тачно. али политички Хрвати или Босанци, не етнички.
Pravo je pitanje ima li potrebe ima li smisla uopšte to naglašavati uopšte, jer se vrlo logično podrazumijeva. Šta mi znamo o etničkoj strukturi stanovništva ovih prostora u srednjovjekovlju? Pa domalo ništa. Tu i tamo nešto što je sačuvano, slučajnost je, i sve se svodi na izrazito opširne
pretpostavke na temelju jedne vrlo malene šačice izvora. Prave i brojne izvori na osnovu kojih možemo govoriti, nažalost, imamo tek od
novoga vijeka. Nije slučajnost što je medievistika za ove zabiti, toliko strogo -politička-, bez pretjeranih obraćanja pažnja na narodne mase...
Osim toga, pravo je i pitanje što možemo reći o etničkom identitetu onovremene vlastele, i ima li smisla uopšte očekivati da je on (u srodnim kulturama) opstajao. Ako ja, hipotetički govoreći, kao kralj Tvrtko pozovem nekog tamo Hrvatina na svoj dvor i potom mu dodijelim neke zemlje, ima li smisla govoriti da je on
politički Bosanac (Bošnjanin?), a
etnički Hrvat; praviti nekakvu razliku? Ja bih rekao da nešto baš i nema. Jedine razlike koje jesu mogle biti značajne su
vjerske, te stoga i grupišemo 'kulturne zajednice' upravo po njima: dijelimo ljude (opet, po onovremenim izvorima) na Latine, Srbe, Jevreje, itd...dok pod 'Srbe' podrazumijevamo upravo prvenstveno
hrišćane pravoslavne vjere koji su bili pod nadleštvom
Srpske arhiepiskopije (docnije
patrijaršije). Tu je naravno postojalo i pitanje komunikacije; u vremenu koje razmatramo svako nešto manje bitno, ali ne i beznačajno; pripadnik
strane kulture bio je upravo prepoznat po nerazumljivom ili dosta drugačijem jeziku, ali to u slučaju koji razmatramo ne dolazi do izražaja uopšte, ili bolje da rečem: svi su oni govorili
istim jezikom. Jezičke razlike nisu uopšte toliko značajne, prvenstveno u slučaju vodeće elite koja je govorila ipak jednim
uzvišenijim govorom; nije bilo nikakvih prevodilaca između Srba i Bugara recimo. A kada u svijesti pojedinca prije toliko stoljeća tražimo i nekakve
druge razlike po kojima bi bila prisutna i
relacija mi-oni, šta nam ostaje? O eventualnim
fizičkim antropološkim razlikama (u ovom slučaju) nema nikakvih govora (neovisno od FORMICinih 'Dinaraca'

). U slučaju pak samih identitetskih osjećaja, više puta je ovdje isticano i obrazlagano
da Bugari i Srbi (posebno jer su istovjerni)
sačinjavahu jedan te isti etnos, kao istorodni ljudi. I onda neko ovdje pokušava govoriti o potpuno stranim, odijeljenim jezicima, od kojih se ni riječ nije mogla razumjeti...kao da mi ovdje pričamo o Arapima i Špancima s crnogorskog primorja. Ispade po nekima da Dubrovčani i Hrvati pričahu potpuno međusobno nerazumljivim (ni trunku!) jezicima, kojekakvim kosmičkim silama razdvojenim.
Šta sam htio reći, odlutah previše. Krajnje je besmisleno pokušavati odrediti precizno nekakav
(srpski) etnički prostor sa šačicom poznatih činjenica, nekritički i preskačući sve osnovne principe etnologije i antropologije. Srpski se etnički prostor
ne može precizno utvrditi niti uz Porfirogenitov
Spis, pa ni čak uz korišćenje nekolicine drugih izvora, razdvojenih jednih od drugih po min. jedno stoljeće. Diskusija o tome je li taj eponimni
knez Stjepan etnički Bosanac ili Hrvat, i to razdvajati od političkoga, kada smo
na samom početku postavili upravo političku osnovu za upravo identifikaciju etničke (je li od stare bosanske gospode, il' doseljen); je li on očuvao etničku svijest o pripadnosti hrvatskom plemstvu (ako je iz njega rodom, ili porijeklom), potpuno je bespredmetna...
Dakle treba prestati anahrono pokušavati da se
preslikaju moderne percepcije nacionalnog identiteta i pripadnosti na to vrijeme; u epohi kada je staleška pripadnost čovjeka ukinuta (ili
transformisana? pitanje za drugu temu); potpuno ignorišući da su sastavni dio, da,
etničkih kategorija -> vlastela, vladaoci, sebri, vlasi, crkovnjaci, itd...te da je promatranje pripadnosti zajednici i identitetskih osjećaja pojedinca u ogromnoj mjeri (mada ne u mjeri u kojoj bi marksisti htjeli) pod uticajem upravo društvene klasifikacije...