Протест "Стоп разбијању Србије" у петак у Новом Саду

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Naravno da je bilo,ta ideja je trajala u kontinuitetu od ujedinjena,a nosioci su bili pristalice Radikalne stranke i Pribićevićeve SDS u Vojvodni - Duda Bošković,Vasa Stajić ,Joca Lalošević ... vrhunac su bile Novosadska i Somborska rezolucija iz 1932. u kojima se zahteva da se sprovede decentralizacija tadašnje države i da prestane pljačkanje Vojvodine. Ta pljačka je kroz nenormalne poreske namete trajala od samog ujedinjenja , pošto je u novoj državi Srbija bila urnisana u ratu i unazadjena , Makedonija,CG i Bosna su bile ionako nerazvijene,a znatno ravijenije Hrvatsku i Sloveniju nisu dirali da se ne bi odmah zamerili novoj "braći",pa je tako najveći deo nameta pao na srpsku Vojvodinu koja je bila razvijena na nivou Slovenije,a ispred Hrvatske ,al se smatralo da pošto tamo žive Srbi da se oni neće buniti, pa su tako Vojvodina i Srem bili godinama ubedljivo najviše oporezovna oblast u kraljevini .

Zar izmedju dva rata tamo nije zivelo i par stotina hiljada nemaca i austijanaca .. plus ugari ? :think: ... Da oni nisu bili glavna meta tih mera Kravljevine Jugoslavije ??
 
Pusti ankete i istraživanja.Dođu anketari u novosadsku toplanu 2011. i anketiraju zaposlene,koji su članovi koalicije DS,LSV i SPO i 50% njih kaže da je za održanje postojeće autonomije,pa se to uzima kao relevantan izvor.Gde je bio referendum 1974?Gde je bio referendum 2009?
Jedina izrazito autonomaška stranka je LSV,a ista je dobila oko 10 % glasova u Vojodini.Ako je toliko ljudi u vojvodini autonomaškog opredeljenja,zašto LSV nema više glasača?Napomenuću da DS nije izašla na izbore sa autonomaškom platformom...

А реално немају ни 3%.
Јер не треба сметнути с ума да је на изборе прошле године у Војводини изашло мање од 50%.

ЛСВ никад није имао више од 2-3%.
 
Naravno da je bilo,ta ideja je trajala u kontinuitetu od ujedinjena,a nosioci su bili pristalice Radikalne stranke i Pribićevićeve SDS u Vojvodni - Duda Bošković,Vasa Stajić ,Joca Lalošević ... vrhunac su bile Novosadska i Somborska rezolucija iz 1932. u kojima se zahteva da se sprovede decentralizacija tadašnje države i da prestane pljačkanje Vojvodine. Ta pljačka je kroz nenormalne poreske namete trajala od samog ujedinjenja , pošto je u novoj državi Srbija bila urnisana u ratu i unazadjena , Makedonija,CG i Bosna su bile ionako nerazvijene i zaostale debelo ,a znatno ravijenije Hrvatsku i Sloveniju nisu dirali da se ne bi odmah zamerili novoj "braći",pa je tako najveći deo nameta pao na srpsku Vojvodinu koja je bila razvijena na nivou Slovenije,a ispred Hrvatske ,a smatralon se pošto tamo žive većinom Srbi da se oni neće buniti, pa su tako Vojvodina i Srem bili godinama ubedljivo najviše oporezovna oblast u kraljevini .
То о чему ти говориш Ал Банди нема везе са аутономаштвом,него са разликама у погледу на уређења заједничке државе.Није се ту говорило о аутономији у односу на Србију,као што знаш.
 
То о чему ти говориш Ал Банди нема везе са аутономаштвом,него са разликама у погледу на уређења заједничке државе.Није се ту говорило о аутономији у односу на Србију,као што знаш.

A kada u odnosu na Srbiju Vojvodina nije imala nikakvu autonomiju?
 
Zar izmedju dva rata tamo nije zivelo i par stotina hiljada nemaca i austijanaca .. plus ugari ? :think: ... Da oni nisu bili glavna meta tih mera Kravljevine Jugoslavije ??

Živelo je Madžara isto ko i sada, jedno 350 iljada Švaburdi (u celoj kraljevini je bilo 400 iljada i bili su najveća manjina ),al su Srbi prečani koji su stvorili Vojvodinu i koju su ginuli za to ujedinjenje bili najviše j ebena stranka od svih.
Zato su se jedno Srbi i bunili ,dok su Madžari bili po običaju manji od makovog zrna , a Švabe fin i disciplinovan svet ,sedeli mirno i čekali da u selo dodje gospodin Georg Šicer i uvede reda .
 
Živelo je Madžara isto ko i sada, jedno 350 iljada Švaburdi (u celoj kraljevini je bilo 400 iljada i bili su najveća manjina ),al su Srbi prečani koji su stvorili Vojvodinu i koju su ginuli za to ujedinjenje bili najviše j ebena stranka od svih.
Zato su se jedno Srbi i bunili ,dok su Madžari bili po običaju manji od makovog zrna , a Švabe fin i disciplinovan svet ,sedeli mirno i čekali da u selo dodje gospodin Georg Šicer i uvede reda .


Tipicna turska politika - cekali Sicera i begovali stolecima , a docekal Zukova i Tolbuhina - pa put pod noge u prapostojbinu .......... ko dahije , age , kajmakami , i slicni velikasi sirom Srbije - pre njiha .... ... :manikir:
 
Poslednja izmena:
Ističući pravo srpskoga naroda u Austriji i Ugarskoj na autonomni politički i kulturni razvoj 15. V. 1848. Narodna skupština u Karlovcima odlučila je od Srijemske županije, Vojne krajine u Srijemu, Baranje i Bačke s bečejskim i šajkaškim okruzima, te Banatom s Vojnom krajinom i kikindskim okrugom proglasiti Srpskom Vojvodinom. Također je proklamiran savez Srpske Vojvodine s Kraljevinom Hrvatskom, Slavonijom i Dalmacijom. Vojvodinom je trebao upravljati srpski vojvoda kojega će birati Zemaljski sabor u Zagrebu. Za vojvodu je izabran Stevan Šupljikac, Karlovačka mitropolija je uzdignuta na stupanj patrijaršije, a tadašnji mitropolit, Josif Rajačić, proglašen je za srpskog patrijarha. Izabran je narodni odbor kao privremena vlada Vojvodine.


Austrija je 27. prosinca 1860. ukinula Srpsko Vojvodstvo, a njegova područja priključila Ugarskoj.

Austro-ugarskom nagodbom (1867.) i Hrvatsko-ugarskom nagodbom (1868.) ojačao je položaj Ugarske. Područje Banata i Bačke stavljeno je pod upravu Ugarske, dok je Srijem pripao Austriji i pod upravom je Hrvatske.

1918. godine, na Velikoj skupštini Srba, Bunjevaca i drugih Slavena Banata, Bačke i Baranje, održanoj 25. i 26. studenog u Novom Sadu, donosi se odluka o prisajedinjenju Vojvodine kraljevini Srbiji iako je već oprije bila dio Države SHS. Ta je odluka bila jedan od pritisaka na ostale južne Slavene i poslužila je kao vrlo efektivna prijetnja prilikom promjene Naputka u Adresu, kojim su dane veće ovlasti srpskom kralju. Skupštinu je činilo 757 zastupnika, od tog broja 578 Srba, 84 Bunjevaca, 62 Slovaka, 21 Rusin, 6 Nijemaca, 3 Šokca, 2 Hrvata, i 1 Mađar.

Interesantno je primjetiti da tijekom ove skupštine koje se održavala u doba srpske okupacije Srbi su tek drugi narod po veličini na ovom području, a imaju 3/4 glasova u skupštini !!!!!!!!!


1. prosinca 1918. kao dio Srbije pristupila novoosnovanoj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Vojvodina bi bila veća, da Nikola Pašić nije prepustio Bajski trokut Madžarskoj državi, jer "njemu nisu potrebni toliki Katolici". Većinsko stanovništvo Bajskog trokuta činili su Hrvati.Ista je stvar bila i s gradom Pečuhom i većim djelom Baranje. Unatoč hrvatskoj većini, taj je kraj ostavljen Madjarskoj. Dio Baranje koji je pripao Kraljevini SHS iako je također imao hrvatsku većinu i nalazio se u gospodarskom dosegu Osijeka prepušten je Vojvodini. Da nije bilo upornih hrv. političara na Versailleskoj konferenciji sudbinu Bajskog trokuta bi podjelili i grad Subotica(u kojoj su Hrvati bili većina od 15. st. do 70-tih godina 20.-og stoljeća) i današnja hrv. Baranja. Kolonizacija koja je slijedila je naseljavala Srbe iz "manje razvijenih krajeva" monarhije kao što su Lika, Bosna, Crna Gora i Makedonija.

Bačka, Banat i Baranja imale su isti financijsko-pravni i porezni sustav kao Hrvatska i Slavonija (Srijem) do 1928. godine. Kao temeljno građansko zemaljsko pravo korišteno je Tripartitno pravo (zajedno s Međimurjem i Prekmurjem), a ova su područja kao i Slovenija jedina su imala dohodarinu i dohodovni porez. Vlast je smišljeno iskorištavala prethodno navedena područja kako bi iz njih crpla ogromnu imovinsku korist. Vladala je ogromna činovnička samovolja Tek od 1928. u državi postoji jedinstvo poreznih propisa, omjer od 90% zaposlenih Srba u svim činovničkim službama, pošti (80%), vojsci ne mijenja se.

Vojvodina je poslije drugog svjetskog rata priključena Srbiji, iako je imala velik udio Nesrba. Sjeverna Bačka je bila etnički hrvatska, ali se njeno nepriključivanje Hrvatskoj objašnjavalo "ekonomskom racionalnošću". Također, Srbi su željeli priključiti i cijeli Srijem i Baranju, ali su u tome spriječeni radom nepristrane komisije i etničkim popisom stanovništva. Unatoč svemu Vojvodini je priključen grad i kotar Šid (koji je bio u Banovini Hrvatskoj)
 
A kada u odnosu na Srbiju Vojvodina nije imala nikakvu autonomiju?
Никада ,није имала Војводина никакву аутономију,јер се није Војводина прикључила Краљевини Србији,не него Срем,Бачка,Банат и Барања.
 
Никада ,није имала Војводина никакву аутономију,јер се није Војводина прикључила Краљевини Србији,не него Срем,Бачка,Банат и Барања.

I momentalno se utopili u unitarnu Kraljevinu gde nije bilo ni Srbije. Dakle vucji vrlo je problematicno govoriti o nekom jacem istorijskom uporistu za neku narednu Srbiju bez vojvodjanske autonomije koja postoji vec 70 godina. Naravno legitimno je predloziti
 
Od 7. do 19. studenog 1918. godine, srpske postrojbe, uz blagoslov Antante, okupirale su podrucje juzne Madjarske. Novosadska skupstina (25. XI. 1918.) proglasila je prikljucenje tzv. Vojvodine drzavi SHS ne uzimajuci u obzir zelje madjarskog i njemackog stanovnistva, koje je tada cinilo 54,41% ukupnog stanovnistva Vojvodine (Backa, Banat). De facto, 29,33 % stanovnistva Backe i Banata, koje su 1910. godine cinili Srbi, donijelo je odluku o ukljucivanju tih krajeva u okvire SHS. Sankcionirano je to Trianonskim mirovnim ugovorom 4. VI 1920. godine, cime je 8.588 km2 teritorija Backe i 9.234 km2 teritorija Banata ukljucen u SHS.

Vlast je predana u ruke srpske manjine, koja je odmah zapocela likvidiranje dotadasnje drzavne organizacije kao i gospodarsko i politicko unistavanje Madjara.

Velika vecina drzavnih sluzbenika madjarske nacionalnosti otpusteno je ili prisiljeno dati ostavku. Krajem 1918. u Vojvodini je radilo 645 madjarskih osnovnih skola s 1832 ucitelja i 277 vrtica (Deák L. u Viszatcrt dclvidck, 1941.), koje su 20. VII. 1920. godine bile nacionalizirane. U procesu tzv. denacionalizacije Vojvodine (Jojkic V., 1931.) bila je provedena tzv. “agrarna reforma”. Zapoceta je 25. II. 1919. eksproprijacijom vecine veleposjeda iznad 500 katastarskih jutara, a nesto kasnije i iznad 100 katastarskih jutara, pretezito u madjarskom i njemackom posjedu.10 Direktna posljedica takvih mjera bilo je unistavanje klase madjarskih veleposjednika, a indirektno i madjarskog seljastva i radnistva. U prilog tome govori i cinjenica da je od 57.631 bezemljasa 1919. godine 41,4% bilo madjarske nacionalnosti, a 18,22% njemacke. Kako je madjarsko i njemacko stanovnistvo, de facto, bilo tretirano kao neprijateljsko, ne zacudjuje cinjenica da nisu gotovo uopce participirali u podjeli zemljista oduzetog od veleposjednika.. Tome treba, osim toga, dodati podatak da je prema kalkulacijama K. Kocsisa (1995.) 14.345 Madjara i 1.239 Nijemaca (radnici i sluge) bilo otpusteno s veleposjeda da bi njihovo mjesto zauzeli srpski kolonisti i tzv. dobrovoljci.

Kao posljedica svega navedenog veoma je izrazit demografski regres Madjara. U Backoj i Banatu, prema popisu 1921. godine u odnosu na popis iz 1910., zabiljezen je apsolutni pad broja Madjara za cca. 50.000 stanovnika (relativno za oko 12%). Racuna li se, medjutim cjelokupni teritorij danasnje Vojvodine, taj pad je nesto veci: cca 55.000 stanovnika, odnosno 13%. Prema aproksimitivnim proracunima K. Kcsisa (1995.)., oko 52.000 stanovnika koji su se 1910. godine izjasnili kao Madjari, u novim, politicki i gospodarstveno izrazito nepovoljnim okolnostima jugoslavenskog popisa stanovnistva 1921. godine, dio madjarskog stanovnistva, prema analizi prezimena Svetozara Pribicevica11 deklarirano je ili registrirano kao Nijemci (12.300), srpsko-hrvatski katolici (32.620) i ostali (6.850). Pokraj navedene “disimilacije”, 39.272 madjarskih sluzbenika, intelektualaca i posjednika protjerano je, izbjeglo ili repatrirano od kraja 1918. do pocetka 1921. godine (Nyigri I., 1941.). Sve to utjecalo je na znatni pad udjela Madjara u pogranicnim krajevima, posebno u gradovima Subotici i Somboru. U Subotici Madjari su izgubili vecinu, kao rezultat primjene tzv. metode analize prezimena Svetozara Pribicevica tijekom valoriziranja podataka popisa od 1921. godine.

Sukladno velikosrpskoj politici, odvijao se i daljnji razvoj tzv. “agrarne reforme” u razdoblju nakon 1921. godine. Ona je bila u funkciji povecanja broja Srba i destrukcije etnickog bloka Madjara u sjevernoj Backoj, osobito u Potisju. Na 468.969 katastarskih jutara poljodjelskih povrsina dobivenih agrarnom reformom, naseljeno je do 31. I. 1939. godine oko 20.000 obitelji (45.000 Srba i 300 Hrvata-Bunjevaca), pretezito u pogranicnom podrucju (Kocsis K., 1995., koristeci podatke Jojkic V., 1931., Nyigri I., 1941., Gacesa N.L., 1968, 1972., 1975., Mesaros S. 1981.). Osobito perfidan postupak koji je bio u funkciji osiromasenja madjarskog, njemackog i hrvatskog stanovnistva, vezan je za sferu porezne politike. Porezni nameti Madjara u Vojvodini, racunajuci po glavi stanovnika, bili su 3 do 4 puta veci od onih u uzoj Srbiji (Nyigri I., 1941.). Naselja s madjarskom vecinom stanovnistva, opterecivana su, osim toga, posebnim seoskim porezima. Treba dodati i podatak da su madjarski obrtnici, industrijalci i trgovci opterecivani cetverostrukim porezom (Nyigri I., 1941.). Rezultiralo je to i intenzivnom ekonomskom emigracijom madjarskog stanovnistva u vremenskom intervalu od 1921. do 1929. godine kada se iz tadasnje Jugoslavije iselilo u Ameriku i Australiju 14.442 Madjara (iz Vojvodine cca 10.000 - prema Nyigri I., 1941.). Posljedica svega toga najbolje su izrazene podacima jugoslavenskog popisa stanovnistva od 1931.godine. Unatoc relativno povoljnom prirodnom prirastaju, od 1921.-1931. godine (7,5% sto iznosi cca 25-30.000 stanovnika), kao posljedica prekomorske emigracije i daljeg iseljavanja u Madjarsku, broj madjarskog stanovnistva do 1931. godine u apsolutnom smislu neznatno je porastao (oko 5.000 u Banatu i Backoj i oko 3.000 na cjelokupnom teritoriju danasnje Vojvodine), a u relativnom se smanjio (na 26,62% u Backoj i Bantu, a 22,97% u Vojvodini). Istodobno, udio Srba, zahvaljujuci useljavanju cca 64.000 Srba (Kocsis K., 1995.), porastao je cak na 37,43% i u mnogim dotada pretezito madjarskim i njemackim naseljima izmijenio etnicku strukturu: 53 naselja dotada s madjarskom i njemackom vecinom dobivaju pretezito srpsko obiljezje (vidi odgovarajuce popise stanovnistva).
 
[/B]

Tipicna turska politika - cekali Sicera i begovali stolecima , a docekal Zukova i Tolbuhina - pa put pod noge u prapostojbinu .......... ko dahije , age , kajmakami , i slicni velikasi sirom Srbije - pre njiha .... ... :manikir:

:ok::super:добро су прошли,имајући у виду шта су радили и на основу тога шта су заслужили
 
Poslednja izmena:
Никада ,није имала Војводина никакву аутономију,јер се није Војводина прикључила Краљевини Србији,не него Срем,Бачка,Банат и Барања.

Srbi i još neki ,iz Banata,Bačke i Baranje su se priključili kraljevni Srbiji kao jedinstvena celina , to beše 25. novembra ,al nažalost posle samo 5-6 dana se Kraljevina Srbija samoukinula i utopila u neku državoliku tvorevinu sa šifrovanim imenom SHS ,žali Bože truda .
 
Ma kakvo razbijanje Srbije..nema veze deklaracija sa tim,pokusaj prikrivanja lopovluka u Vojvodini to njima treba a ovi drugi takodje provereni lopovi,chu Bajatovic da prica strasno..Pa izmislili separatizam u Vojvodini da bi sakrili svoju nemoc sa druge strane,prebacivanje sfere interesovanja sa pravih problema na izmisljeni problem u Vojvodini... Nasi politicari su svi do jednog hohstapleri.A narod stoka pa popase svakakvu demagogiju...Ono sto narodu treba je prvo mir pa socijalna i ekonomska stabilnost zemlje,da se vidi na ipak nesto krece na bolje....Da moze da vidi i svoju i buducnost svoje dece u ovoj drzavi.... Ali toga nema,niti jedna politicka partija to nije uspela...Sjasi Kurta da uzjase Murta to je politicka scena Srbije...
 
Od 7. do 19. studenog 1918. godine, srpske postrojbe, uz blagoslov Antante, okupirale su podrucje juzne Madjarske. Novosadska skupstina (25. XI. 1918.) proglasila je prikljucenje tzv. Vojvodine drzavi SHS ne uzimajuci u obzir zelje madjarskog i njemackog stanovnistva, koje je tada cinilo 54,41% ukupnog stanovnistva Vojvodine (Backa, Banat). De facto, 29,33 % stanovnistva Backe i Banata, koje su 1910. godine cinili Srbi, donijelo je odluku o ukljucivanju tih krajeva u okvire SHS. Sankcionirano je to Trianonskim mirovnim ugovorom 4. VI 1920. godine, cime je 8.588 km2 teritorija Backe i 9.234 km2 teritorija Banata ukljucen u SHS.

Vlast je predana u ruke srpske manjine, koja je odmah zapocela likvidiranje dotadasnje drzavne organizacije kao i gospodarsko i politicko unistavanje Madjara.

Velika vecina drzavnih sluzbenika madjarske nacionalnosti otpusteno je ili prisiljeno dati ostavku. Krajem 1918. u Vojvodini je radilo 645 madjarskih osnovnih skola s 1832 ucitelja i 277 vrtica (Deák L. u Viszatcrt dclvidck, 1941.), koje su 20. VII. 1920. godine bile nacionalizirane. U procesu tzv. denacionalizacije Vojvodine (Jojkic V., 1931.) bila je provedena tzv. “agrarna reforma”. Zapoceta je 25. II. 1919. eksproprijacijom vecine veleposjeda iznad 500 katastarskih jutara, a nesto kasnije i iznad 100 katastarskih jutara, pretezito u madjarskom i njemackom posjedu.10 Direktna posljedica takvih mjera bilo je unistavanje klase madjarskih veleposjednika, a indirektno i madjarskog seljastva i radnistva. U prilog tome govori i cinjenica da je od 57.631 bezemljasa 1919. godine 41,4% bilo madjarske nacionalnosti, a 18,22% njemacke. Kako je madjarsko i njemacko stanovnistvo, de facto, bilo tretirano kao neprijateljsko, ne zacudjuje cinjenica da nisu gotovo uopce participirali u podjeli zemljista oduzetog od veleposjednika.. Tome treba, osim toga, dodati podatak da je prema kalkulacijama K. Kocsisa (1995.) 14.345 Madjara i 1.239 Nijemaca (radnici i sluge) bilo otpusteno s veleposjeda da bi njihovo mjesto zauzeli srpski kolonisti i tzv. dobrovoljci.

Kao posljedica svega navedenog veoma je izrazit demografski regres Madjara. U Backoj i Banatu, prema popisu 1921. godine u odnosu na popis iz 1910., zabiljezen je apsolutni pad broja Madjara za cca. 50.000 stanovnika (relativno za oko 12%). Racuna li se, medjutim cjelokupni teritorij danasnje Vojvodine, taj pad je nesto veci: cca 55.000 stanovnika, odnosno 13%. Prema aproksimitivnim proracunima K. Kcsisa (1995.)., oko 52.000 stanovnika koji su se 1910. godine izjasnili kao Madjari, u novim, politicki i gospodarstveno izrazito nepovoljnim okolnostima jugoslavenskog popisa stanovnistva 1921. godine, dio madjarskog stanovnistva, prema analizi prezimena Svetozara Pribicevica11 deklarirano je ili registrirano kao Nijemci (12.300), srpsko-hrvatski katolici (32.620) i ostali (6.850). Pokraj navedene “disimilacije”, 39.272 madjarskih sluzbenika, intelektualaca i posjednika protjerano je, izbjeglo ili repatrirano od kraja 1918. do pocetka 1921. godine (Nyigri I., 1941.). Sve to utjecalo je na znatni pad udjela Madjara u pogranicnim krajevima, posebno u gradovima Subotici i Somboru. U Subotici Madjari su izgubili vecinu, kao rezultat primjene tzv. metode analize prezimena Svetozara Pribicevica tijekom valoriziranja podataka popisa od 1921. godine.

Sukladno velikosrpskoj politici, odvijao se i daljnji razvoj tzv. “agrarne reforme” u razdoblju nakon 1921. godine. Ona je bila u funkciji povecanja broja Srba i destrukcije etnickog bloka Madjara u sjevernoj Backoj, osobito u Potisju. Na 468.969 katastarskih jutara poljodjelskih povrsina dobivenih agrarnom reformom, naseljeno je do 31. I. 1939. godine oko 20.000 obitelji (45.000 Srba i 300 Hrvata-Bunjevaca), pretezito u pogranicnom podrucju (Kocsis K., 1995., koristeci podatke Jojkic V., 1931., Nyigri I., 1941., Gacesa N.L., 1968, 1972., 1975., Mesaros S. 1981.). Osobito perfidan postupak koji je bio u funkciji osiromasenja madjarskog, njemackog i hrvatskog stanovnistva, vezan je za sferu porezne politike. Porezni nameti Madjara u Vojvodini, racunajuci po glavi stanovnika, bili su 3 do 4 puta veci od onih u uzoj Srbiji (Nyigri I., 1941.). Naselja s madjarskom vecinom stanovnistva, opterecivana su, osim toga, posebnim seoskim porezima. Treba dodati i podatak da su madjarski obrtnici, industrijalci i trgovci opterecivani cetverostrukim porezom (Nyigri I., 1941.). Rezultiralo je to i intenzivnom ekonomskom emigracijom madjarskog stanovnistva u vremenskom intervalu od 1921. do 1929. godine kada se iz tadasnje Jugoslavije iselilo u Ameriku i Australiju 14.442 Madjara (iz Vojvodine cca 10.000 - prema Nyigri I., 1941.). Posljedica svega toga najbolje su izrazene podacima jugoslavenskog popisa stanovnistva od 1931.godine. Unatoc relativno povoljnom prirodnom prirastaju, od 1921.-1931. godine (7,5% sto iznosi cca 25-30.000 stanovnika), kao posljedica prekomorske emigracije i daljeg iseljavanja u Madjarsku, broj madjarskog stanovnistva do 1931. godine u apsolutnom smislu neznatno je porastao (oko 5.000 u Banatu i Backoj i oko 3.000 na cjelokupnom teritoriju danasnje Vojvodine), a u relativnom se smanjio (na 26,62% u Backoj i Bantu, a 22,97% u Vojvodini). Istodobno, udio Srba, zahvaljujuci useljavanju cca 64.000 Srba (Kocsis K., 1995.), porastao je cak na 37,43% i u mnogim dotada pretezito madjarskim i njemackim naseljima izmijenio etnicku strukturu: 53 naselja dotada s madjarskom i njemackom vecinom dobivaju pretezito srpsko obiljezje (vidi odgovarajuce popise stanovnistva).

ajde nemoj da kmecis vise

znamo mi da je vama Hrvatima krivo sto smo eto bas mi dobili Vojvodinu... vi bi ste samo vi da se sirite, a ostali umanjuju

zasto tako ne napisete opsiran tekst kako ste dobili Istru i Baranju?
 
Upravo suprotno,i hrvatske trupe bana Ivana Palizane,kao i trupe bosanskoga kralja Tvrtka dosle su kao pomoc Srbima na kosovu polju ,ali toga u srbijanskoj povjesnici nema ni spomena,a kamoli nekakve zahvalnosti

Hrvata je bilo toliko na Kosovu da je njihov broj bio zanemarljiv. Inače, očekivalo bi se više, s obzirom da je ćerku Teodoru udao za mačvanskog i hrvatsko-dalmatinskog bana, odnosno mađarskog paladina Nikolu. Isti taj Lazarev zet je pustio mađarsku vojsku u Mačvu, odmah posle kosovskog boja, misleći da Srbija više nema vojsku, ali su lepo rezuvereni. Srpsku vojsku je predvodila lično kneginja Milica, jer je Lazar bio mrtav, a Stefan još dete. Mađari su u panici prelazili Savu, a mnoge je i progutala. Toliko o hrvatskom verolomstvu. Ali, ništa čudno. Kada ste ubili svoga kralja kako bi svoju slobodu predali tuđem kralju, nije ni čudo da vam tek bračne veze nisu bile važne, i nikakva garancija da nećete zabiti nož u leđa.

A, o Tvrtkovim trupama da ni ne pričamo. Njegove jedinice pod komandom vojvode Vlatka Vukovića su zbrisale sa Kosova Polja čim je bitka počela. A, Tvrtko smrad je zato znao primati čestitke sa evropskih dvorova za pobedu na Kosovu, i znao se krunisati za svesrpskog kralja pored ćivota svetog Save, čim je nestao njegov takmac Lazar. A, dobar mu je bio Lazar kada je skupa sa njim napao i pobio Altomanoviće, i kada su zemlje Altomanovića razdelili između sebe kao hijene.

- - - - - - - - - -

Ok...ajd sad od.jebi na neki forum u evropskoj vam domovini.

:klap:
 
pa ne bih baš rekao da je to tako bilo , savetujem ti da pročitaš od mađarskoga pisca Gardonyi Geza-ea knjigu "Egri Vár Hösei" prevedeno - Junaci tvrđave Eger

I šta kaže tamo? Kaže li da je mađarski kralj spremio obećanu vojsku za Kosovo, ali onda je u zadnjem momentu odustao, jer mu je papa pretio anatemom ako pomogne srpskim šizmaticima? Kaže li da su se odmah posle kosovskog boja sjurili kao hijene u Mačvu? Ali, kako su radili tako su i dobili. Zato im je Kosovo uskoro došlo u Budim na Sulejmanovom hatu. I nikada više nisu imali kralja svoje krvi.
 
Navikli ste na jedoumlje pa vas u tom raspolozenju ostavljam,vjerujem da vas 99% misli da su svi slaveni sa -ic Srbi,da su svi Hrvati zapravo Srbi katolici,i da je zemlja ravna ploca iznad koje je samo Bog u drustvu svoga nebeskoga naroda.

Pa u to ime uzivajte u svom raspolozenju.

Nisu svi Hrvati Srbi. Ima i nešto Avara.

A, sad, m'rš, i ne vraćaj se više!
 
O tome i govorim , nema veze da li je nametnuta, koristila se jako dugo. To forsiranje ćirilice nikud ne vodi i potpuno je kontraproduktivno. Pa nismo mi Rusija pa da možemo tako da se ponašamo.

Tačno. Nismo mi Rusija. Rusi su od nas primili našu ćirilicu. Meni nije,kao što vidiš, problem da se služim i latinicom, i na internetu se uglavnom njome i služim, ali bio bih kreten kada bih se odricao pisma koje smo mi stvorili. Nego, kakvi su tvoji komentari za ustaško mitingovanje u Zagrebu i divljanje povodom uvođenja ćirilice u upotrebu u opštinama gde Srbi čine većinu? To ti ne smeta, a?
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top