Neka ne citaju majke !
Pisanje novog radnika sa novog urengoja:
Malo pre mi uđe u sobu neki Neša, traži cigaru. Trebalo je pre tri dana da ide za Srbiju, nisu mu obezbedili prevoz, a viza mu uskoro ističe. Iz zezanja mu kažem, brate-ja ću izgleda pre tebe otići odavde. On reče-‘hoćeš sigurno, uradili mi zeleni karton, ostajem do juna’’. A tako se radovao povratku. Kaže- nije video ćerku tri meseca, samo nju da vidi I ništa više. Teški su to osećaji. Došlo mi da zaplačem.
A takvih priča čujem svaki dan po nekoliko.
Imam jednog eru zlatiborca…čovek zezator, sve mu je u šali I fazonu, čak I kad kuka. Kaže-‘’e da mi je da se vratim u onu moju kafanu I od jutra do sutra da vičem gostima-‘izvolte, šta želite, odmah molim, vama na usluzi, da ih dvorim, da im titram…I da zaradim 500 dinara na dan I da pevam od sreće. Kakva Rusija…nikad više’’
Dubok sneg gazim, ne osećam hladnoću sem po licu gde mi sitan sneg nošen jakim vetrom ko žilet seče kožu dok ne napravi ledeni omotač koji povremeno ljuštim ko koru pomorandže. Koliki je minus to niko ne pita, a ni mene ne zanima. Znam samo da se nekoliko puta oznojim ispod onih džoka koje su toliki teret da samo njih nosati na sebi predstavlja napor a kamoli još nosati profilčine pod kojim bi I mazga lipsala. Došao si da radiš za pare, sad ćuti I trpi. Doduše-niko nije crkao od posla, postoji granica posle koje se ide kod doktora I na bolovanje, a ozbiljniji slučajevi napuštaju posao I šalju se za Srbiju.
Ovde nema trave, nema drveta, nema brda. Vazduh bez ikakvog mirisa, užegao. Pritisak oko 700 milibara, fali oko 20% kiseonika. Voda se donosi ko zna odakle, nekad ima boju mađarskog benzina, a nekad je žućkasta.Pričam o vodi za piće. A ova tehnološka, za kupanje, pranje ruku-ona je bakteriološki neispravna. Neko je nosio uzorak u Srbiju, u laboratoriju. Rekli su mu da ima nekih bakterija koje u Srbiji nisu poznate. Na nekim mestima se od te vode dobija konjuktivitis , obično u kontaktu sa očima, I to ko dobije-pali za Srbiju odmah. Prekid radnog odnosa.
Ako je nešto dobro, to je hrana, I grejanje po sobama. Tu se ne štedi. Ako možeš- jedi brate do mile volje, a grejanje možeš odvrnuti da se u gaćama znojiš s otvorenim prozorom.
Rekoh-nisam osetio hladnoću u nogama. Znam da su mi čizme bile mokre, ali kad sam se izuo, čak I tri para čarapa…ko da su pod česmom bile.
Znam da je čovek čudna vrsta, može izdržati što životinja ne može, problem je- ostati ‘čovek’.
A zašto….drugi put….