Kafić Priče iz prošlog veka

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Cool Down Golden Girls GIF
girl-alyssa-milano.gif
 

Gledamo otac i ja prenos, nerviramo se. Kada Spanac ubacuje onu frljotku u kos na 10 sec pre kraja, meni puca film i otrcim u drugu sobu sa suzama u ocima i tugom. Par sekundi posle ulece otac i skace od radosti govoreci da smo pobedili, ja nastavljam da placem i ne verujem mu govorim mu da me laze kako bi me utesio. Onda kada sam se vratio i uverio da smo pobedili, nastavio sam da placem od srece, a bogami i cale je pustio suze radosnice...

Кад сам са 16 први пут украо ћалету кола ...

Нисам знао да се квачило пушта лагано,
то су били стартови !

Сунце ти моловано :hahaha::hahaha::hahaha:
Mladji brat mog skolskog isto tako ukrao kola njegovog oca sa 14 god i pokusao da vozi... Niko nije video kako mu je uspelo da jugica na ravnoj povrsini utabanog zemljanog puta okrene na krov :eek:, tek drug, ja i jos neka ekipa smo morali da obrcemo kola i da ga uplakanog vadimo iz istih...:lol:
 
Ajde da malo uozbiljim pricu on topic.

Bio sam u sedmom razredu kada me je krajem tog stravicnog decembra 1993. drugarica iz odeljenja pozvala na kucnu sedeljku povodom njenog rodjendana (mislim da je to bila jedna od poslednjih na koju sam uopste i isao, jer smo taman bili na razmedji izmedju klinaca koji prave rodjendanske zurke kuci pod nadzorom roditelja i buntovnih tinejdzera koji hoce da sami izlaze po kaficima).
Ja naravno prihvatio, ali uopste nisam razmisljao sta da joj odnesem kao poklon. Kao i svi drugi, moji su odavno vec bili oglodali i poslednje ostatke devizne ustedjevine, gotov novac je odavno izgubio svaku vrednost, ako je neceg i bilo da se kupi po radnjama (a nije) sve se bilo placalo cekovima. Kud cu, sta cu, posle rasprava sa roditeljima, svadje i plakanja, ja njoj na kraju za rodjendan odnesem nekakav postanski albumcic sa nesto postanskih markica... :roll::(:rumenko: prvo sam mislio da ce da me pojede blam, ali posle vidim da su i drugi donosili kojekakve gluposti (bezvezne knjige poezije ili o prvom maju i slicno, videlo se da smo svi vadili da donesemo ono sto nam ne treba). Stos je u tome sto su u tom albumcicu izmedju ostalih bile i neke markice sa prostora RS i RSK koje su mi u ono vreme donosili rodjaci, a za koje sam naknadno utvrdio da danas imaju nezanemarljivu vrednost od mozda i celih stotinak evra na filatelistickom trzistu. Tu devojku mislim da nisam video preko 20 i kusur godina (kako sam cuo odavno je u inostranstvu), ali me zivo zanima gde su zavrsile te markice danas i da li je svesna njihove vrednosti ako ih je uopte sacuvala.
Kada sam pročitala "1993. ", "rođendan" i "drugarica" ne znam zašto sam pomislila da je gušter bio za poklon.

 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top