Znam samo da su pravoslavci ubijali XXXX bogumila pod vodjstvom Svetog Save.
A katolici XXXXXXX protestanata u doba inkvizicije
A ja mogu da idem podignute glave

, jer je moja crkva samo divna

)))))
Izvinjavam se svima,ali Perlice moras da znas Istinu: sta je bilo sa adventistima u drugom svetskom ratu u Nemackoj:ADVENTISTI SEDMOG DANA U NJEMAČKOJ
ZA VRIJEME DRUGOG SVJETSKOG RATA
Kori Šroder
Nacistička Njemačka je bila užasno mjesto za male denominacijske crkve, jer nije bilo vjerske i
religiozne slobode. Jedina mala denominacija koja je preživjela bili su Adventisti sedmog dana.
Kada je Adolf Hitler dobio moć u Njemačkoj, njemačka denominacija Adventista sedmog dana (u
daljem tekstu adventisti) je vjerovala da je vrijeme za moćnog lidera u Njemačkoj. Hitler je
djelovao kao najbolji kandidat zbog svoje lične posvećenosti i apstinencije od čaja, kafe, alkohola i
mesa, praksi koje su zajedničke sa adventistima, i zato je dobrodošao kao spasitelj.Ali tokom I svjetskog rata njemačka denominacija Adventista sedmog dana je krenula nasuprot
Generalnoj Konferenciji i odlučila da postane borbena umjesto da ostane u neborbenoj službi.Posle prvog svjetskog rata, njemačke adventističke vođe su priznali da su pogriješili kad su
rekli da nije protiv Božjeg zakona pridružiti se vojsci u borbenoj ulozi.
Konradi, predsjednik Evropske divizije pokušao je da opravda djela njemačkih
adventističkih lidera objašnjenjem da je Generalna Konferencija „dala njemačkim adventistima
prećutno odobrenje.“
Podrška za Hitlera
U adventističkom gradu Fridensau, Njemačka, 99,9 % je glasalo za nacističku parlamentarnu
državu. Čak i ako su ASD htjeli jakog Firera i podržali Hitlera, ta podrška je bila raznolika. Razlog
za to je bila Hitlerova kontradiktornost u vezi sa religijskom slobodom.26. novembra 1933, nacistička država je zabranila male denominacijske crkve. Među njima bili
su i adventisti sedmog dana. Adventisti su odlučili da traže pravni savjet u vezi toga šta raditi sa
tom zabranom, i u roku od dvije nedelje, zabrana je podignuta sa adventističke crkve.25 Posle ovoga
odlučeno je u denominaciji da „pozitivno“ hrišćanstvo znači podršku nacističkoj državi.
Godine 1935, privilegije koje su imali adventisti, kao držanje subote, prodavanje religijske
literature, transferi novca potrebni za misionski rad, i neke publikacije bili su zabranjeni.34 Ovo je
natjeralo njemačke adventiste da ponovo razmotre svoja gledišta u vezi sa religijskom slobodom i
držanjem crkve i države odvojenima.9 Adventisti nisu pomagali većem broju ljudi, zapravo su
diskriminisali ljude koji su najviše trebali njihovu pomoć. Zajedno sa dobrotvornim programima
adventista, zdravstvena reforma i rasna higijena su postali značajni.Adventisti u Njemačkoj su nastavili da vjeruju u Hitlera i njegov režim.Crkvene vođe su vjerovali da u cilju preživljavanja adventističke denominacije oni moraju dati
upute 30. aprila 1940. svojim pastorima u pamfletu da „u potpunom ratu može biti samo potpuna
poslušnost i žrtva.“68 Problem sa totalnim ratom je bio što crkvene vođe nisu htjele novu podjelu u
denominaciji koja se desila tokom I svetskog rata. Da bi ovo spriječili, pamflet je takođe govorio
pastorima da upute svoje članove o dužnostima koja Pismo nalaže.69 Jedno od adventističkoh
fundamentalnih vjerovanja je da je Sveto Pismo riječ Božja. Dokument je tvrdio da na biblijskom
temelju članovi crkve treba da se potčine oružanim snagama, jer je Bog zapovijedio: „Pokoravajte
se, Boga radi, svakoj vlasti,“
Posle rata
Njemački adventisti su nastavili da vjeruju da su napravili pravu stvar kompromisima sa naci
vladom. Opstanak crkve je ono što je bilo bitno njemačkim adventističkim vođama, i da bi opstali
morali su da prave kompromise. Tek u maju1948, Generalna Konferencija je pobliže razmotrila
akcije njemačkih adventista tokom naci režima.Nije im se svidjela činjenica što su okrivljeni kad ih je Generalna
Konferencija podržavala u njihovom opstanku.
Generalna Konferencija je upozorena 1939, kada je rečeno da 10% njemačkih adventista radi
na Šabat.81 Šabat je jedna stvar koja definiše ASD crkvu.U zaključku, njemački adventisti povezali su adventističku denominaciju sa njemačkom
državom, što je bilo protiv njihovog verovanja o razdvojenosti crkve i države.Adventisti su branili naci režim i lagali kako režim pruža
religijsku slobodu. Umjesto da otvoreno stanu protiv naci režima i njegovog tretmana Jevreja,
adventisti se nisu oglašavali. Oni su ćutali da bi sebe zaštitili. Adventisti su takođe radili i slali
svoju djecu u školu na Šabat.Držanje Šabata svetim je jedno od vjerovanja koja odvajaju adventiste od drugih. To je jedno od osnovnih načela Adventista sedmog dana, i kada su vremena postala teška
oni su bili voljni da žrtvuju ovaj princip. Njemački adventisti su voljno postali borci tokom drugog
svetskog rata. Adventistička denominacija razumije da vlade imaju pravo da regrutuju ljude u
ratnim vremenima, ali su uvijek odbijali borbene uloge. Njemački adventisti su kršili ova pravila i
voljno prihvatali borbene uloge.
Po ovome se da zakljuciti da su adventisti u Nemackoj spasavali crkvu ,a ne sebe u principima verovanja u Boga.
Vodje su pravile kompromise,radi svojih zivota, a ne da bi imali integritet vere u Boga.