Sve u svemu, što se tiče proevropske i građanske opozicije, koja se tradicionalno vezuje i kao nasleđe Demokratske stranke, vidimo da u odnosu na stanje pre 5 godina stoji situacija ovako:
* Ponoš 683.500
* Bilja 121.000
Ukupno oko 805.000 glasova.
Godine 2017:
* Janković 598.000
* Jeremić 207.000
Ukupno oko 805.000 glasova.
Dakle samo su se mačice zamenile stvari. Desni, konzervativniji kandidat pre pet godina bio sekundarni uz granični domet, a sada je to bilo obrnuto i čisto građanska prozapadna opcija bila je sekundarna. Pošto nacionalnija opcija a priori ima veću prednost Srbiji, tako je i Ponoš ostvario bolji rezultat od Jankovića, kao i Bilja gori od Jeremića.
Ali, što se tiče osnove biračkog tela ovog bloka, možemo videti da ne postoje gotovo nikakve promene u odnosu na situaciju od pre pet godina. Potencijal ovog biračkog tela je oko osam stotina hiljada glasova; bio pre pet godina, te ostao i danas. Nije ni emigracija stanovništva u inostranstvo, kao što su neki očekivali, okrnjila ovaj blok, niti im je imalo opala podrška (osnovnim činiocima koji tu stoje; Demokratska stranka, Dragan Đilas, Vuk Jeremić, razni bivši i sadašnji žuti, itd...). Niti je ta opcija za ovaj petogodišnji period išta napredovala — mada verovatno donekle i jeste, ali je rat u Ukrajini taj potencijal u potpunosti neutralizovao, što je i za očekivati.