nastavak Cooper-a
LINIJA GERASIMOVA
Opet: izgradnja svih ovih linija fronta bila je golemi pothvat. Poduzeće koje je puno koštalo. 'Ali', bilo je to nešto 'zgodno' za Keystone Cops, a posebno Shoygua, pa nema potrebe češće doživljavati ovakve situacije (gdje mu je Pudding demonstrativno, i to javno, okrenuo leđa). Zahvaljujući izgradnji ovih obrambenih linija, jednom je uspio Puddingu prenijeti 'dobre vijesti': 'neće proći ovuda'.
Problem: zahvaljujući cijelom sustavu Putin, Shoygu, Gerasimov & CO KG Gesmbh SPA su svi užasno korumpirani. Ne iznenađuje da su njihove građevinske tvrtke korumpirane, a šefovi istih nastavljaju se bogatiti na račun Rusije 'čak' i u ratu (zašto bi oni bili iznimka od onoga što je na Zapadu već stoljećima pravilo...?). I tako, kad netko razgovara s ruskim i ukrajinskim vojnicima to….reći…. 'vidjeli' tu '1. liniju obrane', iznenađeni su, jer ovo je 'užasno'. Loše postavljeni i neizgrađeni rovovi, bunkeri loše kvalitete i sl.
No, je li loša kvaliteta gradnje linija Pudding i Shoygu važna?
Negativno.
To je tako jer je zahvaljujući kupovini svih mjeseci vremena veliki dio VSRF-a doveden u stanje u kojem nije smio djelovati onako kako su ZSU i njegovi zapadni promatrači očekivali da će djelovati. Gdje je treniran od razine 'užasan, jedva koristan za obranu vašeg dvorišta', do nešto poput razine 'loš, ali može braniti utvrđeni položaj danju'.
Štoviše, pozadi, negdje duboko iza linije Pudding i linije Shoygu, VSRF je našao vremena ne samo za izgradnju 'pričuva na operativnoj razini', već ih je također uvježbavao u izvođenju protunapada...dok su zapadni savjetnici, GUR MO i , dakle, vjerojatno i ZSU, svi su očekivali da će loše obučene ruske jedinice sjediti i čekati u svojim rovovima i utvrdama, i biti usitnjene ukrajinskim topništvom, dok će ZSU čistiti minska polja kako bi došli do te '1. crte obrane ' a zatim prodrijeti u njega...
Međutim, kao što je gore opisano, zapravo, 1. ruska obrambena crta nije 15-20 km iza linije bojišnice, već odmah iza minskih polja na ničijoj zemlji (na društvenim mrežama široko nazvana 'siva zona').
NI INČ NATRAG
Dakle, ono što se događa od 2. do 3. lipnja je otprilike ovako: VSRF reagira gotovo čim Ukrajinci počnu čistiti minska polja. Ne samo da rusko topništvo sije dodatna minska polja, već postoje topničke baraže, postoje ATGM zasjede i jurišni helikopteri, a tu su i neposredni protunapadi kopnenih trupa. Potonji su i dalje iznimno skupi – jer su ruske trupe još uvijek nedovoljno obučene za njih i zato što koriste sve stariju opremu. Ali: sama težina ruskih protunapada zaustavlja većinu ukrajinskih napredovanja već unutar minskih polja: u mnogim slučajevima u posljednja dva tjedna, ZSU se morao povući natrag na svoje početne položaje (i, ponekad, bio je pogođen dok se okupljao na tim početnim položajima , tj. već prije stvarnog pokretanja napada).
Shoygu tako Puddingu uvijek može prenijeti 'dobre vijesti': VSRF nije dopustio ZSU-u da oslobodi ni pedalj terena.
….što je ujedno i srž 'poruke' koju emitira Putinova PRBS-mašinerija otkad je ukrajinska operacija pokrenuta. 'Promašeno', 'teški gubici', 'sve, samo nema napredovanja'.
Moj zaključak je da je to postalo očito barem otkad je ZSU prodro u ono što Rusi zovu 'Vremivka Bulge': područje južno od Velyke Novosilke, niz rijeku Mokri Yaly. Već dva dana kasnije, nije došlo samo do 'lokalnog protunapada' – jednog od strane više ruskih pukovnija koje su već bile raspoređene u ovom području – nego i višestrukih protunapada 127. motostreljačke divizije. U sastav operativne pričuve 58. Gbr .
Ne samo postrojbe VSRF-a koje drže stvarnu 1. crtu obrane/Gerasimovljevu crtu, duž prve crte (ne 'pogrešne' 1. crte obrane, Pudding linije nekih 15-20 km iza crte bojišnice) pretrpjele su teške gubitke u ukrajinskim napadima koji je nadmudrio i zatim ih udario sa stražnje strane: 127. je također pretrpjela ogromne gubitke u svojim protunapadima. Čak i nakon nekoliko dana 'videozapisa' koji pokazuju različite stvari, točan opseg gubitaka ostaje nejasan.
Ali: suočeni s 'masom' jedinica 127. koje su se kretale s juga, Ukrajinci, koji su već bili u sjevernim predgrađima Staromlynivke, čisteći Urozhaine, oslobađajući Staromairoske i granatirajući 'kao bijesni' područja južnije – bili su, na kraju, prestao. Prisiljeni odbiti kontinuirane ruske protunapade na Storozheve i Makarivku, zatim obnoviti svoje streljivo i zalihe. Doista, bez obzira na to koliko su skupi, dodatni ruski protunapadi su u međuvremenu natjerali ovu skupinu snaga ZSU-a da skrati svoju liniju bojišnice natrag na 'bolje obranjivo' područje između Makarivka i Staromaiorska.
….i Shoygu ima još pola mjeseca, možda čak i cijeli mjesec - da mobilizira još 15.000-20.000 mobika, uspostavi dodatne nove jedinice i tako nadomjesti gubitke: još jedna dobra vijest za Pudding…
Naravno, zahvaljujući NATO oružju – i zahvaljujući, konačno, primanju dovoljno topničkog streljiva – ZSU u međuvremenu nadmašuje rusko topništvo na najvažnijim sektorima bojišnice. U kombinaciji s preciznošću, ovo rezultira ubojitom vatrenom moći: inače bi 127. doista vratila Ukrajince sve do njihovih početnih položaja, baš kao što su drugi ruski protunapadi uspjeli učiniti s nekoliko drugih ukrajinskih napada…
Štoviše, u međuvremenu postaje sve očitije da je prednja protuzračna obrana ZSU-a pod teškim ruskim pritiskom: preslaba je jer je 'najbolja' ukrajinska protuzračna obrana morala biti zadržana za zaštitu velikih urbanih središta i industrijski objekti. To pak nije 'nije dobar znak' za sljedeću fazu ove bitke: nešto za što će ZSU morati pronaći rješenje (i ne: nešto gdje nikakvi 'F-16' neće pomoći). Hitno.
***
Dugoročno gledano, masovno uništenje VSRF-a je 'dobro': nakon svega, jednostavno ne postoji način da se završi ovaj rat bez uništenja VSRF-a. Što prije Rusi budu prisiljeni boriti se s muzejskim eksponatima poput T-34 - to bolje...
Međutim, kratkoročno gledano, smatram da je tragično što se čini da uključeni zapovjednici ne mogu postići ovaj cilj drugim sredstvima osim kroz još jednu oštru bitku iscrpljivanja... većina se temelji na činjenici da njihovi politički gospodari nemaju ni traga trag o modernim vojnim tehnologijama.
Naravno, ovo - bitka iscrpljivanja - nešto je u čemu i Rusi i NATO briljiraju (to je način na koji su Zapad i Sovjeti pobijedili u Drugom svjetskom ratu), ali: nadam se da ima dovoljno pametnih (i odvažnih) Ukrajinski časnici na utjecajnim pozicijama, koji bi mogli utjecati na pronalaženje alternativnih rješenja. Jer…. pa, zato što mi taj legendarni svrbež u malom nožnom prstu govori da je "lupanje glavom o zid" rijetko od koristi.