Primarni i sekundarni kvaliteti

Осећај slatkog jeste јесте феномен али не феномен јабуке. Оно што зовете "јабука" скуп је осета у свести. Скуп осета боје, мириса, чврстоће. Осет слатког се само додаје истима. При чему немамо ту објективно постојећу јабуку и осећај слатког као феномена исте. Него имамо скуп осета, феномена, које зовемо "јабука" и који су сви продукти и постоје само у свести.

Оно што изазива те осете у нашој свести није јабука и не можемо га тако звати. Када једној јабуци одузмемо све оно што је продукт наше свести и што постоји само у истој, значи све боје, мирисе. укусе, облик и просторност а како би дошли до онога што их изазива у свести. Не остаје нешто што бисмо и даље звали "јабука".
Остаје ништа за сазнање или трансендентна ствар по себи.

Невероватна је та заблуда којом прибегавате све се држећи реализма и не видећи апсурд у који упадате.

Постављаш прво објективан свет,показујеш прстом на њега .Значи, сазнао си га и бараташ њиме. Указујеш на њега . Показујеш прстом уз речи; "Гледајте! Тај објективан свет!" Затим кажеш да у свести када сазнајемо тај свет он није такав каквим га сазнајемо.

Него какав је?

Јел онакав КАКАВ СИ ГА САЗНАО пре него што си га сазнао??

Јел онакав какав си га доживео пре него што си га доживео као скуп феномена?
Evo...Pa ti Ozi sanjaš materijaliste! Na kraju ćeš i sam to postati koliko ih prizivaš!:hahaha:

Jer:da li je ovde neko ukazao na objektivnost sveta (sem tebe:mrgreen:)?
Fenomeni jesu događaji u svesti! ! ! Ko je to ovde sporio?
A u čijoj svesti,antropološki posmatrano?
U svesti čoveka! ! !

U vezi te opservacije Šopi nema šta da kaže! To da li je to njemu predstava ili nešto drugo-njegov
doživljaj-nek raspolaže s njim kako mu volja...:per: Može da mu bude,što s mene tiče i limbićki pokušaj
brice da od guze izkreira lice...;)
Meni je fenomen dešavanje koje ja primećujem ili u kom učestvujem!
Kad ufatim fenomenalnog smuđa! Eto!:mrgreen:
(Moje misli krijem kao zmija noge-transcedentalije nisu za javnos:lol:)
 
Осећај slatkog jeste јесте феномен али не феномен јабуке. Оно што зовете "јабука" скуп је осета у свести. Скуп осета боје, мириса, чврстоће. Осет слатког се само додаје истима. При чему немамо ту објективно постојећу јабуку и осећај слатког као феномена исте. Него имамо скуп осета, феномена, које зовемо "јабука" и који су сви продукти и постоје само у свести.

Оно што изазива те осете у нашој свести није јабука и не можемо га тако звати. Када једној јабуци одузмемо све оно што је продукт наше свести и што постоји само у истој, значи све боје, мирисе. укусе, облик и просторност а како би дошли до онога што их изазива у свести. Не остаје нешто што бисмо и даље звали "јабука".
Остаје ништа за сазнање или трансендентна ствар по себи.

Невероватна је та заблуда којом прибегавате све се држећи реализма и не видећи апсурд у који упадате.

Постављаш прво објективан свет,показујеш прстом на њега .Значи, сазнао си га и бараташ њиме. Указујеш на њега . Показујеш прстом уз речи; "Гледајте! Тај објективан свет!" Затим кажеш да у свести када сазнајемо тај свет он није такав каквим га сазнајемо.

Него какав је?

Јел онакав КАКАВ СИ ГА САЗНАО пре него што си га сазнао??

Јел онакав какав си га доживео пре него што си га доживео као скуп феномена?

Neverovatan je ovde samo tvoj pristup i pojasnjenje !

Kada ja tebi oduzmem svest, sta ostaje od tebe ?
Tu coveka vise nema ! Nema ni ozimana, kada ti, rekoh, oduzmem svest .:)
O pojmu samosvesti, tek...

I, kako ti to oduzimas ?

Kako ne vidis da je oduzimanje cin, jedna vrsta delatnosti ? Kako ne vidis da je taj pojam cinjenja ( " oduzimanja " ) toliko nespojiv sa tvojom kontemplacijom i tvojim golim solipsizmom ?:confused:
 
Neverovatan je ovde samo tvoj pristup i pojasnjenje !

Kada ja tebi oduzmem svest, sta ostaje od tebe ?
Tu coveka vise nema ! Nema ni ozimana, kada ti, rekoh, oduzmem svest .:)

Свест није шерпа и лонац па да је премешташ са једног места на друго, или да је додајеш и одузимаш. Цео твој објективан свет јесте представа У СВЕСТИ. А није свест у објеткивном свету.

Универзум је у свести као представа сазнајућег субејекта а није свест у универзуму. Увиђаш ли разлику?

kako ti to oduzimas

Једноставно тако што са једне опажајне сцене апстрахујемо, одузимамо, све оно што је продукт наше свести и што постоји само у истој, значи боје, мирисе, укусе, чврстоћу, топлоту, облик и просторност. А да би на тај начин дошли до онога што све те осете у свести изазива.

Вратимо се оној јабуци.

Рецимо црвена боја исте је продукт свести и постоји само у свести. Дакле, црвену боју означимо као нешто што припада субјективном а не оном што је у истој изазива.
На исти начин идемо даље.
Укус јабуке постоји само у свести као осет а не у јабуци, значи и њега означавамо субејтивним садражајем и идемо даље.

Ето тако одузимамо. И не знам шта је ту спорно.
Једино је ,изгледа , спорно што вам такав експеримент руши догме па вам је зато по свему судећи невидљив.
 
Свест није шерпа и лонац па да је премешташ са једног места на друго, или да је додајеш и одузимаш. Цео твој објективан свет јесте представа У СВЕСТИ. А није свест у објеткивном свету.

Универзум је у свести као представа сазнајућег субејекта а није свест у универзуму. Увиђаш ли разлику?



Једноставно тако што са једне опажајне сцене апстрахујемо, одузимамо, све оно што је продукт наше свести и што постоји само у истој, значи боје, мирисе, укусе, чврстоћу, топлоту, облик и просторност. А да би на тај начин дошли до онога што све те осете у свести изазива.

Вратимо се оној јабуци.

Рецимо црвена боја исте је продукт свести и постоји само у свести. Дакле, црвену боју означимо као нешто што припада субјективном а не оном што је у истој изазива.
На исти начин идемо даље.
Укус јабуке постоји само у свести као осет а не у јабуци, значи и њега означавамо субејтивним садражајем и идемо даље.

Ето тако одузимамо. И не знам шта је ту спорно.
Једино је ,изгледа , спорно што вам такав експеримент руши догме па вам је зато по свему судећи невидљив.

Aha ! Dakle, serpu ili lonac mogu da premestam sa jednog mesta na drugo ?:) Za razliku od svesti ? Dakle, oni su nesto materijalno ? I opet, taj cin, jedna vrsta delatnosti, NB - pomeranje !

I sta stoji naspram subjekta ? Ovo " naspram " je tvoj izraz, da ne bude zabune. Gde imamo subjekt mora da postoji i objekt, zar ne ?

Vidi ovo : apstrahovanje = oduzimanje ? Po tebi . To izjednacavanje radis ( opet cinjenje ! ) da bi izbegao pojam delatnosti.:)

No, salu na stranu, opet, kako ne vidis da je oduzimanje - cinjenje !?

I kako sebi jednom ne postavis prosto pitanje - otkud pojam jabuke u tvojoj svesti ? I mojoj, dabome, ali ces ti, drzeci se solipsizma, da negiras postojanje moje svesti, iako te to ne sprecava da me ubedjujes u ispravnost svoje filozofije.:) No, kada ne uspes u toj nameri, lako ces izaci iz problema - jednostavno ces negirati moje postojanje i postojanje moje svesti.

Rekoh vec, tvoja filozofija je cist solipsizam.
Drugu nameru i nisam imao osim da se to jasno uvidi.:)
 
Problem nastaje kad upitaš:A šta je iniciralo fenomen srvenila jabuke i njene slatkoće?:hahaha:
Možda neki usnuli Đezuz Krajst?
Znaš šta Ozi...Sve više uviđam koliko ti plitko misliš i tog Šopenhauera...
Pa taj filozof nikad nije odrekao postojanje objektivnog sveta .Njegovo ukazivanje na
sadržaje naše svesti je jedno,ali ja sam siguran da nije izjednačio svoju predstavu s objektivnim svetom!
Tu korelaciju je smestio u svest,a o objektivnom svetu nije raspravljao,bar ja u onom šta mi je dostupno
nisam naišao da se bavio nekim komparativnim metodama verifikacije...
Međutim,nalazim sasvim zadovoljavajući njegov odnos prema objektivnom svetu! To što znamo o njemu
samo ono što reflektira svest kao reakciju na eksterne podražaje samo govori u prilog da treba da razlikujemo ta dejstva
od naše predstave o njima!Jedno je dejstvo objektivnog sveta,a drugo naše interpretacije tih dejstava u našoj svesti!
Da ne znamo danas,zahvaljujući fenomenološkim znanjima,ono šta znamo o mišljenju ,rečima i onom na šta se odnose-
Šopenhauerove opservacije bi bile vredne pažnje-ovako su prevaziđene!
 
Poslednja izmena:
Aha ! Dakle, serpu ili lonac mogu da premestam sa jednog mesta na drugo ?:)

Kada ti kazes "Nasa tela se krecu u prostoru"...greska!. ONO STO IMAS U SVESTI kada to kazes jeste samo jedan jedini polozaj tvog tela u prostoru. Prethodni polozaji ne postoje..oni su proslost a postoje u tvom secanju. Taj jedan polozaj koji postoji u sadasnjsoti se ne krece..on miruje.

Evo ti nereju resenje problema, da ne kazem pocetak problema. :mrgreen:
 
Aha ! Dakle, serpu ili lonac mogu da premestam sa jednog mesta na drugo ?:) Za razliku od svesti ? Dakle, oni su nesto materijalno ? I opet, taj cin, jedna vrsta delatnosti, NB - pomeranje !

I sta stoji naspram subjekta ? Ovo " naspram " je tvoj izraz, da ne bude zabune. Gde imamo subjekt mora da postoji i objekt, zar ne ?
Vidi ovo : apstrahovanje = oduzimanje ? Po tebi . To izjednacavanje radis ( opet cinjenje ! ) da bi izbegao pojam delatnosti.:)
No, salu na stranu, opet, kako ne vidis da je oduzimanje - cinjenje !?
I kako sebi jednom ne postavis prosto pitanje - otkud pojam jabuke u tvojoj svesti ? I mojoj, dabome, ali ces ti, drzeci se solipsizma, da negiras postojanje moje svesti, iako te to ne sprecava da me ubedjujes u ispravnost svoje filozofije.:) No, kada ne uspes u toj nameri, lako ces izaci iz problema - jednostavno ces negirati moje postojanje i postojanje moje svesti.
Rekoh vec, tvoja filozofija je cist solipsizam.
Drugu nameru i nisam imao osim da se to jasno uvidi.:)

Какве везе ово што пишеш има са идеалношћу секундарних и примарних квалитета на које сам ти указао. Ти си навикао да се бавиш личностима а не филозофијом. Па се ево бавиш да ли сам ја солисиста или нешто друго.

Није битно у који "изам" ћеш мене сместити. Него је битно да свест није предмет у простору па га премешташ овде и онде- Већ је сав простор у свести . Цео твој објективан свет је твоја представа. Оно што се као та представа указује није објективно. Није онакво какво га сазнајеш.


Problem nastaje kad upitaš:A šta je iniciralo fenomen srvenila jabuke i njene slatkoće?:hahaha:
Možda neki usnuli Đezuz Krajst?
Znaš šta Ozi...Sve više uviđam koliko ti plitko misliš i tog Šopenhauera...
Pa taj filozof nikad nije odrekao postojanje objektivnog sveta .Njegovo ukazivanje na
sadržaje naše svesti je jedno,ali ja sam siguran da nije izjednačio svoju predstavu s objektivnim svetom!
Tu korelaciju je smestio u svest,a o objektivnom svetu nije raspravljao,bar ja u onom šta mi je dostupno
nisam naišao da se bavio nekim komparativnim metodama verifikacije...

Ево ти некih Шопенхаурових мисли о томе:

"Realizam, koji se namece sirovom razumu time što se ukazuje kao da je cinjenican, u stvari polazi od jedne proizvoljne hipoteze, pa je zato samo vetropirasta kula u vazduhu buduci da previdja ili porice najprvu cinjenicu, onu da sve ono što mi poznajemo leži unutar svesti. Jer to da je objektivno postojanje stvari uslovljeno jednim predstavljajucim subjektom, i da, prema tome, objektivni svet postoji samo kao predstava, nije nikakva hipoteza, a još manje odluka bez opoziva, ili cak nekakav paradokson uzet radi diskusije, vec je to najsigurnija i najednostavnija istina, cije je saznanje otezano samo time što je ona cak i suvise jednostavna, a svi ljudi nisu dovoljno razboriti da bi posli od prvih elemenata svoje svesti o stvarima."
Шопенхауер

"Berkli je, uskoro potom, dospeo do idealizma u pravom smislu, to jest do saznanja da ono sto je u prostoru, sto ce reci objektivni, materijalni svet kao takav, postoji upravo samo u nasoj predstavi i da je krivo, pa cak i apsurdno, pripisivati mu kao takvom postojanje van svake predstave, nezavisno od spoznajuceg subjekta, dakle prihvatiti postojanje nekakve apsolutno po sebi postojece materije. No ovaj vrlo ispravni i duboki uvid u stvari je sadrzaj sveukupne Berklijeve
filozofije: on se u tome iscrpeo."
Шопенахуер

"Nikada ne može postojati nekakva apsolutna i po sebi samoj objektivna egzitencija; zapravo, to je ono sto je upravo nezamislivo, jer objektivno kao takvo ima uvek i suštinski svoju egzistenciju u svesti jednog subjekta, pa je, dakle, njegova predstava, i shodno tome, njime uslovljena, a uz to i njegovim oblicima predstavljanja, koji kao takvi pripadaju subjektu a ne objektu."

Sopenhauer

Овом знању које износи Шопенхауер није потебан ауторитет као мерило истинитости. Оно је ауторитет самом себи и сваком оном ко једном дође до њега, до увида у корелативност субјекта и објекта, нису потребне потврде ауторитета. Шта више, свако онај ко мисли да постоји објективан свет изван свести, губи ауторитет у његовим очима ма којим титулама да се окитио и на пиједестал попео.

Međutim,nalazim sasvim zadovoljavajući njegov odnos prema objektivnom svetu! To što znamo o njemu
samo ono što reflektira svest kao reakciju na eksterne podražaje samo govori u prilog da treba da razlikujemo ta dejstva
od naše predstave o njima!Jedno je dejstvo objektivnog sveta,a drugo naše interpretacije tih dejstava u našoj svesti!
Da ne znamo danas,zahvaljujući fenomenološkim znanjima,ono šta znamo o mišljenju ,rečima i onom na šta se odnose-
Šopenhauerove opservacije bi bile vredne pažnje-ovako su prevaziđene!

Opet da ti ponovim. Mozda se nekako probije do tvog razuma:

Постављаш прво објективан свет,показујеш прстом на њега .Значи, сазнао си га и бараташ њиме. Указујеш на њега . Показујеш прстом уз речи; "Гледајте! Тај објективан свет!" Затим кажеш да у свести када сазнајемо тај свет он није такав каквим га сазнајемо.

Него какав је?

Јел онакав КАКАВ СИ ГА САЗНАО пре него што си га сазнао??

Јел онакав какав си га доживео пре него што си га доживео као скуп феномена?
 
Poslednja izmena:
Kada ti kazes "Nasa tela se krecu u prostoru"...greska!. ONO STO IMAS U SVESTI kada to kazes jeste samo jedan jedini polozaj tvog tela u prostoru. Prethodni polozaji ne postoje..oni su proslost a postoje u tvom secanju. Taj jedan polozaj koji postoji u sadasnjsoti se ne krece..on miruje.

Evo ti nereju resenje problema, da ne kazem pocetak problema. :mrgreen:

Da -to je početak problema...Sled događanja nije isto što i sećanje! O sećanjima pričaju
Šopenhauer ,Niče i slićni...
Sled događanja ako udeneš u apriorije,već je tvoja tvorevina (od reči "tvor" Of cors!) i nije
više ono što se događa! Ono što se događa pokušaj posmatrati "ravnodušno"-da viš koja
razlika! ! !

:lol:
 
Kada ti kazes "Nasa tela se krecu u prostoru"...greska!. ONO STO IMAS U SVESTI kada to kazes jeste samo jedan jedini polozaj tvog tela u prostoru. Prethodni polozaji ne postoje..oni su proslost a postoje u tvom secanju. Taj jedan polozaj koji postoji u sadasnjsoti se ne krece..on miruje.

Evo ti nereju resenje problema, da ne kazem pocetak problema. :mrgreen:

Nisi me razumeo. Ja to nisam ni rekao.

Ja sam naveo sta oziman kaze - dakle, da svest ne mozemo premestati poput lonca i serpe.Taj izraz premestati je karakteristican za realizam, materijalizam.
I drugo, time se priznaje postojanje serpe i lonca kao razlicito ( i nezavisno ! ) od ( nase ) svesti, nesto sto " mozemo premestati ", dakle menjati njegov trenutni ili stalni, nezavisno postojeci, polozaj. Jasno je, takodje, da je " premestanje " odredjena vrsta delatnosti. Tu je ocito na delu nedoslednost.:)

Sopenhauer je takodje nedosledno upotrebljavao termine za svoju filozofiju koji su karakteristicni za materijalizam i materiju ( na sto sam upozoravao u nekim postovima ranije ), a oziman samo sledi svog ucitelja, pa i u greskama, upotrebljavajuci termine koji su pripadni materiji i materijalnom.:)

Sasvim je druga stvar uvoditi u polemiku pojam kretanja, ili prostora, a meni to sada ovde nije namera.:)
 
Какве везе ово што пишеш има са идеалношћу секундарних и примарних квалитета на које сам ти указао. Ти си навикао да се бавиш личностима а не филозофијом. Па се ево бавиш да ли сам ја солисиста или нешто друго.

Није битно у који "изам" ћеш мене сместити. Него је битно да свест није предмет у простору па га премешташ овде и онде- Већ је сав простор у свести . Цео твој објективан свет је твоја представа. Оно што се као та представа указује није објективно. Није онакво какво га сазнајеш.




Ево ти некih Шопенхаурових мисли о томе:

"Realizam, koji se namece sirovom razumu time što se ukazuje kao da je cinjenican, u stvari polazi od jedne proizvoljne hipoteze, pa je zato samo vetropirasta kula u vazduhu buduci da previdja ili porice najprvu cinjenicu, onu da sve ono što mi poznajemo leži unutar svesti. Jer to da je objektivno postojanje stvari uslovljeno jednim predstavljajucim subjektom, i da, prema tome, objektivni svet postoji samo kao predstava, nije nikakva hipoteza, a još manje odluka bez opoziva, ili cak nekakav paradokson uzet radi diskusije, vec je to najsigurnija i najednostavnija istina, cije je saznanje otezano samo time što je ona cak i suvise jednostavna, a svi ljudi nisu dovoljno razboriti da bi posli od prvih elemenata svoje svesti o stvarima."
Шопенхауер

"Berkli je, uskoro potom, dospeo do idealizma u pravom smislu, to jest do saznanja da ono sto je u prostoru, sto ce reci objektivni, materijalni svet kao takav, postoji upravo samo u nasoj predstavi i da je krivo, pa cak i apsurdno, pripisivati mu kao takvom postojanje van svake predstave, nezavisno od spoznajuceg subjekta, dakle prihvatiti postojanje nekakve apsolutno po sebi postojece materije. No ovaj vrlo ispravni i duboki uvid u stvari je sadrzaj sveukupne Berklijeve
filozofije: on se u tome iscrpeo."
Шопенахуер

"Nikada ne može postojati nekakva apsolutna i po sebi samoj objektivna egzitencija; zapravo, to je ono sto je upravo nezamislivo, jer objektivno kao takvo ima uvek i suštinski svoju egzistenciju u svesti jednog subjekta, pa je, dakle, njegova predstava, i shodno tome, njime uslovljena, a uz to i njegovim oblicima predstavljanja, koji kao takvi pripadaju subjektu a ne objektu."

Sopenhauer

Овом знању које износи Шопенхауер није потебан ауторитет као мерило истинитости. Оно је ауторитет самом себи и сваком оном ко једном дође до њега, до увида у корелативност субјекта и објекта, нису потребне потврде ауторитета. Шта више, свако онај ко мисли да постоји објективан свет изван свести, губи ауторитет у његовим очима ма којим титулама да се окитио и на пиједестал попео.



Opet da ti ponovim. Mozda se nekako probije do tvog razuma:

Постављаш прво објективан свет,показујеш прстом на њега .Значи, сазнао си га и бараташ њиме. Указујеш на њега . Показујеш прстом уз речи; "Гледајте! Тај објективан свет!" Затим кажеш да у свести када сазнајемо тај свет он није такав каквим га сазнајемо.

Него какав је?

Јел онакав КАКАВ СИ ГА САЗНАО пре него што си га сазнао??

Јел онакав какав си га доживео пре него што си га доживео као скуп феномена?

Dojadilo mi da trubim jedno isto...:namcor:
Naša čula su kilava,a kognicija katastrofa...Za stepenik senzitivniji i inteligentniji od puža...
I sad tu se qrčimo kao nešto kapiramo...Daj...
S boljim čulima,ali i načinom da "uđemo" u posmatrano i budemo njegovo središte,a ne središte naše kognicije-već bismo
nešto i uradili...Teško će to iči...
Tebi nikako jer ti zanemaruješ i ono malo nesavršenih čula...
A fenomeni su tvoje kognicije o čulnim doživljajima.
Noumeni misli o njima-uopštavanje ponavljanje slićnih fenomena,ali i misli o mislima...Kantove apriorije...
Sad,Hegel ih je gombao...ali to meni nije interesantno...Važno je znati tu razliku i ne koristiti reči i pravila
noumena na fenomene ili obrnuto...
A o Šopiju sam ti rekao-da ne ponavljam...
 
Nisi me razumeo. Ja to nisam ni rekao.

Ja sam naveo sta oziman kaze - dakle, da svest ne mozemo premestati poput lonca i serpe.Taj izraz premestati je karakteristican za realizam, materijalizam.
I drugo, time se priznaje postojanje serpe i lonca kao razlicito ( i nezavisno ! ) od ( nase ) svesti, nesto sto " mozemo premestati ", dakle menjati njegov trenutni ili stalni, nezavisno postojeci, polozaj. Jasno je, takodje, da je " premestanje " odredjena vrsta delatnosti. Tu je ocito na delu nedoslednost.:)

Sopenhauer je takodje nedosledno upotrebljavao termine za svoju filozofiju koji su karakteristicni za materijalizam i materiju ( na sto sam upozoravao u nekim postovima ranije ), a oziman samo sledi svog ucitelja, pa i u greskama, upotrebljavajuci termine koji su pripadni materiji i materijalnom.:)

Sasvim je druga stvar uvoditi u polemiku pojam kretanja, ili prostora, a meni to sada ovde nije namera.:)

Nisam ni poslao post iz tog razloga. Hoces da pokazes da ta filosofija ne poznaje ljudsku delatnost, praksu. Pa ne poznaje...al bilo bi i dobro da je samo to problem. :)
 
Problem nastaje kad upitaš:A šta je iniciralo fenomen srvenila jabuke i njene slatkoće?:hahaha:
Možda neki usnuli Đezuz Krajst?
Znaš šta Ozi...Sve više uviđam koliko ti plitko misliš i tog Šopenhauera...
Pa taj filozof nikad nije odrekao postojanje objektivnog sveta .Njegovo ukazivanje na
sadržaje naše svesti je jedno,ali ja sam siguran da nije izjednačio svoju predstavu s objektivnim svetom!
Tu korelaciju je smestio u svest,a o objektivnom svetu nije raspravljao,bar ja u onom šta mi je dostupno
nisam naišao da se bavio nekim komparativnim metodama verifikacije...
Međutim,nalazim sasvim zadovoljavajući njegov odnos prema objektivnom svetu! To što znamo o njemu
samo ono što reflektira svest kao reakciju na eksterne podražaje samo govori u prilog da treba da razlikujemo ta dejstva
od naše predstave o njima!Jedno je dejstvo objektivnog sveta,a drugo naše interpretacije tih dejstava u našoj svesti!
Da ne znamo danas,zahvaljujući fenomenološkim znanjima,ono šta znamo o mišljenju ,rečima i onom na šta se odnose-
Šopenhauerove opservacije bi bile vredne pažnje-ovako su prevaziđene!

Dragoljub69, Potpuno si u pravu. Ne znam samo otkud na forumu snage i "volje" da se pecate
na ozimanov voluntarizam, ili je u pitanju "dobra volja" da mu pomažete u njegovom unutrašnjem dijalogu.
Ozi je dogmatičar po psihološkoj konstituciji. On od dva drveta (Barklija i Šopenhauere) ne vidi Šumu.

Šopenhauer je voluntarista, za njega je volja sve i svja, za voluntariste je razum oruđe volje i stvarnost je iracionalna.
Svi smo, predpostavljam upućeni u psihičko stanje Šopenhauera i njedgov odnos prema svetu, o njegovom stavu
da bi za čoveka najbolje bilo da se nikad nije ni rodio (njegovi omiljeni grčki stihovi).
Za Šopija je uzajamno suprostavljanje različitih manifestacija volje ono što izaziva trpljenje i bol.

I da ne tupim, sva Ozijava žvaka se svodi na Barklijevo:

"Biti jeste biti opažen", a onda se ugurava Šopenhauer i gde treba i ne treba, posebno istrgnuti citati,
koji istrgnuti ne kazuju ono što Šopi misli... to je samo manifestacija Ozijeve volje... to kopiranje citata.
Budući da se Šopi debelo koristio Barklijem i Kantom, čak se izvinjava kupcima svoje knjige,
jer moraju da je ostave dok ne pročitaju Barklija i Kanta....da bi ga razumeli-
U stvari, glavni Ozijev junak je Barkli, biskup, hrišćanski misionar, čovek koji je ospravao Njutna
čija je vizija bila svet bez materije.

Pročitah prepisku Barklija sa jednim pesnikom:
"Beše čovek jedan mlad koji reče mudro:
Bog mora da misli da je krajnje čudno kad vidi da ovo drvo
i dalje postoji, a u dvorištu škole niko ne stoji".

Odgovor Barklija:
"Gospodine dragi, Vaše čuđenje zaista ne stoji. Ja sam taj koji u dvorištu škole
uvek postoji I zato će Vaše drvo postojati i dalje dugo, upravo stog, što gleda
ga uvek, Iskreno Vaš BOG.

Stvari po Barkliju
- nastaju i nestaju da li ih neko opaža ili ne,
tj. stvari postoje na potencijalan način, kad dospemo u odgovarajuću priliku
opazićemo ih, i
- postoje u božjoj svesti, bog je kranji izvor naših ideja, on je stvorio poredak u prirodi
kao i svet ideja..
E sad me interesuje kako može Oziman biti ateista, bar se tako ovde predstavlja, a veruje u sve ovo.
.
Sve u svemu, Ozi nikako da shvati ono Hegelevo, da svaka nova filozofija negira predhodnu kao zabludu,
a sama postaje definitivna istina, iz ugla "novih filozofia" i njihovih autora.

"gle noge onih koji će te izneti već su na pragu."

Ovo je stvarno postalo veoma zamorno, neće s Ozimen ubediti u suprotno, a i ne treba, neka "guli" po svom,
njegova svest je dogmatska, tako je navikao da razmišlja, on može samo jednu dogmu zameniti drugom (njegova religiozna istorija je ostavila traga
na razmišljanje i zaključivanje), nikad neće biti čovek koji kritički razmišlja, jednostavno tako je navikao..

Moram mu samo odati priznanje na upornosti koju godinama zastupa, ponavljajući jednu istu priču, kopirajući stare postove,
a lično me zanima kako uspeva da se "istrijski" zadrži, ukotvi u XVIII i XIX vijek, i ni makac dalje.
Da je na tome izgradio nešto svoje, tu bih mu kapu skinuo, ali ovakvo prežvakavanje ideja od pre dvesta godina, e to je ????

"Beskorisno je pobijati tuđe mišljenje; ponekad čovek uspe da pobedi nekoga u diskusiji, ali da ga uveri-nikada.
Mišljenja su kao ekseri: Što više udaramo po njima, to dublje prodiru."
(Aleksandar Dima,sin)
 
Poslednja izmena:
Nisam ni poslao post iz tog razloga. Hoces da pokazes da ta filosofija ne poznaje ljudsku delatnost, praksu. Pa ne poznaje...al bilo bi i dobro da je samo to problem. :)
Od detinjstva mi smetalo što ni nauka ni filozofija nemaju odgovor baš na ta esencijalna pitanja:
šta je to postojanje,svest,materija,energija i svi, što je najgore,eskiviraju ta pitanja...
Religije,donekle i budizam kao fingiraju neke pokušaje,ali varaju i pretvaraju se da su pametni,a ono
takođe skoro kao puževi s čulima i kognicijama-pangle božije!:evil:
A i Nereju:mani se ti prostora,vremena i drugih ljudskih izmišljotina...:mrgreen:

- - - - - - - - - -

Dragoljub69, Potpuno si u pravu. Ne znam samo otkud na forumu snage i "volje" da se pecate
na ozimanov voluntarizam, ili je u pitanju "dobra volja" da mu pomažete u njegovom unutrašnjem dijalogu.
Ozi je dogmatičar po psihološkoj konstituciji. On od dva drveta (Barklija i Šopenhauere) ne vidi Šumu.

Šopenhauer je voluntarista, za njega je volja sve i svja, za voluntariste je razum oruđe volje i stvarnost je iracionalna.
Svi smo, predpostavljam upućeni u psihičko stanje Šopenhauera i njedgov odnos prema svetu, o njegovom stavu
da bi za čoveka najbolje bilo da se nikad nije ni rodio (njegovi omiljeni grčki stihovi).
Za Šopija je uzajamno suprostavljanje različitih manifestacija volje ono što izaziva trpljenje i bol.

I da ne tupim, sva Ozijava žvaka se svodi na Barklijevo:

"Biti jeste biti opažen", a onda se ugurava Šopenhauer i gde treba i ne treba, posebno istrgnuti citati,
koji istrgnuti ne kazuju ono što Šopi misli... to je samo manifestacija Ozijeve volje... to kopiranje citata.
Budući da se Šopi debelo koristio Barklijem i Kantom, čak se izvinjava kupcima svoje knjige,
jer moraju da je ostave dok ne pročitaju Barklija i Kanta....da bi ga razumeli-
U stvari, glavni Ozijev junak je Barkli, biskup, hrišćanski misionar, čovek koji je ospravao Njutna
čija je vizija bila svet bez materije.

Pročitah prepisku Barklija sa jednim pesnikom:
"Beše čovek jedan mlad koji reče mudro:
Bog mora da misli da je krajnje čudno kad vidi da ovo drvo
i dalje postoji, a u dvorištu škole niko ne stoji".

Odgovor Barklija:
"Gospodine dragi, Vaše čuđenje zaista ne stoji. Ja sam taj koji u dvorištu škole
uvek postoji I zato će Vaše drvo postojati i dalje dugo, upravo stog, što gleda
ga uvek, Iskreno Vaš BOG.

Stvari po Barkliju
- nastaju i nestaju da li ih neko opaža ili ne,
tj. stvari postoje na potencijalan način, kad dospemo u odgovarajuću priliku
opazićemo ih, i
- postoje u božjoj svesti, bog je kranji izvor naših ideja, on je stvorio poredak u prirodi
kao i svet ideja..
E sad me interesuje kako može Oziman biti ateista, bar se tako ovde predstavlja, a veruje u sve ovo.
.
Sve u svemu, Ozi nikako da shvati ono Hegelevo, da svaka nova filozofija negira predhodnu kao zabludu,
a sama postaje definitivna istina, iz ugla "novih filozofia" i njihovih autora.

"gle noge onih koji će te izneti već su na pragu."

Ovo je stvarno postalo veoma zamorno, neće s Ozimen ubediti u suprotno, a i ne treba, neka "guli" po svom,
njegova svest je dogmatska, tako je navikao da razmišlja, on može samo jednu dogmu zameniti drugom (njegova religiozna istorija je ostavila traga
na razmišljanje i zaključivanje), nikad neće biti čovek koji kritički razmišlja, jednostavno tako je navikao..

Moram mu samo odati priznanje na upornosti koju godinama zastupa, ponavljajući jednu istu priču, kopirajući stare postove,
a lično me zanima kako uspeva da se "istrijski" zadrži, ukotvi u XVIII i XIX vijek, i ni makac dalje.
Da je na tome izgradio nešto svoje, tu bih mu kapu skinuo, ali ovakvo prežvakavanje ideja od pre dvesta godina, e to je ????

"Beskorisno je pobijati tuđe mišljenje; ponekad čovek uspe da pobedi nekoga u diskusiji, ali da ga uveri-nikada.
Mišljenja su kao ekseri: Što više udaramo po njima, to dublje prodiru."
(Aleksandar Dima,sin)

:ok:;)
 
Od detinjstva mi smetalo što ni nauka ni filozofija nemaju odgovor baš na ta esencijalna pitanja:
šta je to postojanje,svest,materija,energija i svi, što je najgore,eskiviraju ta pitanja...
Religije,donekle i budizam kao fingiraju neke pokušaje,ali varaju i pretvaraju se da su pametni,a ono
takođe skoro kao puževi s čulima i kognicijama-pangle božije!:evil:
A i Nereju:mani se ti prostora,vremena i drugih ljudskih izmišljotina...:mrgreen:

Pa ovo sto on pise i jeste budizam i to cist. Zar ne vidis da je ta prica ustvari prikrivena meditacija?:mrgreen:
os prevodioca?:mrgreen:
 
"i pre loka se znalo da su misli u glavi a ne u dupetu"

Dragoljub69

e sad je ovo eristika, zamena, i tome slično, korišćenje pojmova iz citiranog izraza,
koji kao pobijaju tačnost, a grade potpuno drugi sud. Mao Ce Tung ne govori o dupetu
kao mišljenju, nego o opštoj stvari, rasprostranjenosti dupeta i upoređivanjem evidentne
istine (imanje dupeta mu dođe kao aksiom) sa evidentnim postojanjem, široko rasprostranjenim,
mišljenjem o mišljenju, mnenjem, a mnenje (δοχα) i nije neko mišljenje.
 
Poslednja izmena:
e sad je ovo eristika, zamena, i tome slično, korišćenje pojmova iz citiranog izraza,
koji kao pobijaju tačnost, a grade potpuno drugi sud. Mao Ce Tung ne govori o dupetu
kao mišljenju, nego o opštoj stvari, rasprostranjenosti dupeta i upoređivanjem evidentne
istine (imanje dupeta mu dođe kao aksiom) sa evidentnim postojanjem, široko rasprostranjenim,
mišljenjem o mišljenju, mnenjem, a mnenje (δοχα) i nije neko mišljenje.

Sta zamisljas kad kazes eristika, zamena i tome slicno? Ja tu ne mogu videti objekat naspram mene subjekta, samim tim ne mogu ni saznati o cemu pricas, to je transcendentno. Kako to ne vidis?:)
 
Stvari po Barkliju
- nastaju i nestaju da li ih neko opaža ili ne,
tj. stvari postoje na potencijalan način, kad dospemo u odgovarajuću priliku
opazićemo ih,

Ево га и овај. Полази од ствари као датих, као аксиома, као нечега што се само по себи подразумева. Не пада вам на памет да и помислите да се неко усудио да ту вашу материју доведе у питање. Таква јерес, таква саблажњива дрскост наспрам утувљених вам материјалистичких догми једноставно се не може ни помислити а камоли узети у обзир. Па тако постављате ваш објективан свет као непорециву истину. Као вашу Мојсијеву таблицу. Која се узима као аксиом свих расправа.

А најсмешније је што је та ваш став о реаланости АПСУРД.
То је као тврдити да је 2 плус 2 једнако 5 потпуно затворен за сваки аргумент који ту "истину" доводи у питање.

Не држим се ја овде ни Барклија ни Шопенхауера. Него следим знање до кога смо, пре свега захваљујући и њима, дошли у филозофији. То знање нису ваше безвезне научне теоријске поставке и хипотезе, наго апсолутно , аподиктичко знање.

И шта очекујеш? Да попут дневних новина овог месеца заступам то а следећег нешто ново.

Задржи ти то за себе. А ја ћу тражити најбоље па било оно и од пре хиљаду година. Слушаћу праву музику а не данашња друмбања у басове која зовете "музика"

Исто је и са филозофијом. Тражим знање тамо где га има а не у данашњим млатарањима празним појмовима недотупавих филозофастера и шарлатана.
Уживај ти у њиховој "мудрости" а пусти оне које занима истина да је потраже тамо где она јесте.
 
Poslednja izmena:

Back
Top