Zelim da naglasim da mi je mnogo lakse da svoj problem podelim sa vama ovde,mozda bas zato sto vas ne poznajem.Strucno misljenje cu svakako potraziti kad budem dosla do para za seansu kod psihijatra. Unapred cenim svaki vas iskren odgovor jer mi je zaista potrebna pomoc ili barem smernica. Ovako..U braku sam nesto manje od dve godine,imam dete od godinu ipo dana sa svojim muzem.Vec smo imali situacije i situacije koje su se zavrsavale njegovim nasiljem prema meni cesto i fizickim. Svaki put sm odlazila od kuce i dolazila kod svojih roditelja koji su takve situacije pokusavali da smire pozivajuci ga na rucak i pokusavajuci da racionalno rese problem.Nikad nije upalilo,tacnije bilo je kratkog trajanja. prosle godine podnela sam krivicnu prijavu za nasilje u porodice i tuzbu za razvod braka,dete je tokom procesa vidjao u kontrolisanim uslovima u centru za socijalni rad.Odbijao je bracno savetovanje i bilo kakav razgovor sa psihologom.Postupak se dosta oduzio a mi smo se zbog deteta vidjali sve cesce i na kraju pomirila,ja sam povukla tuzbu za nasilje i tuzbu za razvod braka.Vracamo se da zivimo kod njega i sve funkcionise super.Februara ove godine ponovo ostajem trudna,ponovo pocinju verbalne rasprave i mogu reci psihicko maltretiranje.Napomenula bih da sam u proslosti patila od depresije i zbog toga cak bila hospitalizovana kraci period i on mi je u tom periodu bio najveca podrska.E sad svaki put ali bukvalno svaki kada mu nesto ne odgovara prica mi kako sam luda,toponicarka i td. uz podsmevanje i razne provokacije.Sve to kulminira pre 4 dana kada me yakljucava u kucu i ne pusta da izadjem zato sto sam resila da odem na par dana kod mojih i sklonim se od svih uvreda i ponizavanja,Bogu hvala dete mi je vec bilo kod majke tog dana.Molim ga da mi otvori vrata,on mi se smeje i prica kako sam ja luda ali kako ce mi on pomoci,dodiruje me rukama po licu kao psihopata iz filmova dok drhtim i molim ga samo da mi otvori vrata u 6.mesecu trudnoce,uzimam telefon kako bih pozvala policiju,on mi razbija mobilni i fixni kako ne bih mogla nikoga da kontaktiram.Sigurna sam da sam u tom trenutku dobila panicni napad jer vise nisam mogla lepo ni da disem,rukom razbijam staklo na ulaznim vratima kako bih vrata otvorila sa spoljne strane i uzasno se isecem,krv na sve strane.Ni tada mi ne otvara vec mi otvara prozor visokog prizemlja i kaze skaci i ja zaista skacem i trcim i sve snage prema komsinici.Zena mi otvara vrata i kaze kako je sve cula i obavestila policiju da nista ne brinem,odlazim na hirurgiju potpuno sama gde mi siju ruku bez anestezije zbog trudnoce..tamo dolazi policija sa kojom odlazim u sup i dajem izjavu.Izrecena mu je privremena mera zabrane prilaska i komunikacije sa mnom narednih mesec dana.Ja sam sada kod svojih roditelja od kojih nemam nikakvu podrsku,sta vise majka mi kaze zovi muza da te vodi kuci..Uzasno se lose osecam,nervozna sam,placem..ne mogu da prestanem da analiziram celu situaciju sa njim.Usadio mi je u glavu da sam ja uvek za sve kriva i da sam sve to zasluzila,mnogo se stidim na neki nacin dok ovo pisem..stidim se jer nemam hrabrosti da presecem.Bojim se i za dete u stomaku,nenormalan stres dozivljava zajedno sa mnom..Ako je koja od vas imala ili cula za slicnu situaciju molim vas podelite sa mnom svoja iskustva..