Poreklo molitve "Oče naš"

Bogu treba samo dobra duša i iskreno srce. Molitva je u tom slučaju nepotrebna. Moliti se, a ostajati grešni, to je dupliranje greha....
''Kome je mnogo dano od njega će se mnogo i tražiti''...

Tako da nismo svi na istom nivou Vere...

Ne mogu da zamislim da ne pričam sa najboljim prijateljem.
A svima nama bi trebao Bog biti na prvom mestu jer po njemu živimo...najveći dar nam je On dao.

Iskreno, da li si dobila nešto vrednije od nekog?

Nisi i niko nije. Samo treba svesno priznati i biti realan...

Nekada sam razmišljao kao Ti.
Pa kada sam grešio izbegavao sam molitvu...jednostavno sam se stideo....kao Adam sam se krio..
Ali nije to rešenje i nije dobro...

Otac pun milosti je uvek spereman da oprosti i zato se treba truditi i ne grešite...nije lako...
Pa i Apostoli jadikuju nad telom koje nas vuče da radimo što ne želimo...

Ni majka dete ne uzima dok ne zaplače...
Bog hoće komunikaciju sa nama, hoće da pomogne i šalje Duh kao pomoć...

Znači da je do nas i naše vere...a ne do njega.

''Tražite i daće vam se, kucajte i otvoriće vam se''...
 
Možda je i Bibliju dao kao teze a ostatak da mi dopunimo. :think:
Malo dopunimo, malo prepravimo...
Isusa posebno treba dopunjavati, jer on nekako nemušt deluje. Nikako rečenice
do kraja da kaže. Nejasno je sve pričao, pogrešne je reči koristio, zaboravan bio.
Eto načisto je zaboravio apostolima da kaže da je Oče naš samo početnička
molitva i da kasnije to postaju teze koje treba da razrađuju.
 
"Ревносни хришћани имају посебан метод да би се што лакше навикли на сећање на Бога, а то је – непрестано понављање кратке молитве. Углавном је то: “Господе помилуј! Господе Исусе Христе, помилуј ме грешну!” Уколико је још нисте чули, онда чујте, и, ако то још нисте чинили, онда од сада почните да творите. Било да ходате, или седите, или радите, или једете, или идете на спавање – стално понављајте: “Господе помилуј! Господе Исусе Христе, помилуј ме грешну!” Услед честог понављања ове ће се речи тако везати за Ваш језик да ће се понављати саме од себе. А то веома уразумљује мисли које блуде или лутају. Али опет не заборавите да са тим речима сједините и побожност." (Шта је духовни живот и како се за њега оспособити св. Теофана Затворника).
 
"Ревносни хришћани имају посебан метод да би се што лакше навикли на сећање на Бога, а то је – непрестано понављање кратке молитве. Углавном је то: “Господе помилуј! Господе Исусе Христе, помилуј ме грешну!” Уколико је још нисте чули, онда чујте, и, ако то још нисте чинили, онда од сада почните да творите. Било да ходате, или седите, или радите, или једете, или идете на спавање – стално понављајте: “Господе помилуј! Господе Исусе Христе, помилуј ме грешну!” Услед честог понављања ове ће се речи тако везати за Ваш језик да ће се понављати саме од себе. А то веома уразумљује мисли које блуде или лутају. Али опет не заборавите да са тим речима сједините и побожност." (Шта је духовни живот и како се за њега оспособити св. Теофана Затворника).
Ti se ubi pričajući o Hristu a sad mi nekog zatvorenika Teofana citiraš...
 
Pa niko ti ne brani da se moliš i svojim riječima ali smiješno je za Oče naš reći da su to teze i da ne trebamo ponavljati tu molitvu. Nije nam je Hristos bez razloga dao. Nije za jednokratnu upotrebu.
Naravno da nije bez razloga.

I posmatraj je u skladu sa njegovim rečima...

''Budite zadovoljni Hranom, krovom nad glavom i odelom''...

To je što se tiče materijalnih dobara...
A što se tiče duhovnog, znaš šta je rekao...i to je na prvom mestu...
Ali Srcem Ne Mozgom i jezikom...
 

Back
Top