Pa, da, svi mi našoj deci želimo najbolje, a brak sa osobom koja ima decu iz predhodnog braka, mada nije obavezno i da će biti problema ni sa "bivšom", ni sa decom, ipak nosi određeno "breme" - osim jedno drugom, oni moraju još od samog početka braka, da se posvećuju i drugima....i nema onog perioda, kao kod ljudi bez dece, koji zovemo "medeni mesec"... ne možemo tek tako reći deci: "izvinite nas, sad nam smetate, javite se za jedno pola godine"! Odmah nastupa normalan, svakodnevni život, sa svim svojim problemima....A mi bi tako želeli da naše dete sretne nekog sebi sličnog, odgovarajućeg, pa da malo budu sami u braku, da "prožive", pa onda da imaju decu...kad to požele..
U stvari, ta situacija je samo puna otežavajućih okolnosti, i nije za osudu, najmanje našeg deteta, koje poznajemo i volimo. Naše je da pružimo svaku moguću pomoć o podršku u svemu što naše dete preduzima, a svoje mišljenje da zadržimo za sebe. Ja bih, u takvoj situaciji, samo upozorila svoju ćerku šta je sigurno čeka, i šta može da se pojavi kao problem, i savetovala joj da dobro razmisli da li je u stanju da se nosi sa tim... Teško da mi kao roditelji, možemo nešto više da uradimo.