Kafić Pričamo, dakle postojimo...

  • Začetnik teme Začetnik teme Gerda
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Dobro jutro, prohladno i snežno,.. ako se niste naigrali zimskih igrarija, čarolija i mudrolija, možete to još danas (pre podne)...
odlazi zima,.. koprca se,
1677480633105.jpeg
.. ali,.. sve prolazi,.. panta rei.
 
Данима размишљам о храбрости о борби..
Отишао је неко, драг и део мог живота.
И тек сад схватам колико је храбра била, колико се борила од детињства са болешћу. Ипак је успела да роди дете и да дочека да одрасте.
И сад ова предаја... Заправо је била чин храбрости јер би свима била терет, мука, бол још већи.
Не знам, требаће ми још времена.
 
Данима размишљам о храбрости о борби..
Отишао је неко, драг и део мог живота.
И тек сад схватам колико је храбра била, колико се борила од детињства са болешћу. Ипак је успела да роди дете и да дочека да одрасте.
И сад ова предаја... Заправо је била чин храбрости јер би свима била терет, мука, бол још већи.
Не знам, требаће ми још времена.
Најузвишенији чин храбрости. Волео бих да је ја имам кад дође моје време.
 
Osnovna ljudska potreba je vezivanje, svako kidanje te veze je bolno, možda nekada i hrabro, za sve što se vežemo iz odredjenog razloga, ustvari volimo i prihvatamo, makar to i mrzeli, jer od ljubavi suprotnost bi trebala biti ravnodušnost, a ne mržnja koja nas i dalje veže.
 
Одавно смо решили однос смрт и ја и немам проблем са одласком.
Уколико умрети значи једноставно нестати, нема нишега, ни среће, ни бола, ни туге баш ништа скоро као нирвана.
Уколико има живота после смрти, биће према заслузи? Ето нове шансе...
Сам одлазак наравно доноси недостајање које боли.. али исто тако боли и недостајање оних који су живи а нису ту..
Оно што мене боли је живот, како је проживљен, колико је тај неко заиста живео.
 
@TUTU хоћу нешто да ти испричам. Могу овде, ипак је ово наше место. 😊

Једна особа ми је испричала своје искуство са посла које је заправо пресек психологије стада код људи.
Та особа је була на руководећем положају са добрим платом и уопште условима за рад.
Радници нису имали добре услове и стално су се жалили међусобно а и руководиоцу. Он је код власника фирме издејствовао више побољшања али већ су и власници постали сумњичави због његовог ангажовања за раднике па је договорен скуп управе и запослених да се чују сви проблеми и нађе решење.
Погађаш шта се догодило?
Сви су ћутали....
 
Нисам одмах прихватила да јесте тако, да не треба да очекујеш подршку, нити да радиш нешто за добро других, већ због себе. Да пред собом будеш мирне савести да си покушао и дао све од себе.
Ако успут добијеш подршку, добро је.
Ако помериш стање за милиметар, добро је.
Учинио си колико си могао.
Чак и за власт сам променила став. Не бих мењала власт, али би је притиском, отпором, протестом натерала да примењује законе које сама донесе, испуни обећања која сама да.
 
Vlast zatvara one koji vrse pritisak.
Ne sve. Zakatanci najglasnije a ostali se ucute.
Ironija je sto najbiveniji prvi menjaju stranu.
Ko ne poznaje ono sto brani, lako menja strane.
Neko brani istinu, neko interes. Veru ili veceru.
Istina je opasna zena.
 
Dobijes zivot, ne po zasluzi nego po ljubavi,
dobijes poklon,
da bi sebi odabrao stranu,
zlo naspram dobra,
Sad i nikad vise.
Vidis, razlikujes, razumes, granica je jasna.

Onda izaberes pogresno, "da ti ne zamere", "da ne naljutis"... sto je nacelno Dobar kapitulantski pomirljiv nacin,
da izaberes zlo.
Za izabrati dobro je potrebna hrabrost, a za izabrati pogresno potrebna je predaja.
 
Idealima se ograničava život, onakav kakav jeste, gde ne postoji dobro ili loše, gde su sva sredstva dozvoljena, igre bez granica.
Ideal može biti "loše" i "dobro" ili nešto treće, a svaka borba za odredjen ideal i odustajanje može biti definisano kao hrabrost i obrnuto.
Hrabre imamo i na strani agresora, i na strani onih koji se brane, isto tako i one koji odustaju...
Tako da izbor ideala npr. "dobro" nije posledica hrabrosti već jednostavno volje, dok je "pogrešno" definicija onog suprotnog ideala koji jedan drugog smatraju za pogrešan.
Dakle, igra bez granica, gde ideal može biti da se igra košarka, dok je nekome ideal da se igra fudbal, a nekome rukomet, pa koji je sad ideal pogrešan, a koji ne, ko su hrabri, a koji nisu, i koja će se igra igrati na kraju? Za ovo zadnje samo znam, igraće se ona igra, po volji moćnijih...
 
Idealima se ograničava život, onakav kakav jeste,
gde ne postoji dobro ili loše, gde su sva sredstva dozvoljena, igre bez granica.
Sve si ispricao o sebi i o svom sistemu vrednosti.
Ko ne razlikuje dobro od lzla ne budi mu drug.
A ko pokusava da ih izjednaci je makijavelijeva sorta.
samo znam, igraće se ona igra, po volji moćnijih...
...zato sto ces im dozvoliti.
 
Razumem i ne osporavam volju za moc, ona je motor pokretac, zivotna energija.

Ne razumem onoga kome je imperativ da vlada nad boljima od sebe,
i zarad te iluzije pristane da stavi cinove,
odrekne se bogom poklonjene slobodne volje, prava na odluku, izbor.
Odrekne se i sopstvenih misli da bi sluzio onom iznad.
Prestaje da bude, i postaje naoruzana masina sa tasterom "udri"; taster vise ne pritiskaju drugi, nadredjeni, nego on sam, pokusavajuci da se ponizi dabi se dodvorio nadredjenom.

Ko pokusa da bude vlast, pokusava da sakrije sopstveni nedostatak hrabrosti.

Ko pokusa da bude vlast, zavrsice kao ponizni sluga onom iznad.

I brisace vas, ponizavati, vredjati, nadajuci se da ce ih njihov vlasnik nekada pohvaliti,potapsati po vratu ko klinton moniku ili onog...
 
Sve si ispricao o sebi i o svom sistemu vrednosti.
Ko ne razlikuje dobro od lzla ne budi mu drug.
A ko pokusava da ih izjednaci je makijavelijeva sorta.

...zato sto ces im dozvoliti.
Pokušavam svoja uvjerenja da iznesem i pojasnim, u pogledu na cjelovitost objekta koju mislim da vidim.
Ne. Naprotiv možda smo na istoj ili sličnoj strani što se nekih životnih ideala tiče iako su oni možda u dubini mojih shvatanja svi besmisleni, zbog moje spoznaje koju smatram da sam spoznao na pravi način. U komentaru navodim ono što je ispod tih ideala, fundament, tj. na čemu počiva, dakle idem ispod onog što ti navodiš. A to na čemu sve počiva, ne poznaje dobro, zlo, pravdu i nepravdu, to smo mi izmislili, ali s druge strane i priroda nam je podarila osjećaj za sve to, ali je ipak subjektivno, što znači da svako za sebe ima svoj osjećaj i smatranje šta je dobro,šta je pravedno i obrnuto. Ako uzmemo veću grupu ljudi, onda možemo da izvučemo iz većinskih mišljenja i osjećanja neku definiciju dobra, pravde, zla, i to tako uokviriti i uvažiti.
Nadgradnja preko tog osnova je ono o čemu ti pričaš, ono iznad, i ja to pozdravljam, ideal etike, dobrote, morala, i hrabrosti koji je tu definisan, društvo bi trebalo da teži nekom harmoničnom idealu...
Ali, podloga harmonije je haos... i haosu sve teži.
Kada se napravi bilo šta, istog momenta kreće njegovo propadanje, svaka konstrukcija težiće ka destrukciji...
Baš kao i život čovjeka, "iz praha si nastao, u prah ćeš se i pretvoriti"
Ono što sam pre napisao ovde, i što je jako bitno shvatanje je "Ja ne moram" je samo vraćanje na taj osnovni bazični sistem koji prethodi svakoj nadgradnji, i u neku ruku daje moć i mir kada shvatim da ništa ne moram, tj. da budem deo bilo kakvog ideala, dobar, loš, zao, pravedan, nepravedan, ništa ne moram i to je tačno. Ali, opet ako imam neki cilj, već sam sebe ograničio da nešto moram, trebam... ali i izbor može biti uglavnom kakav god ja hoću i tu je moć, ne moram da izaberem samo "dobro".
Nadgradnja o kojoj govoriš, ili taj ideal dobra, je samo jedna od mnogih aplikacija u sistemu kompjutera, gde se mogu izmisliti stotine aplikacija i pravila koja samo u toj aplikaciji važe, ne u bazičnom operativnom sistemu! Operativni sistem kompjutera dozvoljava upotrebu korisnih aplikacija, ali i destruktivnih virusa, bagova itd. dakle dobro i loše, operativni sistem ne poznaje dobre i loše programe, za njega su to samo programi, a antivirus vidi virus kao loše, i bori se protiv njega, ali i antivirus je za virusa neprijatelj, ideali su im različiti, obostrano dobri i loši ali samo u okviru svojih shvatanja, ne u shvatanju sistema.
Život, postojanje, isto tako funkcioniše, sve nadgradnje su samo nadgradnje za život bez epiteta lošeg, dobrog, pravednog ili nepravednog... igre bez granica.
 
Razumem i ne osporavam volju za moc, ona je motor pokretac, zivotna energija.

Ne razumem onoga kome je imperativ da vlada nad boljima od sebe,
i zarad te iluzije pristane da stavi cinove,
odrekne se bogom poklonjene slobodne volje, prava na odluku, izbor.
Odrekne se i sopstvenih misli da bi sluzio onom iznad.
Prestaje da bude, i postaje naoruzana masina sa tasterom "udri"; taster vise ne pritiskaju drugi, nadredjeni, nego on sam, pokusavajuci da se ponizi dabi se dodvorio nadredjenom.

Ko pokusa da bude vlast, pokusava da sakrije sopstveni nedostatak hrabrosti.

Ko pokusa da bude vlast, zavrsice kao ponizni sluga onom iznad.

I brisace vas, ponizavati, vredjati, nadajuci se da ce ih njihov vlasnik nekada pohvaliti,potapsati po vratu ko klinton moniku ili onog...

Kritika pojma vlast...pa hajde da kritikujemo...:lol:
Danas postoji teznja da se uspostavi sveobuhvatni pravedni sistem vladanja i upravljanja
bilo kojom sferom bivstvovanja a sa druge strane imamo konstantan otpor toj tendenciji...i more kritike,
kritike, kritike...
Sta je kritika?
Koliko je kritika produktivna, izvrsna?
Da li je kritika samo pasivni pokretac promena?
Ko je onaj ko treba da sprovede promene?
...ne zaboravi da je "vlast" i roditelj u okviru svoje porodice i profesor u okviru ucionice
i najstariji vuk u okviru copora...
 
...ne zaboravi da je "vlast" i roditelj u okviru svoje porodice i profesor u okviru ucionice
i najstariji vuk u okviru copora...
U kom si ti paklu rasla?

Roditelj nije nikakva Vlast nego zastitnik. Ne vlada nego stiti i hrani.

Profesor nije nikakva Vlast, njegovo je da nudi i predaje znanje. Nije mu posao da vlada nego da daje.

Najstariji vuk je najiskusniji, on ne vlada nego uci mlade gde je opasnost a gde hrana.

Da bi neko postao vlast potrebno je da stalno dokazuje da je ponizan, poslusan i servilan pred onim iznad.
Da dokaze da ne koristi ni razum ni osecaj razlikovanja dobra i zla, nego dresirano izvrsava komande.

Vlast koju ti neko drugi da je uslovljena i pretvara te u poslusnog roba, robota.

Vlast koju sam sebi osvojis je sva tvoja
 
U kom si ti paklu rasla?

Roditelj nije nikakva Vlast nego zastitnik. Ne vlada nego stiti i hrani.

Profesor nije nikakva Vlast, njegovo je da nudi i predaje znanje. Nije mu posao da vlada nego da daje.

Najstariji vuk je najiskusniji, on ne vlada nego uci mlade gde je opasnost a gde hrana.

Da bi neko postao vlast potrebno je da stalno dokazuje da je ponizan, poslusan i servilan pred onim iznad.
Da dokaze da ne koristi ni razum ni osecaj razlikovanja dobra i zla, nego dresirano izvrsava komande.

Vlast koju ti neko drugi da je uslovljena i pretvara te u poslusnog roba, robota.

Vlast koju sam sebi osvojis je sva tvoja

..pa dobro, ja rasla u paklu, ti u raju..nekom je zivot majka nekom maceha, ebiga...:lol:
Svesno ignorises znake navoda...:)

Ali..

Koja je uloga "vlasti" po tvom misljenju, vlast ima ulogu zastitnika ili?
 

Back
Top