Растурачица бракова

Jа капирам о чему говори Причалица, само је изабрала тај несрећни (увредљиви) израз ''половњак'' који наводи на другачије тумачење.

Људи који имају бившу и садашњу породицу морају да улажу мнооого већи напор да би све добро функционисало, него што то чине људи који имају само један брак и само децу из тог брака.
Најпре: везани су строго одређеним терминима за виђање деце из првог брака, што значи да све своје планове са новом породицом морају да прилагођавају и томе. Друго: они су ти који су посредници између садашње и бивше супруге, између маћехе и пасторака, између нове деце и деце из претходног брака...а то није нимало лако, чак ни када су сви учесници у тој интеракцији пуни љубави, стрпљења и добре воље (а то се ретко баш тако потрефи)...

Жена која уђе у брак са човеком који већ има децу и бившу жену треба да рачуна да ће јој бити ипак много теже да све хендлује него да се удаје за неког ко нема све то.
 
Не причамо ни о каквим гаранцијама (њих никад и ни за шта нема), нити о томе да прођемо што лакше...
Једноставно - у старту треба бити спреман да улазећи у брак са разведеним човеком, који има децу из првог брака, морамо рачунати на додатне проблеме и обавезе које немају они који тек почињу да први пут граде породицу.
Само то.
 
Da, ali svako ima svoje probleme i obaveze koji uopste ne moraju biti manji ili laksi od dece iz prvog braka.
Ono, toliko price o deci na raznim temama a sad su deca coveka koga volite "problem" samo sto nisu vasa? :I

I razvod nije necija greska, niti necija proslost teba nekome da bude problem i obaveza. Ja ne bih volela da mene tako neko posmatra i da od mene ocekuje da se u vezi/braku lepo otpakujem iz celofana neupotrebljena, nova i bez tamo nekog zivota pre a i da nemam mnogo problema (u poredjenju sa drugim, zivotom neostecenim zenama, je l te).

Prosto ne mogu da prihvatim takvo gledanje na razvedene ljude sa decom.
 
e, ljudi, možda se meni baš desti to što piše u uvodnom postu. i tada ću verovatno sve da prihvatim kako mislim da ću da prihvatim.
jedino znam (pošto je moj muž od mene stariji 14 godina) da sam ga pitala pre udaje (jako kratko smo živeli zajedeno, oko mesec dana) ''imaš li ti decu s nekom ženom?''....moram priznati da mi je laknulo kad je rekao da nema.
moje ponašanje nije recept. samo kažem kako se ja ponašam...nije recept ni za naše ćerke, a kamoli da popujem nekome sasvim nepoznatome.
 
Mislim da Pricalica nije mislila da su razvedeni ljudi lošiji ili "nepotrebni", već da je, sve probleme koje zajednički život nosi, i to jedan "dodatni" problematični momenat. Ja sam dete razvedenih roditelja i mislim da mom očuhu (koji nema dece iz prvog braka) nije bilo ni malo lako sa mojom mamom, jer je u startu bio drugi na njenoj listi prioriteta, iza dece. Kad ljudi prvi put ulaze u brak, muž je na vrhu liste, pa se onda polaaaako gubi bitku, kad dođu oni koje volimo bezuslovno z:)
 
Naravno da UVEK ima časnih izuzetaka, ali se bojim da jednom učinjeno (prevara, preljuba...) postaje slatka navika i da će i ta moja ćerka (fiktivna) jednoga dana doživeti isto, ali pošto se dotični umorio od razvođenja, kriće paralelne veze. Eto, to bih joj rekla. Ona me naravno ne bi poslušala. Onda bih se molila da je moj novi zet taj časni izuzetak.
 
Joj što nekad sve shvatate bukvalno. Nije ni malo čudno da potrebe dece stavite ispred potreba vaših i muževljevih, nisam govorila ni o kakvom rivalstvu, samo o tome da u vaš mali svet ulazi biće koje zavisi od vas. Ne smatram da je normalno ili nenormalno, zapravo je definicija normalnog-nešto što je prosečno. Sad ako kažem da se moj prijatelj zabavlja sa ženom koja ima dete iz prvog braka koje je uglavnom kod njenih jer ona ne može da uskladi obe obaveze, ni to neće biti prihvaćeno blagonaklono. Zapravo je stvar u tome da smo svi različiti i različito doživljavamo odnos sa decom i prema deci.
Al' eto, ja jopet odoh sa teme, jujuju
 
Zavisi kako gledaš! Veruj mi. Možeš biti rasturena na razne načine. Ono fizičko rasturanje najmanje boli i najbrže prođe. Zašto misliš da sam omašila?

Прочитај бар први пост, видећеш о чему је тема.

А силни људи написаше своје мишљење, и ја своје, а то је, нико не може растурити нечији брак, осим људи који су у њему.
 
Kao roditelj bih sigurno imala podugačak razgovor sa ćerkom , jer moje je mišljenje da ne možeš da gradiš svoju sreću na tuđoj nesreći , jer ako si ti razlog rastura nečije porodice to će te pratiti ceo život.I tu ne mislim na osudu društva ili porodice , već na sopstvenu savest koja se probudi kad tad.A tu je i pitanje poverenja , kod prve bračne trzavice , zapitaćeš se da li se pojavila neka druga , jer ako se jednom već desilo ,što ne bi opet...
 

Back
Top