rade leskovac - izborni plakat

  • Začetnik teme Začetnik teme klikk
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
tocno je sto si napisao...i nitko nema nista protiv lijepljenja plakata predstavnika Srba, ima ih na tisuce po cijeloj slavoniji i gradovima....a nezakonito je jer ih je lijepio i tamo gdje je ljepljenje zabranjeno svima...
cilj politike RH je da se poboljsa suzivot Hrvata i Srba, a ovakvim postupcima (ismijavanje i nepostivanje vukovarskih zrtava i takvom gestikom) pokazuje se Hrvatima sto i kako jedan srpski politicar vjeruje dobiti izbore...

http://forum.krstarica.com/showpost....0&postcount=30
 
Ако и даље хоћете да "обиљежавате" даћу вам материјала!

Hronologija zločina ’90.-’91.


1990. godina


7. januar: trojica maloletnika provalila u pravoslavni hram presvete Bogorodice u Šibeniku, uzeli zastavu Srpske pravoslavne crkve i zapalili je.
15. januar: Sekretarijat za pravosuđe i upravu Socijalističke Republike Hrvatske odobrio je upis SKD Zora u registar društvenih organizacija.
30. januar: u Donjem Lapcu održan skup o političkom organizovanju srpskog naroda. Skupom rukovodio akademik Srpske akademije nauka i umetnosti dr Jovan Rašković, neuropsihijatar. Zaključeno je da se osnuje politička stranka koja će biti povezana sa sličnom strankom u Srbiji.
2. februar: u Kninu održan miting Za Jugoslaviju.
11. februar: u Vojniću održana Osnivačka skupština Jugoslavenske samostalne demokratske stranke (JSDS). Za predsednika izabran mr Mile Dakić, za potpredsednike Milan Vujnović i Mirko Zorić a za generalnog sekretara Vukašin Zorić.
15. februar: u Karlovcu održan skup Srba. Pre i posle skupa, došlo do fizičkih sukoba u Cerovcu i Slunjskim Brdima.
17. februar: u Kninu održana Osnivačka skupština Srpske demokratske stranke (SDS). Za predsednika izabran Jovan Rašković.
18. februar: u Zagrebu osnovan ogranak JSDS-a.
24. februar: u Zagrebu predsednik Hrvatske demokratske zajednice dr Franjo Tuđman, general JNA u penziji, rekao: Nezavisna Država Hrvatska nije bila samo puka kvislinška tvorba i fašistički zločin, već i izraz povijesnih težnji hrvatskog naroda.
26. februar: u Srbu osnovan mesni odbor SDS-a.
4. mart: na Petrovoj gori održan miting srpskog naroda.
7. mart: u Rijeci održana osnivačka skupština Narodne radikalne stranke, kao ogranka te beogradske stranke, čiji je predsednik ugledni advokat Veljko Guberina.
9. mart: u Zagrebu Jovan Rašković predstavio Srpsku demokratsku stranku. Formiran zagrebački odbor ove stranke.
17. mart: u Topuskom osnovano Srpsko kulturno društvo Sava Mrkalj (SKD Sava Mrkalj). Za predsednika izabran Mile Bosnić. Dogovoreno je da se pokrenu novine Srpski glas.
24. mart: u Glini osnovan opštinski odbor SDS-a.
25. mart: u Iloku na srpskom groblju oštećeno 17 spomenika.
31. mart: u Splitu, na zidovima pravoslavnog hrama, ispisane parole: Pravoslavni, gubite se i Kurvini sinovi.
10. april: u Kninu prihvaćena Odluka o zaključivanju dogovora o udruživanju opština dalmatinskog područja i osnivanju koordinacionog tela. Bio je to početak srpskog samoorganizovanja.
20. april: u Kninu održan predizborni miting komunista i socijalista.
22. april: prvi krug višestranačkih izbora u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj. Najveći broj glasova dobila Hrvatska demokratska zajednica (HDZ).
SDS pobedila u Kninu (83% glasova), Gračacu i Donjem Lapcu i dobila pet poslaničkih mesta u Saboru Hrvatske. Bili su to Jovan Opačić, Dušan Zelenbaba, Radoslav Tanjga, Ratko Ličina i Dušan Ergarac.
Na listi Saveza komunista Hrvatske Stranke demokratskih promjena (SKHSDP) koji su postali članovi Sabora bilo je i 24 Srbina.
6. maj: održan drugi krug višestranačkih izbora u Hrvatskoj. Pobedio HDZ, na čelu s Franjom Tuđmanom, osvojivši 41,5 odsto glasova.
18. maj: u Benkovcu napadnut Miroslav Mlinar, predsednik mesnog odbora SDS-a. Nakon ovog događaja, rukovodstvo SDS-a zamrznulo odnose sa Saborom Hrvatske.
6. jun: Skupština opštine (SO) Knin preporučila formiranje zajednice opština sjeverne Dalmacije i Like.
10. jun: u Vukovaru osnovan opštinski odbor SDS-a.
27. jun: u Kninu formirana Zajednica opština sjeverne Dalmacije i Like. Činilie su je opštine Knin, Obrovac, Benkovac, Donji Lapac, Gračac i Titova Korenica.
1. jul: na dalmatinskom Kosovu, kod crkve Lazarice, proglašena Zajednica opština sjeverne Dalmacije i Like.
3. jul: radnici Sekretarijata unutrašnjih poslova Knin obavestili savezni i republički SUP da ne prihvataju ponuđene nove (stare) simbole, tj. šahovnicu.
Privremeno predsedništvo Zajednice opština sjeverne Dalmacije i Like uputilo poziv svim opštinama s većinskim srpskim stanovništvom da se priključe ovoj zajednici.
5. jul: u Knin stigli predstavnici SUP-a Šibenik da ubede miliciju da prihvati nove hrvatske simbole. Narod i radnici SUP-a Knin, koje predvodi Milan Martić, na mitingu daju podršku svojoj miliciji. Odlučeno je da se odbace svi pritisci da se u Knin uvedu novi hrvatski simboli.
14. jul: počeli Dani srpske kulture u Kninskoj krajini, koji su trajali do 28. jula.
25. jul: u Srbu Veliki srpski sabor. Usvojene Deklaracija o suverenosti i autonomiji srpskog naroda i Odluka o formiranju Srpskog nacionalnog vijeća.
Sabor Hrvatske odlučio da šahovnica bude državni simbol Republike Hrvatske.
27. jul: u Okučanima formiran opštinski odbor SDS-a.
8. avgust: Skupština Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) usvojila amandmane na Ustav, po kojima je u državi uveden višestranački sistem.
10. avgust: u Vinkovcima zapaljena knjižara, vlasništvo jedne Srpkinje.
13. avgust: predsednik Predsedništva SFRJ Borisav Jović primio delegaciju Srba iz Knina.
16. avgust: Srpsko nacionalno vijeće odlučilo da se raspiše plebiscit o autonomiji i da se održi 19. avgusta.
17. avgust: Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) Hrvatske poslao policajce u više srpskih opština severne Dalmacije i Like da oduzmu oružje rezervnog sastava milicije i onemoguće pripreme i sprovođenje prvog srpskog plebiscita. Srbi odgovorili podizanjem barikada na prilaznim putevima.
Pre podne predsednik SO Knin Milan Babić, zubar iz Knina, proglasio ratno stanje zbog učestalih hrvatskih napada na srpski narod i zavođenja državnog terora a uveče negirao da je to uradio.
19-20. avgust: održan srpski plebiscit o autonomiji: za 756.549, protiv" 172 i 60 nevažećih listića.
20/21. avgust: u Drnišu planirano rasturanje srpskih barikada oko Knina ali je većina milicionera odbilo izvršenja zadatka.
20. avgust: MUP Hrvatske dao otkaze kninskim milicionerima Milanu Martiću, Mirku Čeniću i Nikoli Amanoviću.
U Donjem Lapcu razgovarali Josip Boljkovac, ministar policije Hrvatske i Milan Babić.
27. septembar: zbog pokušaja da se premesti naoružanje teritorijalne odbrane (TO) iz milicijskih stanica na Baniji, počeli srpski nemiri. Specijalne jedinice MUP-a Hrvatske uhapsile više od 300 Srba. Srbi iz Petrinje sklanjaju se u kasarnu JNA. Ovakvo stanje traje do 30. septembra.
30. septembar: Srpsko nacionalno vijeće, na osnovu plebiscita, proglasilo srpsku autonomiju.
U Zagrebu formirana Radna grupa Sabora Republike Hrvatske za izradu projekta kulturne autonomije Srba u Hrvatskoj. U sastav su izabrani takozvani predstavnici urbanih Srba Simo Rajić, dr Drago Roksandić, dr Jovo Bamburač, Đuro Zatezalo, Đorđe Pribićević, Miroslav Tuđman i drugi.
3. oktobar: blokirani svi putevi prema Kninu.
22. oktobar: u manastiru Krupa kod Obrovca sastali se predstavnici teritorijalne odbrane Obrovca, Knina, Benkovca, Donjeg Lapca, Gračaca i SDS-a.
21. decembar: Srpsko nacionalno vijeće i Privremeno predsjedništvo Zajednice opština sjeverne Dalmacije i Like proglasili Srpsku autonomnu oblast Krajinu i usvojili Statut SAO Krajine.
22. decembar: Sabor usvojio Ustav kojim je srpski narod u Hrvatskoj stavljen u poziciju nacionalne manjine.
26. decembar: Statut Srpske Autonomne Oblasti Krajina usvojile skupštine opština Knin, Donji Lapac, Gračac, Obrovac, Benkovac, Korenica i Vojnić.
Skupština Slovenije proglasila samostalnost Slovenije.
 
1991. godina


4. januar: Izvršno vijeće SAO Krajine formiralo Sekretarijat unutrašnjih poslova (SUP) Krajine. Za sekretara imenovan Milan Martić.
U Zagrebu osnovano Vijeće za zaštitu ustavnog poretka Republike Hrvatske.
7. januar: u Šidskim Banovcima formirano Srpsko nacionalno vijeće za Slavoniju, Baranju i zapadni Srem.
8. januar: predsednik SAO Krajine Milan Babić obavestio Sabor Hrvatske i vladu da predstavnici krajinskih opština neće dolaziti u Zagreb.
9. januar: Predsedništvo SFRJ naredilo rasformiranje svih paravojnih formacija u Jugoslaviji. Hrvatska i Slovenija odbile da sprovedu ovu odluku.
10. januar: Srpsko nacionalno vijeće i Izvršno vijeće SAO Krajine podržali naredbu Predsedništva SFRJ da se razoružaju sve paravojne formacije.
12. januar: Izvršno vijeće i Predsjedništvo SO Obrovac zatražili zaštitu JNA zbog hapšenja petorice građana srpske nacionalnosti u Karinu.
Počela koncentracija hrvatske policije na granicama SAO Krajine. Na nekoliko mesta došlo do otvaranja puščane vatre izmeću hrvatske policije i srpskih seoskih straža.
17. januar: MUP Hrvatske naredio da svi policajci moraju da potpišu izjavu ako žele da dobiju platu. To je bio način da se Srbi policajci masovno otpuste s posla.
U Šibeniku uhapšena ekipa Radio-televizije Beograd (Krste Bijelić, Tefik Zujović i Damjan Popadić). Uhapšeni i advokati Radomir Kužet, Milan Dupor i Savo Štrbac.
21. januar: u nekoliko kordunaških sela organizovan referendum za izdvajanje iz opština Karlovac i Duga Resa.
Stanovnici Okučana se, posle referenduma, izdvojili iz opštine Nova Gradiška i pripojili opštini Pakrac.
22. januar: Organi bezbednosti JNA uhapsili Đuru Dečaka zbog ilegalnog uvoza oružja u Hrvatsku.
23. januar: Savezni sekretarijat za narodnu odbranu (SSNO) saopštio da će JNA razoružati sve paravojne formacije ako to odmah ne učine vlasti u Hrvatskoj.
Predsednik Srbije Slobodan Milošević u Beogradu razgovarao s predsednikom i potpredsednikom Srpskog nacionalnog vijeća, Milanom Babićem i Milom Dakićem.
24. januar: vojne vlasti u Hrvatskoj uhapsile više lica osumnjičenih da su naoružavali paravojne formacije.
Predsednik Hrvatske Franjo Tuđman na sednici vlade izjavio da će Sabor suspendovati sve savezne propise.
25. januar: Predsedništvo SFRJ naredilo demobilizaciju rezervnog sastava milicije u Hrvatskoj.
Na beogradskoj televiziji emitovan film o ilegalnom uvozu oružja u Hrvatsku, koji je organizovao Martin Špegelj, ministar odbrane Republike Hrvatske.
U Beogradu razgovarale delegacije Srbije i Hrvatske, koje su predvodili Milošević i Tuđman.
Srpsko nacionalno vijeće Slavonije, Baranje i zapadnog Srema uputilo zahtev Slobodanu Miloševiću da svi Srbi ostanu u jednoj državi.
Sobranje Makedonije usvojilo Deklaraciju o nezavisnosti Republike Makedonije.
26. januar: u Borovu Naselju pronađen ubijen Zvonko Ostojić, krunski svedok iz filma o uvozu oružja u Hrvatsku.
Ministar unutrašnjih poslova Hrvatske Josip Boljkovac izjavio: Mi ćemo upotrijebiti sva sredstva i oružje i Srbi više nikada u Hrvatskoj neće biti ono što su bili dok bude nas.
28. januar: Martin Špegelj izjavio da Hrvatska neće sprovesti Odluku Predsedništva SFRJ od 9. januara o rasformiranju paravojnih formacija.
31. januar: Vojni sud u Zagrebu izdao nalog za privođenje Martina Špegelja zbog ilegalnog uvoza oružja.
U Splitu najavljeno formiranje ustaške mladeži.
1. februar: jedanaest zastupnika srpske nacionalnosti iz Dalmacije, Like, s Korduna, Banije i iz Slavonije povuklo se iz Sabora Hrvatske.
Predsednik Predsedništva SFRJ Borisav Jović telegramom obavestio Franju Tuđmana da će se u sprovođenju Naredbe Predsedništva Jugoslavije ići do kraja.
2. februar: u Kninu održan protestni miting zbog ugroženosti srpskog naroda u Hrvatskoj.
3. februar: u Gospiću održan protestni miting zbog ugroženosti srpskog naroda u Hrvatskoj.
U opštini Vrginmost organizovan referendum o priključenju SAO Krajini.
4. februar: u Karlovcu srpski stanovi obeleženi krstićima.
5. februar: Franjo Tuđman odgovorio na telegram Borisava Jovića, istakavši da Martin Špegelj može odgovarati samo hrvatskoj vladi.
8. februar: u Beogradu zasedalo Predsedništvo Jugoslavije. Predstavnik Hrvatske nije došao, a predstavnik Slovenije napustio sednicu.
12. februar: MUP Hrvatske pokušao da uspostavi policijsku stanicu na Plitvicama, ali je to sprečeno.
15. februar: hrvatski policajci okupirali Plitvice. Sekretar SUP Krajine Milan Martić zatražio da odmah napuste područje Korenice. Kada je to isto zatražilo Predsedništvo Jugoslavije, policija se povukla.
16. februar: u Donjem Lapcu usvojena Deklaracija o položaju i pravima srpskog naroda u Hrvatskoj.
17. februar: u Karlovcu sprečeno održavanje srpskog protestnog mitinga.
18. februar: u Karlovcu uhapšeni aktivisti SDS-a Momir Lazić i Nikola Vučinić.
19. februar: u Kninu održan srpski miting.
21. februar: Sabor Hrvatske usvojio Rezoluciju o razdruživanju Republike Hrvatske i SFR Jugoslavije i doneo odluku da u Hrvatskoj savezni zakoni ne važe, s obrazloženjem da nisu u skladu s Ustavom Hrvatske.
25. februar: Milan Babić govorio pred Komisijom za ljudska prava Ujedinjenih nacija (UN) u Ženevi.
26. februar: Srpsko nacionalno vijeće Slavonije, Baranje i zapadnog Srema usvojilo Deklaraciju o suverenoj autonomiji srpskog naroda.
Vojni tužilac JNA podigao optužnicu protiv ministra odbrane Hrvatske Martina Špegelja za krivično delo oružane pobune.
28. februar: Srpsko nacionalno vijeće i Izvršno vijeće SAO Krajine usvojili Rezoluciju o razdruživanju Republike Hrvatske i SAO Krajine, koja ostaje u Jugoslaviji.
Jovan Rašković preselio se u Beograd.
Na sednici SO Knin odlučeno da se prekine s uplaćivanjem osnovnog poreza na promet Republici Hrvatskoj.
U Plaškom održan zbor Srba. Odlučeno da se mesna zajednica Plaški izdvoji iz opštine Ogulin i priključi SAO Krajini.
1. mart: predstavnici Srpskog nacionalnog vijeća Slavonije, Baranje i zapadnog Srema na konferenciji u Novom Sadu obelodanili Deklaraciju o proglašenju SAO Krajine Slavonije, Baranje i zapadnog Srema.
2. mart: sukob hrvatske policije i srpskog naroda u Pakracu. Zbog ovog nasilja, održane brojne demonstracije u srpskim opštinama, a posebno u Pakracu i Dvoru na Uni. Istoga dana u Pakrac ušle i jedinice JNA, a intervenisalo je i Predsedništvo Jugoslavije. Hrvatski policajci se povukli, ali ostavili pustoš u zgradi SO Pakrac i u vladičanskom dvoru. Po nekim tvrdnjama, ovo je početak hrvatsko-srpskog rata.
3. mart: u hrvatskom selu Kijevo kod Knina hrvatski civili napali automobil u kojem su bili predsjednik Izvršnog vijeća SO Knin Veljko Popović i predsednik Vijeća udruženog rada Nebojša Mandinić.
U Karlovcu održan protestni skup srpskih intelektualaca s Banije, Korduna, iz Gorskog kotara i Bele krajine.
4. mart: u Pakracu boravili članovi Predsedništva SFRJ Stipe Mesić, Nenad Bućin i Bogić Bogićević, savezni sekretar za unutrašnje poslove Petar Gračanin, ministar unutrašnjih poslova Hrvatske Josip Boljkovac i načelnik Štaba 5. vojne oblasti general-potpukovnik Simeon Praščević.
5. mart: policija SAO Krajine uklonila barikade koje su postavili Hrvati sela Kijeva.
Hrvatski specijalci zaposeli most na Savi kod Jasenovca.
:arrow::arrow::arrow:
 
6. mart: u Zagrebu Franjo Tuđman najavio formiranje Zbora narodne zaštite.
Predsednik hrvatske vlade Josip Manolić uputio protestnu notu predsedniku vlade Srbije u kojoj se odbacuju stavovi vlade Srbije o događajima u Pakracu.
Uspostavljena direktna autobuska linija Janjevo-Zagreb.
Predsednik Hrvatske stranke prava Dobroslav Paraga dostavio službeni zahtev Saboru Hrvatske da se posmrtni ostaci poglavnika Ante Pavelića iz Madrida prenesu u Zagreb.
7. mart: u Daruvaru eksplozivom raznesen kiosk Politike.
Forum Srba Bele krajine, Gorskog kotara, Korduna, Banije, Pokuplja i Žumberka istakao da Vojna krajina nikada nije bila hrvatska zemlja.
U Splitu formirana stranka Nezavisna Država Hrvatska.
11. mart: patrijarh Srpske pravoslavne crkve Pavle posetio Pakrac.
14. mart: Predsedništvo SFRJ, posle trodnevne rasprave, odbilo predlog Štaba vrhovne komande JNA o podizanju borbene gotovosti. Protiv su glasali Janez Drnovšek, Vasil Tupurkovski, Stjepan Mesić i Bogić Bogićević.
Srbi okupljeni kod zgrade SO Vrginmost tražili zabranu nošenja simbola šahovnice u ovoj opštini.
Delegacija SDS-a Slavonije, Baranje i zapadnog Srema pregovarala s Franjom Tuđmanom u Zagrebu.
15. mart: predsednik SO Sinj Jerko Vukas razgovarao u Kninu s Milanom Babićem.
16. mart: U Gračacu formirana nova stranka: Srpska demokratska stranka Krajine (SDS Krajine).
Član Predsedništva SFRJ Stipe Mesić izjavio: Ova zemlja mora biti savez suverenih država.
17. mart: prosvetni radnici SAO Krajine u Kninu zaključili da je zvanični jezik u SAO Krajini srpskohrvatski.
18. mart: SO Knin, na osnovu Rezolucije o razdruživanju Republike Hrvatske i SAO Krajine, doneo Odluku o primjeni zakona i drugih propisa na području SAO Krajine. To je značilo da se u SAO Krajini primenjuju zakoni i propisi savezne države i SAO Krajine. Na tom zasedanju donesena i Odluka o odvajanju od Republike Hrvatske.
Na vanrednoj sednici SO Knin Milan Babić izjavio da će SAO Krajina priznati Republiku Hrvatsku ako Hrvatska prizna SAO Krajinu.
19. mart: sve opštine SAO Krajine potvrdile Rezoluciju o razdruživanju s Republikom Hrvatskom.
21. mart: Milan Babić rekao da će Srbi Krajine ići svojim putem.
26. mart: Evropska zajednica objavila deklaraciju u kojoj je rečeno da ujedinjena i demokratska Jugoslavija ima najbolje šanse da se integriše u Evropu.
U Zagrebu američki parlamentarci, koji su došli u organizaciji Helsinške komisije za ljudska prava, razgovarali s predstavnicima Srba iz Hrvatske.
U Zagrebu završena istraga protiv Željka Ražnatovića Arkana, Dušana Bandića, Zorana Stefanovića i Dušana Carića, koje je optužnica teretila za pripremanje oružane pobune u Hrvatskoj.
28. mart: u Splitu održan prvi od šest najavljenih sastanaka predsednika jugoslovenskih republika.
29. mart: SO Knin pozvala u Knin predsednika Srbije Slobodana Miloševića.
31. mart: specijalci MUP-a Hrvatske napali srpske položaje na Plitvicama. Na srpskoj strani stradao je Rajko Vukadinović a na hrvatskoj policajac Josip Jović. Po mnogim tumačenjima, bio je to početak hrvatsko-srpskog rata.
U Borovu Selu prihvaćena odluka o prisajedinjenju Slavonije, Baranje i zapadnog Srema Srbiji.
1. april: Izvršno vijeće SAO Krajine donelo odluku o prisajedinjenju SAO Krajine Srbiji i o raspisivanju referenduma.
6. april: specijalci MUP-a Hrvatske ponovili napad na srpski Pakrac.
12. april: Izvršno vijeće SAO Krajine raspisalo referendum srpskog naroda za prisajedinjenje Srbiji, datum održavanja: 12. maj.
16. april: u Karađorđevu se sastali Slobodan Milošević i Franjo Tuđman.
30. april: u Kninu održana konstitutivna sednica Skupštine SAO Krajine. Za predsednika izabran poslanik iz Gline Velibor Matijašević
2 maj: Srbi Borova Sela odbili napad pripadnika MUP-a Hrvatske. Tom prilikom poginulo 13 hrvatskih specijalaca.
Ubijen komandir hrvatske policijske stanice u Polači kod Benkovca.
3. maj: Hrvatske vlasti u Zadru dopustile uništile oko 350 srpskih kuća i lokala, takozvana kristalna noć.
5. maj: Franjo Tuđman u Trogiru pozvao hrvatski narod na pobunu protiv JNA.
6. maj: HDZ organizovao demonstracije protiv JNA u Splitu.
HDZ počeo da prikuplja potpise za uskraćivanje boravka članovima SDS-a u Šibeniku: Jovanu Raškoviću, Branku Popoviću i Marku Dobrijeviću.
U Tvornici elektroda i ferolegura u Šibeniku zatraženo da radnici srpske nacionalnosti potpišu dokumenat o lojalnosti Hrvatskoj.
9. maj: Predsedništvo SFRJ donelo Odluku o postavljanju jedinica JNA između teritorije s većinskim srpskim stanovništvom i ostalih delova Hrvatske.
12. maj: organizovan referendum u Krajini o prisajedinjenju Srbiji.
19. maj: u Hrvatskoj održan referendum o otcepljenju Hrvatske od Jugoslavije.
28. maj: na stadionu Nogometnog kluba Zagreb izvršena smotra Zbora narodne garde Hrvatske.
29. maj: Skupština SAO Krajine izabrala prvu vladu, predsednik Milan Babić, ministar unutrašnjih poslova Milan Martić; proglašen Statut SAO Krajine.
1. jun: zagrebački Vjesnik objavio da je slučaj Mlinar režirao Jovan Rašković i da je Mlinar dobrovoljno glumio žrtvu koju kolju.
17. jun: Hrvatska stranka prava usvojila Lipanjsku povelju u kojoj se traži obnova Nezavisne Države Hrvatske, čije su istočne granice linija Subotica Zemun Drina Sandžak Boka Kotorska.
21. jun: državni sekretar Sjedinjenih Američkih Država Džejms Bejker na kraju posete SFRJ izjavio da Amerika podržava celovitu i demokratsku Jugoslaviju.
24. jun: u Banjaluci potpisan Dogovor o privrednoj, političkoj i kulturnoj saradnji SAO Krajine i Zajednice opština Bosanske krajine.
25. jun: Hrvatska i Slovenija proglasile državnu nezavisnost.
26. jun: specijalci MUP-a Hrvatske prodrli u Glinu. Srpske snage izvršile napad na policijsku stanicu.
Savezno izvršno veće objavilo Naredbu o zabrani uspostavljanja republičkih graničnih prelaza unutar teritorija SFRJ. Savezni SUP i JNA zaduženi za provođenje naredbe.
27. jun: jedinice TO Slovenije napale jedinice i kasarne JNA. Počeo kratkotrajan rat u kome je JNA pretrpela znatne gubitke.
Skupština SAO Krajine dopunila vladu Krajine na sednici u Bosanskom Grahovu. Milan Martić postavljen za ministra odbrane, što on nije prihvatio. To je početak svih potonjih nesporazuma između Martića i Babića.
U Bosanskom Grahovu održana zajednička sednica skupština SAO Krajine i Bosanske krajine. Usvojena deklaracija o ujedinjenju.
1. jul: Pod pritiskom Evropske zajednice, Predsedništvo SFRJ izabralo Stjepana Mesića za predsednika (on će na ovoj dužnosti biti do 5. decembra).
4. jul: hrvatske policijske snage ušle preko područja Vrginmosta u Topusko.
6. jul: hrvatske oružane snage napale srpsko stanovništvo u Staroj Tenji.
18. jul: Predsedništvo SFRJ donelo odluku o povlačenju JNA iz Slovenije.
:arrow::arrow::arrow:
 
22. jul: hrvatske oružane snage pokušale da okupiraju Plaški, ali su odbijene.
27. jul: srpske snage proterale snage MUP-a Hrvatske iz Gline.
1. avgust: Franjo Tuđman pozvao Hrvate da budu spremni na opšti rat.
Otpočele borbe u Dalju, Erdutu, Osijeku, Dardi, Vukovaru i Kruševu.
3. avgust: u Dalju hrvatske oružane snage izvršile zločin nad civilnim stanovništvom.
4. avgust: na Šarčevom raskršću kod Krnjaka ubijena trojica hrvatskih policajaca.
17. avgust: u Mirkovcima hrvatske oružane snage napale Srbe.
20. avgust: vlada SAO Krajine donela Odluku da se uspostavi jedinstven sistem Teritorijalne odbrane (TO) Krajine Oružane snage Krajine, kao deo jedinstvenog sistema oružanih snaga SFRJ. Za komandanta TO, po funkciji, imenovan je Milan Babić, za zamenika Milan Martić a za prvog načelnika Štaba Ilija Đujić, general JNA u penziji.
21. avgust: tenkovske jedinice Kninskog korpusa JNA stigle u neposrednu blizinu Zadra. Iz Beograda naređeno obustavljanje daljeg napredovanja.
Jedinice Novosadskog korpusa JNA ušle u Beli Manastir.
22. avgust: u Grubišnom Polju, Pakracu i Daruvaru hrvatske oružane snage izvršile zločine nad Srbima.
Hrvatske oružane snage ušle u nekoliko sela opštine Caprag na Baniji i tom prilikom ubile 15 srpskih civila.
23. avgust: jedinice JNA i TO oslobodile selo Kijevo kod Knina (hrvatski Alamo). Akciju je planirao potpukovnik Ratko Mladić a sproveo potpukovnik Slavko Lisica.
JNA i TO Slavonije i Baranje oslobodile Baranju i stigle do Osijeka.
1. septembar: Ratno vazduhoplovstvo JNA zaplenilo avion ugandske kompanije s tovarom oružja za Hrvatsku. Uhapšen organizator toga posla Anton Kikaš.
3. septembar: predstavnici 12 zemalja Evropske zajednice dogovorili se u Hagu da bivši ministar Velike Britanije lord Piter Karington bude koordinator mirovne konferencije o Jugoslaviji.
Vode se borbe oko Masleničkog mosta.
4. septembar: u Gospiću hrvatske oružane snage počinile zločin nad Srbima: ubijale, spaljivale, vešale na bandere.
5. septembar: papa Jovan Pavle II pozvao katolike da se mole za spas Hrvatske.
7. septembar: u Hagu počela Međunarodna konferencija o Jugoslaviji.
9. septembar: u Bosanskoj Otoci uhapšen Milan Martić. Hrvatska zahtevala njegovo izručenje, ali je Martić uz posredovanje JNA pušten i prebačen u Knin.
11. septembar: vođene borbe oko Skradina i Masleničkog mosta.
13. septembar: hrvatske oružane snage kod Karlovca zarobile generala JNA Milana Aksentijevića i grupu oficira.
15. septembar: kod Gospića poginuo Đorđe Božović Giška, komandant formacije Srpske dobrovoljačke garde.
21. septembar: na Koranskom mostu kod Karlovca hrvatska policija masakrirala 13 rezervista JNA.
25. septembar: Savet bezbednosti UN izglasao Rezoluciju 713, kojom je uveden embargo na isporuke oružja za područje Jugoslavije.
3. oktobar: Predsedništvo SFRJ proglasilo neposrednu ratnu opasnost.
4. oktobar: u Hagu saopšten dogovor da se problem Srba SAO Krajine rešava u Potkomitetu za nacionalne manjine.
Hrvatska artiljerija prvi put tukla Vojnić.
5. oktobar: vođene borbe u blizini Osijeka, Nove Gradiške, Siska, Pakraca i Dubrovnika.
S Korduna otišla Loznička brigada JNA.
8. oktobar: Sabor Hrvatske doneo Odluku o raskidu državotvorne veze s Jugoslavijom i proglasio državnu samostalnost Hrvatske.
Proglašena potpuna samostalnost Republike Slovenije. JNA dobila deset dana da se povuče.
13. oktobar: na Kordun došla Zaječarska brigada JNA.
16. oktobar: hrvatska vlada dala rok JNA da se povuče s njene teritorije do 10. novembra.
Predsednik Krajine Milan Babić potpisao Ukaz o proglašenju Zakona o osnivanju Privredne komore Krajine.
18. oktobar: u Hagu predložena deklaracija o Jugoslaviji, prema kojoj se republike SFRJ smatraju suverenim i međunarodno priznatim državama.
29. oktobar: ministri inostranih poslova Evropske zajednice odlučili da uvedu ekonomske sankcije Srbiji ako do 4. novembra ne prihvati predloge lorda Pitera Karingtona.
2. novembar: formirane tri kordunaške brigade (2. za Vojnić, 3. za Slunj, 4. za Vrginmost).
3. novembar: hrvatske snage proterale Srbe iz 18 sela u zapadnoj Slavoniji.
4. novembar: kasarna JNA Logorište u Karlovcu evakuisana uz gubitke: 26 mrtvih i 67 ranjenih vojnika.
5. novembar: u Hagu održan sastanak članova Konferencije o Jugoslaviji. Tom prilikom ponuđena je četvrta verzija dokumenta pod radnim nazivom Odredbe sporazuma za konvenciju o budućem ustrojstvu Jugoslavije, u kojoj se predviđalo da Jugoslavija bude zajednička država ravnopravnih republika od od onih republika koje žele da ostanu u njoj. Slobodan Milošević odbio da prihvati ponuđeni dokument s obrazloženjem da se ne može složiti sa ukidanjem Jugoslavije potezom pera.
8. novembar: ministri Evropske zajednice odlučili da Jugoslaviji uvedu sankcije.
9. novembar: Predsedništvo SFRJ uputilo zahtev Savetu bezbednosti o hitnom upućivanju mirovnih snaga u Jugoslaviju.
18. novembar: vlada Krajine proglasila odluku po kojoj se snage međunarodne zajednice mogu razmestiti samo na linije razgraničenja.
Posle višemesečnih borbi, jedinice JNA zauzele Vukovar.
21. novembar: američki ambasador Voren Zimerman pripisao JNA i Srbiji odgovornost za krizu u Jugoslaviji.
U Kninu Skupština SAO Krajine smenila predsednika Velibora Matijaševića i izabrala Milu Paspalja.
23. novembar: u Ženevi Slobodan Milošević, Franjo Tuđman i Veljko Kadijević dogovorili prekid rata i dali saglasnost na dokument poznat pod imenom Vensov plan.
27. novembar: Savet bezbednosti prihvatio rezoluciju 727 na osnovu zahteva vlade Jugoslavije o slanju mirovnih snaga u Jugoslaviju.
28. novembar: kod Cetingrada poginuo komandant 2. kordunaške brigade potpukovnik Tomislav Ranković, koji se zalagao za stvaranje autohtone krajinske vojske a protivio švercu i korupciji.
2. decembar: Savet ministara Evropske zajednice odlučio da ekonomske sankcije budu uvedene samo Srbiji i Crnoj Gori.
5. decembar: hrvatski Sabor opozvao Stjepana Mesića iz Predsedništva Jugoslavije. Mesić je tada rekao: Mislim da sam obavio zadatak. Jugoslavije više nema!
18. decembar: Ministarski savet Evropske zajednice usvojio Deklaraciju o kriterijumima za priznavanje novih država po principima garantovanje prava etničkim i nacionalnim grupama i manjinama u skladu sa obavezama propisanim u okviru Konferencije o evropskoj bezbednosti i saradnji, poštovanje nepovredivosti svih granica, koje mogu biti menjane samo miroljubivim putem i zajedničkim dogovorom i Evropska zajednica neće priznati one entitete koji su nastali kao rezultat agresije.
19. decembar: Ustavotvorna skupština SAO Krajine u Kninu usvojila Ustav i proglasila Republiku Srpsku Krajinu (RSK). Prvi predsednik: Milan Babić.
Premijer SFRJ Ante Marković podneo ostavku.
23. decembar: Nemačka priznala Sloveniju i Hrvatsku.
26. decembar: hrvatske oružane snage iz pravca Karlovca krenule u ofanzivu prema Turnju i Kamenskom s ciljem da se probiju kroz Utinjsku dolinu do Vrginmosta i Vojnića. Borbe su vođene tri dana. Poginuo veliki broj hrvatskih vojnika.
 
Ni u BG SBB nema TVN...
У Вршцу је ТВ нова укинута са СББ кабловске:)
Све што треба да урадите је да направите петицију и СББ ће скинути одређени канал са мреже.
Исто тако можете рецимо да тражите да се пусти руски међународни канал на енглеском:)
 
pravis se lud/a, ha?
neka lijepi svoje plakate na mjesta koja su zato predvidena...i neka Srbi biraju koga hoce, to nas ne zanima, sami ce snositi poslijedice svog izbora
i onaj koji je bar verbalno ucestvovao u zlocinu u Vukovaru lijepi svoje plakate preko plakata zrtava. .to je provokacija i uvreda svakoj zrtvi Vukovara i svima onima koji su pod simbolom tri uzdignuta prsta i urlikanjem "slobo,Slobo salji nam salate, bit ce mesa, klat cemo Hrvate" izgubili cijele svoje porodice..
ali samo se vi q.....e, poslije cete opet braci u Srbiji kukati kako ste ugrozeni...

Е Славонијо моја, брига мене и за те плакате и за било какве изборе у лијепој вашој.
Ја само констатујем да ће Срби у Хрватској увек бити грађани другог реда, који ће вам увек бити криви за све.
Јадан им тај живот, уместо да то тамо продају и да вас отпишу за сва времена, па купе лепо стан у Београду, Бањалуци, Суботици или Новом Саду, а не да буду жртве ваших вечитих комплекса.
 
pita ga novinarka jel se odriče velike srbije a on se pravi blesav kao nezna što je to:confused:
pita ga hoće li se ispričati onima koje vrijeđa takvo ponašanje, opet izbjegava odgovor
pa mu je još dva puta postavila to pitanje. i nakraju konstatirala :vidim da se nećete ispričati.
nije ništa odgovorio.

Баш сте ви Хрвати нека специфична сорта, пошто не знам како другачије да вас назовем. Живите у неком свом свету "ћетника", "агресије" и "вријеђања националног осјећаја Хрвата", а нећете да прихватите да су три прста популарни симбол Срба и Србије, да су "бели орлови" српски грб, и да су четници део српске војничке традиције које се ни Срби ни Србија не одричу.

Осим тога, онај тамо није подигао три прста, немојте да лажете. Очигледно је да нешто набраја, и да је стигао до броја три. Јесте он то намерно поставио, али ви лажете да су осванули плакати са "уздигнута три прста".

Кад Срби већ не смеју да на плакате ставе своје националне симболе, пошто вас то "вријеђа", шта дижете халабуку око овога? Ово је стварно, "сачувај ме Боже глади, куге, Хрвата" или како већ иде... :roll:
 
Е Славонијо моја, брига мене и за те плакате и за било какве изборе у лијепој вашој.
Ја само констатујем да ће Срби у Хрватској увек бити грађани другог реда, који ће вам увек бити криви за све.
Јадан им тај живот, уместо да то тамо продају и да вас отпишу за сва времена, па купе лепо стан у Београду, Бањалуци, Суботици или Новом Саду, а не да буду жртве ваших вечитих комплекса.
Izvini ali takvo razmišljanje će dovesti i do toga da će otići Srbi iz Raške, Srbi sa Kosova
Srbi iz Hrvatske, Srbi iz Federacije BiH, i onda će se tek shvatiti da se možda trebalo
drugačije postupiti
 
Izvini ali takvo razmišljanje će dovesti i do toga da će otići Srbi iz Raške, Srbi sa Kosova
Srbi iz Hrvatske, Srbi iz Federacije BiH, i onda će se tek shvatiti da se možda trebalo
drugačije postupiti

Рашка је саставни део Србије, а одатле одлазе масовно Бошњаци у Сарајево.
На Косову ће Срби опстати северно од Ибра и то ће се, искрено се надам, вратити Србији.

А Срби из Хрватске и Федерације БиХ, ако су имало паметни, боље да појачају српски корпус у Војводини и Републици Српској.

Пола српских села у Федерацији БиХ и Хрвтаској без струје је и воде. Ако они воле да буду дискриминисана мањина, то је њихова воља.
 
Еј, људи! Показао Хрватима ТРИ ПРСТА, јбт!!!

RadeLeskovac.jpg


У, јбо им је кеву, има рат да направи!

Ја мислим да би у Хрватској требали да забране палац, кажипрст и средњи прст, није у реду да се овако "вријеђа хрватски национални осјећај"! Еј, ТРИ ПРСТА:

82583.jpg


Ово није нормално шта им Срби ОПЕТ раде. ТРИ ПРСТА, јбт... Не могу да дођем себи... :shock:
 
Ne znam za ovo, većina Srba u Hrvatskoj živi u
gradovima.

Кажем за људе који се враћају у празна и попаљена села, до којих ни влада Хрватске ни ФБиХ неће да доведе асфалт, струју или воду.

А што се тиче Срба у градовима, не видим разлог зашто се човек из панонског Осијека не би снашао у панонској Суботици, или породица из Карловца у Бањалуци.
 
Уф, шта би само било да им је показао као њихова највећа шпорташи... шпортаси... (не могу ни да изговорим а да језик не изломим) Јаница Костелић:

82851.jpg


У, јеее, каква провокација! :o

Ајмо нове Олује, Срби палите тракторе, Хрвати спремајте бензин и шибице, време је да се гамад коначно "истјера" из Хрватске. Објава рата, бре! :roll:

Према Хрватској, бре, треба зидати кинески зид, а не према Шиптарима. Какве кретенчине, ја не могу да верујем. Тога ни у Србији нема.
 
da je HR normalna drzava rade bi bio iza resetaka a ne kandidat za sabor jer je taj četnik bio sudionik srpske okupacije vukovara i nacelnik (ili kandidat za nacelnika...nisam siguran) SAO krajine slavonija, a danas je kandidat za HR sabor. sramota
 
gledam u svoju kristalnu kuglu (eng.-paperweight, ko razumije shvatiće :lol: ) vidim budućnost radeta u saboru, ako ga se dočepa.

pošto je ovako nastupio kako je, u saboru će sjediti u odgovarajućoj stolici zvanoj magareća klupa

sjedit će sam pošto zbog svojih stavova niti jedna stranka neće htjet imat posla s njim,

kada se bude javljao za riječ pardon REČ opominjan će biti, jer se ne zna/želi koristiti službeni jezik sabora rh,

njegovi prijedlozi neće biti prihvaćani upravo zbog njegovih blago rečeno nacionalšovonističkih istupa tijekom 90ih pa sve do sada,


pravi zastupnik za srbe bre. bit će u saboru mlatit lovu a neće moć postići ama baš ništa, jer ga nitko neče uzeti za ozbiljno.

GO RADE GO
 
leskovac je jedan od onih Srba koji su zajedno sa seseljem i co...harali Hrvatskom..90-ih, bio je i neki ministar u vladi tzv.**** Krajine, zagovarao Veliku Srbiju itd...aboliran je uredbom o amnestiji( zakon o oprostu) jer mu nije dokazano direktno ucesce u zlocinima , svaki Hrvat je na njegovo ime alergican...i sad, da bi se dohvatio fotelje (instruiran i placen iz Beograda) sluzi se istom retorikom i opet pokusava zaluditi vlastiti narod, cime ponovo i opet i dalje potencira mrznju , za nadati se je da mu Srbi ovaj put nece ponovo povjerovati( iako je za pretpostaviti da ce biti masovno biran od hrvatskih Srba iz Srbije koji imaju hrvatski pasos i pravo glasa, a nemaju namjeru vratiti se)
on sad trubi onu istu ratnohuskacu demagogiju koja je dovela do svih tih stradanja..meni osobno je svejedno koga Srbi biraju, ali moje skromno misljenje je birajuci njega ponovo ce se dici tenzije i to nece na kraju nikako biti u korist Srba..oni jednostavno jednom moraju shvatiti da im je RH jedina domovina i da je suzivot moguc i pozeljan ali ne nacin koji predstavlja i zagovara leskovac
repeat, za one na jeftinim sjedištima:idea:
 

Back
Top