Problemi sa stanom? Šta činiti?

...Ne shvatas da svuda po svetu oni koji imaju pisu testamente ili raznorazne izjave ako imaju sta da ostave...pisu ih bez obzira na svoje godine i to je svuda u razvijenom svetu normalno ...

... ispravite me ako gresim ali mislim da smo imali razlicita misljenja o odnosima unutar primarne porodice kada je rec o medjusobnom uvazavanju potreba dok su clanovi porodice svi na broju... a ne o posmortalnoj raspodeli necijeg imetka, tako da mi nije bas najjasnija ova opaska oko pisanja testamenta i vaseg poznavanja prilika "svuda po svetu".
 
Vidite Gane, pa vi ste taj koji je temu nagnuo na tu stranu (sta ste ono vi zamerali Hvalius - devojci ili sta ste joj "zamerali" ?...no, to vise nije ni bitno!).
Zgrazavanje ako neko pomene mogucnost nasledjivanja... to je vrlo blizu testamenta... i vrlo blizu 'razdvaja nja' dece jos za zivota, a tek posle.. hmm.... (mada priznajem da i meni bas smeta ako se jedno dete favorizuje, ali da li je bas tako bilo kod postavljacice teme, to mi ne mozemo znati!).
Dal` i vama, Gane, treba sve da se crta ili samo trazite paznju!?

Vi, Gane, kanda imate neki mini komplex nedozivljenih putovanja jer vam
kao da smeta ako neko samo i nagovesti da je mozda bio u vise zemalja no sto je uobicajeno.
Verujte da niste mnogo propustili jer svuda su kuce k`o kuce, a ljudi k`o ljudi! :)
Ali, obicaji... eh, obicaji... tu ima razlike.

Kod nas je prosto kao neka obaveza da se roditelj samo zrtvuje i zrtvuje za dete - zar niste iz ovih postova shvatili da su svi (sem vlasnice stana) njenom imovinom raspolagali i delili je svakojako, a retko kome je palo na pamet da na taj stan prosto ne treba racunati jer je vlasnica ziva!

Pa zameranje starijoj generaciji sto zivi u velikom stanu, a odrasla deca se muce po vesernicama i sl.
A sto da ne zive u velikom stanu ako tako zele i ako mogu veliki stan da odrzavaju?

Ipak, moram da dodam da smo moj suprug i ja prodali nas veliki stan i (prakticnosti radi) kupili manji - Gane, verujte da se i to u belom svetu radi: kada se porodica siri, kupuje se veci stan/kuca, a kada se porodica smanjuje (na primer, deca odlaze svojim putem), tada se radi obrnuto.
I verujte da sam ja, "hladna majka", kupila svojim potomcima deo stana (a za drugu polovinu su se snasli sami).

Svi mi brinemo o svojoj deci, ali neka granica mora postojati.
Smatram da je tu granicu presla postavljacica teme i da su je mnogi u tome podrzali! To je poenta!
Mozda ce neki (citajuci moje postove) u prvi mah biti ljuti, ali ce posle mozda bolje shvatiti svoje roditelje... jer ovde cete tesko naci nekoga ko je stariji od 50tak godina, znaci ne cuje se druga strana.

Svakodobro svima zelim.
PS: ne zivim u Vojvodini, ali sam rodjena u N. Sadu. :)
 
...Dal` i vama, Gane, treba sve da se crta ili samo trazite paznju!?

priznajem da bi bilo dobro i da se nacrta jer to jasno ukazuje na licni dozivljaj zivota i stvarnosti koja nas okruzuje... kad smo vec kod stvarnosti uz osobu u tom zivotnom dobu nekako idu i mudrost i strpljenje i tolerancija... sad vi verovatno ocekujete da ja na te vase uvrede primitivno repliciram kako bi ste dobili opravdanje da diskusiju prevedete u obracun na licnom nivou... zato cu vas samo srdacno pozdraviti.
 
Resila sam da vise ne odgovaram, ali...

I na kraju Vi - Onaona i ja mislimo isto. Odnosno Vi ste uradili neke stvari na nacin o kome ja pricam. Pomogli ste svom detetu, koliko je bilo potrebno ili koliko ste mogli sve jedno. O tome i ja pricam. A da je imovina Vasa, odnosno njihova niko ne spori, ali ne verujem da ni jedan roditelj moze da bude srecan dok mu se deca muce na bilo koji nacin, a on moze, a nece da pomogne.
 

Back
Top