Povratak iz inostranstva u Srbiju!

Potpuno te razumem jer sam se i ja nekad osecala tako, al kad dodjes ovde vidis da nije svako ni za to da ode iz domovine (kako god se ona zvala: Srbija, BRazil, Turska, Pakistan, Vijetnam...). Dodju ljudi ovde, muce se neko vreme ne mogu da prihvate nista novo, ne mogu da se naviknu na novu sredinu, ljude, obicaje i vrate se tamo odakle su dosli. Svako treba sebe dobro da preispita i tek onda da krene. Ako si siguran u svoju odluku i ne zavaravas se da ces ovde za kratko vreme da zaradis milione onda - samo napred. IMaces lep i miran (nekad previse miran) zivot.
Ima jedna scena iz filma Tudja Amerika kad se baba zali kako ne moze tamo, a Sergej Trifunovic kaze nesto u stilu: O moj Boze, dosla u New York a fali joj koza.
 
Una je u pravu. Mislim da si faze testiranja više nego dobra stvar kada razmišljaš o tako velikoj promeni. Mnogo znači ako imaš nekog rođaka, prijatelja ili te prosto život ponese da osetiš nekoliko meseci prednosti i mane života u drzgoj zemlji. Tada stekneš neku osnovnu sliku i pirliku da proceniš da li se uklapaš tu ili ne.
 
pazljivo sam procitao sve sto pisete. Hvala vam na svim tim informacijama.
Boravili smo (sin, zena i ja) veoma dugo ovog ljeta u bg i u nekim stvarima mogu da vas potpuno razumijem. Uvidjeli smo neke nedostatke (koliko je to moguce za to vrijeme) koji postoje u srbiji, obisli smo mnogobrojnu rodbinu i prijatelje sirom srbije i sa svima razgovarali o zivotu, odnosno o problemima.
Sve to smo stavili na vagu i nista se nije izmijenilo. Postali smo cak svijesni sta imamo odnosno sta nemamo na zapadu. Mi sebe ne mozemo zamisliti da dalje zivimo na zapadu.
Uskoro pocinjem sa poslom u bg. Posto ocekujemo drugo djete, zena i sin ostaju ovdje jos neko vrijeme. Ja cu za to vrijeme da mnogo putujem. Nas plan je da najkasnije za dvije godine i oni dodju u bg. Toliko mi je potrebno da bih firmu postavio na cvrste noge.
Ne mozemo prekinuti sve veze sa njemackom, posto imamo uzu rodbinu ovdje, ja imam firmu koja lijepo radi i ima puno prijatelja koji su ovdje i nisu tako ludi (ili hrabri) da naprave korak kao mi.
Mislim da ce veliki problem biti pronaci lijepo zemljiste ili staru kucu u nekom urbanom mjestu. Mi smo htjeli izvan grada ali nismo uspjeli nesto vidjeti sto iole normalno izgleda. Izgleda da cemo morati traziti to u gradu.

Sjedimo u nekom restoranu blizu knez mihajlove pred odlazak nazad. Posto je nas sin veoma zivahan, za dvije minute je ispitao citav restoran.Na kraju se sprijateljio sa konobarom ( djecko 25-godina).Taj djecko se igrao sa mojim sinom i na polasku je dobio poljubac od mog sina. Prvi vikend ovdje, rucak sa prijateljima u restoranu. Konobar nas je lijepo zamolio da pricuvamo dijete posto mu smeta dok radi. To su samo sitnice koje pocinju puno da smetaju.

Djeca ce imati opciju da idu ovdje na fakultet, sigurno ce znati njemacki jezik, posto cemo ih uciti. Pa neka sami odluce tada gdje ce da idu ili da zive.


Pozdrav
 
Ja ti zeli svu srecu i da nadjes svoj mir!Mada se nasa misljenja razlikuju o zivotu na zapadu i ovde,najvaznije je da ti znas sta zelis,a svejedno je sta drugi misle!
Ja sam ovog leta bila u Nemackoj,lako sam se tamo privikla,vratila sam se pre mesec dana i jauce mi se gde sam se vratila!A li tvoje misljenje postujem,i nek ti je sa srecom!:bye:
 
pazljivo sam procitao sve sto pisete. Hvala vam na svim tim informacijama.
Boravili smo (sin, zena i ja) veoma dugo ovog ljeta u bg i u nekim stvarima mogu da vas potpuno razumijem. Uvidjeli smo neke nedostatke (koliko je to moguce za to vrijeme) koji postoje u srbiji, obisli smo mnogobrojnu rodbinu i prijatelje sirom srbije i sa svima razgovarali o zivotu, odnosno o problemima.
Sve to smo stavili na vagu i nista se nije izmijenilo. Postali smo cak svijesni sta imamo odnosno sta nemamo na zapadu. Mi sebe ne mozemo zamisliti da dalje zivimo na zapadu.
Uskoro pocinjem sa poslom u bg. Posto ocekujemo drugo djete, zena i sin ostaju ovdje jos neko vrijeme. Ja cu za to vrijeme da mnogo putujem. Nas plan je da najkasnije za dvije godine i oni dodju u bg. Toliko mi je potrebno da bih firmu postavio na cvrste noge.
Ne mozemo prekinuti sve veze sa njemackom, posto imamo uzu rodbinu ovdje, ja imam firmu koja lijepo radi i ima puno prijatelja koji su ovdje i nisu tako ludi (ili hrabri) da naprave korak kao mi.
Mislim da ce veliki problem biti pronaci lijepo zemljiste ili staru kucu u nekom urbanom mjestu. Mi smo htjeli izvan grada ali nismo uspjeli nesto vidjeti sto iole normalno izgleda. Izgleda da cemo morati traziti to u gradu.

Sjedimo u nekom restoranu blizu knez mihajlove pred odlazak nazad. Posto je nas sin veoma zivahan, za dvije minute je ispitao citav restoran.Na kraju se sprijateljio sa konobarom ( djecko 25-godina).Taj djecko se igrao sa mojim sinom i na polasku je dobio poljubac od mog sina. Prvi vikend ovdje, rucak sa prijateljima u restoranu. Konobar nas je lijepo zamolio da pricuvamo dijete posto mu smeta dok radi. To su samo sitnice koje pocinju puno da smetaju.

Djeca ce imati opciju da idu ovdje na fakultet, sigurno ce znati njemacki jezik, posto cemo ih uciti. Pa neka sami odluce tada gdje ce da idu ili da zive.


Pozdrav

Ne znam gde ste trazili ali u barajevu ili oko avale ima kolko oces pleceva
 
pazljivo sam procitao sve sto pisete. Hvala vam na svim tim informacijama.
Boravili smo (sin, zena i ja) veoma dugo ovog ljeta u bg i u nekim stvarima mogu da vas potpuno razumijem. Uvidjeli smo neke nedostatke (koliko je to moguce za to vrijeme) koji postoje u srbiji, obisli smo mnogobrojnu rodbinu i prijatelje sirom srbije i sa svima razgovarali o zivotu, odnosno o problemima.
Sve to smo stavili na vagu i nista se nije izmijenilo. Postali smo cak svijesni sta imamo odnosno sta nemamo na zapadu. Mi sebe ne mozemo zamisliti da dalje zivimo na zapadu.
Uskoro pocinjem sa poslom u bg. Posto ocekujemo drugo djete, zena i sin ostaju ovdje jos neko vrijeme. Ja cu za to vrijeme da mnogo putujem. Nas plan je da najkasnije za dvije godine i oni dodju u bg. Toliko mi je potrebno da bih firmu postavio na cvrste noge.
Ne mozemo prekinuti sve veze sa njemackom, posto imamo uzu rodbinu ovdje, ja imam firmu koja lijepo radi i ima puno prijatelja koji su ovdje i nisu tako ludi (ili hrabri) da naprave korak kao mi.
Mislim da ce veliki problem biti pronaci lijepo zemljiste ili staru kucu u nekom urbanom mjestu. Mi smo htjeli izvan grada ali nismo uspjeli nesto vidjeti sto iole normalno izgleda. Izgleda da cemo morati traziti to u gradu.

Sjedimo u nekom restoranu blizu knez mihajlove pred odlazak nazad. Posto je nas sin veoma zivahan, za dvije minute je ispitao citav restoran.Na kraju se sprijateljio sa konobarom ( djecko 25-godina).Taj djecko se igrao sa mojim sinom i na polasku je dobio poljubac od mog sina. Prvi vikend ovdje, rucak sa prijateljima u restoranu. Konobar nas je lijepo zamolio da pricuvamo dijete posto mu smeta dok radi. To su samo sitnice koje pocinju puno da smetaju.

Djeca ce imati opciju da idu ovdje na fakultet, sigurno ce znati njemacki jezik, posto cemo ih uciti. Pa neka sami odluce tada gdje ce da idu ili da zive.


Pozdrav

Imaš firmu u Nemačkoj koja fino radi, rodbinu, prijatelje....:think:..Za dve godine koliko planiraš da firmu staviš na noge u Srbiji, postoji mogućnost da promeniš mišljenje... i pametno, vidi se, radiš... jer nemaš nameru da raskidaš odmah i sve veze sa Nemačkom...u svakom slučaju srećno...
 
pazljivo sam procitao sve sto pisete. Hvala vam na svim tim informacijama.
Boravili smo (sin, zena i ja) veoma dugo ovog ljeta u bg i u nekim stvarima mogu da vas potpuno razumijem. Uvidjeli smo neke nedostatke (koliko je to moguce za to vrijeme) koji postoje u srbiji, obisli smo mnogobrojnu rodbinu i prijatelje sirom srbije i sa svima razgovarali o zivotu, odnosno o problemima.
Sve to smo stavili na vagu i nista se nije izmijenilo. Postali smo cak svijesni sta imamo odnosno sta nemamo na zapadu. Mi sebe ne mozemo zamisliti da dalje zivimo na zapadu.
Uskoro pocinjem sa poslom u bg. Posto ocekujemo drugo djete, zena i sin ostaju ovdje jos neko vrijeme. Ja cu za to vrijeme da mnogo putujem. Nas plan je da najkasnije za dvije godine i oni dodju u bg. Toliko mi je potrebno da bih firmu postavio na cvrste noge.
Ne mozemo prekinuti sve veze sa njemackom, posto imamo uzu rodbinu ovdje, ja imam firmu koja lijepo radi i ima puno prijatelja koji su ovdje i nisu tako ludi (ili hrabri) da naprave korak kao mi.
Mislim da ce veliki problem biti pronaci lijepo zemljiste ili staru kucu u nekom urbanom mjestu. Mi smo htjeli izvan grada ali nismo uspjeli nesto vidjeti sto iole normalno izgleda. Izgleda da cemo morati traziti to u gradu.

Sjedimo u nekom restoranu blizu knez mihajlove pred odlazak nazad. Posto je nas sin veoma zivahan, za dvije minute je ispitao citav restoran.Na kraju se sprijateljio sa konobarom ( djecko 25-godina).Taj djecko se igrao sa mojim sinom i na polasku je dobio poljubac od mog sina. Prvi vikend ovdje, rucak sa prijateljima u restoranu. Konobar nas je lijepo zamolio da pricuvamo dijete posto mu smeta dok radi. To su samo sitnice koje pocinju puno da smetaju.

Djeca ce imati opciju da idu ovdje na fakultet, sigurno ce znati njemacki jezik, posto cemo ih uciti. Pa neka sami odluce tada gdje ce da idu ili da zive.


Pozdrav



Ako ti,sa statusom koji sada imas u Nemackoj,budes uspeo sa biznisom u Srbiji i porodica ti bude zadovoljna,treba da dobijes Nobelovu nagradu.
Nema idealnih resenja,ne postoje,to je utopija.Sve je burazeru,na zalost,u parama.Ili na srecu,pare ipak treba zaraditi.Kod nas bas i ne moraju da se zarade,lakse je da ih na neki nacin otmes.To ce ti biti najveci problem.
Ali,posto je svako vlasnik sopstveneog zivota,zelim ti srecu i uspeh.
 
p Nas plan je da najkasnije za dvije godine i oni dodju u bg. Toliko mi je potrebno da bih firmu postavio na cvrste noge.


:eek:

Brate moj, u Srbiji ce ti trebati 2 zivota da firmu postavis na noge. :lol:

Osim ako ne raspolazes velikim kapitalom, koji ce te neminovno dovesti u vezu sa ljudima koje, veruj mi, ne zelis da poznajes. (bar koliko sam zakljucio iz tvog pisanja. :think: )

Prijateljski savet: Sve cemu su te u Nemackoj ucili o poslovanju - kad dodjes u Srbiju odmah zaboravi. ;)
 
Dzaba ljudi pricate,sit gladnom ne veruje!
Tako su moji roditelji uzivali kada iz Nemacke dodju leti na godisnji odmor,puni basamci para,prave se rostiljijade,familija oko njih srecna i nasmejana,klopa za dz,jos ulete i pokloni!Lepo vreme,divno je sedeti u dvoristu,jer jedino sto ne valja u Nemackoj je klima,pa su zeljni lepog vremena!Pitam ja moju mamu,mislis li da bi te familija toliko obozavala da nemas novca?Ne razume sta je pitam!Postavim podpitanje,zasto se svi oni izmedju sebe tako ne druze,kada su u tolikoj ljubavi?
E,moja mati se definitivno vratila,sazidali kucu,ali ne sme da mi prizna da joj nije vise lepo!Kuca je u nazovi banji Vrujice,gde leti po celi dan nema vode(a tu je "lekoviti"izvor vode),a zimi veoma cesto nema struje!Milina jedna!A kada prodje sezona,moras paliti auto i voziti do Ljiga,da bi kupila namirnice!Ambulanta van sezone ne radi,moras u Valjevo ili Mionicu,a ako ne mozes auto da vozis,uzmi kanap pa se besi!li meni priznati nece,jer bi ond morala priznati da je debelo pogresila sto me je vratila iz zemlje gde sm se rodila!
Bila sam u Nemckoj neke tri nedelje ovog leta.Zavrsvala neke papire za mog oca,ma super,sve zavrsis na jednom salteru,nema da te salje u fotokopirnice i na saltere da platis uplatnice,ma kulturno i fino!Bez problema sam se tamo prilagodila!Kada sam se vratila,krenuh ovde za oca da sredim prijavu,zdravstvenu itd...kuku meni,dani mi potrebni,ostarih u redovima i vrlo cesto i ne zavrsim posao,jer"fali"neki papir!Ali ljudi vi sve to znate,i to ko ovde ima novca,ali covek hoce da proba,jer nema u Nemackoj toplinu!Mada sam ja licno bila pozitivno iznenadjena od mladog bracnog para nemaca,koji nam je dosta pomogao i cak nam za put spremili oprostajnu veceru!A nsi loznicani,su se krili u stanu,kao da cemo ih pojesti!
Ja kada bih nekim cudom otisla da zivim tamo,trudila bih se da se potpuno integrisem medju nemce,i nasla bih prijatelje i medju njima pre nego kod srba!
 
Koliko vidim, covek se vraca iz Nemacke da bi pokrenuo ''bizMis'' u Srbiji? :eek:
Ne znam, zasto gledas RTS za inostranstvo i cemu verujes, ali moj glas je da u Srbiju dolazis na odmor kao i do sad, a pare stekaj i kupuj stanove, zemlju i ostalo... koja ce kasnije imati neku vrednost ;) Zivi tamo a kupuj domace... i tako ... ostale Biznis varijante ce ti propasti koliko god ulozio jos ces biti duzan ! Zemlja i nekretnine uvek ostaju, samo pazi i da te oko toga ne zavrnu ! ;)
Znaci glasam da ne pokreces posao ovde !
 
Koliko vidim, covek se vraca iz Nemacke da bi pokrenuo ''bizMis'' u Srbiji? :eek:
Ne znam, zasto gledas RTS za inostranstvo i cemu verujes, ali moj glas je da u Srbiju dolazis na odmor kao i do sad, a pare stekaj i kupuj stanove, zemlju i ostalo... koja ce kasnije imati neku vrednost ;) Zivi tamo a kupuj domace... i tako ... ostale Biznis varijante ce ti propasti koliko god ulozio jos ces biti duzan ! Zemlja i nekretnine uvek ostaju, samo pazi i da te oko toga ne zavrnu ! ;)
Znaci glasam da ne pokreces posao ovde !

Moj drug iz obdanista jos sa porodicom se vratio proslog marta sa Kipra da deca podju ovde u skolu i zena radi kao uciteljica.Kupio kucu ,zaposlio zenu i poceo da muva nesto da otvori da radi.Od saltera do saltera od taxe do moze,nemoze... stavio tacku na sve to i vratio se vec u septembru nazad na Kipar.Sta da pricam dalje?covek kao da je pobegao odavde, nije se ni pozdravio ni sa kim.
 
Moj drug iz obdanista jos sa porodicom se vratio proslog marta sa Kipra da deca podju ovde u skolu i zena radi kao uciteljica.Kupio kucu ,zaposlio zenu i poceo da muva nesto da otvori da radi.Od saltera do saltera od taxe do moze,nemoze... stavio tacku na sve to i vratio se vec u septembru nazad na Kipar.Sta da pricam dalje?covek kao da je pobegao odavde, nije se ni pozdravio ni sa kim.

Dok ne proba licno,mislice da su svi ti koji probase da se vrate,nisu nesto dobro i pametno odradili!Samo nije mi jasno sto nam fakultetski obrazovani odlaze,kad je ovde super!?
Florenin komentar,tudje-sladje,je bez veze,jer ti ljudi zele normalan zivot,a ne da otmu nekom nesto!
Ali covek koji ima novca,masta o prisnosti sa drugim ljudima!Ali kada novca nema,nema ni prisnosti!Znam bracni par sa dvoje dece,muz vojno lice,podstanari,verujte da nikada ne sednu u kafic da popiju pice,pa tako njihovo dete nije moglo da se sprijatelji sa konobarom!
 
Moj drug iz obdanista jos sa porodicom se vratio proslog marta sa Kipra da deca podju ovde u skolu i zena radi kao uciteljica.Kupio kucu ,zaposlio zenu i poceo da muva nesto da otvori da radi.Od saltera do saltera od taxe do moze,nemoze... stavio tacku na sve to i vratio se vec u septembru nazad na Kipar.Sta da pricam dalje?covek kao da je pobegao odavde, nije se ni pozdravio ni sa kim.

Jedini za koje znam da su se uspesno vratili su oni koji su ostvarili tamo paMziju pa dosli malo da uzivaju na nekim salasima koje su kupili ili kucama na planini, moru... e to je vec uspeh u Srbiji :cool:
 

Back
Top