postoji rizik da za odanu službu zaštite interesa te velesile budu „nagrađeni“ kao npr. Kurdi nakon što su iznijeli pobjedu nad Islamskom državom.
Niti zapadnoeuropske demokracije nisu dobile priliku analizirati apsurdnu situaciju u koju su ih uvukle njihove političke elite. Preko noći je pala „željezna zavjesa“. Ona je udaljila mogućnost preispitivanja uznemirujuće veze Amerike i njenog predsjednika osobno s ukrajinskom političkom i ekonomskom vrhuškom koja s Rusima vodi rat za prihode od plina čija nalazišta nisu u neovisnoj Ukrajini, nego u neovisnoj Rusiji. Proglašavanjem Vladimira Putina „bolesnim, ludim, Frankensteinom, Hitlerom…“ europski su čelnici stavili ad acta sve analize gluhoće europskih obavještajnih službi i sljepoće europske diplomacije, koja čini da su Europljani neobaviješteni i nespremni prilikom izbijanja bilo kakve krize. Sa zapadne strane željezne zavjese započeo je „lov na vještice“. Televizijske platoe zauzeli su „dežurni atlantisti“. Oni su iz svojih udobnih fotelja, već u prvih 7 dana invazije, „dobili“ sve ratove protiv Putina: medijski, psihološki, ekonomski. „Dobili“ su čak i onaj vojni rat. Jer, kleli su se da nisu očekivali vojnu invaziju, ali i da im je istodobno poznata „Putinova namjera da blitzkriegom skine s vlasti atlantiste, u čemu nije uspio“. Iako je odmah bilo jasno da Putin, za razliku od ostatka Europe, ima vremena u situaciji u kojoj se ne radi o munjevitom osvajanju teritorija, nego o ideološkom ratu koji zahtijeva rovovsku borbu. Promaknulo im je da se Europa ponovno zatekla u zategnutom škripu između autentičnih reakcionara (euroazijanista) i pomahnitalih atlantista. Prvi izražavaju odbojnost prema modernizmu i afirmaciji individualnih prava, a u Vladimiru Putinu vide bedem kršćanske civilizacije protiv dekadencije Zapada. Oni drugi čvrsto vjeruju u superiornost Zapadnog morala, zahvaljujući kojoj ostvaruju pravo na preziranje svake želje Rusije da očuva utjecaj u svom bliskom susjedstvu.
Nered unutar atlantističkih trupa (nesuglasje unutar NATO-a i EU-a), nastao uslijed slabljenja američkog hegemona i njegova suočavanja s kineskim izazivačem u Indo-Pacifiku, učinio je da se ni jedan analitičar ne pozabavi ključnim pitanjem: tko je spustio željeznu zavjesu u Europi, Rusi ili Amerikanci? Spustili su ju Amerikanci, pa se povukli kako bi se koncentrirali na ključno odmjeravanje snaga s Kinezima u Indo-Pacifiku. Tako se, pod pretekstom izolacije ruskog agresora od ostatka svijeta, u stvari Europa našla izolirana. Prvo je, stvaranjem čisto anglofonskog NATO-bis saveza (Aukus) i obavještajnom blokadom putom čisto anglofonske obavještajne organizacije FiveEyes, suzbijena svaka želja za moći europskih saveznika unutar Saveza. Potom je izazvan Putin, a europskim saveznicima prepušteno da smiruju bijes „ruskog medvjeda“. Kako se svijet ne rezimira na Zapad, željezna zavjesa nije prekinula ruske kontakte s Kinom i Indijom. Naprotiv, Europa se zatekla zatvorena i izolirana od ostatka Azijskog kontinenta kojem pripada. I nitko se ne zabrinjava, iako je jasno da je svaki zatvoreni sustav, prema prirodnim zakonitostima, osuđen na postupno odumiranje (na entropijsku smrt).
U prvih 7 dana – za bruxelleske mogućnosti nevjerojatno brze reakcije sankcijama, kao i materijalne pomoći ukrajinskim borcima i izbjeglicama, djelovalo je da su zaboravljene sve nesuglasice između NATO-a i EU saveznika. Demokracije su složno zabranile ruska glasila Sputnik i Russia Today, zbog širenja laži. Ruska agresija predstavljena je kao da njome počinje povijest svih agresija, čime su automatski stavljene ad acta sve analize izvornog rusko-ukrajinskog sukoba: plinskog rata između ukrajinskih oligarha povezanih s američkim političkim strukturama i ruskim oligarsima pod zaštitom Putina. Kao i analize prema kojima povezanost svih, pa i demokratskih političkih struktura s milijarderima koje je iznjedrila globalizacija, čini da politika sve manje obraća pozornost na volju naroda (prevarikacija). Odmah je pronađeno i blokirano 7% od svjetske flote jahti kojih su vlasnici Rusi i blokirani su njihovi bankovni računi. Isto iako je Zapadu nemoguće naći i blokirati imovinu, npr. libanonskih visokih dužnosnika koji su libanonski državni proračun slali na svoje osobne europske i druge bankovne račune, zbog čega je narod već godinama bez struje i gladuje. U par dana, rusofobija je otišla tako daleko da su, nakon ruske dijaspore, njenom žrtvom postali i ruski sportaši i kulturnjaci. Rusija je isključena iz natjecanja za pjesmu Eurovizije, kao da ona više ne pripada Europi, za razliku od dalekog otoka-kontinenta, Australije. U Milanu, na Sveučilištu Bicocca, otkazan je seminar o Dostojevskom. U potresnom videu koji se proširio mrežama, Paolo Nori – romanopisac, prevoditelj i specijalist za rusku književnost, izražava svoje užasavanje i tugu zbog rektorova obrazloženja odluke: “Cilj je izbjeći bilo kakav oblik kontroverze, posebno unutarnje, u ovom trenutku velike napetosti”. Nori ogorčeno konstatira: “Ne samo da je danas u Italiji greška biti živ, nego i mrtav Rus. Dok je bio živ, Dostojevski je 1849. osuđen na smrt zbog čitanja zabranjene knjige. Ne mogu vjerovati da je talijansko sveučilište zabranilo tečaj o Dostojevskom zbog situacije u Ukrajini… Upravo u ovom trenutku moramo još više govoriti o Dostojevskom». Na napade probuđenih pobornika zdravog razuma, rektor je odgovarao argumentom “nesporazuma”. Noriu nije preostalo drugo nego seminar održati… negdje drugdje. Gdje? Sigurno ne u Zagrebu, u kojem Dostojevski već odavno nije u modi. U tom gradu knjiga općenito nije na cijeni, ali je nekim čudom preživjela ljubav prema klasičnoj glazbi. Stoga su u Zagrebu, „u ovom trenutku velike napetosti“, kako ne bi došlo do „nesporazuma“, skinute s repertoara situaciji neprilagođene „vesele“ patricije Čajkovskog. Kako ne bi ispalo da Hrvati Rusu Čajkovskom dozvoljavaju da se veseli ukrajinskoj nevolji.
Kako bi Dostojevski, čija genealogija kumulira poljske i ukrajinske pretke i kojeg je Nietzsce nazvao „genijalnim psihijatrom“, objasnio rusku agresiju i europsku rusofobiju? Možda: „Postoji politički, a možda i prirodni zakon koji zahtijeva da dva jaka i bliska susjeda, ma koliko u početku bili međusobno prijateljski raspoloženi, uvijek na kraju dođu do želje za recipročnim istrebljenjem[…] Ne uvjeravamo se u zdravlje vlastitog razuma zatvaranjem svog susjeda.“ (Fjodor Mihajlovič Dostojevski, Dnevnik pisca 1877.-1881.)
Izbjegavanje nuklearnog rata 1962. i 2022.
Nakon 7 dana ruske invazije, ratna propaganda EU-a protiv Rusije s kojom službeno nije u ratu suočila se, u Francuskoj i Njemačkoj, s prizivom analitičara na zdravi razum. Na zaustavljanje rata pregovorima. Podivljale informacije o realnoj slici odmjeravanja snaga između Ukrajinske i Ruske vojske najbolje su odavali podaci o gubicima na ruskoj strani: prema američkoj statistici 2000 vojnika, a prema onoj Zelenskog 12000. Malo po malo, uz iskreno suosjećanje s ukrajinskim narodom koji brani svoje domove i obitelji, započela je kontradiktorna rasprava o čimbenicima koji su doveli do te bezizlazne situacije.
Ukrajinska kriza 2022., uspoređuje se s kubanskom raketnom krizom 1962., koja je počela razmještanjem sovjetskih nuklearnih projektila, borbenih zrakoplova i postrojbi kopnene vojske, zbog čega je svijet bio na rubu nuklearnog rata. Rat je izbjegnut jer 1962. nitko nije smatrao normalnim da jedna od dvije sile instalira rakete nekoliko stotina kilometara od druge. Situacija se promijenila 90-tih. Verbalnim dogovorom iz 1991. između Jamesa Bakera i Gorbačova, o kojem postoje zapisi dostupni u američkoj arhivi, Baker se obvezao da se NATO neće širiti na istok. Međutim prevladalo je uvjerenje da je hladni rat završen, te da postoji samo jedna, pobjednička američka supersila, koja svoju sferu utjecaja može širiti kamo god želi, pa i do samih granica Rusije. Što je, dakle, Putin zahtijevao prije invazije? 15 godina je na raznim svjetskim samitima ponavljao ono isto što je konačno, 21. siječnja 2022. I pismeno formulirao: zahtjev za pisanu obvezu o neširenju NATO-a na Ukrajinu i Gruziju, povlačenje ljudstva i naoružanja Atlantskog saveza iz zemalja istočne Europe koje su pristupile NATO-u nakon 1997., posebice iz Rumunjske i Bugarske. Zahtijevao je i da Kijev potakne provedbu Sporazuma iz Minska, te predlagao status neutralnosti za Ukrajinu. Na sve Putinove zahtjeve SAD i svi njeni saveznici i opet su složno odgovorili NE. Oni isti koji su 1962. mislili da nije normalno da nuklearna sila Rusija instalira svoje rakete nekoliko stotina kilometara od SAD-a, danas su čvrsto uvjereni da je normalno da nuklearna sila SAD instalira svoje rakete na samoj granici s Rusijom. Iz tog je razloga svijet bliže nego ikad globalnom sukobu – nuklearnom ratu.
- stanje
