Rad, nerad i odmor

tgdanijela

Poznat
Poruka
7.092
Da li odmor vežete uz rad ili nerad?
Šta određuje naš odnos prema radu?
Gdje je mjesto jednom, drugom i trećem s obzirom na mentalitet našeg naroda
Koliko formirane društvene vrijednosti utiču na naš stav i odnos prema radu, neradu i da li je odmor sinonim za nerad u našem narodu
Da li smo mi 'lijen' narod jer ne vjerujemo u rad?
A ne vjerujemo jer nas društvo tome ne uči..
Postoji li u našem narodu moralna snaga koja će izmjeniti sveprisutno prebacivanje tereta na drugoga, izbjegavanje obaveza, povećanje kriminaliteta kao izlaz od 'najgoreg i najvećeg' neprijatelja našeg naroda...a to je pošten rad?
 
za mene je rad samo ono sto ne volim da radim, sve ostalo je igra, zabava. stvar je u svakom radu pronaci nesto zabavno. a odmor je vreme posle rada ili igre, kada se ili psihicki ili fizicki opustim. to sto je nesto igra ne znaci da posle toga ne treba odmor, i igre umeju biti naporne i zahtevne.
 
Može li se naučiti voljeti i ono što se ne voli da se radi?

jedno od zadovoljstava je ovo koje je navela mooie.

Mooie:
a zadovoljstvo pruza...dobro obavljen posao

i ne samo to. posmatras kako se posao razvija, nadogradjuje, uzivas kada uporedis pocetak i sadasnji trenutak. mozes da se igras i sa vremenom, ako posotoji rok i ako volis da rizikujes. nadjes neku zanimaciju u svakom slucaju.
 
RAD JE ZA ROBOVE!

30564_127681227244047_116745261670977_321148_6968814_a.jpg
 
sto volim tako "mudre" misli. :roll:
ti nikada nista u zivotu nisi radio?

Rad za $ je na poslednjem mestu, makar se nemalo za 'leba. Rob budi ali za svoj i opstanak drugih, da bi moglo da se uci prema svrsi zivota. Ostali rad ce okovati, druge i sebe. Nema tih $ koji ce doneti nesto vredno, samo odmaze u potrazi. Svi oni u piramidi, pogotovo oni gore, zestoko prodaju najvrednije u coveku.
 
Poslednja izmena:
Sve zavisi od cilja koji covek u zivotu sledi. Ako je neko prihvatio nazovimo ga, "klasicni nacin" putovanja kroz zivot, a koji se svodi na otpilike ovo: zavrsi skole, zaposli se, formiraj porodicu... kada ostaris idi u penziju i na kraju umri.
Ako je neko prihvatio ovakav zivotni put, sa njim je preuzeo i rad kao neodvojivi deo tog puta. Ako hoces porodicu moras ici u lov, kako bi porodicu ishranio.
Medjutim, ako covek gonjen metafizickom potrebom uspe da prozre svu manjkavost i zapravo besmislenost "klasicnog puta" i radi toga pokusa da nadje pravu svrhu zivota, ici ce sasvim drugacijim putem u kome je rad jedna velika smetnja. Filozof zahteva dokolicu! Ona njemu nije teret, vec zemljiste na kome ce zidati svoju gradjevinu koja ne propada, koja ne nastaje i nestaje.. vec uvek jeste.
Nema nista gore nego takvog coveka upregnuti u kuluk rada. To je isto kao Pegaza upregnuti u jaram. Zato je srecan onaj ko moze rad izbeci u zivotu zahvaljajuci nasledstvu , nekoj sreci ili slicno. Medjutim, onima koji nisu toliko srecni, ostaje da rade, ali da im cilj bude da novcem koji zarade jednom u buducnosti kupe sebi dokolicu. To zapravo nije toliko tesko. Epikur je jos pisao da postoje tri potrebe u zivotu coveka: 1) One bez kojih se ne moze: odeca, stan i hrana. 2) One koje su potrebne ali bez kojih se moze ili polno zadovoljenje i u trece spada sve ostalo kao luksuz.
Znaci, samo ovo prvo primorani smo bezuslovno zadovoljiti, a u svemu ostalom mozemo smanjiti svoje zahteve sve do nivoa kada cemo sebi obezbediti dokolicu koju cemo zatim posvetiti izucavanju filozofije koje u perspektivi vodi ka spasenju od zivota i sveta. Nema vaznijeg rada od toga.
Novcem koji smo izgubili time sto nismo radili u nekoj firmi, kupili smo slobodno vreme.
 
Uzivanje u odmoru pociva na umoru od rada. Vecina rada sistema danasnjice je uzaludno nadmetanje, dok jedan mali deo populacije zaista proizvodi nesto. Od tog nesto pola je potpuno nepotrebno, drugi deo slabo mentalno promisljen tako da mu je neophodna brza zamena, a ljudska pohlepa je na "nivou" jer tu se zguzvala svrha zivota. I sta se radi, radi se, materija se topi oblkiju baca i iznova topi i oblikuje.. Jedni poseduju, drugi zaradjuju od finansijskih transakcija, treci proizvode sta im je naredjeno od strane "obrazovanih" koji slusaju zelje srca potrazivaca svih klasa, i malih i velikih. Konkurencija i otvoreno trziste je nesto najglupse sto sam cuo. Koliko energije treba utrositi da iz Kine stigne nesto...
 
@Moole, @zLozi

Zadovoljan odgovorima. Mada igrice mogu biti raznorazne, s različitim namjerama i nijesu uvijek bezazlene.

A sad jedno slično pitanje. Na njega je mnogo teže odgovoriti. Tim prije što je odgovor na njega ugrađen u koncepciju vasione.

Dakle, da li je moguće naučiti ne raditi ono što se voli raditi?
 
Nekako mi rec odmor znaci nesto posle umora. U tom smislu, rad kao umor, ne volim rad. Najblize mi je pojam - stvaralacka dokolica, nesto sto ukljucuje u sebe radost stvaranja, igru, mastu...i cini mi se da je tu covek najblize sebi. Umetnost je najcesce "posledica" te stvaralacke dokolice. I ne samo ona.
 
@Moole, @zLozi

Zadovoljan odgovorima. Mada igrice mogu biti raznorazne, s različitim namjerama i nijesu uvijek bezazlene.

A sad jedno slično pitanje. Na njega je mnogo teže odgovoriti. Tim prije što je odgovor na njega ugrađen u koncepciju vasione.

Dakle, da li je moguće naučiti ne raditi ono što se voli raditi?

My work is a game, a very serious game. M. C. Escher Dutch :lol:

mislim da moze, ako se uvuce strah od bilo cega. npr. neuspeha ili ako postoji neko lose iskustvo, jaka trauma, u zavisnosti od vrste rada. mada, uglavnom, na kraju, preovlada ljubav, odnosno strast, ako postoji.

oziman:
Filozof zahteva dokolicu!

au, ovo je za neke idealno zanimanje. :lol:
 
Poslednja izmena:
RAD JE ZA ROBOVE!

Neki kažu da trenutno živimo u robovlasničkom društvu? Kao da je prisutno iživljavanje prema onima koji rade. Izbjeći posao na bilo koji način, pa i simuliranjem bolesti ili ako imaš priliku učini nekoga robom?
Postoji još jedna vrsta roba; uspješnog zatrpati poslom kao vrsta kompenzacije frustracije vlastitog neuspjeha (ili osoba svoje stanje tako vidi) da bi uživala u svom neradu..
Da li iko zaista uživa u svome radu, da li je ikome zaista dozvoljeno da uživa u svome radu? Meni se čini da je to izmišljen pojam, bar na ovim prostorima.
Postoje oni koji uživaju u svom neradu. Odmor ne postoji..bar na radnom mjestu - ako bi to bilo vrijeme u kojem bi uživao tokom rada.
Mladi ljudi bi da idu u invalidsku penziju (bez i jedne godine radnog staža), neki nakon dve godine rada kod privatnika doživljavaju 'nervni slom'..šta se to dešava sa našim radom?
 
To je nama nasa borba dala, emancipacija zena. Istorija prostitucije je zabiljezila da su konkubine bile obrazovane zene koje su posluzile MUSKARCIMA kao inspiracija. I tad kao i sad MUSKARCI su jaci pol i intelektualno i emotivno i fizicki, pa i ne cudi da se zene uvjek pozivaju na muski autoritet.
A zenska sujeta zeli i JARE i PARE???
 
My work is a game, a very serious game. M. C. Escher Dutch :lol:

mislim da moze, ako se uvuce strah od bilo cega. npr. neuspeha ili ako postoji neko lose iskustvo, jaka trauma, u zavisnosti od vrste rada. mada, uglavnom, na kraju, preovlada ljubav, odnosno strast, ako postoji.
O strasti i govorim. Strasti koja razara, koja je zlo. Porok.
 
O strasti i govorim. Strasti koja razara, koja je zlo. Porok.

poroci se ne lece, mogu samo da se zalece, koliko znam, a i za to treba jaka volja. cigarete npr. ja ne mogu da ih ostavim. pokusavala sma, ali mi je volja slaba, sto se toga tice. a cak i ne volim sto pusim, nervira me, ali nemam volju da ostavim, zbog jake krize koja nastupa i potpune bezvoljnosti i depresije. ne mogu tu granicu da preskocim.
ili ako covek nije u mogucnosti da se oda tom poroku iz nekog razloga.
a i to sa cigaretama je povezano sa strahom, u smislu toga da imam obaveza, koje ne mogu da zavrsim, ako ne zapalim, zbog pomenute bezvoljnosti. i onda se javi strah od nepostizanaj onoga sto hocu i zapalim, ne mogu da se trpim u stanju bez nikotina.
 
Poslednja izmena:
za sve bi trebalo da postoji volja. u suprotnom dodje ko silovanje, najverovatnije. mada, desava se da ljudi rade posao preko volje i zato imaju problema, sto se rada tice.

i to nije sukob sa predmetom, nego sa samom sobom. ja protiv sebe.
 
Volja je samo izgovor.
Bez obzira da li se radi o necemu sto se hoce, ili nece (ili, vol(j)i/ne vol(j)i).
Davanje znacaja necemu otezava stvar.
Kad se nesto prosto uradi, ili prosto ne uradi, i ne razmislja se o tome, sve to dodje kao odmor (ala sam prepakovao naslov da ne budem vise off :mrgreen: ).
 
poroci se ne lece, mogu samo da se zalece, koliko znam, a i za to treba jaka volja. cigarete npr. ja ne mogu da ih ostavim. pokusavala sma, ali mi je volja slaba, sto se toga tice. a cak i ne volim sto pusim, nervira me, ali nemam volju da ostavim, zbog jake krize koja nastupa i potpune bezvoljnosti i depresije. ne mogu tu granicu da preskocim.
ili ako covek nije u mogucnosti da se oda tom poroku iz nekog razloga.
a i to sa cigaretama je povezano sa strahom, u smislu toga da imam obaveza, koje ne mogu da zavrsim, ako ne zapalim, zbog pomenute bezvoljnosti. i onda se javi strah od nepostizanaj onoga sto hocu i zapalim, ne mogu da se trpim u stanju bez nikotina.
:rotf:
Sa toliko samouvjerenja si pisala o tvojim radnim igricama, a ovamo ispade da si jako ranjiva na jedan, čak vrlo mali, porokić. To što ovdje tvrdiš apsolutno je netačno. Idi iz ovih stopa na sledeću temu i ne diži se sa nje dok je svu ne isčitaš. Ujutro ćeš biti nepušač! Uspjeh 100% zagarantovan. :D Posebno obrati pažnju na postove Pipi Langstrumpf.

http://forum.krstarica.com/showthre...vite-pušenje-sa-nama!?p=16240602#post16240602
 
sve zavisi od drila kakog sami sebi nametnemo. uvek sam se divio pre svega zenama koje imaju jaku volju da suzbiju neki porok kod sebe... kod muskraca je to lakse, oni nikada ne drve kako ce prestati npr. da puse, ili prestanu naprecac ili riknu sa cigarom u ustima na operacionom stolu. zene su sofisticiranije sto se tice te unutarnje borbe... a sto se tice rada nerad i odmora... i to zavisi od koncepta kako smo vaspitani i sta u zivotu radimo. ko radi ceo radni vek od 9 do 5 tesko da ima kvalitativan pomak u vrednovanju svog radnog vremena kao npr neko ko je frilenser i nema jasno odredjenu liniju razgranicenja kad je radni dan a kad nedelja ili dal' je noc ili dan vreme za regeneraciju nervnih celija .... najgori je nerad mada i on moze imati neverovatno pozitivne implikacije na filozofski nacin sagledavanja sveta oko nas...
 
sve zavisi od drila kakog sami sebi nametnemo. uvek sam se divio pre svega zenama koje imaju jaku volju da suzbiju neki porok kod sebe... kod muskraca je to lakse, oni nikada ne drve kako ce prestati npr. da puse, ili prestanu naprecac ili riknu sa cigarom u ustima na operacionom stolu. zene su sofisticiranije sto se tice te unutarnje borbe... a sto se tice rada nerad i odmora... i to zavisi od koncepta kako smo vaspitani i sta u zivotu radimo. ko radi ceo radni vek od 9 do 5 tesko da ima kvalitativan pomak u vrednovanju svog radnog vremena kao npr neko ko je frilenser i nema jasno odredjenu liniju razgranicenja kad je radni dan a kad nedelja ili dal' je noc ili dan vreme za regeneraciju nervnih celija .... najgori je nerad mada i on moze imati neverovatno pozitivne implikacije na filozofski nacin sagledavanja sveta oko nas...
Ali onda se tu ne govori o neradu. I to je rad samo drugačijeg tipa, ako si mislio na svakodnevni rad, fizički, radi preživljavanja.
 

Back
Top