Повеље босанских владара и српско име у Босни

Inače, ti ovde ideš ali doslovno potpuno pogrešnom putanjom. Ne treba da tražiš strance, zato što su oni gotovo po pravilu manje kompetentni, jer se uglavnom bave samo jednim delom ili egzibicijski čak, našim podnebljem. Ne postoji nikakav razlog da izbegavaš domaće autore i radije od toga tražiš nekakve strance; Britance, Amerikance, Holanđane ili nekog drugog.

To što si odabrao je pogrešna putanja. Ono što mogu da ti izuzetno pouzdano podvučem jeste da ja nisam video dobro napisane strane istorije. Ovo nije neka afrička teritorija, bez domaće literature. Prednost stranaca svakako jeste u nepristranosti, ali manjkavost je očevidna na svakom drugom nivou; faktografski i metodološki. Ono što ti treba da radiš jeste da čitaš bošnjačke autore. Ali ne neke filozofe ili politikologe kojima je žao što nikada nisu postali istoričari pa popuju sve i svašta, već ozbiljne i renominirane historičare. A onda i šta kažu i Hrvati i Srbi, pa da uporediš. To je jedini način da dođeš do onoga što te interesuje; ovako tragajući po Malkolmu i slično, to ti je doslovno mlaćenje prazne slame. Te knjige uopšte nisu ni napisane za naše podneblje, niti da donesu bukvalno išta novo, već za same strance.
Stranci su u svakom slučaju ako ništa drugo neutralni u vezi istorije od naših od nasih evo ti ovo od Fajna što sam obećao
IMG_20200810_104758.jpg
IMG_20200810_104729.jpg
 
Interesantno je da Fajn smatra srednovekovnu istoriju mirnu, pa sta je bilo za krstackim ratovima protiv bosanske crkve.

I nije tacno da do 19. veka se srpsko ime za pravoslavno stanovnistvo Bosne retko spominje, tu jednostavno on gresi.
Греши? Не, он бестидно лаже! На пример где тврди да имају другачију историју и културу од Срба и Хрвата.
Такође петљанција са 'богумилским стећцима'. Срби су народ који је и у двадесетом веку баштинио традицију
тог вида комуникације покојника са пролазницима. Крајпуташи и рајачко гробље су само минијатуре исте баштине.
 
Stranci su u svakom slučaju ako ništa drugo neutralni u vezi istorije od naših od nasih evo ti ovo od Fajna što sam obećaoPogledajte prilog 746143Pogledajte prilog 746144

Istoriju nećeš naučiti kroz politički korektni neutralnost, tako da ako baš želiš da je naučiš, pogrešna je opcija tražeći strance.

A druga stvar, potpuno je metalno da je neko a priori nužno neutralan ako je stranac. Pa i oni mogu biti na ovaj ili onaj način pristrasni (kao npr. Malkolm).
 
Interesantno je da Fajn smatra srednovekovnu istoriju mirnu, pa sta je bilo za krstackim ratovima protiv bosanske crkve.

I nije tacno da do 19. veka se srpsko ime za pravoslavno stanovnistvo Bosne retko spominje, tu jednostavno on gresi.
Krstaški ratovi dolaze izvan Bosne on govori da unutar Bosne nije nikad bilo problema.
 
Interesantno je da Fajn smatra srednovekovnu istoriju mirnu, pa sta je bilo za krstackim ratovima protiv bosanske crkve.

I nije tacno da do 19. veka se srpsko ime za pravoslavno stanovnistvo Bosne retko spominje, tu jednostavno on gresi.
Intersentan je i pogleda Fajna, radi se na raspad crkve Bosanske i promjenu vjere. Malcolm objašnjava rast pravoslavno stanovnistva naseljavanjem koje ima veći status u odnosu na katolike jer je vojno pomagalo odbranu Turskih granica i lagani nestanak katolika(Srbskim ustancima u kasnijem razdoblju se ta situacija mijenja i Srbi postaju veći neprijatelji) a Fajn otprilike slično ali objasava nestanak katolika prelaskom u islam i pravoslavlje. IMG_20200810_154334.jpg i
 

Prilozi

  • IMG_20200810_152502.jpg
    IMG_20200810_152502.jpg
    189 KB · Pregleda: 18
Krstaški ratovi dolaze izvan Bosne on govori da unutar Bosne nije nikad bilo problema.

Kako nije bilo problema unutar Bosne ako su i bosanski kraljevi vodili nasilno pokatoličavanje sopstvenog naroda; dakle celi talasi izbeglica su odlazili u Vojvodstvo Svetog Save.

Je li tebi poznato sa je tako utočište pronašla hijerarhija Crkve bosanske; da je poslednji did Bosanske crkve prešao na pravoslavlje i bio ustoličen u Srpskoj crkvi; spasavajući svoju živu glavu od Kotromanića?

To su sve bili unutrašnji procesi, a ne posledica spoljašnjih pohoda.
 
Kako nije bilo problema unutar Bosne ako su i bosanski kraljevi vodili nasilno pokatoličavanje sopstvenog naroda; dakle celi talasi izbeglica su odlazili u Vojvodstvo Svetog Save.

Je li tebi poznato sa je tako utočište pronašla hijerarhija Crkve bosanske; da je poslednji did Bosanske crkve prešao na pravoslavlje i bio ustoličen u Srpskoj crkvi; spasavajući svoju živu glavu od Kotromanića?

To su sve bili unutrašnji procesi, a ne posledica spoljašnjih pohoda.
To i spominje kao jedini period mislim da to i piše u ovom sto sam podijelio.
 
To i spominje kao jedini period mislim da to i piše u ovom sto sam podijelio.

Izvini nisam još pogledao...kucam sa telefona.

S druge strane, ne može se reći da je to izolovani izuzetak. Nije bilo koljačine u Bosni, istina, kakva je bila prilično uobičajena npr. u Staroj Srbiji tj. između Arnauta i Srba, tako da to jeste tačno i tom smislu, ali je preterivanja govoriti da su odnosi bili idealni. Npr. privilegije koje su dobili srpski patrijarsi značili su da se ubirao porez i od rimokatoličkog stanovništva, što je bio i jedan od razloga prelaska tog jednog dela življa na pravoslavlje (u suprotnom to je značilo da bi oni morali plaćati dvostruko porez, i Rimi i Peći). Rimokatolici su se baš dosta puta žalili zbog ovog, jer je to bilo za njih ekonomsko iscrpljivanje tj. vid ugnjetavanja. Govorim o ranoosmanskom periodu, naravno.
 
Izvini nisam još pogledao...kucam sa telefona.

S druge strane, ne može se reći da je to izolovani izuzetak. Nije bilo koljačine u Bosni, istina, kakva je bila prilično uobičajena npr. u Staroj Srbiji tj. između Arnauta i Srba, tako da to jeste tačno i tom smislu, ali je preterivanja govoriti da su odnosi bili idealni. Npr. privilegije koje su dobili srpski patrijarsi značili su da se ubirao porez i od rimokatoličkog stanovništva, što je bio i jedan od razloga prelaska tog jednog dela življa na pravoslavlje (u suprotnom to je značilo da bi oni morali plaćati dvostruko porez, i Rimi i Peći). Rimokatolici su se baš dosta puta žalili zbog ovog, jer je to bilo za njih ekonomsko iscrpljivanje tj. vid ugnjetavanja. Govorim o ranoosmanskom periodu, naravno.
Da ali to je isto uticaj okupatora Osmanlija ne naroda u Bosni
 

Prilozi

  • IMG_20200810_114023.jpg
    IMG_20200810_114023.jpg
    107,7 KB · Pregleda: 13
Izvini nisam još pogledao...kucam sa telefona.

S druge strane, ne može se reći da je to izolovani izuzetak. Nije bilo koljačine u Bosni, istina, kakva je bila prilično uobičajena npr. u Staroj Srbiji tj. između Arnauta i Srba, tako da to jeste tačno i tom smislu, ali je preterivanja govoriti da su odnosi bili idealni. Npr. privilegije koje su dobili srpski patrijarsi značili su da se ubirao porez i od rimokatoličkog stanovništva, što je bio i jedan od razloga prelaska tog jednog dela življa na pravoslavlje (u suprotnom to je značilo da bi oni morali plaćati dvostruko porez, i Rimi i Peći). Rimokatolici su se baš dosta puta žalili zbog ovog, jer je to bilo za njih ekonomsko iscrpljivanje tj. vid ugnjetavanja. Govorim o ranoosmanskom periodu, naravno.
Nisam kompletnu stanicu uslikao u prošlom postu ali i to navodi kao uticaj okupatara a ne naroda u Bosni i navodi da Turci (Kadije) su uvijek odlučivale u korist pravoslavaca što je katolike postavljalo u težak položaj koji su se žalili na namete.
 
Čituckam maleni prilog od Veljkovića i Fekete...interesantna razmišljanja u fusnoti br. 5 na str. 82 i 83: https://www.academia.edu/37997167/V...estoju_Milohni_Milohniću_2018_Oktoih_UDK_M51_

На овом месту, неко би се могао запитати зашто не преводим као „краљ ’Србља’, тј. ’Српске земље’ или Србије, (и) Босне, (и) Поморја итд.“ Наиме, у науци се уврежило мишљење да се датив (множине) srqblEmq/srqbláemq/srqblEm/srqbláem/srqbqláem/srblEм/srblEm/srbláemq (Накаш 2011: 3351-3354) у краљевској титули средњовековне Босне сматра не (обичном) множином именице srqbláinq, srqblái „Срб(љ)и“, већ деперсонализованом множином те исте именице (с акузативом у функцији номинатива) srqblE у значењу „’Србље’, тј. (тамо где) Срб(љ)и станују, Србија“ (Бошковић 2000: 416, 417), дакле синонимом са синтагмом srqbqska/ srqpska зeml] „’Српска земља’, тј. земља Срба, Србија“ (Ћирковић 1964а : 137, 138; Ћирковић 1964б : 353, 354; РКСС 1864 [3]: 151, 152). Ми ову напоредност појмова ’Србље’/Србија и Босна, (и) Поморје итд. у краљевској титули средњовековне Босне не можемо прихватити, и то из пет разлога.
1) Први је да се у повељама босанских краљева јавља само и једино облик srqblEmq, рекосмо, датив (множине), а од њега - једнако - номинатив (множине) може бити и srqblái „Срб(љ)и“ и srqblE „’Србље’/Србија“ (Бошковић 2000: 416).
2) Други је разлог да је босански бан па краљ Твртко I - као настављач Српског царства - начинио своју и босанску краљевску титулу (Сима Ћирковић вели: механички) према царској титули српског цара Душана carq i samodrq/qcq srqblEmq i grqkomq i blqgaromq (Ћирковић 1964а : 137; Ћирковић 1964б : 353; РКСС 1864 [3]: 148), у којој Рјечник из књижевних старина српских и његов састављач, Ђура Даничић, не проналази значење „’Српска земља’ / Србија“, него „Срб(љ)и“, дакле „цар и самодржац Срб(аљ)а, (и) Гркâ и Бугара“ (РКСС 1864 [3]: 148). И у томе јесте у праву пошто је цар Душан начинио своју и српску царску титулу према царској титули ромејских/византијских царева βασιλευÏς καιÏ αυÑτοκράτωρ ØΡωμαίων „цар и самодржавни император Ромејâ“ (ИСН 1981 : 526, 531; ODB 1991: 1950, 1951; Острогорски 1969: 123), у чему множина Ромеји означава примарно етнички саме „Ромеје/Византинце“, а - тек секундарно - географски „земљу Ромејâ, тј. Ромејско царство / Византију“. За ово упоредити како и данас нпр. председник свих Срба значи примарно етнички управо то што пише, „председник свих Срба (оÐдрēда)“, а - тек секундарно - географски „председник цел(окупн)е земље Србије“.
3) Трећи је разлог тај да се између смрти српског цара Уроша (1371) и крунисања (1377) бана Твртка I за босанског краља, године 1373, у једној повељи Ђурђа Балшића (издатој у Дубровнику) појављује реченица ako tko bMde carq gospodinq Srbláemq i vlastelomq i зemlái srpskoi (Миклошич 1858: 183, 184), где јасно видимо да уз реч carq датив (множине) srbláemq означава примарно етнички „Срб(љ)е“, а - тек секундарно - географски „земљу Срб(аљ)a, тј. Србију“, тј. да је srbláemq примарно етничка одредница, док је зeml] srpska, односно srpska зeml] географска одредница. На тај исти начин, и краљ Твртко I у својој и босанској краљевској титули (коју је он и створио) употребљава srqblEmq као примарно етничку одредницу, а srqbqska/srqpska зeml] као географску одредницу, нпр. управо у овој горњој повељи из 1378. он каже паралелно и да је kralá[q] srqblEmq i bosny i pomori} i зapadnimq stranamq „краљ Срба и Босне и Поморја и Западних крајева“ и да заузима краљевски prystolq srqbqskiE зemlE „престо ’Српске земље’ / Србије“ (Накаш 2011: 42, 43). Ово све тим више што у истој овој повељи краљ Твртко I употребљава и географску одредницу зeml] bosna „земља Босна“ (Накаш 2011: 42) - те што онда не стави и *kralá[q] srqbqskiE зemlE „краљ ’Српске земље’ / Србије“?
4) Четврти је разлог тај да се у повељама босанских краљева Томаша Остојића 1444, 1446, 1451. и Стипана/Степана/Штефана/Степана Томашевића 1461, уз горње да су краљеви Срба, уз свако помињање да су краљеви Далмације, додаје - као додатно објашњење - напомена тј. Хрватâ (kraláq... dalqm[a]ci h[e]rqvatomq, kraláq... dalqmacii hrqvatomq), а уместо краљ Далмације стоји, по једном, и краљ Хрватâ Далмације (kraláq... dalmaciE hrqvatomq, генитив!), односно - писарским изостављањем речи Далмације - краљ (области) Хрватâ (kraláq... hrqvatomq) (Вељковић 2018: 288; Накаш 2011: 108, 109, 110, 116, 118, 125).
5) Напослетку, пети је разлог тај да заправо Рјечник из књижевних старина српских и његов састављач, Ђура Даничић, за значење „’Српска земља’ / Србија“ даје једино (очите) примере са предлозима по и у, уз одредницу у целом свету и близу речи земља, као и уз глаголе кретања, те уз глаголе са значењем „добити у власт“ и „пљачкати“, попут: po srqblEhq i po romanJi (’Романији’, тј. Ромејском царству / Византији), minM} (прелазе) M srqblE, M srqbláihq / M srqblEhq ili M dMbrovnikM, M srqbláehq M arqbanasehq, po[li M srqblE, M srqblEhq i vsemq svytM, da prog} M (кроз) srqblE, da posilate (да пошаљете)... M srqblE, se... kMpe M (окупљају се и спремају у) srqblE, po bMgarqskoi i po vla[koi зemlái po srqbláehq po arbanasehq, po blqgarqskoi зemlái i po srqbláyhq, pleni[e (опљачкаше) tourci srqblE, primi (доби у власт) despotq srqblE - и никад као део краљевске или царске титуле (РКСС 1864 [3]: 148, 149). Такође, превођење у краљевској титули средњовековне Босне датива (множине) srqblEmq уз наредну реч bosny/ bosni као латинско Rassie, Bosne у напоредном смислу „(краљ) ’Рашке земље’ / Србије, (и) Босне, (и) итд.“ (Ћирковић 1964б : 354) - није аргумент против свега изнесеног! Наиме, првобитно латинско титулисање, у Венецији и Дубровнику, босанског краља Твртка I као rex Rassie „краљ ’Рашке земље’ / Србије“, па чак једанпут (1378) и називање краљевине Босне „краљевина ’Рашке земље’ / краљевина Србија“ (Ћирковић 1964а : 138), убачено је потом - не разумевајући баш (старо)српски оригинал - у латински превод/верзију Тврткове (новостворене) босанске краљевске титуле, вероватно зато што у самом оригиналу након речи „краљ“ иде датив за дативом. Међутим, да srqblEmq bosny/bosni није значило „(краљ) ’Србља’, тј. ’Српске земље’ или Србије, (и) Босне, (и) итд.“, него просто „(краљ) Срб(аљ)а (и) Босне, (и) итд.“, сведочи нам повеља босанске краљице Јелине/Јелене из 1397. (в. доле), у којој каже да је kraláica srqbláemq bosne „краљица Срб(аљ)а Босне“, управо са генитивом bosne. А то хоће рећи да је најбуквалнији превод у краљевској титули средњовековне Босне датива (множине) srqblEmq уз наредну реч bosny/bosni „(краљ) Срб(аљ)а, тј. (и) Босне, (и) итд.“, за шта упоредити - обрнутим редом - како се у две повеље босанског краља Томаша Остојића из 1444. и 1446. (види горе) каже да је он kraláq... dalqm[a]ci h[e]rqvatomq / kraláq... dalqmacii hrqvatomq „краљ Далмације, тј. Хрватâ“, док се - паралелно с горе поменутом повељом краљице Јелине - у повељи босанског краља Стипана Томашевића из 1461. (в. горе) каже да је он kraláq... dalmaciE hrqvatomq „краљ Хрватâ Далмације“, управо са генитивом dalmaciE. Можда је, у смислу овде изнесенога најбуквалнијег превода, требало да преведемо горе нпр. „краљ Срба, тј. и Босне и Поморја и Западних крајева“, али сам се - према горе поменутој повељи краљице Јелине - ипак одлучио за свима разумљиву формулацију „краљ Срба и Босне и Поморја и Западних крајева“. Стога, из свих наведених разлога, горњи став сматрам - неутемељеним, и тиме погрешним.
 
Čituckam maleni prilog od Veljkovića i Fekete...interesantna razmišljanja u fusnoti br. 5 na str. 82 i 83: https://www.academia.edu/37997167/Veljković_Fekete_Još_jednom_o_imenu_Restoje_i_Restoju_Milohni_Milohniću_2018_Oktoih_UDK_M51_

На овом месту, неко би се могао запитати зашто не преводим као „краљ ’Србља’, тј. ’Српске земље’ или Србије, (и) Босне, (и) Поморја итд.“ Наиме, у науци се уврежило мишљење да се датив (множине) srqblEmq/srqbláemq/srqblEm/srqbláem/srqbqláem/srblEм/srblEm/srbláemq (Накаш 2011: 3351-3354) у краљевској титули средњовековне Босне сматра не (обичном) множином именице srqbláinq, srqblái „Срб(љ)и“, већ деперсонализованом множином те исте именице (с акузативом у функцији номинатива) srqblE у значењу „’Србље’, тј. (тамо где) Срб(љ)и станују, Србија“ (Бошковић 2000: 416, 417), дакле синонимом са синтагмом srqbqska/ srqpska зeml] „’Српска земља’, тј. земља Срба, Србија“ (Ћирковић 1964а : 137, 138; Ћирковић 1964б : 353, 354; РКСС 1864 [3]: 151, 152). Ми ову напоредност појмова ’Србље’/Србија и Босна, (и) Поморје итд. у краљевској титули средњовековне Босне не можемо прихватити, и то из пет разлога.
1) Први је да се у повељама босанских краљева јавља само и једино облик srqblEmq, рекосмо, датив (множине), а од њега - једнако - номинатив (множине) може бити и srqblái „Срб(љ)и“ и srqblE „’Србље’/Србија“ (Бошковић 2000: 416).
2) Други је разлог да је босански бан па краљ Твртко I - као настављач Српског царства - начинио своју и босанску краљевску титулу (Сима Ћирковић вели: механички) према царској титули српског цара Душана carq i samodrq/qcq srqblEmq i grqkomq i blqgaromq (Ћирковић 1964а : 137; Ћирковић 1964б : 353; РКСС 1864 [3]: 148), у којој Рјечник из књижевних старина српских и његов састављач, Ђура Даничић, не проналази значење „’Српска земља’ / Србија“, него „Срб(љ)и“, дакле „цар и самодржац Срб(аљ)а, (и) Гркâ и Бугара“ (РКСС 1864 [3]: 148). И у томе јесте у праву пошто је цар Душан начинио своју и српску царску титулу према царској титули ромејских/византијских царева βασιλευÏς καιÏ αυÑτοκράτωρ ØΡωμαίων „цар и самодржавни император Ромејâ“ (ИСН 1981 : 526, 531; ODB 1991: 1950, 1951; Острогорски 1969: 123), у чему множина Ромеји означава примарно етнички саме „Ромеје/Византинце“, а - тек секундарно - географски „земљу Ромејâ, тј. Ромејско царство / Византију“. За ово упоредити како и данас нпр. председник свих Срба значи примарно етнички управо то што пише, „председник свих Срба (оÐдрēда)“, а - тек секундарно - географски „председник цел(окупн)е земље Србије“.
3) Трећи је разлог тај да се између смрти српског цара Уроша (1371) и крунисања (1377) бана Твртка I за босанског краља, године 1373, у једној повељи Ђурђа Балшића (издатој у Дубровнику) појављује реченица ako tko bMde carq gospodinq Srbláemq i vlastelomq i зemlái srpskoi (Миклошич 1858: 183, 184), где јасно видимо да уз реч carq датив (множине) srbláemq означава примарно етнички „Срб(љ)е“, а - тек секундарно - географски „земљу Срб(аљ)a, тј. Србију“, тј. да је srbláemq примарно етничка одредница, док је зeml] srpska, односно srpska зeml] географска одредница. На тај исти начин, и краљ Твртко I у својој и босанској краљевској титули (коју је он и створио) употребљава srqblEmq као примарно етничку одредницу, а srqbqska/srqpska зeml] као географску одредницу, нпр. управо у овој горњој повељи из 1378. он каже паралелно и да је kralá[q] srqblEmq i bosny i pomori} i зapadnimq stranamq „краљ Срба и Босне и Поморја и Западних крајева“ и да заузима краљевски prystolq srqbqskiE зemlE „престо ’Српске земље’ / Србије“ (Накаш 2011: 42, 43). Ово све тим више што у истој овој повељи краљ Твртко I употребљава и географску одредницу зeml] bosna „земља Босна“ (Накаш 2011: 42) - те што онда не стави и *kralá[q] srqbqskiE зemlE „краљ ’Српске земље’ / Србије“?
4) Четврти је разлог тај да се у повељама босанских краљева Томаша Остојића 1444, 1446, 1451. и Стипана/Степана/Штефана/Степана Томашевића 1461, уз горње да су краљеви Срба, уз свако помињање да су краљеви Далмације, додаје - као додатно објашњење - напомена тј. Хрватâ (kraláq... dalqm[a]ci h[e]rqvatomq, kraláq... dalqmacii hrqvatomq), а уместо краљ Далмације стоји, по једном, и краљ Хрватâ Далмације (kraláq... dalmaciE hrqvatomq, генитив!), односно - писарским изостављањем речи Далмације - краљ (области) Хрватâ (kraláq... hrqvatomq) (Вељковић 2018: 288; Накаш 2011: 108, 109, 110, 116, 118, 125).
5) Напослетку, пети је разлог тај да заправо Рјечник из књижевних старина српских и његов састављач, Ђура Даничић, за значење „’Српска земља’ / Србија“ даје једино (очите) примере са предлозима по и у, уз одредницу у целом свету и близу речи земља, као и уз глаголе кретања, те уз глаголе са значењем „добити у власт“ и „пљачкати“, попут: po srqblEhq i po romanJi (’Романији’, тј. Ромејском царству / Византији), minM} (прелазе) M srqblE, M srqbláihq / M srqblEhq ili M dMbrovnikM, M srqbláehq M arqbanasehq, po[li M srqblE, M srqblEhq i vsemq svytM, da prog} M (кроз) srqblE, da posilate (да пошаљете)... M srqblE, se... kMpe M (окупљају се и спремају у) srqblE, po bMgarqskoi i po vla[koi зemlái po srqbláehq po arbanasehq, po blqgarqskoi зemlái i po srqbláyhq, pleni[e (опљачкаше) tourci srqblE, primi (доби у власт) despotq srqblE - и никад као део краљевске или царске титуле (РКСС 1864 [3]: 148, 149). Такође, превођење у краљевској титули средњовековне Босне датива (множине) srqblEmq уз наредну реч bosny/ bosni као латинско Rassie, Bosne у напоредном смислу „(краљ) ’Рашке земље’ / Србије, (и) Босне, (и) итд.“ (Ћирковић 1964б : 354) - није аргумент против свега изнесеног! Наиме, првобитно латинско титулисање, у Венецији и Дубровнику, босанског краља Твртка I као rex Rassie „краљ ’Рашке земље’ / Србије“, па чак једанпут (1378) и називање краљевине Босне „краљевина ’Рашке земље’ / краљевина Србија“ (Ћирковић 1964а : 138), убачено је потом - не разумевајући баш (старо)српски оригинал - у латински превод/верзију Тврткове (новостворене) босанске краљевске титуле, вероватно зато што у самом оригиналу након речи „краљ“ иде датив за дативом. Међутим, да srqblEmq bosny/bosni није значило „(краљ) ’Србља’, тј. ’Српске земље’ или Србије, (и) Босне, (и) итд.“, него просто „(краљ) Срб(аљ)а (и) Босне, (и) итд.“, сведочи нам повеља босанске краљице Јелине/Јелене из 1397. (в. доле), у којој каже да је kraláica srqbláemq bosne „краљица Срб(аљ)а Босне“, управо са генитивом bosne. А то хоће рећи да је најбуквалнији превод у краљевској титули средњовековне Босне датива (множине) srqblEmq уз наредну реч bosny/bosni „(краљ) Срб(аљ)а, тј. (и) Босне, (и) итд.“, за шта упоредити - обрнутим редом - како се у две повеље босанског краља Томаша Остојића из 1444. и 1446. (види горе) каже да је он kraláq... dalqm[a]ci h[e]rqvatomq / kraláq... dalqmacii hrqvatomq „краљ Далмације, тј. Хрватâ“, док се - паралелно с горе поменутом повељом краљице Јелине - у повељи босанског краља Стипана Томашевића из 1461. (в. горе) каже да је он kraláq... dalmaciE hrqvatomq „краљ Хрватâ Далмације“, управо са генитивом dalmaciE. Можда је, у смислу овде изнесенога најбуквалнијег превода, требало да преведемо горе нпр. „краљ Срба, тј. и Босне и Поморја и Западних крајева“, али сам се - према горе поменутој повељи краљице Јелине - ипак одлучио за свима разумљиву формулацију „краљ Срба и Босне и Поморја и Западних крајева“. Стога, из свих наведених разлога, горњи став сматрам - неутемељеним, и тиме погрешним.
Vau, znaci ispada da ovo "Srba" ipak se odnosi na etnicitet?
 
Srednjovekovna Bosna nije bila nekakva geografska oblast, već u očima ljudi politička i etnička zajednica.

Veliki borac protiv Deretića je po nekim pitanjima i borac protiv zvanične srpske nauke. Recimo po pitanju etničkog karaktera srednjevekovne bosanske države.
Do nedavno sam ja naivan smatrao da Slaven podržava apsolutno svaki stav zvanične srpske nauke. Ali ne, borac protiv Deretića je po nekim pitanjima i borac protiv zvanične srpske nauke. Ko bi to rekao :think:

https://ia903405.us.archive.org/25/items/ssa-9-2010-paus-03.01.11/SSA 2 (2003).pdf

Као и у случају интитулације, и у диспозицији се бан Твртко показује као наследник традиције коју је увео бан Стјепан у дипломатичку праксу српске државе Босне
Милост (господска), 169 (страна), 6 (ред у издању) – У средњовековним српским државама – Србији и Босни, овај термин је означавао владареву милост као правни чин посебног садржајa
 
Veliki borac protiv Deretića je po nekim pitanjima i borac protiv zvanične srpske nauke. Recimo po pitanju etničkog karaktera srednjevekovne bosanske države.
Do nedavno sam ja naivan smatrao da Slaven podržava apsolutno svaki stav zvanične srpske nauke. Ali ne, borac protiv Deretića je po nekim pitanjima i borac protiv zvanične srpske nauke. Ko bi to rekao :think:

https://ia903405.us.archive.org/25/items/ssa-9-2010-paus-03.01.11/SSA 2 (2003).pdf

Као и у случају интитулације, и у диспозицији се бан Твртко показује као наследник традиције коју је увео бан Стјепан у дипломатичку праксу српске државе Босне
Милост (господска), 169 (страна), 6 (ред у издању) – У средњовековним српским државама – Србији и Босни, овај термин је означавао владареву милост као правни чин посебног садржајa

Ovde još jednom pokazuješ šta je suština tvoje aktivnosti, osim što radiš po agendi jednog čoveka koji te nahuškava i šalje, otkrivaš vrlo jasno svoje političko-nacionalno viđenje, pa pokušavaš da predstaviš ovo u domen nekakvih nacionalnih istoriografija.

To što si ti mene zamiškjao kao nekakvog predstavnika srpske istorijske nauke, to je samo još jedan u nizu tvojih suštinskih problema, u kojima projektuješ neke svoje premise i pretostavke na mene. To što si mene doživljavao kao nekakvog predstavnika srpske nauke, isključivo je posledica toga što ti konstantno juriš projekcije, radi etiketiranja ljudi i izbegavanja bilo kakve argumentove diskusije, odnosno prelazak na argumentum ad hominem, što je i jedino što znadeš. :kafa:

Mene boli dupe ko je koje nacionalnosti i šta se priča u kojoj sredini. Svoje stavove nikada nikome nisam prilagođavao, nikada se nisam dodvoravao nikome i svakako to neću ni početi. Mene interesuje samo istina i borba protiv vas, lažova. To je jedina, prava, moralna i ispravna borba kako ti kažeš. A radije bih i umro nego da se stavim na stranu lažova (ma kog pola, vere, boje kože, nacionalne pripadnosti, statusa, novca, seksualnog i političkog opredeljenja bili).
 
Ovde još jednom pokazuješ šta je suština tvoje aktivnosti, osim što radiš po agendi jednog čoveka koji te nahuškava i šalje, otkrivaš vrlo jasno svoje političko-nacionalno viđenje, pa pokušavaš da predstaviš ovo u domen nekakvih nacionalnih istoriografija.

To što si ti mene zamiškjao kao nekakvog predstavnika srpske istorijske nauke, to je samo još jedan u nizu tvojih suštinskih problema, u kojima projektuješ neke svoje premise i pretostavke na mene. To što si mene doživljavao kao nekakvog predstavnika srpske nauke, isključivo je posledica toga što ti konstantno juriš projekcije, radi etiketiranja ljudi i izbegavanja bilo kakve argumentove diskusije, odnosno prelazak na argumentum ad hominem, što je i jedino što znadeš. :kafa:

Mene boli dupe ko je koje nacionalnosti i šta se priča u kojoj sredini. Svoje stavove nikada nikome nisam prilagođavao, nikada se nisam dodvoravao nikome i svakako to neću ni početi. Mene interesuje samo istina i borba protiv vas, lažova. To je jedina, prava, moralna i ispravna borba kako ti kažeš. A radije bih i umro nego da se stavim na stranu lažova (ma kog pola, vere, boje kože, nacionalne pripadnosti, statusa, novca, seksualnog i političkog opredeljenja bili).
Zašto insisitiraš na posebnoj bosanskoj srednjevekovnoj naciji mimo zvaničnog stava srpske nauke?
 
Zašto insisitiraš na posebnoj bosanskoj srednjevekovnoj naciji mimo zvaničnog stava srpske nauke?

A šta ima da me boli dupe šta su stavovi srpske (pa i bošnjačke i koje god druge) nauke?

Za razliku od tebe, koji očigledno nemaš svoje ja, već u tuđe ime govoriš i radiš to što radiš, ja imam svoje ja; svoj mozak, svoje samostalno razmišljanje, svoje tumačenje i svoje ideje. A ako je tvoj slobodan izbor da ti budeš nečiji rob (što je uloga koju igraš već duže vreme) to je samo tvoj izbor. Problem je jedino u tome što se ti hvališ.
 
A šta ima da me boli dupe šta su stavovi srpske (pa i bošnjačke i koje god druge) nauke?

Za razliku od tebe, koji očigledno nemaš svoje ja, već u tuđe ime govoriš i radiš to što radiš, ja imam svoje ja; svoj mozak, svoje samostalno razmišljanje, svoje tumačenje i svoje ideje. A ako je tvoj slobodan izbor da ti budeš nečiji rob (što je uloga koju igraš već duže vreme) to je samo tvoj izbor. Problem je jedino u tome što se ti hvališ.
Zanimljivo, kada je u pitanju dokazivanje migracija Srba iz severnih močvara, onda se kuneš u zvaničnu nauku.

Međutim kada je u pitanju srpski karakter srednjevekovnih balkanskih država, onda imaš sopstveno alternativno mišljenje :lol:
 
Zanimljivo, kada je u pitanju dokazivanje migracija Srba iz severnih močvara, onda se kuneš u zvaničnu nauku.

Međutim kada je u pitanju srpski karakter srednjevekovnih balkanskih država, onda imaš sopstveno alternativno mišljenje :lol:

Ja nisam nikada dokizvao migracije Srba iz severnih močvarnih nauka. To je samo još jedno od mnogih tvojih manipulacija, naravno, kao sastavni deo tvojih projekcija (i propagandnog rata koji vodiš po nalogu jednog čoveka). Ja sam samo izlistavao sva tumačenja koja postoje, između ostalog i ta npr. da su Srbi u jednom momentu sebe prozvali tako, ili da su ih Romeji prozvali do X stoleća tako. Postavljao sam ove i neke drugačije teze, npr. autohtonističke hipoteze Jakova Bečića.

To što ti u svojoj glavi konstruišeš jednu fantaziju, sastavni deo je tog što ti konstnantno u svojoj glavi izmišljaš, to je samo tvoj problem i ničiji drugi. Taj problem moraš sam sa sobom da razrešiš. Ti u principu sa mnom već godinama uopšte ni ne komuniciraš, pa niti čitaš šta ja pišem, već vodiš zamišljeni razgovor sa jednom konstrukcijom u svojoj glavi. Što nije ni čudno, jerbo ti je mozak ispran potpuno. To nije ništa, naravno, ja znam značajn broj ljudi kojima dotičan ispire mozak; pre ili kasnije, naravno, svi skapiraju i onda mi padaju ničice i ljube mi skute moleći za oprost kada skapiraju šta se to nad njima radi. Tako da ne sumnjam uopšte da će doći i tvoje vreme; ono što me je iznenadilo jeste koliko si neverovatno podložan indoktrinaciji (je li do godina ili koeficijenta inteligencije, pitane).
 

Back
Top