SERGEY LAVROV:
“Akcije Sjedinjenih Država i njihovih saveznika ometaju međunarodnu saradnju i stvaranje pravednijeg sveta.
Uzeli su zemlje i regije za taoce, sprečavaju nacije da ostvare svoja suverena prava deklarirana u Povelji UN-a i ometaju njihove vitalne zajedničke napore za rešavanje sukoba na Bliskom istoku, u Africi i drugim regijama, za smanjenje globalne nejednakosti i borbu protiv pretnji terorizma i droge, gladi i bolesti
Uveren sam da se ova situacija može promijeniti ako postoji dobra volja, naravno.Kako bismo zaustavili i prerdupredili negativna scenarija, želimo predložiti raspravu o nizu koraka prema ponovnom uspostavljanju poverenja i stabilizaciji međunarodne situacije.
1. Treba jednom zauvek ukloniti temeljne uzroke tekuće krize u Europi.
Uslovi za obnovu stabilnog mira u Ukrajini iznio je predsednik Rusije Vladimir Putin. Nema potrebe ponavljati ih.
Političko i diplomatsko rešenje treba biti dopunjeno praktičnim koracima koje treba poduzeti na Zapadu i u evroatlantskoj zajednici kako bi se uklonile prijetnje Ruskoj Federaciji.
Koordinacija međusobnih garancija i sporazuma trebala bi se temeljiti na prepoznavanju novih geostrateških realnosti na evroazijskom kontinentu, gdje se oblikuje kontinentalna arhitektura stvarno jednake i nedjeljive sigurnosti.
Evropa reskira zaostajanje za ovim objektivnim istoriskim procesom. Spremni smo razgovarati o ravnoteži interesa.
2. Uspostavljanje regionalne i globalne ravnoteže snaga treba biti popraćeno aktivnim naporima za uklanjanje nepravdi u globalnoj ekonomiji.
Ne sme postojati monopol u monetarnoj i financijskoj regulaciji, trgovini i tehnologijama, po definiciji.
Ovo mišljenje deli velika većina međunarodne zajednice.
Posebno je važno što prije reformirati institucije Bretton-Woodsa i WTO, jer njihovo delovanje mora odražavati stvarnu težinu nezapadnih centara rasta i razvoja.
3. Nužne su velike temeljne promene u drugim institutima globalnog upravljanja ako želimo da rade na dobrobit svih.
To se prvenstveno odnosi na Organizaciju Ujedinjenih naroda, koja ostaje utelovljenje multilateralizma uprkos svim izgledima, s jedinstvenim i univerzalnim legitimitetom i univerzalno priznatim širokim nadležnostima.
Važan korak prema obnovi UN-a bila bi ponovna potvrda od strane svih država članica njihove privrženosti načelima Povelje UN-a, ne selektivno, već u celosti iu celini.
O obliku ove re-potvrde može se zajednički razgovarati.
U tom smislu puno radi Grupa prijatelja u odbrani Povelje UN-a, nastala na inicijativu Venezuele.
Pozivamo sve zemlje koje veruju u prioritet međunarodnog prava da se pridruže njegovim naporima.
Ključni element reforme UN-a trebala bi biti rekonstrukcija Veća sigurnosti UN-a, iako samo to neće pojačati delotvornost bez temeljnog dogovora stalnih članica o metodama njegova delovanja.
No, to ne sme biti prepreka imperativnom uklanjanju geografskih i geopolitičkih neravnoteža u Veću sigurnosti, u kojem je očito previše predstavnika kolektivnog Zapada.
Prijeko potreban korak je postizanje najšire moguće saglasnosti o konkretnim parametrima reforme, koja bi trebala povećati zastupljenost Azije, Afrike i Latinske Amerike.Treba promeniti i kadrovsku politiku osoblja UN-a kako bi se eliminirala dominacija zapadnih građana i podanika u upravnim tijelima UN-a.
Glavni predsednik UN-a i njegovo osoblje moraju se verno i bez pogovora pridržavati načela nepristranosti i neutralnosti, kako je navedeno u članku 100. Povelje UN-a, na što vas stalno podsećamo.
4. Jačanje temelja multipolarnosti ne bi trebao promicati samo UN nego i druge međunarodne organizacije, uključujući Grupu dvadesetorice u kojoj su zastupljene sve zemlje globalne većine i Zapada.
Mandat G20 ograničen je na raspravu o razvojnim pitanjima, te je važno zaštititi suštinski dijalog na ovom mestu od populističkih pokušaja dodavanja geopolitičkih tema na njegov dnevni red.
To bi moglo uništiti ovu korisnu platformu.
BRICS i Šangajska organizacija za suradnju igraju sve veću ulogu u razvoju pravednog multilateralnog sveta temeljenog na načelima Povelje UN-a.
Njihove države članice predstavljaju različite regije i civilizacije čija se interakcija temelji na ravnopravnosti, međusobnom uvažavanju, konsenzusu i obostrano prihvatljivim kompromisima, što je zlatni standard multilateralne saradnje velikih sila.
Regionalna udruženja imaju praktično značenje za razvoj multipolarnosti, uključujući ZND, ODKB, EAEU, ASEAN, Veće za saradnju u Zalivu (GCC), Arapsku ligu, Afričku uniju i CELAC.
Smatramo da je važno razvijati višestruke veze između ovih organizacija, uključujući korištenje potencijala UN-a.
Rusija će jedan od sledećih sastanaka toekom svog predsedanja Većem sigurnosti posvetiti interakciji između UN-a i evroazijskih regionalnih organizacija."