Kafić Priče iz prošlog veka

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Sada, kada je mirno ovde, da napišem ponešto o prošlom veku.

1. Kada smo moja generacija i ja bili deca, nije bilo igraonica. Igrali smo se u dvorištima ( kod mene u kraju tada nije bilo zgrada, bile su kuće ).

2. Imala sam album sa sličicama Sare Kej.

3. Pejdžer je bio statusni simbol biznismena, poneke javne ličnosti, a imali su ih i političari, valjda..

4. Imali smo gramofone i slušali ploče. Imali smo i kasete i snimali pesme sa Studija B ( emisija " Fontana želja" )

5. Imali smo i vokmene.

5. Išli smo u prave bioskope. Tada nije bilo tržnih centara ( tek su se zidali polako ).

6. Čekali smo u redu da bismo ušli, u tek otvoreni Mek na Slaviji.

7. Za rođendane se kupovala torta kod "Zlate", pravili su se sendviči i pili Fruktalovi sokovi..ali je bilo i flaširane "Koka Kole" i " Jupija."

" Jupi je bio preteča današnje "Fante".

8. Nosili smo plave kecelje u osnovnoj školi.

9. Bilo je dva TV kanala, a kada je sa radom počeo "Treći kanal" svi smo ga gledali, pa komentarisali emisije.

10. Gledali smo Mapet šou, ulicu Sezam, vesterne..Dinastiju..

I TV reklame su bile odlične

 
Obozavam kad zrice do ludila i onda nekako covek mora da se prikloni, utopi u to zrikanje, pusti da ga nosi. Nisam skoro cula, bilo je par mesta gde su zaista preglasni. Jedna od zapravo omamljujucih stvari. Kao more. Kao nebo. Malo se zavrti. Dobro je kad se malo zavrti.

Ja sad nisam trcala jedno tri, cetiri dana. A zapravo uvece je sad mnogo pristojnije nego kad jesam. I sad sam malo nervozna, zao mi sto nisam i onako ne mogu da spavam. I neki bosanci dole galame i neka beba povremeno place...

E vic.
Sta donese lav kada se vrati iz rada u Austriji. Dva roma da stavi na kapiju

Shvatila sam da ste imali odliv mozgova tj jelo se. I da Krofna hoce da zbrise. I da Heroj i Arhandjel se i dalje nisu smuvali, a kad ce ne znamo. I balice, zvalice i slinice sam neke pohvatala, aaapciha.
Joj i Ed nije prisao devojci. Sto je nedopustivo. Sledeci put ili da pridje i isprica nam ili da slaze. Znacemo po sladoledu svakako.
 
Sada, kada je mirno ovde, da napišem ponešto o prošlom veku.

1. Kada smo moja generacija i ja bili deca, nije bilo igraonica. Igrali smo se u dvorištima ( kod mene u kraju tada nije bilo zgrada, bile su kuće ).

2. Imala sam album sa sličicama Sare Kej.

3. Pejdžer je bio statusni simbol biznismena, poneke javne ličnosti, a imali su ih i političari, valjda..

4. Imali smo gramofone i slušali ploče. Imali smo i kasete i snimali pesme sa Studija B ( emisija " Fontana želja" )

5. Imali smo i vokmene.

5. Išli smo u prave bioskope. Tada nije bilo tržnih centara ( tek su se zidali polako ).

6. Čekali smo u redu da bismo ušli, u tek otvoreni Mek na Slaviji.

7. Za rođendane se kupovala torta kod "Zlate", pravili su se sendviči i pili Fruktalovi sokovi..ali je bilo i flaširane "Koka Kole" i " Jupija."

" Jupi je bio preteča današnje "Fante".

8. Nosili smo plave kecelje u osnovnoj školi.

9. Bilo je dva TV kanala, a kada je sa radom počeo "Treći kanal" svi smo ga gledali, pa komentarisali emisije.

10. Gledali smo Mapet šou, ulicu Sezam, vesterne..Dinastiju..

I TV reklame su bile odlične

1. Jedino drvo na koje sam se ikad popela samostalno bila je tresnja sa zgodno niskim racvanjem. Osecala sam se kao car. To je ujedno bilo i jedino moje kobejagi selo. Msm gradic vise, ali bila je kuca. Ali su je posle bake i deke ladno prodali ni za sta i to vise ne postoji, tu je sad neka zgrada koju tesko mogu da pogledam. I sticajem okolnosti sam cula i zenu koja sad tu zivi. I cak je poznavala moje baku i deku.
Nisam skontala da li je bila dete podstanara u letnjoj kuhinjici. U kom slucaju me je nagovarala da cusnem nos u zemlju. Mama cula sa prozora. Ili je bila drugarica te dece. Ugl nisam bila spremna da mi je neko poturi preko telefona. I ni za sta od toga nisam bila spremna. Niti mogu da budem.

2.Imala i imam Saru Kej. Pisala sam i simpatiju. Ali jedini popunjen album su mi bili Strumpfovi. I brat listao na nosi i pocepao. Imali smo dva. Naravno ja sam popunila, on bio mali. I naravno pocepao popunjen.
Imala sam i strumpfetu u cvecu zalepljenu na krevetu. Da je gledam. Da budem ja ona.

4. Ukrala sam tetki Paket aranzman i nekoliko Azra oridji ploca.
Ona je prisvojila mnogo vise od mene, da je provalila i trazila dobila bi nazad.

5. Imala brzo je crkao. Neki Soni mali. Ali kasetofon Stylandia, iz komisiona. Kao i video plejer. Dogadjaj! Ja imala u petom sve petice osim matisa, jer sam se snimala na kasetu kako se preslisavam. Dosao neki skromni rodjak koga su moji kao spremali iz nekog pravnog predmeta. I cmokio mi kasetofon!

6. I dalje idem u prave bioskope, DKC dok ga nisu ubili, Kinoteku i na festivale.
Tada Povratak Dzedaja i Indijana Dzons 2 ultimativni hitovi sa sto gledanja.
Imali smo i sjajnu pirateriju u video klubu.
Willow, Big Blue, Baterije nisu napunjenje..Zimski bioskop i film nedeljom. Indeksovo radio pozoriste nedeljom u jedan. Posle Radio pingvin..

7. Tata je imao neke bonove za obrok koje nije trosio. I onda su mi kupovali neke debilne minjone u poslasticarnici na Trgu da nosim u skolu za rodjendan. Posle sam ukapirala da mogu da se kupe i cuvene kiosk virsle za njih. Nisu mi dali da slavim kuci otpr do srednje. Jedan pokusaj su mi minirali.

8. Kecelje sizofreno cas roditeljski uciteljca prica zasto treba, cas zasto ne. Isto i za uplacivanje uzine. Imala sam neke kragnice heklanu i obicnu belu na drikere i jednom vezenu strumpfetu. Trazila od bake.

9. Mapet bebe je bio i stripic

Iii nervira me Stevanova beleznica sto hvata na sentimentalnost. I sto moze da se detaljno rasprica, a ima ko da ga slusa. Msm ljubomorna sam malo. A ima i drugih tih nostalgija sajtova i mesta. Najvise mi podsvest reaguje na fotke predmeta, spice...kao da je bilo i davno i skoro. Kao da samo malo treba da se skine sloj prasine. I dalje je u glavi, ali nisam ga skoro primetila. Zbunjuje me to.
 
2.Imala i imam Saru Kej. Pisala sam i simpatiju. Ali jedini popunjen album su mi bili Strumpfovi. I brat listao na nosi i pocepao. Imali smo dva. Naravno ja sam popunila, on bio mali. I naravno pocepao popunjen.

Imale smo sestra i ja dva albuma sa Štrumpfovima. Nismo lepile Štrumpfetu, ali jesmo postere iz časopisa Bravo, Huper..

Pravile smo i leksikone i tu je bilo i pitanja o simpatiji.. Te sveske su šetale po razredu.

Imali smo i sjajnu pirateriju u video klubu.

Isto. Na početku smo uzimali po 6-7, nekad i 10 filmova.

Tek kasnije je stigao "kućni bioskop".

.Zimski bioskop i film nedeljom. Indeksovo radio pozoriste nedeljom u jedan. Posle Radio pingvin..

I leti "Noćni program". U noćnom programu TV Sarajevo je emitovalo seriju "Povratak u Idn".

Sestra je dobila neku nagradu preko Radio Pingvina..više se ne sećam koja je bila nagrada, ali se sećam da smo išle da preuzmemo nagradu.
Imali su prostorije radija na Novom Beogradu.

Nedeljom sam slušala emisiju "Vanilice" na B92.

***
Minjone i ušećereni lešnik moj tata je kupovao u samoposluzi na Cvetnom trgu. Obično su tu mama i on išli u veću kupovinu, ali voće, povrće i sir, kajmak su se kupovali na Kalenić pijaci.

A danas voće i povrće uglavnom kupujem u Maksiju, ne idem često na pijacu.

****

Nostalgično se sećam tih godina. I uvek se setim lepih trenutaka, dana, godina.

Kao tinejdžerka sam bila ludo zaljubljena u Tifu, tada je pevao u "Dugmetu".

Danas sam sa njegovom ženom dugogodišnja prijateljica na Fejsu. I viđale smo se kad god je dolazila u Beograd.
 
Bravo je kod mene drzala knjizara u Jovanovoj i to onako gomile brojeva, pa je moglo da se bira. O's slicice, tetovaze, foto roman ili manje brace Bross. Skupi su bili, divno je mirisao na stampu. Rec nemackog nisam znala. A birkala sam i kupovala kada sam bezala sa casova engleskog sa Instituta, bouze.

Nasa pijaca prvo je bila mala kod buduceg Alonsa, na platou te zgrade. Pa onda Bajlon. Prilicno me frustralo kad idem. Sa mm mi bio naj Kalenic, smarala se i presla na sekund hend, nikad od mene prakticna osoba. Sad opet dosadni Bajlon.

Da li se mozda secas Cao casopisa, nase verzije za tinejdzere, los papir, dobre teme i ok posteri. Obozavala sam.
Zabavnik naravno. I razne druge kiosk gluposti. Cak sam lovila i auto casopise zbog to malo Ayrtona Senne sto je stizalo do nas, bio mi ceo zid sa njim.

Jaoj tvoja sestra je vrv dobila knjigu grafita ili tako nesto. Da li ste upoznale Darka Kocjana? Ja sam tad bas zelela.
 
Bravo je kod mene drzala knjizara u Jovanovoj i to onako gomile brojeva, pa je moglo da se bira. O's slicice, tetovaze, foto roman ili manje brace Bross. Skupi su bili, divno je mirisao na stampu. Rec nemackog nisam znala. A birkala sam i kupovala kada sam bezala sa casova engleskog sa Instituta, bouze.

Nasa pijaca prvo je bila mala kod buduceg Alonsa, na platou te zgrade. Pa onda Bajlon. Prilicno me frustralo kad idem. Sa mm mi bio naj Kalenic, smarala se i presla na sekund hend, nikad od mene prakticna osoba. Sad opet dosadni Bajlon.

Da li se mozda secas Cao casopisa, nase verzije za tinejdzere, los papir, dobre teme i ok posteri. Obozavala sam.
Zabavnik naravno. I razne druge kiosk gluposti. Cak sam lovila i auto casopise zbog to malo Ayrtona Senne sto je stizalo do nas, bio mi ceo zid sa njim.

Jaoj tvoja sestra je vrv dobila knjigu grafita ili tako nesto. Da li ste upoznale Darka Kocjana? Ja sam tad bas zelela.

Bravo je bio baš skup. Dobijale smo Bravo od kućnih prijatelja koji žive u Nemačkoj. I tata je par puta išao poslovno u Nemačku, Bravo je bio prvi na spisku za kupovinu.
Miris je bio fantastičan. Nisam znala nemački, ali to nije bilo važno.

Do pre sedam godina živela sam na Voždovcu. Ne mogu da se setim koje godine je banjička pijaca počela sa radom..
Deda je tradicionalno išao na Kalenić, kada je otvorena pijaca na Banjici išao je i tu, ali je više voleo Kalenić.

Redovno sam kupovala Ćao, bio je zanimljiv. Ćao je imao rubriku " da se dopisujemo", parafraziram naslov, ne sećam se. Ali znam da smo se sestra i ja dopisivale sa nekim devojčicama koje su stavile oglas da hoće da se dopisuju.

Ne mogu da se setim da li smo upoznale Darka Kocijana. Ne sećam se ni koga smo upoznale na Studiju B, jednom smo bile gošće emisije "Fontana želja"

Stvarno je davno bilo.

Kupovale smo i "Politikin zabavnik" i "Mikijev zabavnik" i "Mikijev almanah".

Danas ponekad kupim "Politikin zabavnik".

Hahha, Dzudi - gospodjo Tifinice, ja sam prva videla vaseg muza i tacka.

Kako i gde? Ja nikada nisam upoznala Tifu, samo sam pričala telefonom sa njim.:(

Kada sam odrasla, od nekoga iz Tifa benda, dobila sam mejl adresu njegove žene. Počele smo da se dopisujemo, i kasnije smo se družile, kad god bi došla u Beograd.
Mislim da sada žive na relaciji Beograd-Sarajevo ( Tifa, njegova žena i njihova ćerka ).

Njegova žena mi je nudila da me upozna sa njim, ali sam ja, i posle toliko godina, osećala neki ćudan strah..ne znam zbog čega. :lol:

****

Da li se sećaš da je u "Beograđanki" na odeljenju ploča i kaseta, bila promocija jednog albuma Crvene jabuke?

Sa tim bendom sam se upoznala i išla sam na njihov koncert sa najboljom drugaricom koja je bila zaljubljena u bubnjara.

***

Definitivno, ta neka stara vremena su bila lepša, možda jer smo svi bili mlađi..Možda jer nam politika nije bila važna. Ili što smo bili opušteni kada su finansije u pitanju..ne znam.

Jedino znam da smo lepo živeli bez interneta. Leti se išlo na bazen i na more. Po povratku, do početka školske godine, igrali smo se sa decom iz komšiluka..bilo nas je dosta.

I leti i zimi, uvek je bilo društva za remi, jamb, za Monopol.

Ni sestru ni mene nije zanimao prvi računar- Komodor 64, nismo imale želju da ga imamo. Igrale smo neke igrice kada smo išle kod tetke i teče.
Brat je imao taj kompjuter.

Život u tom prošlom veku bio je potpuno drugačiji od ovog vremena u kome živimo.

Kada je moj sestrić imao 12-13 godina bio je zapanjen kada smo sestra i ja jednom spomenule vokmen. Tada smo morale da mu ispričamo između ostalog i za video plejer, i ništa mu nije bilo jasno. 🙂 Nije verovao da nam nije bilo dosadno bez mobilnog, tableta, laptopa...
 
Sada, kada je mirno ovde, da napišem ponešto o prošlom veku.

1. Kada smo moja generacija i ja bili deca, nije bilo igraonica. Igrali smo se u dvorištima ( kod mene u kraju tada nije bilo zgrada, bile su kuće ).

2. Imala sam album sa sličicama Sare Kej.

3. Pejdžer je bio statusni simbol biznismena, poneke javne ličnosti, a imali su ih i političari, valjda..

4. Imali smo gramofone i slušali ploče. Imali smo i kasete i snimali pesme sa Studija B ( emisija " Fontana želja" )

5. Imali smo i vokmene.

5. Išli smo u prave bioskope. Tada nije bilo tržnih centara ( tek su se zidali polako ).

6. Čekali smo u redu da bismo ušli, u tek otvoreni Mek na Slaviji.

7. Za rođendane se kupovala torta kod "Zlate", pravili su se sendviči i pili Fruktalovi sokovi..ali je bilo i flaširane "Koka Kole" i " Jupija."

" Jupi je bio preteča današnje "Fante".

8. Nosili smo plave kecelje u osnovnoj školi.

9. Bilo je dva TV kanala, a kada je sa radom počeo "Treći kanal" svi smo ga gledali, pa komentarisali emisije.

10. Gledali smo Mapet šou, ulicu Sezam, vesterne..Dinastiju..

I TV reklame su bile odlične



tada je bilo tkz robnih kuća i onda u istima je postojala ona rotirajuća vešalica za gardarobu Dzudić znaš na kakvu mislim? 😅 koncept pejdzera je bio abstraktan ne znam jeli ikome završavao posao i koliko se koristio? 😁 fora je bila da sa fiksnog pozoveš odredjeni servis izdihtiraš poruku i onda ta poruka dodje na pejdzeru u pisanoj formi 😁 jupi daa pa onda žvakaće gume čunga lunga 😁
 
Definitivno, ta neka stara vremena su bila lepša, možda jer smo svi bili mlađi..Možda jer nam politika nije bila važna. Ili što smo bili opušteni kada su finansije u pitanju..ne znam.

Jedino znam da smo lepo živeli bez interneta. Leti se išlo na bazen i na more. Po povratku, do početka školske godine, igrali smo se sa decom iz komšiluka..bilo nas je dosta.

I leti i zimi, uvek je bilo društva za remi, jamb, za Monopol.

Ni sestru ni mene nije zanimao prvi računar- Komodor 64, nismo imale želju da ga imamo. Igrale smo neke igrice kada smo išle kod tetke i teče.
Brat je imao taj kompjuter.

Život u tom prošlom veku bio je potpuno drugačiji od ovog vremena u kome živimo.

Kada je moj sestrić imao 12-13 godina bio je zapanjen kada smo sestra i ja jednom spomenule vokmen. Tada smo morale da mu ispričamo između ostalog i za video plejer, i ništa mu nije bilo jasno. 🙂 Nije verovao da nam nije bilo dosadno bez mobilnog, tableta, laptopa...

fora je za sve ono što ne znaš to nikako ne može da utiče na tebe 😁 kada smo kod igrica tada smo svi mi znali da je grafika u tim igricama bila slaba ali nismo imali drugo pa se to igralo - sada npr ne bi bilo teorije da igram neku igricu iz tog perioda- ali neki ljudi itekako mogu čak i preferiraju te igrice 😅
 
Jutrić, čajić, rakijca, lelemudić

1000045668.jpg
 
Bravo je bio baš skup. Dobijale smo Bravo od kućnih prijatelja koji žive u Nemačkoj. I tata je par puta išao poslovno u Nemačku, Bravo je bio prvi na spisku za kupovinu.
Miris je bio fantastičan. Nisam znala nemački, ali to nije bilo važno.

Do pre sedam godina živela sam na Voždovcu. Ne mogu da se setim koje godine je banjička pijaca počela sa radom..
Deda je tradicionalno išao na Kalenić, kada je otvorena pijaca na Banjici išao je i tu, ali je više voleo Kalenić.

Redovno sam kupovala Ćao, bio je zanimljiv. Ćao je imao rubriku " da se dopisujemo", parafraziram naslov, ne sećam se. Ali znam da smo se sestra i ja dopisivale sa nekim devojčicama koje su stavile oglas da hoće da se dopisuju.

Ne mogu da se setim da li smo upoznale Darka Kocijana. Ne sećam se ni koga smo upoznale na Studiju B, jednom smo bile gošće emisije "Fontana želja"

Stvarno je davno bilo.

Kupovale smo i "Politikin zabavnik" i "Mikijev zabavnik" i "Mikijev almanah".

Danas ponekad kupim "Politikin zabavnik".



Kako i gde? Ja nikada nisam upoznala Tifu, samo sam pričala telefonom sa njim.:(

Kada sam odrasla, od nekoga iz Tifa benda, dobila sam mejl adresu njegove žene. Počele smo da se dopisujemo, i kasnije smo se družile, kad god bi došla u Beograd.
Mislim da sada žive na relaciji Beograd-Sarajevo ( Tifa, njegova žena i njihova ćerka ).

Njegova žena mi je nudila da me upozna sa njim, ali sam ja, i posle toliko godina, osećala neki ćudan strah..ne znam zbog čega. :lol:

****

Da li se sećaš da je u "Beograđanki" na odeljenju ploča i kaseta, bila promocija jednog albuma Crvene jabuke?

Sa tim bendom sam se upoznala i išla sam na njihov koncert sa najboljom drugaricom koja je bila zaljubljena u bubnjara.

***

Definitivno, ta neka stara vremena su bila lepša, možda jer smo svi bili mlađi..Možda jer nam politika nije bila važna. Ili što smo bili opušteni kada su finansije u pitanju..ne znam.

Jedino znam da smo lepo živeli bez interneta. Leti se išlo na bazen i na more. Po povratku, do početka školske godine, igrali smo se sa decom iz komšiluka..bilo nas je dosta.

I leti i zimi, uvek je bilo društva za remi, jamb, za Monopol.

Ni sestru ni mene nije zanimao prvi računar- Komodor 64, nismo imale želju da ga imamo. Igrale smo neke igrice kada smo išle kod tetke i teče.
Brat je imao taj kompjuter.

Život u tom prošlom veku bio je potpuno drugačiji od ovog vremena u kome živimo.

Kada je moj sestrić imao 12-13 godina bio je zapanjen kada smo sestra i ja jednom spomenule vokmen. Tada smo morale da mu ispričamo između ostalog i za video plejer, i ništa mu nije bilo jasno. 🙂 Nije verovao da nam nije bilo dosadno bez mobilnog, tableta, laptopa...
Ne, ne, salila sam se da to ti kazes Tifinoj zeni..posto si u njega bila klinacki zacopana.

Da promenilo se mozda vise nego sto zaista kontamo.


Dakle dobro jutro svima.
 
Zabavnik 90tih imao mnogo jake stripove u sreduni. Modesti Blejz, Rip Kirbi, Džeremaja, Rin Tin Tin.

Jedva sam čekao svaki novi broj najviše zbog stripa i kad su delili termopreslikače za majice
Ја налепио Лејкерсе и Атланту. Мисам имао више чисто белих мајица! :mrgreen:

А ово сам јуче објавио на теми са стрипом.

1000005151.jpg
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top