Pumpaj Dinstanović
Zaslužan član
- Poruka
- 105.129
Nisam se mislio mešati u diskusiju između tebe i Lekizana, ali ovaj princip određivanja etničke pripadnosti me podseća na moderne principe stvaranja bošnjačke, crnogorske i nekih drugih nacija. To je i princip na osnovu kog Hrvati tretiraju Srbe u Hrvatskoj kao pripadnike hrvatske nacije (izjednačavajući naciju i državljanstvo). Ovde je inače u opticaju par principa na osnovu kojih se određuje pripadnost naciji, od krvnog (plemenskog, rodovskog, porodičnog), državnog (ako je neko u srpskoj državi onda je Srbin, ako nije onda nije, ako država promeni ime onda i on menja svoj identitet), verski (ako pripada Srpskoj arhiepiskopiji onda je Srbin, ako ne onda nije), jezičkog (ako je štokavac onda je Srbin, ako nije onda nije vs. svako određuje ime svog jezika i preko njega svoj identitet) do samoodređenja (subjektivan metod, " ja odlučujem šta sam i koji je moj identitet"). Možda postoji još koji ali trenutno ne mogu da se setim.
Ako neko određuje pripadnost naciji po jednom principu, to ne znači da to isključuje sve druge, da li srednjovekovni Bošnjaci pripadaju srpskoj naciji može se meriti po različitim kriterijumima. To je stvar i objektivnh okolnosti (istorijskih izvora, lingvistike, genetskih istraživanja, porodičnih istorija) i ličnih preferencija.
Određivanje identiteta preko pripadnosti određenoj političoj zajednici nije jedini osnov za određivanje identiteta, etnicitete prate i neki drugi elementi.
Mi o nečemu govorimo u kontekstu u kojem nam to istorijski izvori dopuštaju. Iz izvora pisane prirode se ne ostavlja baš nešto prostora da se razmatra o različitim etnicitetima u Južnih Slovena. Mi ovdje govorimo o ranom srednjem vijeku, a da su za strance Srbi i Hrvati manje više jedno te isto pokazuju romejski izvori još čak i u XI stoljeću, u vrijeme onoga što se smatra konačnim raspolučenjem sabornoga hrišćanstva.
Ja uopšte ne koristim takav princip kakav ti spominješ, već sam vrlo dobro svjestan situacije koja vlada u našem ranom srednjovjekovlju. U vremenu o kojem pričamo, a to su sami počeci IX stoljeća, Južni Sloveni su još uvijek prvenstveno pripadnici paganske religije; nije došlo ni do hristijanizacije a kamoli nečeg drugog što bi moglo uticati na formiranje etničkoga (odnosno etničkih) identiteta u smjeru diferencijacije različitih slovenskih nacija. Religija je, kao što znamo, jedan od ključnih elemenata identiteta čovjeka (pogotovo u ovo vrijeme). Ni sa lingvističkoga stanovišta, ne možemo ozbiljnije reći da postoje različiti jezici - eventualno možemo Južne Slovene podijeliti na istočnu i zapadnu granu, ali ne toliko zato što se mogu pratiti određeni zajednički elementi govora koje su Sloveni donijeli sa sobom s jedne strane iz Panonije, a s druge iz Dakije, već zbog određenog masiva starinačkog stanovništva koji je te dvije glavne slovenske skupine razdvojio. Ovako govoreći o zapadnoj grani, jednostavno ne možemo govoriti o postojanju između pojedinačnih slovenskih plemena etničkih razlika koje bi isključivale uslovljenost političkoj pripadnosti (pa ništa, ni nekakva lingvistička osnova, ne ide u tom smjeru; zaboravljamo li da se doseljavanje Slovena odvilo tek prije svega par stoljeća).
To dakle nema nikakve veze sa konceptom država=nacija, već realnom stanju na terenu. Naravno, treba razlikovati romansko i poluromanizovano stanovništvo, te ostatke paleobalkanske populacije razne koji su preživjeli slovensko doseljavanje i živjeli zajedno sa Slovenima (odnosno pored njih), ali govoreći o samim slovenskim narodima, Srbi, Moravci, Timočani, Dioklićani, Panonci, Hrvati, Gudušćani, Velegeziti, Konavljani i ko zna koliko (vrlo vjerovatno ih je bilo i preko stotinu) još plemena, svi su uslovno govoreći pripadali jednoj te istoj etničkoj kategoriji, a osnovna razlika za utvrđivanje etnosa bila je upravo - politička pripadnost.
Da citiram Živkovića:
Tibor Živković:..у раном средњем веку не може да буде говора о постојању неког српског или хрватског идентитета изван политичких оквира њихових кнежевина. Етнички моменат је заправо потпуно подређен политичком, па је тако и формирање племенских државица Јужних Словена последица политичког развитка, а не некаквог независног развоја етничке/племенске свести.
* Т. Живковић, Неретљани — пример разматрања идентитета у раном средњем веку, ИЧ 61 (2012), 12—13.
P. S. Ovo se baš isto tako (do)tiče i 'izdvajanja' Bosanaca (Bošnjana) iz srpskog etničkog korpusa u poznom srednjem vijeku...
Poslednja izmena: