Q. in perpetuum hibernum

Stara legenda
Poruka
88.244

Preminuo prof. dr Srboljub Živanović, jedan od najistaknutijih istraživača genocida u NDH​

Posle kraće bolesti, prof dr. Srboljub Živanović, jedan od najistaknutijih istraživača genocida nad Srbima, Jevrejima i Romima za vreme Drugog svetskog rata na prostoru NDH, preminuo je u ponedeljak u Londonu.

Rođen je 1933. godine u porodici željezničkog činovnika u Sarajevu. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Beogradu 1959. godine kao jedan od najboljih studenata. Godine 1964. postao je jedan od najmlađih doktora nauka u SFR Jugoslaviji.

Србољуб Живановић


Svoju profesionalnu karijeru posvetio je anatomiji, paleopatologiji i bioantropologiji, navodi RTRS. Njegova otkrića iz oblasti anatomije uvrštena se u čuvenu Grejovu Anatomiju 1973. godine.

Neumorno se zalagao za utvrđivanje činjenica vezanih za genocid počinjen nad Srbima, Jevrejima i Romima za vreme Drugog svetskog rata na prostoru Nezavisne Države Hrvatske.

Nagradu "Rastko Petrović" dobio je za knjigu Jasenovac, a nosilac je i memorijalnih plaketa i nagrada udruženja preživele dece logoraša Jasenovca iz Srbije i Republike Srpske.
Suosnivač je Fondacije za sećanje na Jasenovac i Holokaust sa sedištem u Londonu, kao i Predsednik Komisije za istraživanje istine o Jasenovcu, čiju je Deklaraciju o genocidu nad Srbima, Jevrejima i Romima u NDH usvojila Narodna Skupština RS 2015. godine.

Izabran je za redovnog člana Kraljevskog Antropološkog Društva Velike Britanije (Royal Anthropological Society of Great Britain), kao i za člana Kraljevskog Medicinskog Društva (Royal Society of Medicine).

Bio je član mnogobrojnih međunarodnih stručnih udruženja, kao i član Međunarodne Slovenske Akademije nauka, kulture, obrazovanja i umetnosti, te Akademije nauka Republike Srpske.

Najveći deo svog radnog veka proveo je kao redovni profesor na jednom od najstarijih medicinskih fakulteta na svetu, Sveti Bartolomej na Univerzitetu u Londonu (Barts and the London School of Medicine and Dentistry, University of London).

Bio je gostujući profesor na nekoliko univerziteta u svetu, ukuljučujući Univerzitet u Oksfordu, kao i univerzitete u Srbiji, BiH, Ugandi, Zimbabveu i Papui Novoj Gvineji.
Autor je preko 30 knjiga od kojih je knjiga "Bolesti drevnih ljudi" postala priručnik iz oblasti bioantropologije širom sveta.

Objavio je preko 150 naučnih radova u stručnim i akademskim časopisima, uključujući i čuveni žurnal Nature sa radom o Đerdapskim skeletnim serijama.
Za svoj rad odlikovan je mnogim domaćim i međunarodnim nagradama.

Za životno delo u unapređivanju nauke u polju medicine odlikovan je prestižnom Markizovom nagradom "Ko je ko u svetu 2020. godine."

Blaženopočivši Patrijarh srpski German, odlikovao ga je Ordenom Sv. Save za antropološka ispitivanja u Manastiru Koporin (mošti Sv. Despota Stefana Lazarevića).
Sahrana će se obaviti na pravoslavnom groblju u Londonu, a komemoracije će se održati u Banjaluci, Beogradu i Londonu. Datumi će biti naknadno objavljeni.

https://www.rts.rs/lat/vesti/drustv...jistaknutijih-istrazivaca-genocida-u-ndh.html

-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Sad primetih da je umro početkom godine Srboljub Živanović. Ne bi bilo zgoreg otvoriti jednu temu da se porazgovara o životu ovog čoveka i njegovom doprinosu.
 

Preminuo prof. dr Srboljub Živanović, jedan od najistaknutijih istraživača genocida u NDH​

Posle kraće bolesti, prof dr. Srboljub Živanović, jedan od najistaknutijih istraživača genocida nad Srbima, Jevrejima i Romima za vreme Drugog svetskog rata na prostoru NDH, preminuo je u ponedeljak u Londonu.

Rođen je 1933. godine u porodici željezničkog činovnika u Sarajevu. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Beogradu 1959. godine kao jedan od najboljih studenata. Godine 1964. postao je jedan od najmlađih doktora nauka u SFR Jugoslaviji.

Србољуб Живановић


Svoju profesionalnu karijeru posvetio je anatomiji, paleopatologiji i bioantropologiji, navodi RTRS. Njegova otkrića iz oblasti anatomije uvrštena se u čuvenu Grejovu Anatomiju 1973. godine.

Neumorno se zalagao za utvrđivanje činjenica vezanih za genocid počinjen nad Srbima, Jevrejima i Romima za vreme Drugog svetskog rata na prostoru Nezavisne Države Hrvatske.

Nagradu "Rastko Petrović" dobio je za knjigu Jasenovac, a nosilac je i memorijalnih plaketa i nagrada udruženja preživele dece logoraša Jasenovca iz Srbije i Republike Srpske.
Suosnivač je Fondacije za sećanje na Jasenovac i Holokaust sa sedištem u Londonu, kao i Predsednik Komisije za istraživanje istine o Jasenovcu, čiju je Deklaraciju o genocidu nad Srbima, Jevrejima i Romima u NDH usvojila Narodna Skupština RS 2015. godine.

Izabran je za redovnog člana Kraljevskog Antropološkog Društva Velike Britanije (Royal Anthropological Society of Great Britain), kao i za člana Kraljevskog Medicinskog Društva (Royal Society of Medicine).

Bio je član mnogobrojnih međunarodnih stručnih udruženja, kao i član Međunarodne Slovenske Akademije nauka, kulture, obrazovanja i umetnosti, te Akademije nauka Republike Srpske.

Najveći deo svog radnog veka proveo je kao redovni profesor na jednom od najstarijih medicinskih fakulteta na svetu, Sveti Bartolomej na Univerzitetu u Londonu (Barts and the London School of Medicine and Dentistry, University of London).

Bio je gostujući profesor na nekoliko univerziteta u svetu, ukuljučujući Univerzitet u Oksfordu, kao i univerzitete u Srbiji, BiH, Ugandi, Zimbabveu i Papui Novoj Gvineji.
Autor je preko 30 knjiga od kojih je knjiga "Bolesti drevnih ljudi" postala priručnik iz oblasti bioantropologije širom sveta.

Objavio je preko 150 naučnih radova u stručnim i akademskim časopisima, uključujući i čuveni žurnal Nature sa radom o Đerdapskim skeletnim serijama.
Za svoj rad odlikovan je mnogim domaćim i međunarodnim nagradama.

Za životno delo u unapređivanju nauke u polju medicine odlikovan je prestižnom Markizovom nagradom "Ko je ko u svetu 2020. godine."

Blaženopočivši Patrijarh srpski German, odlikovao ga je Ordenom Sv. Save za antropološka ispitivanja u Manastiru Koporin (mošti Sv. Despota Stefana Lazarevića).
Sahrana će se obaviti na pravoslavnom groblju u Londonu, a komemoracije će se održati u Banjaluci, Beogradu i Londonu. Datumi će biti naknadno objavljeni.

https://www.rts.rs/lat/vesti/drustv...jistaknutijih-istrazivaca-genocida-u-ndh.html

-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Sad primetih da je umro početkom godine Srboljub Živanović. Ne bi bilo zgoreg otvoriti jednu temu da se porazgovara o životu ovog čoveka i njegovom doprinosu.
Међитим толико си напљувао овде човека на форуму да му се кости у гробу окрећу да је био лажовчина и преварант и све оно што си видео кад си се погледао у огледало.
Подсетио си ме овде на Стаљина који је своје непријатеље убијао а после има правио меморандуме , церемонијалне и свечане сахране.

Нека почива у миру Бог да му душу прости али де баш ти да му отвориш читуљу на пдф-у историја.
 
Међитим толико си напљувао овде човека на форуму да му се кости у гробу окрећу да је био лажовчина и преварант и све оно што си видео кад си се погледао у огледало.

Šta međutim?

Sve što sam napisao, napisao sam sa pokrićem. Ne postoji nikakva knjiga koju je njegova supruga poklonila i koja potvrđuje da je Nemačka akademija nauka zvanično odustala od svog ranijeg viđenja; štaviše, Sofije nema ni među donatorima knjiga u NBS. U izveštaju o antropološkim istraživanjima, ne tvrdi se ono što je Živanović tek više od 20 godina kasnije počeo da tvrdi. Govorio je u ime mrtvog čoveka, a žena čiji je kolega bio je rekla otvoreni da sve to što priča o njihovim istraživanjima, samo su njegove izmišljotine.

U publikaciji čiji je Srboljub Živanović urednik, lično, dakle u samoj kojoj je on potpisan i u kojoj je pisao, njegov prijatelj je u članku objavio da on svesno govori stvari koje nisu istina. Dakle, da zna da to nije tačno i da neistine iznosi u javnost. Vladimir Umeljić je lepo to napisao svoju rečima, doslovno; pošto se suočavamo sa minimalizacijom ustaških žrtava, kaže on da je Živanović odlučio da ih preuveličava, odnosno da svesno laže kako bi jednom laži potiirao drugu.

Tako da, šta međutim?
 
Šta međutim?

Sve što sam napisao, napisao sam sa pokrićem. Ne postoji nikakva knjiga koju je njegova supruga poklonila i koja potvrđuje da je Nemačka akademija nauka zvanično odustala od svog ranijeg viđenja; štaviše, Sofije nema ni među donatorima knjiga u NBS. U izveštaju o antropološkim istraživanjima, ne tvrdi se ono što je Živanović tek više od 20 godina kasnije počeo da tvrdi. Govorio je u ime mrtvog čoveka, a žena čiji je kolega bio je rekla otvoreni da sve to što priča o njihovim istraživanjima, samo su njegove izmišljotine.

U publikaciji čiji je Srboljub Živanović urednik, lično, dakle u samoj kojoj je on potpisan i u kojoj je pisao, njegov prijatelj je u članku objavio da on svesno govori stvari koje nisu istina. Dakle, da zna da to nije tačno i da neistine iznosi u javnost. Vladimir Umeljić je lepo to napisao svoju rečima, doslovno; pošto se suočavamo sa minimalizacijom ustaških žrtava, kaže on da je Živanović odlučio da ih preuveličava, odnosno da svesno laže kako bi jednom laži potiirao drugu.

Tako da, šta međutim?
Па шта си онда ово отварао остави другима који су имали поштовања према ономе што је радио за живота.
 
Па шта си онда ово отварао остави другима који су имали поштовања према ономе што је радио за живота.

Za početak, kao što vidiš, njegova je smrt prošla potpuno nezapaženo. Niko to nije uopšte ni učinio, a da nisam ja, verovatno ni ne bi. Tamo da je samo to dovoljno, samo po sebi. Šta nisi otvorio ti?

Njegova je smrt istorijski događaj; nema to veze nikakve sa nekim (ne)poštovanjem. Kao što vidiš, čak sam se i suzdržao da podsetim na sve kontroverzne strane njegove ličnosti; vidim da dotično uopšte nisi primetio, već si štaviše i samoinicijativno dao svoj doprinos da se to na ovu temu uključi.

I, na kraju krajeva, moraš se osloboditi te percepcije crno-belog. Ljudi se ne dele na dobrice i zloće. Kvalitetan doprinos nečemu ni na koji način ne briše štetu koja biva nanesena, niti neki loš čin može da obriše one koji su bili pozitivni. Srboljub Živanović se upisao u aleju velikana, van svake sumnje, ako ostavimo po strani neke stvari koje je počeo da priča kad je jako omatorio. On je dao svoj doprinos razvoju fizičke antropologije u Srbiji, koja je danas čak među najrazvijenijim u Evropi; dao je jednu svoju kapislu koja je doprinela razvoju cele naučne discipline. On je bio nekada veliki autoritet za medicinsku antropologiju; ima nekoliko vrlo kvalitetnih radova, koji čak ni danas nisu zastareli. I među onima je koji su vršili terenska istraživanja na području jasenovačkih logora. Ništa od toga, šta god je drugo (i kasnije ili ne) radio, makar bio i najstrašniji zlotvor na ovom svetu i da se ispostavi da je bio serijski ubica koji je poklao stotinu dece, ni na koji način ne može da obriše rečeno, čime se on upisao u istoriju i postao besmrtna ličnost.
 
Za početak, kao što vidiš, njegova je smrt prošla potpuno nezapaženo. Niko to nije uopšte ni učinio, a da nisam ja, verovatno ni ne bi. Tamo da je samo to dovoljno, samo po sebi. Šta nisi otvorio ti?

Njegova je smrt istorijski događaj; nema to veze nikakve sa nekim (ne)poštovanjem. Kao što vidiš, čak sam se i suzdržao da podsetim na sve kontroverzne strane njegove ličnosti; vidim da dotično uopšte nisi primetio, već si štaviše i samoinicijativno dao svoj doprinos da se to na ovu temu uključi.

I, na kraju krajeva, moraš se osloboditi te percepcije crno-belog. Ljudi se ne dele na dobrice i zloće. Kvalitetan doprinos nečemu ni na koji način ne briše štetu koja biva nanesena, niti neki loš čin može da obriše one koji su bili pozitivni. Srboljub Živanović se upisao u aleju velikana, van svake sumnje, ako ostavimo po strani neke stvari koje je počeo da priča kad je jako omatorio. On je dao svoj doprinos razvoju fizičke antropologije u Srbiji, koja je danas čak među najrazvijenijim u Evropi; dao je jednu svoju kapislu koja je doprinela razvoju cele naučne discipline. On je bio nekada veliki autoritet za medicinsku antropologiju; ima nekoliko vrlo kvalitetnih radova, koji čak ni danas nisu zastareli. I među onima je koji su vršili terenska istraživanja na području jasenovačkih logora. Ništa od toga, šta god je drugo (i kasnije ili ne) radio, makar bio i najstrašniji zlotvor na ovom svetu i da se ispostavi da je bio serijski ubica koji je poklao stotinu dece, ni na koji način ne može da obriše rečeno, čime se on upisao u istoriju i postao besmrtna ličnost.
У реду али ако погледамо еволувију не толико знања колико слободе у писању видимо еволуцију сопствених постова и размишљања и сви смо негде били заведени.
Оно где се ја не слажем кад су хумане науке у питању што се не може човек и његове пре свега етички проступ и дела одвојити од његових писаних дела.
Тако да не бих могао ставити сериске убице и злотворе у хуманисте добре историчаре или филозофе.

Имамо велику кризу морала па је сад све могуће али суштински то гротескно.
 
У реду али ако погледамо еволувију не толико знања колико слободе у писању видимо еволуцију сопствених постова и размишљања и сви смо негде били заведени.
Оно где се ја не слажем кад су хумане науке у питању што се не може човек и његове пре свега етички проступ и дела одвојити од његових писаних дела.
Тако да не бих могао ставити сериске убице и злотворе у хуманисте добре историчаре или филозофе.

Имамо велику кризу морала па је сад све могуће али суштински то гротескно.

Namerno sam upotrebio hiperbolu da bi lakše razumeo. Čovek koji utrči u požar da spasi malo dete koje vrišti i zbog toga ostane sa trajnim ožiljcima po celom telu i npr. bez nekoliko prstiju, a sa druge strane ubije neko tefe u nekom teškom zločinu, nije jedno od te sve stvari. Već oba.

Ti stalno posmatraš stvari crno-belo, pa te tako zanima samo da li je Živanović zločinac ili heroj. Pa ne daj bože da pričamo o negativnim stvarima ako je heroj, to je, eto, (!) staljinistički progon ličnosti, a ako pričamo o pozitivnim stvarima ako je zločinac, opet se vrši tabu tema.

Pretpostavljam da ti je zato i bilo teško da prihvatiš kako je Živanović u jednoj fazi svog života bio dokazani lažov.
 
Namerno sam upotrebio hiperbolu da bi lakše razumeo. Čovek koji utrči u požar da spasi malo dete koje vrišti i zbog toga ostane sa trajnim ožiljcima po celom telu i npr. bez nekoliko prstiju, a sa druge strane ubije neko tefe u nekom teškom zločinu, nije jedno od te sve stvari. Već oba.

Ti stalno posmatraš stvari crno-belo, pa te tako zanima samo da li je Živanović zločinac ili heroj. Pa ne daj bože da pričamo o negativnim stvarima ako je heroj, to je, eto, (!) staljinistički progon ličnosti, a ako pričamo o pozitivnim stvarima ako je zločinac, opet se vrši tabu tema.

Pretpostavljam da ti je zato i bilo teško da prihvatiš kako je Živanović u jednoj fazi svog života bio dokazani lažov.
Није ми тешко да прихватим ништа за Порфирогенита си видео да си погрешио да је превод кукуруз урадио Борис Стојковски и објавио на сајту КЦНС-а а овај је био клеветан за то.

Не мораш све посматрати ни као лажи ко се на млеко опече тај и у јогурт дува. Такав сам и ја.
Што се тиче Србољуба једино ми је превод Мавра Орбина познат и ово горе наведено нисам се бавио његобом делатношћу толико нарочито са Деретићем јер је такав поглед неодржив сем кроз слободна истраживања и алтернативне компарације.
Нисам га никад доживљавао као злонамерног човека.
 
Није ми тешко да прихватим ништа за Порфирогенита си видео да си погрешио да је превод кукуруз урадио Борис Стојковски и објавио на сајту КЦНС-а а овај је био клеветан за то.

Не мораш све посматрати ни као лажи ко се на млеко опече тај и у јогурт дува. Такав сам и ја.
Што се тиче Србољуба једино ми је превод Мавра Орбина познат и ово горе наведено нисам се бавио његобом делатношћу толико нарочито са Деретићем јер је такав поглед неодржив сем кроз слободна истраживања и алтернативне компарације.
Нисам га никад доживљавао као злонамерног човека.

Nigde nisam govorio i nekakvim greškama. Da li treba opet da kažem šta je sam Umeljić kazao? Živanović je iznosio, namerno, preuveličavanja srpskih stradanja od ustaša. Dakle, ne neka greška koja se dogodi, već je bio svestan da cifre koje u javnost iznosi nisu istinite, da izričitom namerom da dve laži potiru jedna drugu i kako će se tako, negde budućnosti i na putu, pronaći istina. Istinu je branio lažima; u smislu, ako Tuđman kaže da je stradalo 10 tisuća, onda ću ja reći da je 1 milion.

Nije to, dakle, nikakva nevina pogreška. To je nešto i što ja najviše organski ne podnosim (i to na prvom mestu); to je prihvatanje da svi lažu i da propaganda postoji na drugoj strani, što znači da je sasvim legitimno i poželjno da se i mi bavimo propagandom i da lažemo, samo u suprotnom smeru. A to je Živanovićeva filozofija bila zadnjih nekoliko decenija.
 
Nigde nisam govorio i nekakvim greškama. Da li treba opet da kažem šta je sam Umeljić kazao? Živanović je iznosio, namerno, preuveličavanja srpskih stradanja od ustaša. Dakle, ne neka greška koja se dogodi, već je bio svestan da cifre koje u javnost iznosi nisu istinite, da izričitom namerom da dve laži potiru jedna drugu i kako će se tako, negde budućnosti i na putu, pronaći istina. Istinu je branio lažima; u smislu, ako Tuđman kaže da je stradalo 10 tisuća, onda ću ja reći da je 1 milion.

Nije to, dakle, nikakva nevina pogreška. To je nešto i što ja najviše organski ne podnosim (i to na prvom mestu); to je prihvatanje da svi lažu i da propaganda postoji na drugoj strani, što znači da je sasvim legitimno i poželjno da se i mi bavimo propagandom i da lažemo, samo u suprotnom smeru. A to je Živanovićeva filozofija bila zadnjih nekoliko decenija.
Да ли је израелски центар за истеаживање узео податке од Живановића?
Јасеновац и логори смрти су шира тема од српско-хрватских размирица. Као и Аушвиц.
Треба видети шта су неки израелски истраживачи писали.
Дечије логоре нису имали нацисти.
 
Да ли је израелски центар за истеаживање узео податке од Живановића?
Јасеновац и логори смрти су шира тема од српско-хрватских размирица. Као и Аушвиц.
Треба видети шта су неки израелски истраживачи писали.
Дечије логоре нису имали нацисти.

Koji izraelski centar za istraživanje?
 
Koji izraelski centar za istraživanje?
То имаш на интернету доступно свуда и знаш да истражиш последње сам поставио на теми о Јасеновцу.
И тересантније би било изнети доказе о томе да је Живановић свесно лагао и обмањивао о броју жртава имаш ли ту неких доказа о броју жртава?
 
То имаш на интернету доступно свуда и знаш да истражиш последње сам поставио на теми о Јасеновцу.

Ja sam ukucao u gugl i baš ništa mi nije izašlo. Ukucao sam u forumsku pretragu na temi o Jasenovcu reč centar po tvojim objavama i nema rezultata.

И тересантније би било изнети доказе о томе да је Живановић свесно лагао и обмањивао о броју жртава имаш ли ту неких доказа о броју жртава?

Sam Živanović nije nikada iznosio neke dokaze, tako da njegove numeričke vrednosti imaju potpuno proizvoljan karakter. Vladimir Umeljić je pružio obrazloženje uzroka njihove proizvoljnosti.
 
Нисам успео да нађем поставио сам овде негде књигу једног Јевреја о Јасеновцу.
Сад видим да су поименце пронашли око 83000 жртава очекује се негде око 100000 жртава.
Да додамо да је Јасеновац само 1 од логора смрти у НДХ.
 
Nigde nisam govorio i nekakvim greškama. Da li treba opet da kažem šta je sam Umeljić kazao? Živanović je iznosio, namerno, preuveličavanja srpskih stradanja od ustaša. Dakle, ne neka greška koja se dogodi, već je bio svestan da cifre koje u javnost iznosi nisu istinite, da izričitom namerom da dve laži potiru jedna drugu i kako će se tako, negde budućnosti i na putu, pronaći istina. Istinu je branio lažima; u smislu, ako Tuđman kaže da je stradalo 10 tisuća, onda ću ja reći da je 1 milion.

Nije to, dakle, nikakva nevina pogreška. To je nešto i što ja najviše organski ne podnosim (i to na prvom mestu); to je prihvatanje da svi lažu i da propaganda postoji na drugoj strani, što znači da je sasvim legitimno i poželjno da se i mi bavimo propagandom i da lažemo, samo u suprotnom smeru. A to je Živanovićeva filozofija bila zadnjih nekoliko decenija.
Шзо се Израелаца тиче имаш сигурно ако се потрудиш огргански не поднодиш преувеличавања али не и смањивање жртава дакле овде си све рекао. Израелци негде тврде да је око 60000 Срба.

Сад за таквр душебрижнике да поставим одговор врло јасан иско се ти никсквим жртвама ниси ника ни бавио нарочито не српским изгледа само да те преувеличавања занимају хајде нешто о томе.


 
Шзо се Израелаца тиче имаш сигурно ако се потрудиш огргански не поднодиш преувеличавања али не и смањивање жртава дакле овде си све рекао. Израелци негде тврде да је око 60000 Срба.

Сад за таквр душебрижнике да поставим одговор врло јасан иско се ти никсквим жртвама ниси ника ни бавио нарочито не српским изгледа само да те преувеличавања занимају хајде нешто о томе.



Nigde nisam napisao da organski ne podnosim preuveličavanja, ali ne i smanjivanja. Bukvalno izmišljaš. :roll:
 
Evo i referentnog citata od Vladimira Umeljića, koji predstavlja apologiju saradnika:

ако је Живановићев став у првој линији мишљен као свесна и провокативна противтежа тврдњама хрватске научне провенијенције о "највише пар десетина хиљада" српских жртава Јасеновца и као намера да се дискусија/закључци о овом питању не препусте другој интересној страни (с крајњом консеквенцом: "Срби су у ствари извршили геноцид над Хрватима!", како је већ десет година по завршетку Другог светског рата и србоцида тврдио високи хрватски интелектуалац и клерикални функционер Иво Омрчанин), онда се то – са те специфичне тачке гледишта – да разумети.​
То тада, свакако, није више превасходно историјска наука, већ свесни покушај "одржавања тензије" тј. актуелности дотичног питања на животу (и ноленс воленс делом политички условљена полемика).​

Umeljić kaže da su Živanovićeve numeričke vrednosti doslovno i nemoguće i objašnjava ih na ovaj iznad način; kroz kontraprovokaciju.
 
Još malo citata iz Umeljićevog teksta:

Стога би вредело размотрити следеће питање (које апсолутно јестедискутабилно): да ли је овај Живановићев став уопште научно утемељен, односно колико би он могао да буде кроз то легитимисан?​
[..]​
Тиме се Живановићев став испоставља као научно-теоретски утемељени легитиман, иако – исто тако по закону вероватноће – статистички тешко доказив или чак претпостављено недоказив у смислу поименичне идентификације жртава.​
Једна слабост овог његовог става лежи у малом броју откопаних гробница (31), мада се индикативни налаз у првој и најмасовнијој, укупневеличине 6 x 2,5м, са 197 нађених скелета (од тога 51 дете до 14 година),наравно не може игнорисати. Доказ да тај број одговара просеку свих или највећег дела гробних места, међутим, силом прилика је изостао.​
Друга и велика слабост његове закључне поставке лежи у њеној очигледној (и чак и по сваком закону вероватноће непремостивој) некомпатибилности са пописима становништва на територији бивше НДХ пре и после Другог светског рата и србоцида, као наравно и са досадашњим трудом статистике да идентификује жртве овог логора. Јер овде се не ради о 10, 20 или 40% већ, још једном, о готово 600% разлике у процени броја жртава Јасеновца.​
То значи, да и при увиђању и уклањању дотичних слабости, при (вероватно примереној, па и очекиваној) корекцији статистичких резултатаи могућем утврђивању већег броја жртава, тешко се може претпоставити да би крајњи резултат Живановићеве хипотезе могао да се икадазаиста потврди и то произилази већ из следећих чињеница:​
Ако чак за тренутак занемаримо моменталне поставке статистике и пођемо од тога да се процена квалификованих сведока историје (= примарни историјски извори, без икаквих препознатљивих – и увек субјективних – интерпретација) о око 750.000 српских жртава у читавој НДХ1941-1945. ипак испоставља као реална, и потом ставимо Живановићеву поставку о броју жртава Јасеновца у релацију са том бројком,установићемо да његова закључна тврдња ни са њом није компатибилна, јер:​
прва консеквенца би била да је значи, по њему, само у концентрационом логору Јасеновац убијено 700.000 или још више Срба и тада би учитавом остатку НДХ требало да је страдало још само неколико десетина хиљада. То дефинитивно није био случај. Бројни историјскиизвори говоре о неупоредиво више, о неколико стотина хиљада жртаваширом НДХ 1941-1945.​
Ако пак сада даље и консеквентно укључимо ту чињеницу, да свеукупност историјских извора дакле постулира неколико стотина хиљадажртава широм НДХ 1941-1945. (што чак и статистика потврђује) у оворазмишљање, у том случају би убилачки резултат србоцида 1941-1945.морао – заједно са Живановићевих 700.000 или више српских жртавасамо у Јасеновцу – да износи знатно преко 1.000.000 у НДХ 1941-1945. (од првобитно између 1.800.000 – 2.000.000 на њеној тадашњој територији). То би, међутим, имало за консеквенцу, да је број Срба на тој територији (Хрватска, Босна и Херцеговина, Срем) по завршетку ратаследствено износио само још негде око 800.000. Ни то дефинитивно нијебио случај, већ их је више било само у БиХ.​
[..]​
Другим речима, Живановићев прилаз проблему јесте додуше научно ишта више мултидисциплинарно утемељен, његов закључак је напротивне само недоказив, већ и исувише велики искорак у област дословно минималне вероватноће, у област фактички неодрживих претпоставки.​
Да његова полазна позиција (у принципу стотине хиљада жртава Јасеновца), упркос томе, не припада само некаквим "контролисаним шпекулацијама" тзв. виртуелне или контрафактичне историје,29 видећемоу закључним импликацијама овог поглавља.​

Сензибилна проблематика утврђивања још увек отвореног броја жртава Србоцида и логора Јасеновац, str. 36.
 
Poslednja izmena:

Back
Top