Pobednik79
Aktivan član
- Poruka
- 1.207
HvalaBude u Štrandu,al moraš poraniti..

Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
HvalaBude u Štrandu,al moraš poraniti..
Soriška.Hvala, mada nisam iz NS.
1. Jedino drvo na koje sam se ikad popela samostalno bila je tresnja sa zgodno niskim racvanjem. Osecala sam se kao car. To je ujedno bilo i jedino moje kobejagi selo. Msm gradic vise, ali bila je kuca. Ali su je posle bake i deke ladno prodali ni za sta i to vise ne postoji, tu je sad neka zgrada koju tesko mogu da pogledam. I sticajem okolnosti sam cula i zenu koja sad tu zivi. I cak je poznavala moje baku i deku.Sada, kada je mirno ovde, da napišem ponešto o prošlom veku.
1. Kada smo moja generacija i ja bili deca, nije bilo igraonica. Igrali smo se u dvorištima ( kod mene u kraju tada nije bilo zgrada, bile su kuće ).
2. Imala sam album sa sličicama Sare Kej.
3. Pejdžer je bio statusni simbol biznismena, poneke javne ličnosti, a imali su ih i političari, valjda..
4. Imali smo gramofone i slušali ploče. Imali smo i kasete i snimali pesme sa Studija B ( emisija " Fontana želja" )
5. Imali smo i vokmene.
5. Išli smo u prave bioskope. Tada nije bilo tržnih centara ( tek su se zidali polako ).
6. Čekali smo u redu da bismo ušli, u tek otvoreni Mek na Slaviji.
7. Za rođendane se kupovala torta kod "Zlate", pravili su se sendviči i pili Fruktalovi sokovi..ali je bilo i flaširane "Koka Kole" i " Jupija."
" Jupi je bio preteča današnje "Fante".
8. Nosili smo plave kecelje u osnovnoj školi.
9. Bilo je dva TV kanala, a kada je sa radom počeo "Treći kanal" svi smo ga gledali, pa komentarisali emisije.
10. Gledali smo Mapet šou, ulicu Sezam, vesterne..Dinastiju..
I TV reklame su bile odlične
2.Imala i imam Saru Kej. Pisala sam i simpatiju. Ali jedini popunjen album su mi bili Strumpfovi. I brat listao na nosi i pocepao. Imali smo dva. Naravno ja sam popunila, on bio mali. I naravno pocepao popunjen.
Imali smo i sjajnu pirateriju u video klubu.
.Zimski bioskop i film nedeljom. Indeksovo radio pozoriste nedeljom u jedan. Posle Radio pingvin..
Bravo je kod mene drzala knjizara u Jovanovoj i to onako gomile brojeva, pa je moglo da se bira. O's slicice, tetovaze, foto roman ili manje brace Bross. Skupi su bili, divno je mirisao na stampu. Rec nemackog nisam znala. A birkala sam i kupovala kada sam bezala sa casova engleskog sa Instituta, bouze.
Nasa pijaca prvo je bila mala kod buduceg Alonsa, na platou te zgrade. Pa onda Bajlon. Prilicno me frustralo kad idem. Sa mm mi bio naj Kalenic, smarala se i presla na sekund hend, nikad od mene prakticna osoba. Sad opet dosadni Bajlon.
Da li se mozda secas Cao casopisa, nase verzije za tinejdzere, los papir, dobre teme i ok posteri. Obozavala sam.
Zabavnik naravno. I razne druge kiosk gluposti. Cak sam lovila i auto casopise zbog to malo Ayrtona Senne sto je stizalo do nas, bio mi ceo zid sa njim.
Jaoj tvoja sestra je vrv dobila knjigu grafita ili tako nesto. Da li ste upoznale Darka Kocjana? Ja sam tad bas zelela.
Hahha, Dzudi - gospodjo Tifinice, ja sam prva videla vaseg muza i tacka.
Sada, kada je mirno ovde, da napišem ponešto o prošlom veku.
1. Kada smo moja generacija i ja bili deca, nije bilo igraonica. Igrali smo se u dvorištima ( kod mene u kraju tada nije bilo zgrada, bile su kuće ).
2. Imala sam album sa sličicama Sare Kej.
3. Pejdžer je bio statusni simbol biznismena, poneke javne ličnosti, a imali su ih i političari, valjda..
4. Imali smo gramofone i slušali ploče. Imali smo i kasete i snimali pesme sa Studija B ( emisija " Fontana želja" )
5. Imali smo i vokmene.
5. Išli smo u prave bioskope. Tada nije bilo tržnih centara ( tek su se zidali polako ).
6. Čekali smo u redu da bismo ušli, u tek otvoreni Mek na Slaviji.
7. Za rođendane se kupovala torta kod "Zlate", pravili su se sendviči i pili Fruktalovi sokovi..ali je bilo i flaširane "Koka Kole" i " Jupija."
" Jupi je bio preteča današnje "Fante".
8. Nosili smo plave kecelje u osnovnoj školi.
9. Bilo je dva TV kanala, a kada je sa radom počeo "Treći kanal" svi smo ga gledali, pa komentarisali emisije.
10. Gledali smo Mapet šou, ulicu Sezam, vesterne..Dinastiju..
I TV reklame su bile odlične
Definitivno, ta neka stara vremena su bila lepša, možda jer smo svi bili mlađi..Možda jer nam politika nije bila važna. Ili što smo bili opušteni kada su finansije u pitanju..ne znam.
Jedino znam da smo lepo živeli bez interneta. Leti se išlo na bazen i na more. Po povratku, do početka školske godine, igrali smo se sa decom iz komšiluka..bilo nas je dosta.
I leti i zimi, uvek je bilo društva za remi, jamb, za Monopol.
Ni sestru ni mene nije zanimao prvi računar- Komodor 64, nismo imale želju da ga imamo. Igrale smo neke igrice kada smo išle kod tetke i teče.
Brat je imao taj kompjuter.
Život u tom prošlom veku bio je potpuno drugačiji od ovog vremena u kome živimo.
Kada je moj sestrić imao 12-13 godina bio je zapanjen kada smo sestra i ja jednom spomenule vokmen. Tada smo morale da mu ispričamo između ostalog i za video plejer, i ništa mu nije bilo jasno.Nije verovao da nam nije bilo dosadno bez mobilnog, tableta, laptopa...
Ne, ne, salila sam se da to ti kazes Tifinoj zeni..posto si u njega bila klinacki zacopana.Bravo je bio baš skup. Dobijale smo Bravo od kućnih prijatelja koji žive u Nemačkoj. I tata je par puta išao poslovno u Nemačku, Bravo je bio prvi na spisku za kupovinu.
Miris je bio fantastičan. Nisam znala nemački, ali to nije bilo važno.
Do pre sedam godina živela sam na Voždovcu. Ne mogu da se setim koje godine je banjička pijaca počela sa radom..
Deda je tradicionalno išao na Kalenić, kada je otvorena pijaca na Banjici išao je i tu, ali je više voleo Kalenić.
Redovno sam kupovala Ćao, bio je zanimljiv. Ćao je imao rubriku " da se dopisujemo", parafraziram naslov, ne sećam se. Ali znam da smo se sestra i ja dopisivale sa nekim devojčicama koje su stavile oglas da hoće da se dopisuju.
Ne mogu da se setim da li smo upoznale Darka Kocijana. Ne sećam se ni koga smo upoznale na Studiju B, jednom smo bile gošće emisije "Fontana želja"
Stvarno je davno bilo.
Kupovale smo i "Politikin zabavnik" i "Mikijev zabavnik" i "Mikijev almanah".
Danas ponekad kupim "Politikin zabavnik".
Kako i gde? Ja nikada nisam upoznala Tifu, samo sam pričala telefonom sa njim.
Kada sam odrasla, od nekoga iz Tifa benda, dobila sam mejl adresu njegove žene. Počele smo da se dopisujemo, i kasnije smo se družile, kad god bi došla u Beograd.
Mislim da sada žive na relaciji Beograd-Sarajevo ( Tifa, njegova žena i njihova ćerka ).
Njegova žena mi je nudila da me upozna sa njim, ali sam ja, i posle toliko godina, osećala neki ćudan strah..ne znam zbog čega.
****
Da li se sećaš da je u "Beograđanki" na odeljenju ploča i kaseta, bila promocija jednog albuma Crvene jabuke?
Sa tim bendom sam se upoznala i išla sam na njihov koncert sa najboljom drugaricom koja je bila zaljubljena u bubnjara.
***
Definitivno, ta neka stara vremena su bila lepša, možda jer smo svi bili mlađi..Možda jer nam politika nije bila važna. Ili što smo bili opušteni kada su finansije u pitanju..ne znam.
Jedino znam da smo lepo živeli bez interneta. Leti se išlo na bazen i na more. Po povratku, do početka školske godine, igrali smo se sa decom iz komšiluka..bilo nas je dosta.
I leti i zimi, uvek je bilo društva za remi, jamb, za Monopol.
Ni sestru ni mene nije zanimao prvi računar- Komodor 64, nismo imale želju da ga imamo. Igrale smo neke igrice kada smo išle kod tetke i teče.
Brat je imao taj kompjuter.
Život u tom prošlom veku bio je potpuno drugačiji od ovog vremena u kome živimo.
Kada je moj sestrić imao 12-13 godina bio je zapanjen kada smo sestra i ja jednom spomenule vokmen. Tada smo morale da mu ispričamo između ostalog i za video plejer, i ništa mu nije bilo jasno.Nije verovao da nam nije bilo dosadno bez mobilnog, tableta, laptopa...
Ја налепио Лејкерсе и Атланту. Мисам имао више чисто белих мајица!Zabavnik 90tih imao mnogo jake stripove u sreduni. Modesti Blejz, Rip Kirbi, Džeremaja, Rin Tin Tin.
Jedva sam čekao svaki novi broj najviše zbog stripa i kad su delili termopreslikače za majice