Zvanično se nuklearnim silama smatraju one zemlje koje su 1968. potpisale Sporazum o neširenju nuklearnog oružja. To su, hronološki poredane po godinama kada su došle u posjed atomskog oružja – Sjedinjene Američke Države (1945.), Sovjetski savez/Rusija (1949.), Velika Britanija (1952.), Francuska (1960.) i Kina (1964.).
Ostale nuklearne sile posjeduju atomsko oružje, ali nisu potpisale spomenuti sporazum. Sjeverna Koreja je samo privremeno bila članica. Izrael nije priznao da posjeduje nuklearno oružje, no sigurno je da ga ima. Pored toga, najviše od svih SAD pretpostavljaju da i Iran, uprkos zvaničnom odricanju od nuklearnog oružja i nadziranju IAEO-a (Međunarodna agencija za atomsku energiju) i dalje radi na razvijanju nuklearnog programa.
Kako je porastao broj bojevih glava na svijetu?
Iako vremenom sve više zemalja razvija ili pribavlja atomsko oružje, na svijetu ima znatno manje bojevih glava nego tokom Hladnog rata. Osamdesetih godina prošlog vijeka bilo ih je 70 000. Danas je broj nešto manji. Razlog je Sporazum o ograničenju strateškog ofanzivnog naoružanja (START) potpisan između Rusije i SAD-a 2010. S druge strane, ne radi se samo o brojevima. Radi se i o tome da su sve nuklearne sile kroz modernizaciju osnažile bojeve glave.
⚔
Наши извиђачи су уништили елитне специјалне јединице ГУР-а, бачене у контранапад код Купјанска 
Геополитички гласник
