Psihološki benefiti treniranja boksa ili generalno neke borilačke veštine

Jeste, karatista nema rad ruku i cekace boxera da uleti u njega bez odbrambenog stava.

Gledao sam 80-tih tucu ispred zemunskog Pinkija, tad je u njemu bila poznata Rokoteka, klub u koji su dolazili raznorazni a medju njima clanovi tadasnjih zemunskih bandi i jakih momaka. Posle Ljube Zemunca "najjaci" zemunski tabadzija je bio Kahriman, bokser iz Gornjeg grada, drzao je i neki klub tamo. U tom klubu je psotojala ekipa nekih momaka koja se sem treninga malo vise bavila kriminalnim radnjama, uterivala reket, prodavala "ciglu" klincima, po tadasnjem zemunskom buvljaku reketirala a i ispred tog lokala zavodila "red". Krenu oni tako da maltretiraju neku ekipu koja je dosla sa Fontane, 3-4 momka i 2-3 devojcice, da ih guraju, da ih vredjaju upucavajuci se tim devojcicama, privuku paznju svima. I jedan od boxera bude malo agresivniji te krene da udari jednog od tih mladica, decko ga sa lakocom pokretom tela eskivira a boxerski bilmez podivlja i krene svom snagom na njega. U sekundi dobija udarac "nozicom" u jaja i dok se previja od bola stize ga udarac tom istom "nozicom" u glavudzu i patos, nokaut, zemlja, beton... krecu ostali boxeri da skacu ka momcima, ali jedan od momaka sa Fontane vadi utoku (tad sam je prvi put u zivotu video uzivo u necijim rukama). Tajac, povlacenje, svi bezimo, kako mi slucajni svedoci tako i boxeri. Eto, to mi je najupecatljiviji momenat sudara boxera-karatiste, jesen 1983, zapamtio sam jer sam tad bio zadnja godina gimnazije, jer sam tad prvi put video nasilje toga tipa na ulici, jer sam prisustvovao necemu sto sam do tad samo gledao na filmu, jer sam tad video na delu kasnije arkanove ubice (da, Kahrimanova ekipa je kasnije bila deo arkanove "garde" a ko zna cime su se bavili ti momci sa Fontane - ne verujem da su zavrsili za inzenjere).

I par nedelja posle toga je bila ta regrutacija o kojoj sam pisao i pitanje koje je postavio taj oficir u vezi borilackih vestina. Jasno mi je bilo zasto je rekao da nece da na dusi nosi boxere i da ih ne priznaju u vojnoj policiji i specijalnim rodovima vojske.
Сви мисле да је насиље на улицама кренуло 90-тих.

Хвала ти на овом сведочењу.

:tick:
 
Trenirao sam boks oko godinu dana.I na treningu sa pomocnim trenerom,radio odbranu i udarce u one trenazne teske rukavice,koje je drzao pomocni trener.I kad god se pri udarcu ne pokrijem dobro,udari me sa tom rukavicom u pleksus sa strane,ili u glavu.To veoma boli.Sad znam da je to za moje dobro,ali me je momentalno iznerviralo.Udario sam ga direkt u vilicu i pao je i udario glavom,temenom u parket i poceo da se koprca i prevrce ocima,sto me je uplasilo.On je inace prestao da boksuje bas zbog nezgodnog udarca u glavu i tako postao pomocni trener.Kada je to video glavni trener,razvukao je kanape i ubacio me u ring.Samo je rekao"Brani se".Ja sam samo skupio ruke i laktove da zastitim glavu i pradnji pleksus.Odrao me je od batina,a ni jednom me nije udario u glavu,jer nije hteo posto sam bio pero laka kategorija.Zavukao sam se u cosak ringa i pokusao da cucnem,ali od njegovih udaraca po celom telu,sem po glavi,nije mi dozvolio da padnem na pod.Kada se izduvao,zubima sam razvezao rukavice i bacio.Izasao sam iz ringa i otisao na tusiranje.Zvamo me je mnogo puta,ali ga nisam cuo uopste,u stvari jesam cuo,ali sam negde to bacio iz glave kao da nisam u dvorani.Istusirao sam se i obukao.Kada sam izasao prd njim sam pocepao clansku kartu i bacio mu u glavu.Komsija koji je bio mladji od mene je isto trenirao i po njemu mi je trener slao poruke da dodjem.Nikada nisam otisao,ne zbog toga sto je on meni uradio,vec sam dosta razmisljao o pomocnom treneru,sta je sve moglo da mu se desi,mada je bilo sve u redu i on mi je slao poruke da se ne ljuti da dodjem na trening.Ne to je bio kraj.Kada ne znas da se ponasas,onda ti to i ne treba.
 
Trenirao sam boks oko godinu dana.I na treningu sa pomocnim trenerom,radio odbranu i udarce u one trenazne teske rukavice,koje je drzao pomocni trener.I kad god se pri udarcu ne pokrijem dobro,udari me sa tom rukavicom u pleksus sa strane,ili u glavu.To veoma boli.Sad znam da je to za moje dobro,ali me je momentalno iznerviralo.Udario sam ga direkt u vilicu i pao je i udario glavom,temenom u parket i poceo da se koprca i prevrce ocima,sto me je uplasilo.On je inace prestao da boksuje bas zbog nezgodnog udarca u glavu i tako postao pomocni trener.Kada je to video glavni trener,razvukao je kanape i ubacio me u ring.Samo je rekao"Brani se".Ja sam samo skupio ruke i laktove da zastitim glavu i pradnji pleksus.Odrao me je od batina,a ni jednom me nije udario u glavu,jer nije hteo posto sam bio pero laka kategorija.Zavukao sam se u cosak ringa i pokusao da cucnem,ali od njegovih udaraca po celom telu,sem po glavi,nije mi dozvolio da padnem na pod.Kada se izduvao,zubima sam razvezao rukavice i bacio.Izasao sam iz ringa i otisao na tusiranje.Zvamo me je mnogo puta,ali ga nisam cuo uopste,u stvari jesam cuo,ali sam negde to bacio iz glave kao da nisam u dvorani.Istusirao sam se i obukao.Kada sam izasao prd njim sam pocepao clansku kartu i bacio mu u glavu.Komsija koji je bio mladji od mene je isto trenirao i po njemu mi je trener slao poruke da dodjem.Nikada nisam otisao,ne zbog toga sto je on meni uradio,vec sam dosta razmisljao o pomocnom treneru,sta je sve moglo da mu se desi,mada je bilo sve u redu i on mi je slao poruke da se ne ljuti da dodjem na trening.Ne to je bio kraj.Kada ne znas da se ponasas,onda ti to i ne treba.
I šta je bilo kad si se probudio??
 
Šalim se :)
Ne znam što te je grizla savjest, reagovao si ljudski, impulsivno. Ne znam što se on nastavio baviti tim poslom ako je već, nažalost, doživio traumu.
Grizla me je savest,zbog tog pomocnog trenera.Pogodio me je taj izgled nemocnog coveka,koji je ni kriv ni duzan.
 
Da li postoje psihološki benefiti treniranja boksa ili karatea kod dece? Da li je bolje baviti se rekreativno sportom ili profesionalno?

Postavljam ova pitanja jer je ovo potforum "Psihologija". 🙂
Mislim da je bolje profesionalno,nego rekreativno,jer kada je rekreativno,osoba razmislja da li je to za njega ili nije.Ovo pisem iz iskustva,jer sam trenirao vise sportova i nijedan me nije zadrzao.Ovako kada se zaokupi na jedan sport,onda sigurno,ako vredno trenira,dodju i benefiti.Putovanja,turniri,a na kraju i zadovoljstvo.Doduse nki su rodjeni da budu uspesni,a mnogi nisu iako su bili veliki talenti.
 
Da li postoje psihološki benefiti treniranja boksa ili karatea kod dece? Da li je bolje baviti se rekreativno sportom ili profesionalno?

Postavljam ova pitanja jer je ovo potforum "Psihologija". 🙂
Postoje. Djeca koja se bave sportovima, pod uslovom da imaju pozitvan uticaj socijalne okoline (roditelja, trenera i vršnjaka) rado će i ostati u sportu koji su izabrali (bar do 15-te godine kada većina gubi interes za sport) jer će osjećati zadovoljstvo što su socijalno prihvaćeni, među vršnjacima popularni, nauče biti dio tima (kolektiva), uživaju u nagradama, pohvalama, pobjedama. Borilački sportovi ih čine još malo "jačim" i drugačijim, pozitivano će djelovati na njihovo samopuzdanje.
 
Postoje. Djeca koja se bave sportovima, pod uslovom da imaju pozitvan uticaj socijalne okoline (roditelja, trenera i vršnjaka) rado će i ostati u sportu koji su izabrali (bar do 15-te godine kada većina gubi interes za sport) jer će osjećati zadovoljstvo što su socijalno prihvaćeni, među vršnjacima popularni, nauče biti dio tima (kolektiva), uživaju u nagradama, pohvalama, pobjedama. Borilački sportovi ih čine još malo "jačim" i drugačijim, pozitivano će djelovati na njihovo samopuzdanje.
To neki bosanski ChatGPT? :ceka:
 
Pa što mi nisi na vrijeme rekao :D

excited fuck yeah GIF
 
@Redmond molim te da u tom slučaju daš odgovor na postavljeno pitanje.

Ok, oni fizički se podrazumevaju, sticanje kondicije, veštine, zdrav ćivot i slično... ali da li ste primetili određene promene u vašoj psihi, načinu razmišljanja, emocijama nakon nešto dužeg treniranja boksa, MMA i sl ???

Mnogo sam postova izbrisala jer su spam.

Ovaj deo foruma je mesto gde se ozbiljno diskutuje i tek pomalo može da se offuje ali ne bez prestanka. Nadam se da razumete svi..

Dobrodošli ste svi da časkamo ovde https://forum.krstarica.com/threads/caffe-na-psihoterapiji-kod-cika-frojda-3.964473/page-17
 
Jeste, karatista nema rad ruku i cekace boxera da uleti u njega bez odbrambenog stava.

Gledao sam 80-tih tucu ispred zemunskog Pinkija, tad je u njemu bila poznata Rokoteka, klub u koji su dolazili raznorazni a medju njima clanovi tadasnjih zemunskih bandi i jakih momaka. Posle Ljube Zemunca "najjaci" zemunski tabadzija je bio Kahriman, bokser iz Gornjeg grada, drzao je i neki klub tamo. U tom klubu je psotojala ekipa nekih momaka koja se sem treninga malo vise bavila kriminalnim radnjama, uterivala reket, prodavala "ciglu" klincima, po tadasnjem zemunskom buvljaku reketirala a i ispred tog lokala zavodila "red". Krenu oni tako da maltretiraju neku ekipu koja je dosla sa Fontane, 3-4 momka i 2-3 devojcice, da ih guraju, da ih vredjaju upucavajuci se tim devojcicama, privuku paznju svima. I jedan od boxera bude malo agresivniji te krene da udari jednog od tih mladica, decko ga sa lakocom pokretom tela eskivira a boxerski bilmez podivlja i krene svom snagom na njega. U sekundi dobija udarac "nozicom" u jaja i dok se previja od bola stize ga udarac tom istom "nozicom" u glavudzu i patos, nokaut, zemlja, beton... krecu ostali boxeri da skacu ka momcima, ali jedan od momaka sa Fontane vadi utoku (tad sam je prvi put u zivotu video uzivo u necijim rukama). Tajac, povlacenje, svi bezimo, kako mi slucajni svedoci tako i boxeri. Eto, to mi je najupecatljiviji momenat sudara boxera-karatiste, jesen 1983, zapamtio sam jer sam tad bio zadnja godina gimnazije, jer sam tad prvi put video nasilje toga tipa na ulici, jer sam prisustvovao necemu sto sam do tad samo gledao na filmu, jer sam tad video na delu kasnije arkanove ubice (da, Kahrimanova ekipa je kasnije bila deo arkanove "garde" a ko zna cime su se bavili ti momci sa Fontane - ne verujem da su zavrsili za inzenjere).

I par nedelja posle toga je bila ta regrutacija o kojoj sam pisao i pitanje koje je postavio taj oficir u vezi borilackih vestina. Jasno mi je bilo zasto je rekao da nece da na dusi nosi boxere i da ih ne priznaju u vojnoj policiji i specijalnim rodovima vojske.

Iskreno, nemam zaista šta da kažem na ljude koji šutiraju u testise. Stvarno, to čak navoditi i kao nešto vau je tek komedija.
 

Back
Top