Rayela
Legenda
- Poruka
- 71.814
Ako je glagol brijati, kako se onda pravilno kaze?
Idem da se obrijem. ili
Idem da se obrijam.
samo e
Brijem, brijes, brije, brijemo itd.
Kao i glagol smejati se , recimo.
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Ako je glagol brijati, kako se onda pravilno kaze?
Idem da se obrijem. ili
Idem da se obrijam.
Ovo me podseća na raspravu da li je pravilno Irak ili Iran.
Мало тачнийе би било рећи да постойи разлика између "одушевљених" (имайућих душу) и "неодушевљених" именица. Цвѣт нема душу, односно не може бити вршиоцем радње, те йе с тога његов винитељни падеж йеднак именитељному.
Ево примѣръ обяшњавайућих разлоге ове появе, потичуће йош из ПИЕ йезика (за именице срѣдњега рода):
"Човѣк гризе зид". Овдѣ не може бити забуне ко кога гризе, йер зид (као неодушевљен прѣдмет) не може вршити радњу (бар не ову, неке и може, рецимо "падати"). Због тога нема никакве потрѣбе да зид има винитељни падеж различит од именитељнога.
Али, у другой, неправилной рѣченици (може бити правилна само у бугарском)
"Човѣк гризе пас", се не зна ко кога гризе. Због тога се винитељни падеж одушевљених именица (койи указуйе на трпитеља радње) мора разликовати од именитељнога, те йе у мужскога рода йеднак родитељному ("Човѣк гризе пса" или "Човѣка гризе пас"). Ово нѣйе никаква србска посебност, ово йе наслѣђено йош из прасловѣнскога йезика, а постойи и у других словѣнских йезицих. У руском йе штавише раширена и на све именице у множини, те йе винитељни множине неодушевљених у ствари именитељни, док йе за одушевљене родитељни.
"Я вижу жен", али "Я вижу улици". Тако да руски у ствари и нема винитељни падеж у множини. Донекле слично йе и у старословѣнском, гдѣ само именице мужскога рода а меке основе имайу винитељне облике у множини различите и од именитељнога и од родитељнога.
И не видим зашто се ти, Райело, позиваш на пойедине йезикословце, када они више говоре о слоговних и лѣпотних странах употрѣбе стране рѣчи "talent" за означавање људий, а не о граматичкой. Ако се ова страна рѣч већ користи за означавање човѣка, не видим зашто би се трѣбала користити као да йе човѣк неодушевљено биће, када нѣйе.
Срѣдњи род у словѣнских йезицих потиче од скупине неодушевљених именица ПИЕ йезика. Из мноме наведених разлогъ оне (ПИЕ неодушевљене) немайу (посебан) винитељни падеж (йеднак йе именитељному), па га нема ни наш йезик као йезик потомак. Ова особина йе узрок недостатка слѣдеће познате рѣченице "Дѣте уйело прасе", гдѣ се не зна ко кога уйеда. Због тога ове двѣ именице и не би трѣбале бити у срѣдњем роду, али ипак йесу, што доводи до оваквих неясноћа.
samo e
Brijem, brijes, brije, brijemo itd.
Kao i glagol smejati se , recimo.
Žao mi je, ali c.
Razlika je u (in)tranzitivnosti. Brije te brica, bijaš se sam...recimo.
Ne, Nora, nisi u pravu. Sori.
Nema nigde tu logike ( u tvom primeru)
Znacilo bi po tvome:
ja se brijam, ti se brijas, ali njega brije brica,. ali kada sam to radi, on se brija?
Nidje veze, a i nije tacno.
Opet je netačno zato što si ti rekla da je tako?
A da nas udostojiš svoga znanja nećeš?
Ja mogu da se brijam (kad držim žilet u ruci) i da se brijem (kod brice), on može da se brija (sam samcit) i da se brije (kod istog tog mog brice).
Je l' sad jasnije?
To o čemu govorim je validno za sve indoevropske jezike i vrlo ima veze koje kude po filologiji.
Moguće je da je ovaj glagol izuzetak i da se na njemu pravilo ne primenjuje (ili nije očigledno, usled, recimo, kontrakcije samoglasnika) Sumnjam da je tako, ali se za svaki slučaj izvinjavam: nisam srbista.
Ipak, pravilo koje pominjem postoji, primenjuje se u književnom kao i kolokvijalnom jeziku, vrlo je ozbiljno (dakle, naučna stvar, ne neko šarlatansko naglabanje koga neki priznaju a neki ne) i njegovo poznavanje je značajno za svakoga ko se bavi jezikom u ma kom smislu.
Po milijarditi put navodim isti primer: beleti i beliti. Eto, bi li ti meni, po osećaju (ili kako već nazivaš svoju metodu) u čemu je razlika?
brijati - brijem (brij+je+m), brijah, brijaću, brij, brijao, brijan, brijući, (o)brijavši
brijati - brijem (brij+je+m), brijah, brijaću, brij, brijao, brijan, brijući, (o)brijavši
[/B]
Najbolji nacin objasnjavanja na ovakvim temama ... Nije potrebno zalaziti u neretko teske definicije koje zbunjuju (osim ako forumas nije izricit)
Mozda se moje objasnjenje nece svima dopasti?
Ma tvoje je objasnjenje , kao i uvek, genijalno. Nego kakve to veze ima sa temom?
Ja i ne znam sta si ti sada obajsnila pa tako i ne znam dal mi se dopada ili ne![]()
Genijalno ili ne, tek vidi se da je tvoje zacenjivanje nepristojno, jer...
Postavljeno je pitanje da li je pravilno reci "brijem" ili "brijam", mnogi su se potrudili,meni se dopao odgovor devojke koja je napisala sledece (pa citirala sam, ali ti si "previdela"):
Original postavio Antigon@
brijati - brijem (brij+je+m), brijah, brijaću, brij, brijao, brijan, brijući, (o)brijavši
Devojka je napisala ono sto sam ja pre toga dva puta napisala kao jedini korektan nacin promene glagola brijati se, medjutim
i Nora i ja, ali i covek koji je postavio pitanje, bavili smo se prezentom, jer je svima nama jasno ( vidim i tebi) da kod drugih
vremenskih oblika nema nikakve dileme.
Nora je rekla ( a ja malocas potvrdih) da se u govornom jeziku cesto, ako ne i iskljucivo koristi pogresan oblik i postavlja se pitanje
da li je to uopste pogresan oblik ukoliko ga svi koristimo u govornom jeziku.
Postoji i glagol briti se, pa se tako neko brije ili se brio, ali za to je nadlezan Nevski
Nego Biljo, kako ti kazes kad se brijes? Brijam se , ili brijem se?
Devojka je napisala ono sto sam ja pre toga dva puta napisala kao jedini korektan nacin promene glagola brijati se, medjutim
i Nora i ja, ali i covek koji je postavio pitanje, bavili smo se prezentom, jer je svima nama jasno ( vidim i tebi) da kod drugih
vremenskih oblika nema nikakve dileme.
Nora je rekla ( a ja malocas potvrdih) da se u govornom jeziku cesto, ako ne i iskljucivo koristi pogresan oblik i postavlja se pitanje
da li je to uopste pogresan oblik ukoliko ga svi koristimo u govornom jeziku.
Postoji i glagol briti se, pa se tako neko brije ili se brio, ali za to je nadlezan Nevski
Nego Biljo, kako ti kazes kad se brijes? Brijam se , ili brijem se?
Я се не брийем, нити бриям, па нѣсам мѣродаван одговорити койи йе облик правилан, "брийем се" или "бриям се". Него, сукобљене стране, размотристе ли могућност да се ради о двойном облику, гдѣ су оба правилна и дозвољена? Таквих у нашем йезику има доста, рецимо "о великоме човѣку", "о великом човѣку" итд. Или род. множ. "због майки", "због майка", "због маяка", "због приповѣдки, због приповѣдака", "изаћи, изићи".
Nioje to sve bas tako jednostavno kako se tebi cini.
Ne mozes da kazes svo umesto sve, iako vecina ljudi koristi to svo
Isto vazi i za promenu glagola trebati. Kazu ljudi "trebam da idem , nesto uradim", ali to nije dozvoljeno, i ne bi "trebalo" da se koristi taj oblik.
Слажем се. Я васдан говорим и пишем "трѣбам ићи", "трѣбам радити", "трѣбамо радити". Дакање йе бугарско, па га њим остављам, а не изворно словѣнско.
Jedno pitanjce: Ako se zovem Radule, kako glasi genitiv mog imena?
Raduletu ili Radulu?
Moja teorija: Sale - Saletu, Pavle - Pavletu, Rade - Radetu... dakle - Raduletu.
Da sam Radul, bilo bi Radulu... Ubedjuju me da je pogresno Raduletu.
Jedno pitanjce: Ako se zovem Radule, kako glasi genitiv mog imena?
Raduletu ili Radulu?
Moja teorija: Sale - Saletu, Pavle - Pavletu, Rade - Radetu... dakle - Raduletu.
Da sam Radul, bilo bi Radulu... Ubedjuju me da je pogresno Raduletu.
Jeste da nema veze sa pravopisom, ali ako bi mogao neko da me reši nedoumice: šta znači 'u ontološkom smislu' ? Razumem šta je ontologija, ali mi ovo nekako izmiče. Npr. u rečenicama "U ontološkom smislu sloboda čini bit čoveka" ili "Veliki broj mislilaca poriče postojanje zla u ontološkom smislu" (prvo na šta sam naišao na netu).