Čitatelj me jučer pitao mislim li da je ruska vojna operacija u Ukrajini legalna.
Zanimljivo pitanje. Ispitajmo stanje jus ad bellum i kako se ono odnosi na ukrajinski rat.
Međunarodno pravo se često kritizira kao bezubo u smislu da ne postoji entitet s monopolom sile nad nacijama kako bi provodio zakon. Time se isključuje da zapravo postoji entitet koji tvrdi da ima upravo takav monopol, i koji je aktivno radio na razvoju pozicije globalnog hegemona u posljednjoj generaciji: Sjedinjene Države kao dio "Međunarodnog poretka temeljenog na pravilima". "
Prema tome, pod neoliberalnim režimom RBIO-a, kada Sjedinjene Države ili njihovi "saveznički" agenti koriste vojnu silu, to je zakonito ne zbog nekog ugovora koji im daje to pravo (nijedan ne postoji), već zato što je Amerika uspostavila hegemonistički monopol na međudržavnim nasilje. Prema zapadnjačkom gledištu, ignoriranje Povelje UN-a o invaziji na Irak, rascjepkanju Srbije i bombardiranju sve šireg popisa drskih zemalja bila je puka tehnikalija izazvana miješanjem razbojničkih država koje su tako nerazborito uključene u Vijeće sigurnosti UN-a nakon Drugog svjetskog rata - Rusija i Kina - i nema stvarne brige.
Međutim, pravila se i dalje primjenjuju na sve ostale, i to s daleko većim učinkom nego prije s obzirom na to da je ovo 21. stoljeće i da je normativni globalni hegemon proveo posljednjih 35 godina u nastajanju. Ergo, ruska invazija na Ukrajinu s boljim razlozima nego što su SAD imale za pokretanje bilo kojeg od svojih ratova posljednje generacije, ali bez blagoslova hegemonije temeljene na pravilima, bilo je monstruozno zločinačko ponašanje koje je zahtijevalo najstrožu moguću sankciju. Bila je to točna razlika između sumnjive policijske pucnjave (policajac dobiva korist od sumnje, nije podignuta optužnica) i sumnjive pucnjave iz osvetnika (optužbe za ubojstvo i okrutno kazneno gonjenje).
Primijetit ćete da u cijeloj ovoj dugoj raspravi nisam ulazio u tehničke detalje Povelje UN-a, kolektivne samoobrane, itd., i to s razlogom - međunarodno pravo, u nedostatku boljeg izraza, "je ono što je." Ima snagu koju joj daju zemlje i silu na koju zemlje mogu prisiliti jedna drugu da joj daju snažnom i mekom snagom. Na ovaj način djeluje slično kao i zakon uvijek na svakom mjestu i svaki put otkako su naši daleki preci smislili prvi skup pravila klana oko vatre u zadimljenoj pećini. Slabi mehanizmi provedbe ne čine zakon ništavnim... ali u isto vrijeme zakon se uvijek bavio realnošću provedbe, realnošću nadležnosti i s čime se možete izvući.
Evo u čemu je stvar - Hegemonija temeljena na pravilima je titan s glinenim nogama. Njegove ambicije izrazito ne odgovaraju njegovim mogućnostima i veliki dio svijeta na njega gleda s neutralnošću ili otvorenim neprijateljstvom. Zapadna vojna moć je u stvarnosti vrlo ograničena. A Rusi su krajnje jasno dali do znanja da na stanje stvari gledaju vrlo drugačije od neoliberalnih prvaka RBIO-a - da su američki postupci od kraja Hladnog rata, njezini beskrajni ratovi i ne-ratovi, pretvorili Povelju UN-a u funkcionalno zastario kao Kellogg-Briandov pakt kao prepreka vojnoj akciji. Kako Rusi vide stvari, kao kolega i jednaka supersila u multipolarnom svjetskom poretku zaslužuju slično poštovanje prema svojim sigurnosnim interesima kakvo je Amerika u zadnje vrijeme zahtijevala od svojih.
I, dobro... sudeći po zadnjih nekoliko godina, čini se da Rusi imaju sredstva kojima mogu zahtijevati upravo takvo poštovanje.
Završit ću ovaj članak - i odgovoriti na svoje prvotno pitanje - s malo zamišljenog dijaloga:
Amerika: "Flagrantno ste prekršili Povelju Ujedinjenih naroda. Vijeće sigurnosti UN-a nije odobrilo vašu akciju, niti će to učiniti. Prekinite svoju zločinačku invaziju na drugu suverenu naciju i smjesta povucite svoje snage."
Rusija: "Oprostite? Oprostite, sve bombe koje ste bacili na Srbiju izazvale su mi zujanje u ušima."