Pravopis, pravopisne greške, jezičke nedoumice i pitanja

  • Začetnik teme Začetnik teme Kurt2
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Kako glasi prvo lice jednine prezenta glagola BITI

  • bi

  • budem

  • bih

  • bejah

  • bicu

  • jesam


Rezultati ankete su vidlјivi nakon glasanja.
Мало тачнийе би било рећи да постойи разлика између "одушевљених" (имайућих душу) и "неодушевљених" именица. Цвѣт нема душу, односно не може бити вршиоцем радње, те йе с тога његов винитељни падеж йеднак именитељному.
Ево примѣръ обяшњавайућих разлоге ове появе, потичуће йош из ПИЕ йезика (за именице срѣдњега рода):

"Човѣк гризе зид". Овдѣ не може бити забуне ко кога гризе, йер зид (као неодушевљен прѣдмет) не може вршити радњу (бар не ову, неке и може, рецимо "падати"). Због тога нема никакве потрѣбе да зид има винитељни падеж различит од именитељнога.
Али, у другой, неправилной рѣченици (може бити правилна само у бугарском)
"Човѣк гризе пас", се не зна ко кога гризе. Због тога се винитељни падеж одушевљених именица (койи указуйе на трпитеља радње) мора разликовати од именитељнога, те йе у мужскога рода йеднак родитељному ("Човѣк гризе пса" или "Човѣка гризе пас"). Ово нѣйе никаква србска посебност, ово йе наслѣђено йош из прасловѣнскога йезика, а постойи и у других словѣнских йезицих. У руском йе штавише раширена и на све именице у множини, те йе винитељни множине неодушевљених у ствари именитељни, док йе за одушевљене родитељни.
"Я вижу жен", али "Я вижу улици". Тако да руски у ствари и нема винитељни падеж у множини. Донекле слично йе и у старословѣнском, гдѣ само именице мужскога рода а меке основе имайу винитељне облике у множини различите и од именитељнога и од родитељнога.

И не видим зашто се ти, Райело, позиваш на пойедине йезикословце, када они више говоре о слоговних и лѣпотних странах употрѣбе стране рѣчи "talent" за означавање људий, а не о граматичкой. Ако се ова страна рѣч већ користи за означавање човѣка, не видим зашто би се трѣбала користити као да йе човѣк неодушевљено биће, када нѣйе.

Срѣдњи род у словѣнских йезицих потиче од скупине неодушевљених именица ПИЕ йезика. Из мноме наведених разлогъ оне (ПИЕ неодушевљене) немайу (посебан) винитељни падеж (йеднак йе именитељному), па га нема ни наш йезик као йезик потомак. Ова особина йе узрок недостатка слѣдеће познате рѣченице "Дѣте уйело прасе", гдѣ се не зна ко кога уйеда. Због тога ове двѣ именице и не би трѣбале бити у срѣдњем роду, али ипак йесу, што доводи до оваквих неясноћа.



A sta da se radi kada su i dete i prase i jagnje i tele i kuce ( pCeto) srednjeg roda.

U recenici " Dete ujelo prase" jasno je da dete to koje je ujelo. Barem je meni jasno;)
 
Ne, Nora, nisi u pravu. Sori.

Nema nigde tu logike ( u tvom primeru)

Znacilo bi po tvome:

ja se brijam, ti se brijas, ali njega brije brica,. ali kada sam to radi, on se brija?
Nidje veze, a i nije tacno.

Opet je netačno zato što si ti rekla da je tako?
A da nas udostojiš svoga znanja nećeš?

Ja mogu da se brijam (kad držim žilet u ruci) i da se brijem (kod brice), on može da se brija (sam samcit) i da se brije (kod istog tog mog brice).
Je l' sad jasnije?

To o čemu govorim je validno za sve indoevropske jezike i vrlo ima veze koje kude po filologiji.
Moguće je da je ovaj glagol izuzetak i da se na njemu pravilo ne primenjuje (ili nije očigledno, usled, recimo, kontrakcije samoglasnika) Sumnjam da je tako, ali se za svaki slučaj izvinjavam: nisam srbista.
Ipak, pravilo koje pominjem postoji, primenjuje se u književnom kao i kolokvijalnom jeziku, vrlo je ozbiljno (dakle, naučna stvar, ne neko šarlatansko naglabanje koga neki priznaju a neki ne) i njegovo poznavanje je značajno za svakoga ko se bavi jezikom u ma kom smislu.

Po milijarditi put navodim isti primer: beleti i beliti. Eto, bi li ti meni, po osećaju (ili kako već nazivaš svoju metodu) u čemu je razlika?
 
Opet je netačno zato što si ti rekla da je tako?
A da nas udostojiš svoga znanja nećeš?

Ja mogu da se brijam (kad držim žilet u ruci) i da se brijem (kod brice), on može da se brija (sam samcit) i da se brije (kod istog tog mog brice).
Je l' sad jasnije?

To o čemu govorim je validno za sve indoevropske jezike i vrlo ima veze koje kude po filologiji.
Moguće je da je ovaj glagol izuzetak i da se na njemu pravilo ne primenjuje (ili nije očigledno, usled, recimo, kontrakcije samoglasnika) Sumnjam da je tako, ali se za svaki slučaj izvinjavam: nisam srbista.
Ipak, pravilo koje pominjem postoji, primenjuje se u književnom kao i kolokvijalnom jeziku, vrlo je ozbiljno (dakle, naučna stvar, ne neko šarlatansko naglabanje koga neki priznaju a neki ne) i njegovo poznavanje je značajno za svakoga ko se bavi jezikom u ma kom smislu.

Po milijarditi put navodim isti primer: beleti i beliti. Eto, bi li ti meni, po osećaju (ili kako već nazivaš svoju metodu) u čemu je razlika?

Pa nije nikakvo sarlatansko nagadjanje nego se glagol brijati zaista menja samo ovako kako ja napisah.
Znaci da se taj glagol menja samo:

Ja se brijem, ti se brijes ,on se brije itd.
Znaci i berberin brije nekoga, a i zenske briju neke stvari.

Ove jezicke nedoumice nemaju mnogo smisla jer nema nikoga ko je strucnjak za srpski.
 
brijati - brijem (brij+je+m), brijah, brijaću, brij, brijao, brijan, brijući, (o)brijavši

Svi znamo da je tako ( barem mi koji ovde piskaramo), ali je Nora donekle u pravu kada kaze da je u upotrebi malo drugacija
konjugacija tog glagola, a narocito u govornom jeziku. Da li ce jednog dana bas taj govorni jezik izmeniti i standard pismenog?

Stidim se priznati;), ali i ja kazem " brija se", brija ga berberin", cak i ne razmisljam da li je to pogresno, jednostavno svi tako
govore. Malo sam pazljivija kada pisem, ali ce za deset, dvadeset godina, govorni jezik postati merilo i za pismeni, ili ce biti
dozvoljena oba oblika.
 
Poslednja izmena:
[/B]
Najbolji nacin objasnjavanja na ovakvim temama ... Nije potrebno zalaziti u neretko teske definicije koje zbunjuju (osim ako forumas nije izricit)
:klap:
Mozda se moje objasnjenje nece svima dopasti?

Ma tvoje je objasnjenje , kao i uvek, genijalno. Nego kakve to veze ima sa temom?

Ja i ne znam sta si ti sada obajsnila pa tako i ne znam dal mi se dopada ili ne:hahaha:
 
Ma tvoje je objasnjenje , kao i uvek, genijalno. Nego kakve to veze ima sa temom?

Ja i ne znam sta si ti sada obajsnila pa tako i ne znam dal mi se dopada ili ne:hahaha:

:roll:

Genijalno ili ne, tek vidi se da je tvoje zacenjivanje nepristojno, jer...

Postavljeno je pitanje da li je pravilno reci "brijem" ili "brijam", mnogi su se potrudili,meni se dopao odgovor devojke koja je napisala sledece (pa citirala sam, ali ti si "previdela"):

Original postavio Antigon@
brijati - brijem (brij+je+m), brijah, brijaću, brij, brijao, brijan, brijući, (o)brijavši
 
Poslednja izmena:
:roll:

Genijalno ili ne, tek vidi se da je tvoje zacenjivanje nepristojno, jer...

Postavljeno je pitanje da li je pravilno reci "brijem" ili "brijam", mnogi su se potrudili,meni se dopao odgovor devojke koja je napisala sledece (pa citirala sam, ali ti si "previdela"):

Original postavio Antigon@
brijati - brijem (brij+je+m), brijah, brijaću, brij, brijao, brijan, brijući, (o)brijavši

Devojka je napisala ono sto sam ja pre toga dva puta napisala kao jedini korektan nacin promene glagola brijati se, medjutim
i Nora i ja, ali i covek koji je postavio pitanje, bavili smo se prezentom, jer je svima nama jasno ( vidim i tebi) da kod drugih
vremenskih oblika nema nikakve dileme.

Nora je rekla ( a ja malocas potvrdih) da se u govornom jeziku cesto, ako ne i iskljucivo koristi pogresan oblik i postavlja se pitanje
da li je to uopste pogresan oblik ukoliko ga svi koristimo u govornom jeziku.

Postoji i glagol briti se, pa se tako neko brije ili se brio, ali za to je nadlezan Nevski;)

Nego Biljo, kako ti kazes kad se brijes? Brijam se , ili brijem se?
 
Devojka je napisala ono sto sam ja pre toga dva puta napisala kao jedini korektan nacin promene glagola brijati se, medjutim
i Nora i ja, ali i covek koji je postavio pitanje, bavili smo se prezentom, jer je svima nama jasno ( vidim i tebi) da kod drugih
vremenskih oblika nema nikakve dileme.

Nora je rekla ( a ja malocas potvrdih) da se u govornom jeziku cesto, ako ne i iskljucivo koristi pogresan oblik i postavlja se pitanje
da li je to uopste pogresan oblik ukoliko ga svi koristimo u govornom jeziku.

Postoji i glagol briti se, pa se tako neko brije ili se brio, ali za to je nadlezan Nevski;)

Nego Biljo, kako ti kazes kad se brijes? Brijam se , ili brijem se?

Da skratimo, niti se brijam niti brijem, depiliacija je produkt (izum) savremenog doba, ali to nije tema.
Briju se muski clanovi porodice:cool:
 
Devojka je napisala ono sto sam ja pre toga dva puta napisala kao jedini korektan nacin promene glagola brijati se, medjutim
i Nora i ja, ali i covek koji je postavio pitanje, bavili smo se prezentom, jer je svima nama jasno ( vidim i tebi) da kod drugih
vremenskih oblika nema nikakve dileme.

Nora je rekla ( a ja malocas potvrdih) da se u govornom jeziku cesto, ako ne i iskljucivo koristi pogresan oblik i postavlja se pitanje
da li je to uopste pogresan oblik ukoliko ga svi koristimo u govornom jeziku.

Postoji i glagol briti se, pa se tako neko brije ili se brio, ali za to je nadlezan Nevski;)

Nego Biljo, kako ti kazes kad se brijes? Brijam se , ili brijem se?

Я се не брийем, нити бриям, па нѣсам мѣродаван одговорити койи йе облик правилан, "брийем се" или "бриям се". Него, сукобљене стране, размотристе ли могућност да се ради о двойном облику, гдѣ су оба правилна и дозвољена? Таквих у нашем йезику има доста, рецимо "о великоме човѣку", "о великом човѣку" итд. Или род. множ. "због майки", "због майка", "због маяка", "због приповѣдки, због приповѣдака", "изаћи, изићи".
 
Я се не брийем, нити бриям, па нѣсам мѣродаван одговорити койи йе облик правилан, "брийем се" или "бриям се". Него, сукобљене стране, размотристе ли могућност да се ради о двойном облику, гдѣ су оба правилна и дозвољена? Таквих у нашем йезику има доста, рецимо "о великоме човѣку", "о великом човѣку" итд. Или род. множ. "због майки", "због майка", "због маяка", "због приповѣдки, због приповѣдака", "изаћи, изићи".

Nioje to sve bas tako jednostavno kako se tebi cini.

Ne mozes da kazes svo umesto sve, iako vecina ljudi koristi to svo

Isto vazi i za promenu glagola trebati. Kazu ljudi "trebam da idem , nesto uradim", ali to nije dozvoljeno, i ne bi "trebalo" da se koristi taj oblik.
 
Nioje to sve bas tako jednostavno kako se tebi cini.

Ne mozes da kazes svo umesto sve, iako vecina ljudi koristi to svo

Isto vazi i za promenu glagola trebati. Kazu ljudi "trebam da idem , nesto uradim", ali to nije dozvoljeno, i ne bi "trebalo" da se koristi taj oblik.

Слажем се. Я васдан говорим и пишем "трѣбам ићи", "трѣбам радити", "трѣбамо радити". Дакање йе бугарско, па га њим остављам, а не изворно словѣнско.
 
Слажем се. Я васдан говорим и пишем "трѣбам ићи", "трѣбам радити", "трѣбамо радити". Дакање йе бугарско, па га њим остављам, а не изворно словѣнско.

Ma tesko je tu imati neko korektno misljenje, a slazem se s tobom da ne bi trebalo slepo pratiti raznorazne Domanovice,
Nego, svetu ne mozes ugoditi.

U Nemackoj je pre 5.6 godina donesen kao neki novi pravopis , a koga se ziv covek ne pridrazava , stampani mediji su vec i pre donosenja
izjavili da ih to ne znaima, deca u skoli kao uce taj novi pravpis, ali je dozvoljeno da pise kako kome nadodje.
 
Jedno pitanjce: Ako se zovem Radule, kako glasi genitiv mog imena?

Raduletu ili Radulu?

Moja teorija: Sale - Saletu, Pavle - Pavletu, Rade - Radetu... dakle - Raduletu.
Da sam Radul, bilo bi Radulu... Ubedjuju me da je pogresno Raduletu.

ne valja ti teorija.

nom. radule
gen. radula
dat. radulu
akuz. radula
vok. radule
inst. radulom
lok. radulu

isto vazi za sva ostala imena, pavle, rade...

a sad, posto sale nije ime vec nadimak, vecina menja sale, saleta, saletu... sto i jeste prirodnije i lepse zvuci.
sale, sala, salu itd. se redje koristi, obicno na nekim selima (koliko znam iz iskustva).
 
Jeste da nema veze sa pravopisom, ali ako bi mogao neko da me reši nedoumice: šta znači 'u ontološkom smislu' ? Razumem šta je ontologija, ali mi ovo nekako izmiče. Npr. u rečenicama "U ontološkom smislu sloboda čini bit čoveka" ili "Veliki broj mislilaca poriče postojanje zla u ontološkom smislu" (prvo na šta sam naišao na netu).

Malo ti je čudna postavka: ako razumeš šta je ontologija.
Probaću da objasnim, ali, budući da je reč o filozofskom rečniku, bolje da se malo detaljnije pozabaviš kontekstom ako ti je potrebno za neku ozbiljnu stvar.
Radi se, zapravo, o postojanju, bivstvovanju (gr. to on - biće).
Tako bi smisao tvog drugog primera bio da veliki broj mislilaca negira postojanje zla kao bića, iako o njemu može da se misli tj. postoji kao pojam. Ovaj prvi primer je malo čupav, ali bi trebalo da je pisac hteo da kaže da je čovek, kao biće, u suštini slobodan.
E, sad pravac pf Filozofija, pa otvori temu Šta je biće?. :)
 

Back
Top