Povlačenje

Paula

black cat
Moderator
Poruka
31.034
Šta radite kada se vaš partner povuče?
Osećate se sami, jer imate osećaj da negde nije tu i to ne traje 1 dan, već postaje uobičajeno.
Odgovara na pitanja (možda) ljubazno, ovlaš, kada pita kako ste to radi reda radi...
Ne javlja se prvi, ili nešto slično, tek osećate da odnos nije uzajaman .
M?

Mora da se svakome to nekada desilo? Šta ste uradili i šta se posle toga dešavalo?
Da li je to nedostatak ljubavi ili može biti nešto drugo?

povlačenje 7.jpg
 
Poslednja izmena:
koliko je razumno dati vremena i čekati? i kako se ponašati za vreme tog čekanja?
Ne znam da li je u pitanju bracna veza (ili slobodna veza gde zivite zajedno 24 sata), ili je u pitanju dvoje ljudi koji imaju odredjeno vreme zajedno , dva puta nedeljno, a ostalo je telefonsko-pismeni kontakt.Ukoliko je seks prestao, postao drugaciji, onda verovatno nije vise siguran u buducnost veze.Mesec dana je razuman rok.Najbolje je da sednes , napises pismo i spremis ga u ladicu.Sutradan , ponovo procitaj pismo, pa vidi da li treba nesto dodati, ili oduzeti, i posalji pismo (E-mail)
 
Ako osetim neko povlačenje koje nisam uslovio, ne navaljujem, nego ostavim prostora, a potom kako situacija krene da se stabilizuje, ja se povučem duplo u inat. 🤣
A zašto? :) zašto se ti posle toga namerno povučeš? želiš po malo da se osvetiš ili da daš do znanja da nije trebalo tako?
 
Ne znam da li je u pitanju bracna veza (ili slobodna veza gde zivite zajedno 24 sata), ili je u pitanju dvoje ljudi koji imaju odredjeno vreme zajedno , dva puta nedeljno, a ostalo je telefonsko-pismeni kontakt.Ukoliko je seks prestao, postao drugaciji, onda verovatno nije vise siguran u buducnost veze.Mesec dana je razuman rok.Najbolje je da sednes , napises pismo i spremis ga u ladicu.Sutradan , ponovo procitaj pismo, pa vidi da li treba nesto dodati, ili oduzeti, i posalji pismo (E-mail)
misliš li da je bolje pisati ili sačekati da se ljudi vide uživo?
 
Ponekad je bolje usnusle pse ostaviti da spavaju, nego ih cackati. Ako te izbegava videti uzivo (zbog posla, velikih obaveza, neplaniranih sastanaka), onda znas na cemu si
Pa da, ali neko može da radi, ima puno obaveza, posao, ali da i dalje održava prisnu komunikaciju. Ako takve komunikacije nema, onda naravno da čovek ne zna na čemu je? Jer, šta sve može biti? Koliko ljudi toliko ćudi, ili ipak postoji nešto opšte za sve?
 
Šta radite kada se vaš partner povuče?
Osećate se sami, jer imate osećaj da negde nije tu i to ne traje 1 dan, već postaje uobičajeno.
Odgovara na pitanja (možda) ljubazno, ovlaš, kada pita kako ste to radi reda radi...
Ne javlja se prvi, ili nešto slično, tek osećate da odnos nije uzajaman .
M?

Mora da se svakome to nekada desilo? Šta ste uradili i šta se posle toga dešavalo?
Da li je to nedostatak ljubavi ili može biti nešto drugo?
Prvo probam da nešto promenim, ako ne ide, povučem se i ja. Ne samo u ljubavnom odnosu, već uopšte. Trudim se da imam razumevanja, da dam prostora, da se približim... Kad ne uspeva, a druga strana ćuti, ja se osetim suvišno i povučem se, jer mrzim osećaj suvišnosti.
 
Pa da, ali neko može da radi, ima puno obaveza, posao, ali da i dalje održava prisnu komunikaciju. Ako takve komunikacije nema, onda naravno da čovek ne zna na čemu je? Jer, šta sve može biti? Koliko ljudi toliko ćudi, ili ipak postoji nešto opšte za sve?
Paula, tvoj instinkt na temelju necega nedorecenog sto visi u vazduhu, ti kaze da nesto nije u redu. Ti projektujes svoj vlastiti strah od gubitka, i tvoja masta dodaje tome. Moze svasta da bude , ali nakon mesec dana, vreme je da se sukobis sa svojim strahovima (ili da ih zaboravis, sto je nemoguce). Sumnja ce te unistiti na duge pruge
 
Evo da i ja nešto kažem na temu.
Na drugoj temi sam napisala da sam direktna, ali sam se malo zamislila tim povodom. Ranije sam smatrala da se sve može nekim razgovorm rešiti. I to sam zaista radila u mnogim situacijama. Kažem, slušaj, ja sam primetila to i to (posle par dana npr), o čemu se radi? Da li ja to dobro osećam ili je nešto bezazleno? (tog tipa)

Iz ove sada perspektive gledano, možda je to nekada imalo ploda, ali koliko se sećam, često i nije, što je za posledicu imalo raskid ove ili one prirode. Prosto, možda sam insistirala na nečemu pre vremena? pre nego je stvar postala zrela? Pa sam čula kako kažu sačekaj, vreme sve pokaže. Ali da li se možda baš propusti neko optimalno vreme i odnos ode totalno nizbrdo iako nije moralo tako biti? E sad, mogu čekati. Ali se ne mogu praviti blesava da je sve u redu?

Eto, imam razna pitanja, i volela bih da ovde čujem kako ljudi rešavaju takve situacije. I da li je bilo uspešno.
 
Paula, tvoj instinkt na temelju necega nedorecenog sto visi u vazduhu, ti kaze da nesto nije u redu. Ti projektujes svoj vlastiti strah od gubitka, i tvoja masta dodaje tome. Moze svasta da bude , ali nakon mesec dana, vreme je da se sukobis sa svojim strahovima (ili da ih zaboravis, sto je nemoguce). Sumnja ce te unistiti na duge pruge
Recimo da nema straha od gubitka, da to stavimo po strani. (Lično imam suviše godina za to.) Nego ono vidiš da nešto nije u redu, nije da samo negde visi, već imaš objektivne parametre da tako nešto zakjučiš. Nakon mesec dana, rekao si neki tvoj predlog vremena, možda je to ok. U svakom slučaju, rekao si da misliš da je potrebno sačekati i nekome dati prostora i vremena, i to je ok 🥰
 
Pa da, ali neko može da radi, ima puno obaveza, posao, ali da i dalje održava prisnu komunikaciju. Ako takve komunikacije nema, onda naravno da čovek ne zna na čemu je? Jer, šta sve može biti? Koliko ljudi toliko ćudi, ili ipak postoji nešto opšte za sve?

Takvi nazovimo ih tretmani kada ne znaš šta je drugoj osobi u glavi je obično neka njena projekcija na druge...

Uzmimo za primer nervozu, nešto što je normalno za čoveka, dođe iz ovog ili onog razloga, bitnog ili skroz levog, nekad joj ni ne treba razlog. Većina osoba će tu nervozu projektovati na druge, najčešće najbliže, a te projekcije mogu doći u x oblika. Jedan od njih je upravo takvo ponašanje iz tvog primera, partner se povuče ali te ostavlja u mraku, a zašto te ostavlja u mraku, pa upravo da bi na taj način svoje stanje projektovao na tebe. I to je tako često, a retko će ljudi priznati da prosto imaju "potrebu" da prave kolateralnu štetu.

To su oni momenti kada želiš da znaš šta je nekome u glavi ali on ne da, a jedini razlog zašto ne da je taj jer na neki način uživa u tome. Uživa je prejaka reč ali tako biva, jer u suprotnom svakome je priličino lako drugome u par rečenica objasniti svoje stanje.
 
A šta ako nema vremena? Može sutra da nas nema? Ja hoću sve odmah i sad. Svako ume da priča, da makar umiri drugu stranu, a ne da ja sedim i mislim šta je u pitanju...
Mhm, uvek sam verovala da treba sada i odmah sve rešiti. No, pitam se da li sam sa nekim osobama prenaglila. Možda neki ni sami ne znaju šta osećaju i potrebno im je vreme? Da li nekada prevremenim početkom komunikacije zapravo zatvaramo pojedina vrata? to obično važi za muškarce, moje iskustvo je da su oni neverbalniji i da svojim ćutanjem nešto govore
 
  • Podržavam
Reactions: Red
Prvo probam da nešto promenim, ako ne ide, povučem se i ja. Ne samo u ljubavnom odnosu, već uopšte. Trudim se da imam razumevanja, da dam prostora, da se približim... Kad ne uspeva, a druga strana ćuti, ja se osetim suvišno i povučem se, jer mrzim osećaj suvišnosti.
Meni ovo u redu. Ako se neko udaljava, probaš ovo, ono, i posle se i ti udaljiš. Što bi moralo sve da se kaže, tj završi rečima ili nekim razgovorom? Može i tako
 
  • Podržavam
Reactions: Red
Da li nekada prevremenim početkom komunikacije zapravo zatvaramo pojedina vrata?

I da i ne...

Svakome je bilo kakav vid otvaranja ili komunikacije mio jedino ako dolazi neopterećeno, a ako ti insistiraš to stvara pritisak i guši ili odbija.

Sa druge strane, ako se jednom pokaže da bi trebalo da se prilagođavaš, pa drugi put... Znaj da će tako biti i treći u nečemu. Ako niste sinhronizovani to ne znači da neko snosi krivicu ili je omanuo u komunikaciji, prosto može biti da ste na drugačijoj frekevenciji a to se ne može premostiti.

Opet zavisi o čemu pričamo pošto je ovo široka tema.
 
Šta radite kada se vaš partner povuče?
Osećate se sami, jer imate osećaj da negde nije tu i to ne traje 1 dan, već postaje uobičajeno.
Odgovara na pitanja (možda) ljubazno, ovlaš, kada pita kako ste to radi reda radi...
Ne javlja se prvi, ili nešto slično, tek osećate da odnos nije uzajaman .
M?

Mora da se svakome to nekada desilo? Šta ste uradili i šta se posle toga dešavalo?
Da li je to nedostatak ljubavi ili može biti nešto drugo?
Nađem drugog! Lol:)
 

Back
Top